Na službenoj web stranici Grada Malog Lošinja objavljen je poziv učenicima nižih razreda osnovne škole da se tijekom mjeseca ožujka, kako je navedeno, "aktivno uključe u radost uskrsnuća, svojim autorskim pjesmicama na temu Uskrsa" i najavljuje da će svoje radove mladi autori predstaviti na Uskršnji ponedjeljak u Park šumi Čikat koja će ih, kako se navodi, "dočekati u novom ruhu, uređena prigodnim uskrsnim simbolima".
No to nije sve! Osim Park šume Čikat "u novom ruhu" sudionike i njihove najmlađe goste dočekat će i Zečica Čikatica "šarenim darovima u slavu uskrsnuća i novog života."
Ali ni to nije sve! Kako bi potaknuli i usmjerili dječju kreativnost u pravom smjeru organizatori ove bljutave kič predstave kojom se banalizira glavni kršćanski blagdan, a djecu tretira kao maloumnike obznanjuju: "Proljetna vila za početak već je sastavila jednu pjesmicu". Pa Proljetna vila na službenoj stranici Grada piše:
Zečica Čikatica
Zečica Čikatica mudrica stara baš nikada nema para,
ali za čarobiranje ima dara.
U šešir Haračića se uvukla, ispod mraza proljeće izvukla
U zelenu halju sve je obukla.
U kljun golubu grančicu stavila, od vjere i mira vijenac spravila,
za šarena jaja gnijezdo savila."
A na kraju poziva poručuje se "Mladi autori sretno, čeka vas vaša Zečica Čikatica!"
Sudeći prema ovom oglednom uzorku, Proljetna vila bi možda mogla zarađivati kruh kao spisateljica jelovnika na koolinarici, ali pristup djeci u odgojno - obrazovnom procesu bilo koje vrste zabranio bi joj svaki iole savjestan roditelj. Osim što djeci u dobi kad se još uče izražavati svojim pjesmuljkom sugerira korištenje žargonizama (pare, čarobiranje), navodi ih i na korištenje rime svojstvene tekstovima Mice Trofrtaljke i drugim pjevačima njenoga žanra. Stara - para - dara, uvukla – izvukla – obukla, stavila – spravila – savila, baš kao što Mica Troftaljka pjeva "Svi se digli sa stolice, pa mi glede u nogice, nosim suknju tri frtalja, drukčije ne valja".
Ostavljam po strani smislenost vilinskog sadržaja u kojem se ističe da je Zečica Čikatica u besparici, ali unatoč tome "čarobira" pa ispod mraza (koji je na Lošinju toliko rijedak da ga nije vrijedno spominjati) izvlači proljeće i sve oblači u zeleno (a na Lošinju je zbog pretežito zimzelene vegetacije prijelaz iz zime u proljeće gotovo nezamjetan), no ne mogu a da ne istaknem apsurdnost slike o zečici koja savija gnijezdo za jaja. Pa makar ona bila i samo poetska.
Bez obzira na pjesničke slobode, šteta što je Proljetnoj vili omogućeno javno objavljivanje nemuštog, nesmislenog i nepoetičnog teksta na stranicama Grada Malog Lošinja, koji bi još k tome trebao poslužiti kao model koji bi djeca svojim autorskim nadahnućem trebala dosegnuti. Nadajmo se da ovaj prostački sadržaj, koji bi bio oporezovan kao šund da demokratski vjetrovi nisu sasvim odagnali canzuru, nije distribuiran niti populariziran u školi, koja kao odgojno-obrazovna ustanova ipak ima dužnost vrednovanja i forme i sadržaja koji se u njoj prezentiraju kao odgojni i obrazovni.
Mada je kreator ovog natječaja napomenuo da očekuje "autorske pjesmice", pojam s kojim se djeca neće susresti tijekom cijelog svog obrazovanja, treba podsjetiti na definiciju poezije kao izraza ljudskog duha u umjetnički osjećajnom i ritmičkom jeziku.
Preko ritma, govornih figura i rima, poezija djeluje na imaginaciju čovjeka i njegove osjećaje, ali i na čitavu svijest, sadržavajući u sebi trenutke estetskog doživljavanja, pouke i spoznaje. Poetska tvorevina je kondenzat osobnog iskustva, zajedničkog stanja, doživljaja, atmosfere, uvida – komunicira sa osjećajima i pruža spoznaju.
Organizator ovog natječaja, ma tko on bio (Grad Mali Lošinj?!), još jednog koji prigodnom, brzom i površnom akcijom preko leđa najmlađih treba afirmirati svoje kreatore i njegova kreativna sila Proljetna vila negirali su sve ove komponente poezije i djecu pozvali da sudjeluju u festivalu kiča.
(Podaci o autoru poznati su uredništvu)
Komentari:
Mislim da ovo nije u vezi s izborima nego se radi o osobnoj promociji Proljetne vile i njenih sedam patuljaka u bogomoljačkim krugovima
Dragi Johnny, mislim da su autor članka i komentatori dali vrijedan doprinos na razini društvene zajednice baš kritizirajući organizaciju i smisao događanja o kojem je riječ. Od banaliziranja glavnog kršćanskog blagdana dovođenjem vila i zečeva na Čikat gora bi bila samo još njegova komercijalizacija. Nadam se da tamo neće biti postavljen štand za prodaju uskršnjeg kičeraja.
Citat: Mislim da nitko nije dužan svaku novu inicijativu automatski prihvaćati kao dobru inicijativu samo zato što je nova. A o tome tko tu hrani vlastiti ego dalo bi se itekao raspravljati.
Također, molim da detaljnije objasniš "banaliziranje glavnog kršćanskog blagdana dovođenjem vila i zečeva". Koji su to po tebi simboli Uskrsa koje bi trebalo djeci predstaviti da shvate smisao Uskrsa.
Zubić vila je zapravo vilenjak, ali nije važno. Jer u bajkama je sve dopušteno, pa i da zečeva i zečica bude na Čikatu, krševitom terenu obraslom borovom šumom, premda je zec stepska životinja. A moguće je čak i da zečevi svijaju gnijezda i nose jaja. I to šarena.
A kad bih ja organizirao priredbu za djecu nazvao bih je Uskršnjim pozdravom proljeću u kojoj bih razdvojio ono što pripada kršćanstvu, a što pripada prastarim narodnim običajima iz paganskih vremena ubačenim u kršćanske bez ikakve osnove u Svetom pismu. Pročitaj sva četiri Evanđelja i Apostolsko Vjerovanje pa mi reci spominju li se tamo zečevi, šarena jaja i vile u vezi s Kristovim uskrsnućem.
Citat: A što drugo je kritika do ocjena nečijeg rada?
Citat: Ako djeca na vjeronauku ne shvate smisao uskrsa, neće ga shvatiti ni uz pomoć simbola proljeća i proljetne eksplozije seksualne aktivnosti (zec) te simbola plodnosti (jaja) i nekršćanske pojave nekakve vile. Jedini simbol Uskrsa, a da nije pokupljen iz paganskih običaja i vjerovanja raznih naroda, je križ.
Što su vile?
"Vile su mitološke djevojke neobične ljepote, obdarene čarobnim moćima. Mitovi o vilama dio su narodnog folklora mnogih europskih naroda, a osobito su zastupljene u keltskoj i slavenskoj mitologiji.
Opisuju se kao vječno mlade djevojke s bujnom raspletenom kosom, katkad odijevene u duge bijele, prozračne haljine. Vjeruje se da žive pod zemljom ili u blizini starih brjegova, špilja i izvora.
Narodne predaje razlikuju dobre vile koje pomažu ljudima te zle vile koje im nastoje naštetiti, međutim, razlika među tim dvjema skupinama ponekad je prilično nejasna."(Wikip edija) Ako su organizatori ovo događanja pohađali vjeronauk trebali su naučiti da kršćanstvo ne priznaje njihovo postojanje. Vjerovanje u vile smatralo se praznovjerjem pa i krivovjerjem koje se progonilo kao i vještičarenje.
O tome kako se danas proslava Uskrsa pretvara u kičeraj svjedoči ova slika s Interneta:
A evo i jedne proljetne vile i vila za druga godišnja doba:
images4.fanpop.com/.../...
O tome govori i ovaj kratki insert iz serije HRT o kiču:
Svake godine u svijetu držimo utamničeno oko pet milijardi ženki kokoši čiji reproduktivni sustav iskorištavamo. Svake godine čovječanstvo ubije milijarde tek rođenih neželjenih muških pilića. Sve to događa se zbog navike jedenja jaja.
U prirodi, nakon nekoliko snesenih jaja, kokoš će početi sjediti na njima, kako bi se iz njih rodili pilići. S pilićima, dok su još u jajetu, stvara majčinsku povezanost i prati ih do odrastanja. U uzgoju kokoši, jaja se svakodnevno uklanjaju kako bi se kod kokoši potaknuo nagon za nadoknadom gubitka i daljnje nesenje jaja. Križanjem ili genetskim izmjenama čovjek je stvorio pasmine kod kojih je naglašen nagon za nesenjem. U uzgoju, kokoši uz stalnu fizičku patnju trpe i psihičko zlostavljanje namjernim mitarenjem i regulacijom svjetlosti kako bi nesle više jaja.
U farmskom uzgoju trpaju ih po nekoliko u kavez u kojemu ne mogu niti rastegnuti krila. Zbog skučenoga prostora i loših uvjeta, rane polako zamjenjuju perje. Kako bi se zbog nepodnošljivih uvjeta života izbjeglo međusobno ranjavanje, kokoši podvrgavaju bolnom rezanju kljuna. Potpuno iscrpljene kokoši odvode u klaonicu, gdje ih vješaju za noge i režu im vratove. Njihova napaćena tijela najčešće koriste za juhe, za mačju i pseću hranu ili kao gnojivo.
Malo ljudi upoznato je s činjenicom da su muški pilići neželjeni nusproizvod u proizvodnji jaja, a nisu poželjni niti za mesnu industriju koja koristi druge pasmine, manipulirane za davanje neprirodno velike količine mesa. Čim se rode, u industriji jaja muške piliće ubijaju gušenjem ili ih žive samelju. Svake godine u svijetu ubiju milijarde tek rođenih muških pilića. U Hrvatskoj muške piliće ubijaju drobljenjem čitavih živih životinja, tzv. maceracijom.
Također, malo ljudi razmišlja što su zapravo jaja i koliko je prirodno da ih koristimo u prehrani. Jaja nastaju od jajnih stanica. Nakon ovulacije, jajna stanica pada u jajovod gdje se nastavlja stvaranje jajeta. Ako je jaje oplođeno, što je u prirodi gotovo uvijek, stvara se zametak, a ako nije, nastavlja se stvaranje jajeta, pri čemu je sneseno jaje ekvivalent procesu menstruacije kod sisavaca. Osim što su jaja kolesterolske bombe, potencijalni nositelji salmonele i uzročnici smrtonosnog oblika raka testisa, nisu niti prirodno niti nutritivno potrebna u prehrani.
I dok su smrt od gladi i pothranjenost ljudi stalno prisutni na jednoj strani planeta, na drugoj se zbog jedenja mesa, jaja i drugih namirnica životinjskog podrijetla nemilosrdno troše prirodni resursi. Uzgoj životinja je iznimno rasipan i naše prehrambene navike izravno su povezane s gladi u svijetu, odnosno sa suosjećanjem prema drugim ljudima.
Podrijetlo riječi Uskrs je u staroslavenskom e glagolu koji je značio 'rasti' i 'razvijati se'. Tradicija Uskrsa može se obilježiti, a da pritom ne strada nijedan život. Prijatelji životinja pozivaju da ovaj Uskrs proslavite izborom jela bez sastojaka životinjskog podrijetla, čime izravno pomažete životinjama, okolišu i svojemu zdravlju.
Uz zdraviju i etičnu prehranu, postoje i drugi načini na koje se može obilježiti Uskrs: na blagoslov u crkvu mogu se odnijeti namirnice i jela biljnog podrijetla; umjesto kokošjih jaja za bojanje mogu se izabrati drvena ili plastična; umjesto kupnje kunića ili pilića kao zabave za djecu mogu se udomiti napuštene životinje.
Udruga Prijatelji životinja
Na Čikatu, nedaleko od glavne plaže, održana je priredba za djecu u povodu uskrsnih blagdana. Djeca su imala priliku pred svojom braćom, sestrama, roditeljima, prijateljima pročitati svoje pjesmice tematski vezane za Uskrs. Mladi Kazališta »Josip A. Kraljić« sudjelovali su u priredbi odjeveni u Zečicu Čikaticu, glasovitog lošinjskog botaničara prof. Ambroza Haračića, te u razne likove vezane uz ovu temu. Uz glazbu, recitaciju i ples, djeca su se nadmetala u uskrsnoj igri razbijanja jaja, a na kraju su posadili i bor. Događaj je organizirao Grad Mali Lošinj, uz sudjelovanje Doma za starije i nemoćne, Gradske knjižnice i drugih suradnika.
A na svojoj stranici Purić dodaje ganutljivu pojedinost: "Nakon što su se izredale recitacije, djeca su krenula u potragu za obojanim jajima skrivenim u ovom dijelu šume na Čikatu, a nakon što su ih pronašla, igrala su se razbijanja jaja. "