U javnosti se povremeno pojavljuju rasprave o autohtonoj i alohtonoj divljači na Cresu i Lošinju te se često mogu naći i zakonska rješenja koja nalažu da se ona mora potući bez obzira na opravdanost takvih mjera, no rijetko razmišljamo o autohtonoj flori otoka i mjerama za njezino očuvanje te zaštite od alohtone flore.
Naime, dok su svojedobno doneseni primjerci muflona nanosili štetu pareći se s ovcama i "proizvodili" nejestivu "janjetinu", danas se spominju jeleni lopatari i divlje svinje kao relikt jugo-socijalističkog ludila a i lovačkih afiniteta.
Međutim, osim zahvata u faunu otoka, rijetko razmišljamo o autohtonoj flori otoka i mjerama za njezino očuvanje te zaštite od alohtone flore. "Vikendaši" donose razno bilje, no osim poželjnih palmi i bugenvilija te povremeno cedra (koji se može naći po vrtovima, no ne predstavlja problem) mogu se naći i biljke koje se vrlo agresivno šire.
Najpoznatija je svakako visoko alergena ambrozija, korov koji prijeti da pretvori otok Lošinj od lječilišta za alergične u njihov pakao. Mjere za zaštitu od takvog bilja provode se vrlo blago, skoro nikako!
Jedan je drugi primjer drvo pajasen (Ailanthus altissima), koji se često nalazi u Nerezinama i Ćunskom. Prema stručnim podacima s Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu radi se o ...citiram "iznimno oportunističkoj, agresivnoj i prilagodljivoj vrsti koja raste na različitim tipovima tla, a ne trpi samo suvišak vode i duboku sjenu. Danas se smatra jednim od najinvazivnijih vrsta stabala na svijetu".
Uvjeti na otoku Lošinju idealni su za razvoj pajasena koji prijeti da se uskoro razbuja diljem cijelog otoka. Budući da svi dijelovi biljke, a osobito listovi i cvjetovi, neugodno vonjaju valjalo bi razmisliti o tome da se prione njezinom iskorjenjivanju dok je za to vrijeme! To bi ipak trebalo biti nešto lakše negoli u slučaju ambrozije.
Zalažem se za uklanjanje bilja koje je u mnogim segmentima nepoželjno i štetno, a među njih svakako spada i spomenuti pajasen!
Komentari: