U oglasnom ormariću crkve Sv. Nikole u Malom Lošinju istaknuti su plakati koji vjernike podsjećaju da »Umjesto Noći vještica – Halloween – tog poganskog ponašanja (šuplje bundeve i mrtvačke glave) 31. listopada pravi kršćani odlučuju se za svetost, tj. život s Bogom«.
Iz razloga poznatih samo autoru plakata, tik uz riječi »život s Bogom!« nalazi se crtež tzv. strelastog križa kompromitiranog ulogom simbola Mađarske nacional socijalističke partije kojoj je pred kraj rata Hitler povjerio vlast da bi provela »konačno rješenje židovskog pitanja« u Mađarskoj. Simbol strelastog križa je u Mađarskoj zabranjen, pa ga ne koristi ni Jobbik, neofašistička, rasistička stranka. Taj je znak danas simbol ekstremnih nacionalista koji se zalažu za bjelačku nadmoć u SAD.
No ostavimo po strani taj nesmotreni čin iz neznanja ili ignoriranja povijesnog konteksta, obratimo pozornost na osudu poganskog ponašanja. No za početak upitajmo se što znači izraz »pogansko ponašanje«. Pridjev »pogan« ima više značenja, a među njima i » prljav, zao, odvratno, što izaziva gađenje; gamad, izmet«. Pretpostavimo da pod poganskim ponašanjem autor plakata misli samo na nekršćansko ponašanje, no da ne bude zabune umjesto »poganski« koristimo uljudniji izraz »paganski«.
Kao god bilo, kršćanstvo je preuzelo brojne paganske običaje i ponašanja kako bi napuštanje stare vjere i prihvaćanje nove prošlo glatko i bilo lakše prihvaćeno. Stoga su stari, paganski običaji povezivani s novim kršćanskim sadržajem, a njihovo nekršćansko podrijetlo je potisnuto u zaborav.
Tako se danas kao dan gospodnji slavi nedjelja, premda su prvi kršćani slavili židovske blagdane, pa tako i subotu kao dan gospodnji, kako zapovjedi Bog u 10 zapovjedi. Sveto pismo nigdje ne spominje nedjelju kao dan gospodnji. No nedjelja se slavila u kultu boga Mitre, kao sunčev dan, dan boga sunca (Sunday, Sontag), što je navelo cara Konstantina koji je kršćanstvo proglasio državnom vjerom da preuzme taj običaj. Dakle, slaveći nedjelju kao Dan gospodnji slavimo jedan paganski blagdan; i sam Isus je slavio subotu.
Za Isusa se ne zna točno kad je rođen, ali na dan koji se uzima kao dan njegova rođenja rođeni su mnogi drugi (paganski) bogovi jer taj datum pada oko zimskog solsticija, dana kad sunce zastaje na svom putu koji se u starim kulturama smatrao najsvetijim danom u godini, danom novog početka kada otpuštamo staro i otvaramo prostor za novo. Dakako, bilo je zgodno staro vjerovanje povezati s novim ... S tim u vezi je i kićenje jelke koje je stari poganski običaj preuzet iz starih, paganskih vjerovanja. U zimskom periodu, kad sve zamre, ljudi su donosili vječno zeleno, živo drvo u kuću. Kako bi si doveli i dobrog duha, koji je jači i od zime i od smrti, a na grane su mu vješali darove. Poznato?
I običaji uz proslavu kršćanskog Uskrsa preuzeti su iz paganskih religija, a najbolji primjer pružaju zečevi i obojena jaja kao simboli plodnosti i novog života. Zanimljivo je da je već spomenuto pagansko božanstvo Mitra rođen na katolički Božić te da su njegovi poklonici slavili njegovo uskrsnuće na proljetnu ravnodnevnicu, dok se datum kršćanskog uskrsa određuje prema paganskom mjesečevom kalendaru.
A što se tiče Noći vještica, to je zaista običaj ostao iz pretkršćanskih vremena, u nas uvezen iz SAD, komercijaliziran kao i svi kršćanski blagdani te prigoda za zabavu, maskiranje i međusobno darivanje. Razlika između njega i službenih kršćanskih običaja, a posebno blagdana kojemu datumski konkurira, samo je u tome što nije kristijaniziran kao brojni drugi paganski običaji.
No kako poručuje plakat, pravi kršćanin će se oduprijeti iskušenju »poganskog ponašanja«, jer »nije pametno igrati se sa čudovištima« budući da »u tami lete šišmiši«. Dakle, tko ne vjeruje u postojanje čudovišta i ne plaši se tame u kojoj lete šišmiši, nije pravi kršćanin. Je li Harry Potter bio pravi kršćanin?
(Podaci o autoru poznati uredništvu)
Komentari:
volim-losinj.org/.../...
kakav narod, takva vlast, a takvi i komentari
Koje je čudovište, vještica ili šišmiš doraslo ovoj prijetnji upućenoj nevinoj dječjoj duši, naprasno odgovornoj za živote svojih roditelja?
Da, približava se tama.....samo odakle?
Ne bih se baš složila. Crkva je moćna, ali još je zamamnije snubljenje kapitalizma na beskonačno trošenje i beskonačno generiranje želja. Prošle je noći definitivno pobijedila konkurencija: razigrane vještice, vampiri i zombiji bili su mnogobrojniji od publike za uprizorenje lika i djela svetaca. Kafići su bili puniji od crkvi. Želja za zabavom bila je jača od osjećaja krivnje koji crkva obilno producira. Mrak se načas povukao pred svjetlima. kapitalizam : katolicizam noćas su igrali 1:0.
Misu na Mirogoju pomoćni zagrebački biskup Pozaić iskoristio je da aktualnu vlast napadne kao zločinačku. Govorio je, doslovce, o “zločinačkoj ideologiji trenutačnog režima”. Optuživao ga za sustavnu destrukciju, ideologiju pranja mozga i progon kršćana. Rigao je politički bijes. Nizao litanije mržnje. Neprijateljski stav biskupa Pozaića prema vlasti predsjednika Josipovića i premijera Milanovića nije novost. Njegovo je političko desnilo također dobro poznato. Početkom godine aktualnu je Vladu usporedio s nacistima te - prizivajući neku novu Oluju - pozvao na njezino rušenje.
Pozaić ima pravo na svoj politički ekstremizam. Ima pravo čak i na to da ne razumije ili ne priznaje demokratska pravila igre, poput činjenice da je aktualna vlast demokratski izabrana. Ali, ima li pravo da u ime vjere propovijeda pizmu te s oltara raspiruje društvene napetosti i podjele - o tome bi trebali odlučiti njegovi nadređeni. Od Kaptola do Vatikana. Kardinal Bozanić, koji ga na važne datume gura u javnost, pred kamere, faktički ga pretvarajući u glasnogovornika Crkve. Crkve mržnje, a ne ljubavi. Rimska kurija na čelu s papom Franjom koji je za nedavnog susreta s hrvatskim predsjednikom Josipovićem emitirao posve drukčije poruke, poruke mirotvorstva, razumijevanja i suradnje. Jednom i drugom Pozaić je pljunuo u evanđelje.
Radikalizacija poruka s oltara govori o zastrašujućoj talibanizaciji ovdašnje Crkve. Hrvatska javnost ima pravo očekivati da se biskupi svojom retorikom prilagode standardima civilizirane komunikacije. Izgubili su kompas. Ekstremistički diskurs kakav neki od njih sebi dopuštaju na političkoj se sceni više ne može čuti. Politika se ipak kultivirala. Premda biskup Pozaić sam sebe implicitno naziva “čovjekom blaženstva”, a Vladu optužuje za “sotonska nadahnuća”, izgleda kao da se kroz njegovu homiliju na Mirogoju, nad grobovima, oglasio sam nečastivi.
www.jutarnji.hr/.../1137157
Ima podbiskup Pozaić savjetnika koji mu šapće u uho što treba da govori:
Nijedan dobar poduztenik ne bi želio da mu netko preotme klijente, zar ne?
Gospon suprug me pogledao onako kako samo supruzi stariji 13-ak godina od svojih odabranica mogu, nasmijao se i rekao: „Ljubavi, ta dvorana se gradi otkad sam ja bio u osnovnoj. Zaboravi. Neka trči po vrtu s psom ili ćemo mu naći neku sportsku aktivnost.“
Ništa se od onda nije promijenilo. Osim što bezbroj hrvatskih potomaka i dalje izvode 'tjelesni' u malim učionicama, osim što neki od njih ni nemaju adekvatne učionice, osim što je mnogo njih izgubilo bitke s opakim bolestima koje ne biraju dob i spol...
Ništa se u Hrvatskoj nije promijenilo sim što su režije narasle za x posto, cijene goriva mnoge natjerale na švercanje tramvajima...
Bolnice su i dalje iste, 'ambulante' također, mjesta u vrtićima i staračkim domovima nema ni 'za lijek', dječji domovi i azili za životinje vrve jadnim, napuštenim dušama, u dućanima je sve više artikala zaštićeno plastičnim, neprobojnim kutijama, a sve više mladih, sve očajnije i iskrenije želi pobjeći odavde.
Ništa se u Hrvatskoj nije promijenilo osim što nam je zadnjih dana vrlo eksplicitno dokazano da ovom zemljom vladaju sebični mediokriteti, oportunisti i dupelizci, ta tisućljetna sekta koja oko sebe okuplja naivno i još naivnije stado podjednako sebičnih oportunista koji dalje od svog nosa niti žele, niti mogu vidjeti.
1.12. ove godine, svjedočit ćemo valjda najvećem porazu humanosti ove nacije, najvećoj krizi morala i najvećem licemjernom oportunizmu.
Za 47 milijuna kuna, koliko će sve nas stanovnike ove vukojebine koštati taj besmislen i nepotreban potez penkalom, u Ustav ćemo zapisati nešto što je samim činom rođenja garantirano svakoj osobi na ovoj planeti, upravo Ustavom!
Za 47 milijuna kuna, penkalom ćemo svima onima drukčijima od nas, referendumom reći: „Tko vas jebe tako poremećene, što se niste rodili ovako savršeni i vrijedni života i ljubavi kao ostatak civilizacije.“
47 000 000 kuna. 47 milijuna kuna. Četrdeset i sedam milijuna kuna.
47 bolnica. 47 vrtića. 47 škola. 47 staračkih domova. 47 dječjih parkova. 47 obrta. 47 firmi.
Minimalo 47 načina za rješiti minimalno 47 problema koji se tiču cijele nacije.
Međutim, hrvatska javnost će zaključno sa 1.12. u vjetar baciti 47 milijuna kuna, 47 milijuna snova i 47 milijuna epiteta kojima bi mogli opisati što to opće čini čovjeka čovjekom, a narod narodom.
Još jednom me beskrajno sram zemlje u kojoj živim, sram me i tužna sam zbog svih onih koji su dali život za zemlju kojom danas tako okrutno upravljaju oni kojima ljudski život ne znači ništa, a najviše me sram što moram pogledati svom djetetu u oči i reći mu, bez imalo patetike: „Bježi odavde, čim prije...“
1.12.2013. PROTIV
U ime našeg sina koji bi sutra mogao voljeti nekog 'krivog'."
PETICIJA
change.org/.../...
To je lako razumjeti ako se pročita Biblija. Stvorio ju je da muškarac ne bude sam odlomivši mu rebro. I od njega napravi isto što je on samo malo drugačije.Evo što tamo piše:
Nato čovjek reče: »Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!
Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!«
Citat: Ako je Bog stvorio ženuda muškarac ne bude sam, ne vidim zašto samoću ne bi rješio s drugim muškarcem.
Zašto bi i moja zajednica bila ugrožena od tih idiota.Nitko im ništa ne brani i konstantno zaje bavaju i bune se da nemaju svoja prava.Ono što nije normalno nije normalno i nema veze ni sa Bogom ni sa vjerom.Živite vaš život kako želite a nas koji smo normalni pustite nas na miru.
oxforddictionaries.com/.../...
Puno je važnije ono nenapisano - obećanje ili odluka da se nekog voli i poštuje i u dobu i u zlu... Nema tog zakona na kugli zemaljskoj koji to može u pisanom obliku regulirati i garantirati, osim nas samih. Zakoni i pravilnici su za ljude kojima treba potvrda za njihovu nesigurnost, ostali "daju riječ" i nje se drže. U dobru i zlu, u bogatstvu i siromaštvu, dok ih smrt ne rastavi. I njihova djeca to znaju, i njihovi unuci to znaju, a možda i njihovi praunuci to uspiju saznati... važna je ljubav i odluka da se voli bez obzira na sve što život donosi. Zakon nema ništa s tim, već ljudi, obični ljudi kojima samo mogu poželjeti - sretna vam 60-godišnjica braka, kao i mojim nonićima. Živjeli!