Komentarima na ovoj stranici neki su posjetitelji dotaknuli i temu gospodarskih aktivnosti pojedinih ustanova katoličke Crkve i poslovne suradnje s nekim laičkim krugovima. Da se Crkva uspješno prilagođava suvremenim trendovima sveopće tržišne orjentacije svjedoče brojni primjeri, a današnji Jutarnji list opisuje jednu od zanimljivijih marketinških dosjetki za stjecanje novca iz redova te vjerske zajednice. Riječ je o ponudi koju je hrvatskim gradovima i županijama poslao župnik Nacionalnog svetišta Majke Božje u Mariji Bistrici Zlatko Koren kako bi namaknuo novac za, kako ga naziva Jutarnji list - jedinstven instrument - zvonosvir.
Jedinica lokalne samouprave koja uplati 50.000 kuna, kupit će mjesto na kojem će biti upisano njezino ime bit će upisano na jedno od osam najvećih zvona i na velikoj brončanoj ploči u podnožju zvonika. Za tu cijenu na zvonu će biti u reljefu izrađen i grb grada, općine, odnosno županije.
Tarifa za upisivanje imena županije ili grada na jednom od 15 preostalih zvona te na brončanoj ploči u podnožju je upola manja, a za 15 tisuća kuna županija ili grad može kupiti samo ispis imena na ploči u podnožju.
Zvonosvir se u napisu opisuje kao instrument koji pomoću 23 zvona proizvodi milozvučne melodije, a župnik Koren ga je prvi put vidio u jednom irskom svetištu, a župnika je prema navodu lista oduševio kad ga je vidio, "jer simbolikom sklada malih i velikih postiže prekrasne zvukove, pravo milozvučje". Bit će to zvona hrvatske slobode - najavljuje Koren, koji je ovom marketinškom dosjetkom prikupio već 315 tisuća kuna, dovoljno za deset zvona.
Komentari:
Ne kužim, zaista.
župnika loš ili dobar (to je nečije osobno mišljenje), samo ističem kako ta tema (geografski povezana s Zagorjem) nema veze s ovom stranicom. Ako će se pisati o nekom dogaðaju iz Marije Bistrice, gdje je onda kraj, što slijedi nakon toga; izgradnja škole u Okučanima, semafori u Kaštel Sućurcu, imenovanje ulice u Pazinu?
Sve mi ovo liči na neprofesionaliz am u ureðivanju i poimanju temeljne svrhe stranice, a neodoljivo podsjeća na rukopis Genov i njezinu militantnu netrpeljivost prema crkvi kao instituciji.
I ponavljam, to je krajnje legitimno ali nema nikakve veze s web stranicom www.volim-lošinj.hr
Razlog zbog kojeg je tema prenesena naveden je u prvoj rečenici članka koja glasi:
Komentarima na ovoj stranici neki su posjetitelji dotaknuli i temu gospodarskih aktivnosti pojedinih ustanova katoličke Crkve i poslovne suradnje s nekim laičkim krugovima.
Dakle, povod objavljivanju dali su posjetitelji stranice, tj. oni koji je pišu i čitaju, pa im prema impressumu ona i pripada.
U impressumu je navedena i temeljna svrha ove stranice, a to je omogućavanje realizacije prava na riječ, prava na sudjelovanje, prava na istu proceduru i prava na informaciju. Objava vijesti iz Zagorja koja podupire percepciju nekih dogaðaja na Lošinju nije u suprotnosti s temeljnom svrhom sajta, utoliko više što izostanak nekih vijesti može biti protumačen kao manipilacija prešućivanjem.
Na prigovor za neprofesionaliz am administrator bi se osvrnuo kad bi znao kako ga Ponovno jaše definira. No ako ga definira kao poziv, profesiju kojom se netko bavi radi zarade, uzjahao je krivog konja. Sav rad na ureðivanju i održavanju ovog sajta je volonterski, a novčane troškove hostinga, registracije i održavanja domene, opreme i telefona snose članovi graðanske inicijative koja ga je osnovala, a tako će biti i ubuduće.
Mislim da pojam neprofesionaliz ma nije potrebno posebno „definirati“. U smislu ove stranice on se poglavito očituje u uvrštavanju članaka koji nemaju veze sa stranicom u njezin sadržaj. Za takav je neprofesionaliz am i svaštarenje sasvim nebitno rade li na stranici volonteri ili ne, što uostalom nikada nisam niti spomenuo niti doveo u pitanje.
Usprkost raspravi koja se povela još mi uvijek nitko nije objasnio kakve veze ima inicijativa župnika iz Marije Bistrice s Lošinjem, njegovim projektima i problemima. Naravno, objašnjenje niti ne očekujem jer znam da ga ne mogu dobiti. Tema iz Jutarnjeg lista nema NIKAKVE veze s Lošinjem, njegovim stanovnicima i njihovim problemima pa objašnjenje može uslijediti jedino u prokušanim floskulama o slobodi riječi, prava na informaciju i istu proceduru, što god ovo posljednje zapravo značilo.
Vezu izmeðu inicijative župnika iz Marije Bistrice s Lošinjem, njegovim projektima i problemima uspostavili su posjetitelji svojim komentarima o navodnim gospodarskim aktivnostima nekih crkvenih ustanova na Lošinju. Ni sudac koji je ubio psa nije to učinio na Lošinju, ali komentar traženja njegove smjene objavljen je na ovoj stranici. Vidi li Ponovno jaše kakvu vezu s Lošinjom?
to što je administrator u uvodu teksta pokušao povezati dogaðaj iz Marije Bistrice s komentarima gospodarskih aktivnosti pojedinih ustanova katoličke Crkve i poslovne suradnje s nekim laičkim krugovima.
Administrator prije svega navodi čitav niz paušalnih ocjena i netočnih kvalifikacija; prije svega katolička crkva nema ustanove. Ustanove su posebne prave osobe, a pravne osobe unutar katoličke Crkve se nazivaju prelature i moraju biti direktno priznate od Vatikana. U hrvatskoj ne postoji niti jedna „ustanova katoličke crkve“, a najmanje je to župnik ili neka župa. Jasno je da tekst stavlja isključivo iz svojih ideoloških uvjerenja, a ne zato jer poštuje „komentare posjetitelja“. Meðu komentarima posjetitelja stranice mogli su se naći i prijedlozi da se pojednine aktivistice u Malom Lošinju konačno obriju, no nisam vidio da je Administrator pronašao članak o najnovijem brijaćem aparatu.
Administrator zahvaljuje na znalačkom predavanju o unutrašnjoj organizaciji, strukturi i pravnom statusu "elemenata" katoličke Crkve, no naglašava da je pojam "ustanova" uporabio u njegovom izvornom, a ne upravnom ili pravnom smislu da opiše nešto što je u okviru cjeline ustanovljeno, osnovano ili uvedeno.
Tonom sveznajućeg Ponovno jaše konstatira da je administrator stavio tekst isključivo iz svojih ideoloških uvjerenja, a ne zato jer poštuje komentare posjetitelja. Njegovo je pravo da misli i na ovim stranicama u zadanim okvirima piše što god hoće, pa i tekstove koji bi bili suprotni ideološkim uvjerenjima koja pripisuje administratoru. Nadajući se da će Ponovno jaše ovo shvatiti kao poziv na suradnju, administrator ga upozorava da se na ovim stranicama ni nadalje neće objavljivati sadržaji koji propagiraju pojedine komercijalne proizvode i usluge, pa ni najnovije brijaće aparate.
No nije na mjestu jahač koji nikako da sjaši s besmislene teze da takvoj priči nije mjesto na ovim stranicama. Mjesto joj je tu iz mnogo razloga, a jedan je najvažniji: da se tu naðe odlučio je administrator.
Time se vraćamo na početnu temu o vladavini tržišta. Posjećenost stranice ovisi o njenom sadržaju, a svatko bira hoće li je posjetiti ili ne. Zašto je administrator priču o zvonosviru objavio, tj. iz kojih motiva, sasvim je nevažno. Važno je da li je posjetitelji "kupuju".
Volim Lošinj u Hrvatskoj
Volim Lošinj u Europi
Volim Lošinj na planetu Zemlja
Volim Lošinj u Svemiru
A kad čujem riječ profesionalizam sjetim se Eichmanna i Ratka Mladića ...
Na stranici jesu bile pretežno teme o zaštiti okoliša, prostornom planiranju i zaštiti životinja, ali najviše slijedom činjenice da su aktivistički nastrojeni graðani i graðanke pisali o onome što ih javiše zanima. Osjeti li itko poriv da napiše traktat o glazbi, objavi na volim-losinj poeziju ili problematizira činjenicu da na Lošinju nema udruge za zaštitu potrošača, sve će biti objavljeno.
Posve mi je jasna potreba Ponovo jaše da identificira i prokaže ideološkog neprijatelja. To stvara sliku da u posvemašnjoj harmoniji, općem konsenzusu i omiljenosti crkvenih politika postoji jedna osoba koja se tu ne uklapa. Želja za jednom mrskom i dlakavom iznimkom je lako objašnjiva, prilika da se napadne neprilagoðenu Genov privlačna, a sve treba stvoriti iluziju (inače) savršene idile, ali na žalost ne korespondira sa realnošću. Brojne kritike crkvenih politika ispisane na ovim stranicama ispisali su neki drugi čitatelji, a ne ja.
Stoga dakle tvrdnja „Genov ponovo jaše“, a potom „neodoljivo podsjeća na rukopis Genov i njezinu militantnu netrpeljivost prema crkvi kao instituciji“ je isključivo u funkciji stvaranja lažnog sklada i prokazivanja lažnog neprijatelja.
Bilo bi zabavno vidjeti dokaze za militantnu netrpeljivost prema crkvi kao instituciji, ako izraz militantno, bez potrebe za preciznim definiranjem, shvatimo u uobičajenom smislu riječi. Istina jest da smatram da je institucija crkve besramno bogata, socijalno neosjetljiva, da je postotak od samo 19% prihoda crkve koji završe za potrebe siromašnih nedostatan i da puno govori o politici i orijentiranosti crkve jezikom suhih brojki, bez imalo ostrašćenosti. Samo se ne sjećam nijednog svog militanntnog postupka ili javnog istupa.
Ako je Ponovo jaše nakanio svojim pisanjem braniti crkvu, čini joj lošu uslugu.
U Anićevom Rječniku hrvatskog jezika riječ profesionalizam opisuje se kao bavljenje čime kao profesijom.
Riječ profesionalizam često služi i kao zamjena ili istoznačnica za riječ stručnost, no tada podrazumijeva prodavanje te stručnosti. Tu se postavlja pitanje može li se profesionalizmo m nazvati besplatan rad uz primjenu stručnosti? Volonter, a profesionalac? Ne bi baš išlo …
Česta je upotreba te riječi kao suprotnosti pojmu amaterizam, no takva upotreba ima ozbiljnu manu. Amater može biti jednako vješt i stručan u nekom poslu ili aktivnosti kao i profesionalac. Primjer: mnogi profesionalni športaši su bivši amateri koji su ono što su nekoć radili besplatno počeli prodavati za novac.
I konačno, evo definicije iz jedne enciklopedije svjetskog ugleda: Professionalism : The expertness characteristic of a professional person.
Sapienti sat! (Pametnome dovoljno!)
Jednostavno, crkva puno traži i malo daje.
Zašto se u kapitalističkom društvu liberalnog tipa, u kome se kao kapitalist ponaša i crkva, ne bi tu istu instituciju smjelo kritizirati, kad je sloboda mišljenja i govora ravna slobodi poduzetništva i kad je ravnoteža izmeðu primljenog i datog vrhunski vrijednosni kriterij?
Zaista je zastrašujuće razmišljanje administratora o pojmu neprofesionalno sti i inzistriranje na odreðivanju općekolokvijaln og pojma. Ovako zbori admin ove stranice; „Ponovno jaše bi morao znati da se atribut "profesionalan" , "profesionalac" i t.d. prečesto pridružuje ubojicama, prostitutkama i drugim ne baš časnim zanimanjima da bi se opisali kao zvanja, zanimanja ili profesije kao izvor zarade ispražnjena od etičnosti, a da ih za potrebe rasprave ne bi trebalo definirati.“ Rečenica koja kaže kako bi Ponovno jaše „trebao znati“ uz što se veže pojam profesionalnost i možda je i najznakovitija u čitavoj raspravi. Ja zaista nisam znao da se ovaj pojam veže uz ubojice i prostitutke. Koristim ga pri odreðivanju pojma liječnika, vodoinstalatera , službenika, policajaca, odvjetnika, kuhara, profesora i administratora koji svoj posao obavljaju dobro i profesionalno, iako vjerojatno ne ubijaju ljude.
Rasprava je otišla dovoljno daleko i završila kao okršaj stavova oko i u vezi crkve kao institucije (ili rekao bi administrator ustanove). Ponavljam, sada dakle četvrti put da odbijam iznositi svoje stavove o ovoj temi iz dva razloga; prvi je taj što to i nije tema, tema je svaštarenje administratora, a drugi je taj što time mogu opravdano biti prozvan za branjenje ili napadanje crkve (ovisno o izrečenom stavu), a to mi svakako nije namjera. Nije mi namjera to čini jer sam i sam svjestan svih onih loših stvari koje u toj instituciji treba promjeniti, osjetljiv na svaki skandal i nedostatke. O crkvi ću ipak reći još samo ovo (i onda se vratiti na piljenje administratora po pojmu profesionalnost i); nisam s Lošinja iako su mi dobro poznate prilike na tom otoku. Za ljetnih mjeseci često odlazim u crkvu, bilo s gostima kojima je pokazujem bilo na misu. Crkva u Malom Lošinju jedna je od najposjećenijih i najpunijih koje sam ikada vidio. Gotovo svaki put, a posebno kad su nedjelje jedva se može naći sjedeće mjesto, a ponekada se ne može niti ući u crkvu. Ovo nije bitno za raspravu, priznajem, ali iznosim kao primjer neobjektivnosti stranice. Naime, ponukan navodima administratora i navodnim komentarima koji su kao bili motiv za objavljivanje članka o Zvonosviru, u tražilicu na vrhu ove iste stranice utipkao sam sljedeće pojmove; župnik, crkva, krunica/e (redovito prolazim kraj table nekakve molitvene zajednice, mislim da se tako nekako zove) te molitva. Na sve navedene pojmove tražilica nije izbacila baš ništa, osim nešto malo kod pojma župnik, a pojam crkva ima dva pronaðena članka; onaj o „samoupravnoj arheologiji“ i o (sada već fantazmagorično m) Zvonosviru!
Išao sam dalje, pa sam na stranicama www.novilist.hr upisao iste pojmove (naravno, dodao sam Mali Lošinj i Lošinj jer bi mi u protivnom izbacilo tisuće članaka u kojima se spominje bilo koji župnik). Novi List je izbacio doslovno na stotine članaka vezanih za relogiozne ali i društvene sadržaje vezane uz crkvu; od samih objekata, obnove, doma umirovljenika, posjeta župnika, rasprave o glasnoći zvona, molitvenoj zajednici, domu za starice koje drže časne sestre itd. Svjstan sam da su mnogi članci objavljeni u Novom Listu (i posebnom vikend prilogu) objavljeni prije izrade same sranice, no bez obzira na to, radi se o zaista stotinama članaka neposredno vezanih za crkvena zbivanja u Malom Lošinju, a koji se (ako je vjerovati samoj tražilici ove stranice) nisu pojavljivali na web stranici. Dakle, administrator uopće ne smatra za shodno da na stranicu objavi link članka najčitanijeg lokalnog dnevnika koji u nebrojeno mnogo članaka opisuje dogaðaja koji su direktno i eksplicitnio vezani za crkvu, ali smatra sasvim profesionalnim (ispričavam se što ponovno koristim ovaj krajnje ne definirani pojam) da na stranicu objavi link Jutarnjeg lista o župniku iz Marije Bistrice!
Zaista mi je teško povjerovati da je takva ureðivalačka politika objektivna i profesionalna, zapravo mi je teško povjerovati da ima bilo kakvu elementarnu logiku. Još mi je teže povjerovati da od svih crkvenih zbivanja, molitvenih zajednica, enormne humanitarne pomoći koju je crkva skupljala za vrijeme rata, obnova crkvenih objekata, dom za starice sa Suska koje drže časne sestre i inih zbivanja vrijednih pažnje administrator smatra da je u redu da objavi članak o dogaðanjima u župi Marije Bistrice.
Moje ogorčenje stoga nije ogorčenje ideologije i stava prema crkvi, ja nisam njezin branitelj pod svaku cijenu, ali sam svjedok njezinih punih djela, i pozitivnih i negativnih. Na koncu, ovo javljanje i komentiranje nema veze s crkvom već s nelogičnošću i svaštarenjem ureðivalačke politike koja se pod svaku cijenu pokušava prikazaiti kao logična, a zapravo je posve nelogična i suprotna svojoj svrsi.
I dalje ću posjećivati ovu stranicu no siguran sam da nikada neću naći neki članak koji govori išta pozitivno o katoličkoj crkvi. Takvih članaka ima mnogo, no onih koji su ih spremni objaviti u www.volim-lošinj.org čini se vrlo malo.
Kad sam na internetu imam slobodu birati samo ono što mi paše, kako stranicu tako i temu. Niti jedna stvar me ne nervira niti se opterečujem zašto se o tome govori. Ono što me nervira ili smeta ne otvaram. Zašto maltretirati ostale svojim frustracijama. Jedan klik i riješen problem.
O crkvi kao instituciji ne bih mogao mnogo toga lijepoga reći.
Ali to su moji osobni stavovi i neka tako ostane.
Ovo je i upit posjetitelju dopušta li da njegov zadnji komentar bude objavljen kao zaseban članak.