Nov i bitan poticaj talijanskim turistima da u rujnu i listopadu posjećuju hrvatsku obalu dala je u subotu najgledanije Rai-jeva turistička emisija “Sereno variabile” u kojoj su posebno mjesto dobili Cres i Lošinj, a Lošinj kao mjesto za “odmor iz snova”, uz napomenu da su i Veli Lošinj i Mali Lošinj šampioni turizma u Hrvatskoj, prenosi Jutarnji list.
Emisija “Sereno variabile” je praćena, po Auditelovim podacima, s 1,2 milijuna uključenih televizijskih prijemnika, što je u tom trenu činilo oko 13 posto talijanskoga gledateljstva.
Osvaldo Bevilacqua, voditelj te emisije, već je u početku ljeta propagirao odlazak u Hrvatsku, a sada je dao impuls Talijanima da na Kvarner dolaze i u produženoj sezoni, što je u ovom trenutku ključno za hrvatski turizam.
On je poručio i ilustrirao da se, zahvaljujući povoljnoj klimi i dobroj ponudi, sve do studenoga može uživati u moru i, naravno, u kulinarskim tradicijama, što je važan poticaj talijanskom gostu.
Odmor iz snova: Veli i Mali Lošinj proglašeni su šampionima hrvatskog turizma
Kroz tri petine emisije objašnjavano je da se na samo sat vremena od Trsta može uživati u izletima u okolici Rijeke, da se može uživati mir i tišina u Lovranu, između tri nacionalna parka, ili šetati 12 kilometara uz more od Lovrana do Opatije, da se za pola sata može popeti na vrh 1400 metara visoke Učke odakle puca pogled do Mletaka i Trsta.
U Kastvu, pored kulturnih spomenika, istaknut je restoran Kukuriku Nenada Kukurina, četverostrukog pobjednika Rai-jeve kultne kulinarske emisije “Prova del cuoco”.
Posebno mjesto dobili su Cres i Lošinj: na sjeveru Cresa ekološki rezervat u kojemu obitava sup bjeloglavi, pa gradovi Cres i Osor, a onda Lošinj kao mjesto, tvrdi Bevilacqua, za “odmor iz snova”, uz napomenu da su i Veli Lošinj i Mali Lošinj šampioni turizma u Hrvatskoj.
Ugledom zajamčena istina
Takve emisije i prilozi imaju daleko veći utjecaj od plaćene propagande, jer iza njih stoje neovisni novinari koji svojim profesionalnim ugledom jamče da je istina što su iznijeli i rekli.
Komentari:
Noćas poslje ponoći oko 2 sata cijela gradska luka i centar grada s broda Kovren privezanog kod "Mode" orila se preglasna glazba opasna za bubnjiće uz riku, dernjavu i revanje dvadesetak pomahnitalih alkoholiziranih osoba.
Gdje je bila policijska ophodnja? Zar hodaju okolo sa slušalicama walkmena u ušima pa nečuju ili su gluhi? A ponajviše me zanima dali gradonačelnik zna kako se sere po odlukama gradskih vlasti. Ili ga nije briga za graðane koji su ga birali.
I još ovo: za red u luci pa i za Kovren odgovoran je koncesionar Kučić pa neka ga njegova kćer dogradonačelnic a opomene na održavanje reda. I šta radi lučka Uprava? Ja sam zato da se Kovrenu zabrani privez u gradu kad ne poštuje red. Neka se veže kod Bika pa hos može urlikati domile volje.
A što se tiče policije pa prošlu subotu su bili pozivani više puta za nerede na Zagazinama gdje je povratnik iz zatvora diler Poljak ponova (naravno na crno) pokrenuo Amforu pedesetak maloljetnika je pijano uralo cijelu noć ali policija NIŠTA
San je ljudska potreba koje se ne čovjek ne može odreći, kao ni hrane, vode ili zraka. Nespavanje smanjuje inteligenciju, sposobnost za učenje (dakle pogaða školsku i predškolsku djecu), koncentraciju i brzinu reakcije na podržaje (važno za vozače motornih vozila: Neispavan vozač je na cesti opasan po sebe i druge sudionike u prometu koliko i pijan vozač). Ako malo spavate jer ne želite prespavati i onako kratak život, imajte na umu da ga dovoljna količina sna produžuje, a dugotrajna nesanica skraćuje. Ljudi koji nedovoljno spavaju imaju više nego dvostruku šansu da umru od srčanih bolesti.
Nedovoljno spavanja podiže krvni tlak i tako utječe na bolesti srca i krvožilnog sustava, na debljanje jer nedovoljno sna snižava razinu hormona leptina koji uzrokuje osjećaj sitosti, a povisuje hormon grelin, koji povećava osjećaj gladi, a sve to kako bi nadoknadili rezerve energije ugljikohidratim a i rafiniranim šećerom. Manjak sna utječe i na inzulinsku osjetljivost pa dolazi do većeg rizika za obolijevanje od šećerne bolesti tipa II.
Nesdostatak sna utječe na lošu koncentraciju, pamćenje i raspoloženje; hormoni stresa koji se pojačano luče uzrokuju razbuðenost zbog nervoze i nemira, što zatvara krug i vodi u depresiju.
Dakle, ugostitelj koji ne poštuje propisu koji štite prava graðana i njihove djece na san, nego misli samo na svoju zaradu, zapravo nas svake noći pomalo ubija. A oni koji to podupiru ili ne čine što im je posao da to sprječe (policija, inspekcija, komunalno redarstvo) sudionici su u tom ubijanju.
I na kraju, sprečavanje ljudi da spavaju je oduvjek bilo sredstvo torture, tj. okrutnog mučenja ljudi. Pa sada ti reci Karcinom, jesmo li dužni žrtvovati zdravlje i život radi zarade nekoliko kriminalaca?
A da je grad zaostao u moralnom i kulturnom pogledu najbolje pokazuješ baš ti svojim pisanjem, tj. zalaganjem za one koji krše zakon, dakle kriminalce.
Točno. Ibiza, Amsterdam, Pariz, Barcelona i Zrča mjesta su na kojima se može dobro zabaviti, uz ostale oblike zabave može se uživati u glasnoj muzici. Bila sam na svim tim mjestima osim Zrče. Na svima njima, osim velike ponude raznolike zabave, fantastično je upravo to što se noću može spavati, čak u središtima velikim gradova kao što je primjerice Pariz, drugi po veličini grad u Europi.
Ta su mjesta, naime, smještena u ureðenim državama, sa funkcionirajući m pravnim sustavom, te se zna što su mjesta gdje se zabavlja i buči, a gdje i kada se to ne smije.
I upravo nedostatak ovih osnovnih pravila problem je Maloga Lošinja, sigurno ne samo onih čangrizavih staraca koji žele spavati, a buka im smeta, nego je to problem i turizma i turističke ponude Maloga Lošinja. Ova rasprava, svedena na to tko je star a tko mlad, sakriva zapravo očigledno činjenicu vezanu uz Mali Lošinja i njegovu turističku ponudu: na Lošinju nema mjesta za zabavu. A budući da ih nema, onda se u mjesto za zabavu pretvara cijelo mjesto, narušavajući pravo i graðana i turista na odmor. Nije li upravo odmor cilj turizma i drugo ime za turistički odlazak u drugo mjesto?
Mladi imaju potrebu za zabavom, to je istina i treba podržati mogućnost da zadovolje tu potrebu, ali pravo na odmor imaju ljudi koji rade, mala djeca i starci, jednako tako kao i mladi na zabavu.
Mnogi turisti dolaze u neveliko mjesto na otoku upravo zbog obećanja prirodnih ljepota, mira, tišine, okoliša bez svakog zagaðenja, pa i onog bukom i svjetlom. Ti se turisti svakodnevno žale na činjenicu da Mali Lošinj podsjeća na seoski vašar, sa kakofonijom zvukova i nametanjem gostima tipa muzike i načina zabave koji sami nisu izabrali, već im je nametnuta jakim pojačalom i razglasom. Isto tako moraju sudjelovati u privatnim feštama kako Hosa, tako i svakog razuzdanog i pijanog pojedinca koji se zabavlja na barci, brodu ili na rivi.
Dobra turistička ponuda nudi IZBOR ponuðenih sadržaja. Loša turistička ponuda nameće seoske terevenke jednako za one koji ih žele i ne žele.
Mada Mali Lošinj nema ponudu zabavnih sadržaja, nitko se nije zabavio time da stvori uvjete da se oni kreiraju. Naravno da ne trebaju lokalna samouprava niti Turistička zajednica kreirati te sadržaje. Oni trebaju osigurati uvjete da to učini netko drugi, u kapitalističkoj privredi to rade poduzetnici jer očekuju da će im to vratiti uložena sredstva i donijeti profit.
Primjerice, u Malom Lošinju bi samo luðak odlučio otvoriti disco bar ili noćni bar. Noćni bar mora imati svu moguću izolaciju od buke i dima i zahtijeva znatna ulaganja. S druge strane, niti jedan gost željan zabave neće otići u zatvoreni prostor, ma kako super opremljen ili izoliran i provjetravan bio, za koji još mora platiti ulaznicu, ako istovremeno može nesmetano bučiti i urlikati na bilo kojem mjestu na rivi, i to besplatno. Oni, koji to dozvoljavaju, uništili su noćni život Lošinja: Grad koji dosad neizravno, a nakon najnovije odluke i izravno dozvoljava noćnu buku u srcu stambene zone grada, inspekcijske službe i policija koji imaju mig da to dozvole “u interesu turističke sezone”, Turistička zajednica koja organizira i financijski podupire amaterska urlikanja na svakom kantunu, Grad koji nema viziju razvoja Lošinja i ne odredi zonu zabave, a možda i poticajne mjere za poduzetnike koji bi se upustili u poduzetništvo na području noćne zabave.
Na ovaj način, snižena je turistička kategorija cijele destinacije, nezadovoljni su i oni koji žele spavati i oni koji se žele zabavljati, nezadovoljni su gosti, gospodarske mogućnosti su sužene, profitira jedino par poduzetnika koji u nekoliko kvadrata poslovnog prostora mlate novac prodajući alkohol i buku lošinjskim maloljetnicima kojima se ne nudi ništa drugo osim toga.
Ibiza, Amsterdam, Pariz, Barcelona stvarno se ne mogu usporediti sa Malim Lošinjem, ne zato jer tamo posvuda trešti, nego jer nigdje ne trešti, osim u za to odreðenim dobro opremljenim zatvorenim prostorima, koji odlično zaraðuju jer posjetiteljima nude IZBOR različitih zabavnih sadržaja.