Proces preuzimanja Jadranke d.d. ima sva obilježja doktrine šoka, teorije i načela iznenadne, nagle promjene pravila na primjer naglom privatizacijom ili drastičnom liberalizacijom u ekonomiji ili sužavanjem osobnih prava i sloboda u društvenim odnosima, a sve to bez pristanka naroda, izvan ili nauštrb demokratske procedure.
Sve to je moguće izvesti nakon izazivanja masovnog šoka u naroda podvrgnutog šok terapiji. Takvi su šokovi bili, primjerice rušenje Berlinskog zida, teroristički napad i rušenje WTC, prirodne katastrofe i slično. U slučaju Lošinja radi se o šoku izazvanom ulaganjem 200.000.000 eura u "našu" veliku firmu i naš mali arhipelag, vrtoglavog iznosa kojim se barata u javnosti. U današnje vrijeme ulaganje od 200.000.000 eura u Hrvatskoj koja tavori u depresiji bez vidljive perspektive, zaista predstavlja šok kako za premijera tako i za ministre, župana, pa na niže kao i za sve nas obične smrtnike. U takvoj je situaciji sasvim moguće da su šokirani ministri, župani, državni službenici po uredima, agencijama i uredima područne samouprave te predstavnici lokalne vlasti spremni ovdje zažmiriti, ondje prešutjeti, zaobići uobičajene ili propisane procedure, standarde i propise kako bi se ispunile želje ili zahtjevi investitora koji se razmahuje tokim novcem. U toj situaciji nitko ništa ne pita, investicija od 200.000.000 eura toliko fascinira da smo spremni zaboraviti sve što je bilo jučer i u što smo se kleli. Šok je toliki da ne pitamo niti tko zapravo ulaže toliki novac, već nam je dovoljno reći da ga ulaže Beta ulaganja d.o.o. iz nedefiniranog ruskog kapitala koji stoji iza svega. I to je to. Dovoljno?
Šaptom pade
Jadranka dioničko društvo, do jučer svijetli primjer privatizacije kao tvrtka u većinskom vlasništvu malih dioničara - radnika (među njima i pokojeg direktora i menadžera), umirovljenika te građana Malog Lošinja šaptom pade. Danas delistirana s burze, sutra nakon istiskivanja preostalih naivnih, hrabrih, drčnih ili nostalgičnih dioničara postat će d.o.o. - društvo s ograničenom odgovornošću.
Iako se radi o firmi staroj više od 60 godina, koju su generacije razvijale, u koju su se do jučer kleli svi - od radnika do menadžera i političara u raznim prigodama, koja ima veliku vrijednost i značenje ne samo za ovaj otok, premda se radi o transakcijama od više stotina milijuna kuna o kojima izvještavaju svi mediji pa i nacionalne televizije sve je u stvari tajnovito i maglovito. Javnost pasivno i pomalo autistično guta šture činjenice bez ikakvih reakcija. Otprilike, kao da se radi o prirodnoj pojavi pa nam preostaje samo slegnuti ramenima. Šokantno ulaganje od 200.000.000 eura valjda je božja volja pa ga stoga ne treba propitivati. Ne treba čak pitati ni o čemu se tu radi i tko je stvarni vlasnik, te zašto je novi vlasnik uopće postao vlasnikom Jadranke i zašto ulaže toliki novac?
Novi vlasnik Jadranke je tvrtka Beta ulaganja d.o.o. iz Zagreba. Tko je pak vlasnikov vlasnik? To je OBSHCHESTVO S OGRANICHENNOY OTVETSTVENNOSTYU UPRAVLYAYUSCHAYA KOMPANIYA PROMSVYAZ iliti društvo za upravljanje investicijskim fondovima koje ima svoga vlasnika. Vlasnik toga društva je Promsvyaz banka. Promsvyaz banka je jedna od vodećih banaka u Rusiji. Dakle, velika ruska banka PROMSVYAZ, odnosno njeno društvo za upravljanje fondovima UPRAVLYAYUSCHAYA KOMPANIYA PROMSVYAZ, osniva u Hrvatskoj d.o.o. (društvo s ograničenom odgovornošću) za usluge i projektiranje. Teško shvatljivom poslovnom logikom ne osnivaju fond nego "firmu" za usluge i projektiranje. To društvo s ograničenom odgovornošću, Beta ulaganja, preuzima Jadranku. Novi vlasnik, uskoro i jedini vlasnik ne upravlja svojim vlasništvom jer ostavlja staru upravu i ima samo jednog (ili dva) člana nadzorno odbora. Dakle nema alate za upravljanje svojim vlasništvom. Nema svoju upravu niti ju može kontrolirati kroz nadzorni odbor. Ne, ne može to tako biti! Idemo ponovo: velika ruska banka, preko svog fonda za upravljanje fondovima ulaže 227.000.000 kuna u društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) za usluge i projektiranje. Iako su stručnjaci za upravljanje fondovima i novcem, banka i fond ulažu novac u d.o.o. za usluge i projektiranje? Društvo za usluge i projektiranje osnovano tuđim novcem (banka i fond) ne bavi se svojom djelatnošću pružanjem usluga i projektiranjem već kupuje Jadranku d.d. Tko se tu zaigrao? Banka odnosno njen Fond za upravljanje fondovima koji nije osnovao fond ili podružnicu u Hrvatskoj nego društvo s ograničenom odgovornošću za projektiranje. Ili društvo s ograničenom odgovornošću za usluge i projektiranje koje ne projektira nego ulaže novac u dionice. Po prirodi stvari netko je pogriješio. Ili ruski fond za upravljanje fondovima koji ne upravlja fondovima ili hrvatski d.o.o., za projektiranje koji ne projektira.
Ulaganje u kupovinu Jadranke s obzirom na potrebna velika ulaganja u rekonstrukciju ne omogućava isplatu dividende te nameće težak, neizvjestan i dug povrat ulaganja s gubitkom na supstanci, osim naravno ako se ne rad o spekulativnom ulaganju. Nameće se onda i pitanje o čemu se tu radi? Fond za upravljanje fondovima ulaže u „firmu" za projektiranje 227.000.000 kuna, a „firma" za projektiranje ulaže 227.000.000 kuna u dionice koje neće donositi prinose. Zašto fondovi ne ulažu u dionice a zašto projektanti ne projektiraju?
Ipak, pored javne činjenice da ja vlasnik Jadranke d.d. tvrtka Beta ulaganje i u javnosti servirane tvrdnje da iza toga stoji ozbiljan investicijski fond odnosno ozbiljna banka, zbog šoka nitko ne postavlja logična pitanja. Zašto UPRAVLYAYUSCHAYA KOMPANIYA PROMSVYAZ nije osnovalo fond ili podružnicu u Hrvatskoj? Zašto je UPRAVLYAYUSCHAYA KOMPANIYA PROMSVYAZ uložila silne novce u Beta ulaganja d.o.o, a ne u Jadranku d.d. direktno? Zašto UPRAVLYAYUSCHAYA KOMPANIYA PROMSVYAZ kao ozbiljan fond ozbiljnog vlasnika ulaže ozbiljan novac na neozbiljan način? Bilo bi zanimljivo vidjeti i Prospekt ozbiljnog fonda za ulaganje u Beta ulaganja d.o.o. koja je osnovana krajem 2012. i nema nikakvih poslovnih aktivnosti.
Pulsirajuće investicije
Kao što je čudnovato i misteriozno ponašanje "ruskog" kapitala u preuzimanju Jadranke, tako je čudno i upravljanje i vođenje investicije u režiji novog vlasnika. Radi se o investiciji u hotel Bellevue. Počeo je s procjenom vrijednosti od 12,5 milijuna eura, a danas se govori o više od 50.000.000 eura ulaganja. Počelo je s rekonstrukcijom, da bi se završavalo s dogradnjom još dva kata. Sve to u roku od 2-3 mjeseca. Kako je moguće investiciju koju prati HBOR namjenskim kreditom, povećati za 4 puta a bez promjene dozvole ili prostornih planova?
Prilikom preuzimanja većinskog paketa novi vlasnik, Beta ulaganja d.o.o, u siječnju ove godine, nakon što su radovi radovi na rekonstrukciji hotela Bellevuea već započeli, ističe kako »podržavaju aktualne planove Jadranke te će po preuzimanju tvrtke nastaviti s provedbom postojećeg strateškog i poslovnog plana tvrtke...« citat preuzet s ove stranice i članka: "Malim dioničarima 700 kuna po dionici" od 29.01.2014. godine. Mada izjavljuju da će podržati strateški plan, prva stvar koju rade jest da ga ne poštuju ili ga mijenjaju u hodu. Investicija od 12 milijuna eura u hotel s 4 zvijezdice pretvara se u investiciju od 50 milijuna eura u hotel s 5 zvjezdica. Da stvar bude čudnija, takvu drastičnu promjenu provodi stara uprava i stari nadzorni odbor. Naravno da je za pohvaliti i podržati podizanje kvalitete, ali se postavlja pitanje strateškog planiranja i krajnjih ciljeva strategije.
Promjena strateških planova u hodu i na brzinu i za desetke milijuna eura poziva na oprez. Koga? Ne vlasnika. Vlasnik može svojim novcem raditi što god hoće, svaki dan mijenjati planove, projekte, koncepcije, strategije. To je stvar Jadranke d.d. i njenih vlasnika, tko god oni bili. Na oprezu treba biti prvenstveno lokalna vlast pa onda i područna vlast - županija, jer se ulaganje od 200.000.000 eura treba dogoditi na ovome prostoru. Tako velikim ulaganjem bi se promijenio i Grad Zagreb, a kamoli ne bi Grad Mali Lošinj. I veličina i kratki rok ulaganja od svega dvije - tri godine znače nepovratnu promjenu Grada Malog Lošinja, de facto u žurbi. Ukoliko će županijska vlast (kroz bezpogovorno mijenjanje planova, žmirenje, toleriranje, preskakanja ili nepoštivanja procedura u izdavanju dozvola) i lokalna vlast kroz prostorno planiranje ispunjavati svaku želju investitora koji u hodu mijenja strategiju, postoji mogućnost nepopravljive štete. Ako je i mala mogućnost pogreške, s obzirom na veličinu moguće štete obaveza je lokalne i županijske vlasti da budu oprezne i promišljene. Do sada to čini se nije bilo tako. Koliko ovaj birokratski aparat, ova vlast od državne do područne i lokalne, koliko ovo društvo u cjelini može apsorbirati ulaganje od 200.000.000 eura u kratkom roku, a da pri tome ostane objektivno, u okvirima zakona, racionalno i u interesu cijelog društva, a da pojedinci na bilo kojoj razini odlučivanja ne podlegnu fascinaciji novca odnosno interesima ulagača o kome ne znamo u stvari ništa.
Ne znamo ni tko je stvarno investitor (ulagač) niti koji su mu ciljevi ulaganja. Sudeći prema početku procesa treba biti zabrinut. Projekti i strategije se mijenjaju u hodu, župan dolazi na noge privatnom investitoru, a tek drugi dan obilazi lokalnu vlast.
Župan obećava ulagaču hitnu promjenu županijskog prostornog plana plana, javno obećava pomoć u rekonstrukciji hotela, slika se na gradilištu. Nadležni županijski uredi, sukladno javnom obećanju župana da će pomoći i nedvojbenoj podršci (a da nitko ne upita čemu potreba da se pomaže ako se sve radi po procedurama po kojima se jedino i može graditi!) imaju vrlo blagonaklon odnos u postupanju prema investitoru. Pomažu - servisiraju dozvolama i tumačenjima, koja su u skladu s investitorovim potrebama. Investitor od ministara traži da se ne poštuju zakonom propisane procedure dodjele koncesija i to ne samo na zatvorenim sastancima u ministarstvima nego i javno. Koliko god nam trebaju ulaganja, upravo toliko nam treba i poštivanja zakona i pravne države u kojoj neće biti „jednakijih" i u kojoj pravila i zakoni moraju djelovati jednako na sve, neovisno o tome koliko tko ima novaca.
Ma tko god bio vlasnik Jadranke, koliko god bio bogat i moćan, koliko god bilo bajkovito ulaganje od 200.000.000 eura, koliko god nam trebaju takva ulaganja, vlast i ukupno društvo trebaju o svemu dobro promisliti. Tu nema mjesta za stihiju i žurbu, a pogotovo pogrešku. Ulog je puno veći od 200.000.000 eura. Ulog je budućnost cijelog otoka i budućih generacija.
Komentari:
Mnogo toga bi se tu još moglo dodati što se zna i što se logikom može zaključiti,ali komentari na ovom portalu su opasni i vrlo brzo nakon objavljenog komentara,onaj tko je komentiran sazna tko je pisao.
Tko mi može kazati da ovo nije provokacija samog investitora da ispita puls naroda koji na ovakav način može izraziti,najisk renije ono što misli.Dali netko može kazati da Sanjin Šolić od sada nije provokator i glasnogovornik, recimo Beta ulaganja,koji svojim reportažama po javnim glasilima iznosi ono što mu nikada nije padalo na pamet a pogotovo pod vladavinom Vladimira Antolovića.Sada se taj lik predstavlja kao vizionar i veliki dušebrižnik svekolikog Lošinjskog pučanstva i prodaje maglu po novinama,jer kako se navodi u gornjem članku,nezna se tko je pravi vlasnik Jadranke ili cijelog ovog projekta.
Da čudno je kako se tako lako dobivaju dozvole od svih službi,kako se lako mijenjaju PUP ovi,i svi se prave ludi.
Citat pušmipuli:
+++ Hoće li se pojaviti opasnost od nestašice vode?
Oko ovih golf terena bi mi, Lošinjani (pa i Cresani - i oni korise vodu iz Vranskog) trebali malo hajku dignuti... Ako su mogli Dubrovčani, što ne bismo i mi?
Njima se nije radilo o egzistenciji pitke vode...
Već smo rekli da će se voda dovoziti iz Rusije, a bit će i flaširane Todorićeve u dućanima!
Velika je sreća da svaki vodovod ima ventil!
"U dvorani hotela "Aurora", projekt izgradnje golf-terena predstavili su predsjednik "Jadrankine" uprave Sanjin Šolić, suradnici na ovom projektu Mihajlo Perenčević i Damir Lojen, te Neil Lubbock, vlasnik Golf-akademije u Njemačkoj, a nakon što je slična prezentacija održana dan ranije za vodstvo Krčke biskupije, koja je vlasnik terena na Mataldi."
Cijeli članak na:
otoci.net/.../...
Cijeli članak i video na:
h-alter.org/.../...
Dakle
Europska agencija za okoliš u povodu Svjetskog dana voda upozorava da živimo iznad granica mogućnosti. Potrebe za vodom sve su veće, pa je potrebno štedjeti. Jedna od predloženih mjera je zabrana gradnje golfskih terena u mediteranskim dijelovima kontinenta, jer svaka 24 sata jedno igralište popije količinu vode dovoljnu za gradić od 8.000 stanovnika, iz emisije Eko zona HRT (video).
I komentar ispod njega:
Dvorska luda 2009-04-05 20:18
A kod nas vladajuća stranka proglasila gradnju golf terena tako važnim i prioritetnim da zbog toga može derogirati članak 3. Ustava o nepovredivosti vlasništva i uzeti zemlju za njegovu gradnju.
Zahvaljujući našim mudrim vođama Hrvatska na svim područjima kaska desetljećima, ali ne zahvaljujući tome što su oni glupi i neuki. Sve se zna o štetnosti golf igrališta i nema se tomu što dodati. Oni koji donose odluke samo imaju druge prioritete: kako servisirati kapital, kako sebi zgrabiti mrvice od toga kapitala, a ne kako zaštititi okoliš.
Podsjećam da je u prostornom planu za Lošinj takoðer predlagano golf igralište.
volim-losinj.org/zastita-mora/1104-stednja-vode
Pod naletom privatnog interesa različiti javni, zajednički ili društveni prostori nekontrolirano su podvedeni profitnoj funkciji: travnjaci su postali supermarketi, pješačke zone parkirališta, trgovi ugostiteljske terase, plaže ograđeni i zatvoreni posjedi koncesionara, gradske jezgre restorani i trgovine, obalna zemljišta apartmanski kompleksi, a poljoprivredne ravnice golf tereni. Ono što je nekada pripadalo svima ovile su žičane ograde ili osigurale rampe sa stražarom kao nedvosmislenim obilježjima da sada pripadaju samo nekima. U tijesnom zagrljaju inficiranom korupcijom našli su se svi politički i ekonomski akteri neovisno o ideološkim bojama: središnja vlast, lokalna vlast, banke, developeri, građevinari, arhitektonski uredi, urbanisti. Takva čvrsta konstelacija javne i privatne moći postala je presudnom za eliminaciju zajedničkog prostora.
.....
Trgovine, hoteli, restorani, barovi i niz drugih uslužnih kapaciteta razvijeni su u strukturnoj ovisnosti o inozemnim kreditima, uvoznoj robi i stranome gostu. Stoga ne treba iznenaditi da turistička potrošnja organizirana oko uslužnih djelatnosti u ovim kapacitetima predstavlja nezaobilazan interes vlasti, bankara, biznisa, sve do iznajmljivača na crno. Obalne regije Istra i Dalmacija su se nestankom relativno sigurnih i sindikalno zaštićenih industrijskih radnih mjesta pretvorile u monofunkcionaln a područja čija privreda živi od turističke potrošnje. Intenziviranje privredne dinamike tijekom ljetnih mjeseci ne donosi samo otvaranje privremenih radnih mjesta i kratkotrajnu amortizaciju dugotrajne recesije već na širem ekonomskom planu jamči i makroekonomsku stabilnost.
....
No bez ikakve dvojbe, turizam je za središnju i lokalnu vlast izuzetno bitan segment ekonomije jer povećava privrednu aktivnost u ljetnim mjesecima te krpa proračunske rupe preko različitih naknada i poreza, prije svega PDV-a. Lokalne vlasti u sredinama gdje je uništena svaka proizvodnja strukturno su ovisne o turističkoj potrošnji, stoga ne treba čuditi da razvoj planiraju kroz prodaju zemljišta i uvođenje komunalnih naknada. Ako pritom lokalna vlast upravlja nekim posebno atraktivnim zemljištem, onda višestruki pritisci i zakulisni dogovori o prodaji postaju sastavnim dijelom lokalne politike.
....
Turističke djelatnosti su također bitne za nezaposlene i siromašne koji ostvarenim sezonskim zaradama u turizmu preživljavaju u vrijeme duboke ekonomske recesije. Turizam hrani i mnoge privatne iznajmljivače (nerijetko osiromašenu srednju klasu) čije su vikendice i apartmani u uvjetima niskih mirovina i malih plaća dopuna njihovim dohocima. No kada govorimo o poslovima u turizmu, onda je važno istaknuti da se radi o povremenim, sezonskim i sindikalno nezaštićenim radnim mjestima. Zbog žestoke konkurencije između turističkih destinacija takvi poslovi podvrgavaju radnike tehnikama vitke proizvodnje: dugim, iscrpljujućim i sve slabije plaćenim radnim mjestima. Pokaže li lokalno stanovništvo prezir prema servisiranju turista, onda se raspredaju priče o neljubaznim domaćinima. Zanemaruje se evidentni klasni sukob ispod površine izrabljujućih turističkih praksi, često uzduž linije – gost iz centra i radnik s periferije.
....
Konfekcijski odmor spleten oko mora i sunca više nije dovoljan, treba ga garnirati javnim pozornicama grotesknog folklornog ili muzičkog kiča, bizarnim koreografijama iz epizoda bliže i dalje povijesti, etnografskim ritualima s pitoresknim domorocima u glavnim ulogama, sve u svrhu zadovoljavanja istančanog senzibiliteta znatiželjnih posjetitelja.
....
Čitav taj komodificirani kulturni falsifikat mora uvjeriti gosta da je za svoj novac dobio odgovarajuću protuvrijednost , da se kući vraća zadovoljan i planira svoj povratak nagodinu. No za one zahtjevnije i financijski potkoženije nužno je ponuditi ekskluzivniji sadržaj. Nasuprot bučnom štanceraju kič-ceremonijal a, važno je u turističkom katalogu također plasirati tišinu seoske idile i dašak ruralne autentičnosti koja će rafiniranog gosta podsjetiti na Provansu ili Toskanu. Njegov boravak bit će ispunjen fizičkom rekreacijom, berbom grožđa ili maslina, brigom o flori ili sačmenom prašinom sportskog lova.
Za one najbogatije rezervirani su zabranjeni gradovi stambenih vila i golf terena, razigranom maštom izgrađeni u autocadu, izvedeni na najatraktivniji m lokacijama, a potom ograđeni žicom.
....
U uvjetima strukturne skučenosti upravljanja ekonomijom i sve jačeg fokusa na turističke aktivnosti, iskustvo pokazuje da je intenzivna komercijalizaci ja prostora najbrži put gubitka kontrole nad upravljanjem prostornim resursom i uravnoteženim političkim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim razvojem. Time se hrvatska ekonomija u međunarodnoj podjeli rada čvrsto smješta na europsku periferiju, financijski i razvojno podređenu političkim i ekonomskim odlukama u zemljama centra. U takvoj situaciji, strateške vizije osmišljene oko potpune prostorne devastacije, a marketinški plasirane kroz par budalastih geografskih usporedbi, sigurno ne predstavljaju niti mogućnost razvojnog skoka niti izlazak iz kriznog stanja već samo potenciraju negativne efekte. A kakve li tek razvojne vizije možemo očekivati kada koncesionari jadranskog podmorja probodu naftnu žilu kucavicu? Sigurno već pogađate koje će biti geografske paralele…
www.bilten.org/?p=1086
Uživajte u radosnoj vijesti:
novilist.hr/.../...
...i svojim izgledom i gabaritima podsjeća na terminal nekog aerodroma,total no je narušio vizuru Čikata,a što će ministar reći,pa zna se,ono što investitori žele da kaže.
Citat s.s.: bravo s.s., upravo je tako i rekao ministar Lorencin...
Prosvjed Splićana, na kojem se okupilo više stotina ljudi, urodio je plodom: građani su ušli na okupirani prostor Matejuške. Sa svojim pićem ušetali su na mul, dio Matejuške koji nije pod koncesijom Damira Karamana, a koji je u Splitu već tradicionalno okupljalište za večernje druženje. Iako je prosvjed osiguravao veliki broj policijskih službenika, sve je prošlo bez incidenta. Karaman je morao povući svoje redare i dopustiti građanima ulaz na Matejušku. Za policijskom intervencijom nije bilo potrebe.
Karamanovi zaštitari, koji su zadnjih dana na Matejuški bahato zabranjivali Splićanima pristup, danas su se pred građanima mogli samo sakriti. No, iako nije došlo ni do kakvog fizičkog incidenta, verbalno nasilje od strane primitivaca skrivenih iza zaštitarske uniforme nije izostalo: nekoliko aktivistica zaštitari su vrijeđali nazivajući ih "nakazama", te su im dobacili: "Mi tu nešto radimo, a vi samo drkate p i č k u".
Karamanu je i dalje ostala "navijačka zona" na manjem dijelu Matejuške, koji je pod koncesijom ŠRD Lubin, od kojih je Karaman i dobio dozvolu za postavljanje videozida, šanka i stolova. Ostatak Matejuške, koji Karamanu nije ustupljen na korištenje, od večeras je opet javni prostor dostupan svim stanovnicima Splita. Na Matejuški je večeras bila poprilična gužva. Procjenjuje se da je na prosvjed došlo i do 500 ljudi, a podršku borbi za javni prostor došli su pružiti i mnogi poznati Splićani: Ante Tomić, Jurica Pavičić, Marijana Puljak sa suprugom Ivicom, zamjenica gradonačelnika Baldasara Aida Batarelo, gradski vijećnici Točni Blažević i Jakov Prkić...
Podsjećamo, firma Damira Karamana, šefa kampanje Željka Keruma iz 2009. godine, okupirala je Matejušku prigodom Svjetskog prvenstva. Na popularnom okupljalištu mladih Splićana otvoren je ugostiteljski objekt sumnjive legalnosti: Karaman, naime, od grada nije dobio nikakve dozvole, a dio Matejuške je u potkoncesiju od ŠRD Lubin, koji njome upravlja, dobio za nula kuna.
Oko Matejuške je Karaman zatim podigao ogradu, te tako zabranio građanima pristup i onom dijelu na kojem mu nije odobreno postavljanje fan zone. Splitski aktivisti odmah su upozorili na bespravnu okupaciju javnog prostora, ali gradske vlasti odlučile su ih ignorirati, što je rezultiralo prosvjedom za oslobađanje Matejuške.