Papa Benedikt XVI je u nedjelju u propovijedi pred oko 10 tisuća ljudi u bazilici Svetog Petra u Vatikanu rekao kako rimokatolički vođe moraju imati hrabrosti za suprotstaviti se napadima 'netolerantnog agnosticizma' koji prevladava u mnogim zemljama, te odbacio sugestije da se Crkva treba promijeniti kako bi odgovarala javnom mnijenju. Istodobno u Hrvatskoj katoličke udruge uz potporu klera vode kampanju osporavanja legitimiteta demokratski izabrane državne vlasti jer se odbija podčiniti javnom mnijenju u vezi sa školskim programom zdravstvenog odgoja. Pri tome se kao glavnim argumentom služe statističkim podatkom da veliku većinu građana čine katolici implicirajući kako svi oni dijele mišljenje pokretača kampanje.
Ovaj jučerašnji napad poglavara katoličke Crkve na agnosticizam daje povod za razmatranje pitanja pluralizma svjetonazora u hrvatskom društvu, te stoga objavljujemo snimak emisije »Ekumena« Hrvatske radiotelevizije.
Hrvatsko društvo i dalje teško prihvaća pluralizam svjetonazora, još uvijek dajući prednost monopolu većinske crkve iako demokracija i sekularna država jamče jednakost svih uvjerenja. Je li ateističko-agnostički svjetonazor jednakopravan onom religijskom, u Ekumeni Augustina Bašića raspravljaju katolički teolog Adalbert Rebić i predsjednik udruge Protagora Milan Polić.
Komentari:
Crkveni savjeti o bračnom životu: Muškarac pije i donosi odluke, žena radi i šuti
novilist.hr/.../...
nasa-obitelj.com/.../...
(Požurite dok nisu izmijenili )
Sedam zapovijedi muškosti
1. što manje sna trebam,
2. što više boli mogu podnijeti,
3. što više alkohola mogu konzumirati,
4. što manje brinem što ću pojesti,
5. što manje trebam pomoć i o nekome sam ovisan,
6. što više kontroliram i potiskujem svoje osjećaje,
7. što manje se brinem o svom tijelu,
… to više sam MUŠKARAC!
Herb Goldberg
Zašto vjernica iz civilnoga braka ne može na pričest
Pitanje:
Moji prijatelji, bračni par M. i D., osobe su istinskih moralnih vrijednosti, veoma cijenjene u svojem mjestu, imaju i uspješan brak. M. je karakteran čovjek, svakome bi pritekao u pomoć, ali je po naputku svojega oca odgajan i odrastao kao ateist, dok je njegova supruga, kao djevojka, odgajana u katoličkom duhu pa je primila svete sakramente krsta, ispovijed, pričest i krizmu.
Prilikom njihova vjenčanja M. nije želio crkveno vjenčanje, što je ona prihvatila jer ga nije htjela prisiljavati na to kad već nije želio svojevoljno. Ona me i zamolila da umjesto nje uputim ovo pismo vama.
D. svakodnevno moli i odlazi u crkvu, ali je tužna i zabrinuta jer je svećenici, koji je poznaju, ne žele ispovjediti ni pričestiti budući da znaju kako nije crkveno vjenčana. Čak joj i postavljaju uvjete da njezin suprug uputi nekakav zahtjev (potpis) za to?
Čini mi se da svećenici koji je ne žele ispovjediti i pričestiti nisu u pravu. Pa zar je ona kriva zato? Uostalom, sveti Pavao govori da "ne živimo ni sebi, ni suprugu, nego samo Bogu našem živimo". Molim objašnjenje u "Glasu Koncila".
Čitatelj iz Perkovića
Odgovor:
Član svakoga društva ili zajednice, da bi uživao prava, mora poštivati i pozitivne propise koji reguliraju odnose unutar toga društva ili zajednice. Tako je i Vaša prijateljica, kao članica Katoličke Crkve, dužna poštovati crkvene pozitivne propise da bi mogla uživati i prava koja joj kao članici pripadaju. Isto tako član nekoga društva ili zajednice, ako ne poštuje pozitivne propise toga društva ili zajednice, računa s posljedicama koje mogu biti u najgorem slučaju - isključenje iz društva ili zajednice, ili blaže: uskrata nekih prava, prema tome kako je to pozitivnim propisima regulirano.
Vaša prijateljica, sklopivši samo civilni brak, prekršila je pozitivne crkvene propise. Kao vjernica i članica Crkve trebala je sklopiti crkveni brak kojim bi ženidbeni savez sa svojim suprugom postao sakrament ženidbe, tj. savez koji Bog potvrđuje i blagoslivlja da bi se kao muž i žena potpuno i doživotno jedno drugome darivali, zajedno živjeli, voljeli se, uzajamno pomagali i, ako Bog dadne, rađali i odgajali svoju djecu.
Posljedica njezina prekršaja pozitivnog propisa jest, kako je to unaprijed pravno određeno, da ne može dobiti odrješenje na ispovijedi dok je u takvoj situaciji, osim u smrtnoj opasnosti i na času smrti.
Budući da joj suprug, kako pišete, nije kršten, jedini izlaz iz te pravne neregularnosti jest u sklapanju mješovitoga braka. To su joj zacijelo svećenici i preporučivali jer se samo u takvom slučaju zahtijeva od nekatoličke strane da potpiše obvezu da će dopustiti da se djeca krste u Katoličkoj Crkvi i odgajaju u katoličkom duhu.
Ako bi Vaši prijatelji sklopili takav mješoviti brak, a bilo bi korektno od supruga da na to pristane ako stvarno voli svoju suprugu, onda bi to za katoličku stranu bio pravi i puni sakrament, a za nekatoličku stranu lijepa gesta pažnje ili ljubavi prema svojoj supruzi.
Ni meni jasno kakve veze ima Volim Lošinj sa zdravstvenim odgojem. Pa u lošinjskim školama neće biti zdravstvenog odgoja nego će djecu o seksu poučavati vjeroučitelji i svećenici.
Za mene Lošinj nije nikada predstavljao samo mjesto sunčanja i kupanja. Zbog toga i pratim ovu stranicu od samog početka i redovito pratim sva zbivanja te nastojim ponekad i konstruktivno komentirati, nikada destruktivno (osim u slučaju nakaradne tvorevine u Artatorama za koju i dalje tvrdim da ju treba ukloniti). Razumijem Vas da je ovaj portal postao "un posto di ritrovo" te mjesto gdje se umjesto dobre kavice često može naći prolivena žuć, ali i divni primjeri gradske suradnje. Bilo bi dobro da ih je više te da svi ljudi dobre volje, prirodno različitih svjetonazora, sudjeluju u stvaranju boljeg, ljepšeg i privlačnijeg Lošinja! No, bilo kako bilo, na ovom će se portalu sigurno ubuduće susretati i ispreplitati svakojake teme vezane uz život u Lošinju. Nažalost, čini se da je ovo jedino mjesto u gradu gdje barem oni koji su minimalno informatički pismeni imaju priliku izraziti svoje mišljenje!
javnog mijenja kao skupa mišljenja građana pod utjecajem je različitih udruga, političkih i drugih organizacija i pojedinaca.
Doživljavanje mišljenja pojedinih udruga kao napad na legitimitet vlasti svakako ne predstavlja doprinos demokraciji kao ni namjera vlade da u saboru progura zakon o zdravstvenim odgoju koji tangira sve građane mimo javne rasprave.
Reakcija dijela javnosti na ovakav pokušaj vlade ne predstavlja ugrozu ili pokušaj ugroze legitimiteta vlade kako nas to pokušava uvjeriti autor gornjeg članka. Po autoru liberalna vlada i
njezina većina nema mandat za provođenjem nasilja nad konzervativnom manjinom. Kada bi to imala tada se nebi radilo o liberalnoj vladi već o revolucionarnoj , što nema veze s demokracijom.
Nakon žestokog sukoba Crkve s Ministarstvom obrazovanja o uvođenju seksualnog odgoja u škole, HTV je u suradnji s agencijom Promocija Plus proveo opsežno istraživanje što o tome misle hrvatski građani. Na uzorku od 1300 ispitanika, stratificiranih prema svim relevantnim sociodemografsk im obilježjima, dobili smo rezultate koji svjedoče o dubokim ideološkim i političkim podjelama u društvu.
Prvo opsežno istraživanje o seksualnom odgoju pokazalo je da 56,2% građana smatra da se Crkva ne treba miješati u obrazovni sustav. Da je seksualni odgoj kao dio zdravstvenog odgoja svjetonazorski neprihvatljiv za katolike te da roditeljima treba prepustiti pravo izbora, smatra 35% ispitanika.
Za više informacija i video donji link:
www.hrt.hr/.../
Unatoč nereprezentativ nom uzorku i upitnoj metodologiji istraživanja tose ipak može uzeti kao dokaz lojalnosti uprave televizije legalnim vladi.
Ne vidim u tome ništa neobičnog. Ankete o raznim pitanjima naručuju i druge televizije pa i tiskani mediji. A kad bi bilo istina da vladu ne zanima mišljenje građana, ne bi se obazirala na manipulacije, laži i poluistine koje su širili Grozd i katolički kler na misama.
Citat: Na temelju čega tvrdiš da je uzorak bio nereprezentativan, te da je metodologija upitna?
Citat: Smatraš li da je zadatak javne televizije da bude nelojalna demokratski izabranoj vlasti, te da je dužna sudjelovati u državnom udaru? Neki su na HTV to i mislili:
slobodnadalmacija.hr/.../...
A posebna je priča prilog u TV Kalendaru u kojoj su seksologa Kinseya proglasili pedofilom i kriminalcom.
Upitan je cilj i svrha istraživanja a posteriori.
Uzorak od 1400 osoba na 4,2 milijuna stanovnika je nereprezentstiv an sam po sebi. Metodologija uzorkovanja nije transparentna i ako se svodila na izlistavanje telefonskog imenika krajnj je upitna.
Prvo, Hrvatska nema 4.2 milijuna stanovnika čije bi mišljenje trebao ispitati, jer gotovo milijun su djeca ispod 15 godina.
A drugo, matematika vjerovatnoće pokazuje da je veličina populacije nebitna za određivanje veličine uzorka. To znači da je uzorak od 500 ispitanika podjednako koristan pri ispitivanju mišljenja države od 15,000,000 stanovnika kao što bi bio za grad od 100,000 stanovnika. Iz tog razloga se veličinu populacije može ignorirati kada je vrlo velika ili nepoznata, a da rezultati ispitivanja budu vjerodostojni. Veličina populacije u određivanju uzorka za ispitivanje važna je jedino kad se radi sa relativno malom i poznatom grupom ljudi (na pr. s članovima neke organizacije ili kluba).
novilist.hr/.../...
A sve to zbog par tema o seksu o kojima mularija već s interneta zna sve.
Pojašnjenje netolerantnog agnosticizma imaš u obliku ilustracije, gore, odmah ispod videa. Tolerantni katolik križem mlati po glavi agnostika da ga privede vjeri, a ovaj netolerantno zgrabi križ i lomi ga preko koljena. A katolik ga poziva na toleranciju i poštivanje vjere.
i poštuju 10 zapovjedi
N ikome normalnome nije jasno zašto baš povodom tog zdravstvenog odgoja ovoliko divljaju iz vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj, ali neki vrag ih je obuzeo i divljaju milijun posto više nego ikad.
U neprekinutom nizu katoličkih mitraljezaca, koji više niti biraju riječi, niti misle da bi trebali bar malo prikriti mržnju i bijes prema svemu što im se bespogovorno ne podvrgava, jučer se u Slobodnoj Dalmaciji oglasio i poznati propovjednik Adalbert Rebić. Taj katolički sveučilišni profesor i gospodin postarije dobi – koja, navodno, ljude obasjava mudrošću i blagošću – prognozirao je, dakle, opet u vezi sa zdravstvenim odgojem, da će »urota pedera, homoseksualaca, lezbi i drugih osoba devijantnog seksualnog ponašanja uništiti Hrvatsku«.
Kad je preklani rulja nasilnika na splitskom Gay Prideu umlatila batinama više pripadnika gay zajednice, taj isti nominalni humanistički intelektualac Rebić sa zadovoljstvom je izjavio da su dobili što su tražili, pa se poslije ispričao. A sada se, evo, njemu i njegovima priviđa da je i kurikulum zdravstvenog odgoja djelo »pedera i lezbi« – to je terminologija uvaženog doktora teologije - te »drugih osoba devijantnog seksualnog ponašanja«, koji su se valjda skupili u vladi Zorana Milanovića kao oko vještičje vatre.
O tom bolesnom tipu javnog govora imao bi i morao bi nešto reći rektor Zagrebačkog sveučilišta, ali ta institucija, naravno, kao i mnoge druge u Hrvatskoj, sjedi u mišjoj rupi i vrti palčevima kad god se pitamo gdje je.
Uzalud Adalbertu Rebiću i katoličkim talibanima objašnjava čak i Kolinda Grabar Kitarović, sada pomoćnica generalnog sekretara NATO-a, a inače bivša ministrica i članica HDZ-a, kako se to gradivo na koje oni vrište normalno predaje svuda: oni svejedno potpiruju histeriju i dovlače drva za lomače.
To kompulzivno stanje ne može se, na žalost, više nikako drugačije nazvati nego divljanjem.
A tako se bezumno gubi kompas samo kada se gube utjecaj i vlast.
Pa biskupi i kardinali nisu ni usta otvarali, a kamoli da bi ovako divljali i gubili živce, ni onda kad su se za vrijeme Tuđmana otimala poduzeća i kad su se radnici, katolički vjernici, bacali na ulicu da gladuju sa svojom djecom, a ni onda kad su Sanaderove horde pljačkale po Hrvatskoj sve što se opljačkati dalo.
Šutjeli su katolički velikodostojnic i i kadili u čast politici koja je zatirala slobodu medija, institucionaliz irala nepravdu, bitangama omogućila da se bogate na račun opelješenog naroda i držala svijeću dok se iz zemlje, kao što ovih dana tvrdi organizacija Global Financial Integrity, nije malo pomalo iznijelo 15 milijardi dolara u devet godina, a prije toga još tko zna koliko.
N i grimasom nisu pokazivali da im se nešto od svega toga eventualno ne sviđa. Zato je javnost onu jednu jedinu Bozanićevu propovijed o grijehu struktura doživjela kao vrhunaravnu senzaciju.
A sada padaju u afan zbog pišljive nastave zdravstvenog odgoja. Pa jasno. Svetom vodom škropili bi oni svaku i bilo koju vlast samo pod uvjetom da neštedimice daje novac, da obilato vraća nekretnine i da se uvijek, zbog jasne poruke narodu, slika s popovima u pozlaćenim mantijama.
Samo jako je mnogo ljudi u međuvremenu shvatilo o čemu se tu radi. I zato Crkva danas toliko divlja. Da na silu promijeni dojam.
novilist.hr/.../...
Zaista je već bilo vrijeme da se i to kaže.
Imaš pravo. Toliko je važnijih tema u lijepoj našoj osiromašenoj, a biskupima je najbitnije tko se kako praši.
O ukusima se ne raspravlja. Ako onima koji se praše straga to ne smeta što bi to onda tebe smetalo. Osim ako ti ne golica maštu i budi latentnog homoseksualca u tebi...lipi moj. Pusa.
Gađenje je tvoja stvar, a ne stvar demokracije. Nitko ni ne traži da ti se sviđaju, ali to ti ne daje pravo da ih vrijeđaš, mlatiš i diskriminiraš.
Prosti, živi mantijaši čitajte na ovoj stranici www.rudan.info/.../#more-1266;
Autor ove slike je stavljen na popis heretika i zabranjen mu je ulazak u sve sakralne objekte u Hrvatskoj.
Kod pomisli da “tu nešto smrdi”, doduše, ne treba biti isključiv. Što ako su dostojanstvenic i pod crnim haljama samo prdnuli u vidu službenoga saopćenja? Ili to ipak zaudara iznevjerena tradicija: religijski koncern koji u svojoj aktivi bilježi veličanstvena postignuća u obrani dogme, od stoljetnog djelovanja inkvizicije, preko križarskih pohoda, spaljivanja vještica i kamenovanja heretika, pa do njegovanja obredne biblioklastije, sada vitla zastavom slobode i zaklinje se u sveto “pravo javnosti da bude informirana”?
Kardinal Josip Bozanić primio je u prošli ponedjeljak suspendiranu urednicu HTV-a Karolinu Vidović Krišto, čija je emisija “Slika Hrvatske” ukinuta nakon emitiranja priloga pod nazivom “Pedofilija kao temelj spolnog odgoja?”, prenio joj izraze svoje pune potpore i fotografirao se s njom u nekoliko dovoljno intimnih i dovoljno čednih poza.
U saopćenju što je potom uslijedilo veli se da ukidanje spomenute emisije – u kojoj je, podsjetimo, gospođa Vidović Krišto uvođenje spolnog odgoja u hrvatske škole poistovjetila sa seksualnim zlostavljanjem maloljetnika, znanstvenika Alfreda Kinseyja proglasila pedofilom i nacistom, a drage gledatelje pozdravila s “Hvaljen Isus i Marija” – predstavlja “izravni udar na slobodu govora i na slobodu javnog djelovanja novinara”.
Nije isključeno da Katolička crkva u dogledno vrijeme pokrene proces beatifikacije gospođe Vidović Krišto, za koju dosad nitko nije čuo, da sastavi prigodnu epiku o neustrašivome suprotstavljanj u staljinističkoj strahovladi, golorukom jurišanju kroz večernji televizijski program, da istraži križni put i opjeva muke koje je dotična snosila pod suspenzijom, pa još ako se pokaže da je čudesnim moćima izliječila dva-tri mlada bića od maligne onanije ili poneku nezaposlenu trudnicu odvratila od abortusa, eto nove blaženice: Sveta Karolina, zaštitnica slobodnih medija i nezavisnih novinara.
Projekt uopće ne mora biti ekskluzivno katolički. “Čekam prijem i kod ostalih vjerskih vođa u Hrvatskoj”, izjavila je gospođa Vidović Krišto nakon što je utisnula oproštajni cjelov u ruku Uzoritog. Kada se, dakle, svi ti prijemi zbiju, pa televizijska urednica u svojoj duhovnoj ekspediciji apsolvira patrijarhe, rabine i muftije najvišega nacionalnog ranga, borba protiv kontrole javnosti mogla bi poprimiti multikonfesiona lni karakter.
Ne znam kako je s tobom, bogobojazni čitaoče, no prizor vjerskog fanatika koji gine za slobodu izražavanja meni se čini grotesknim otprilike koliko i pokušaj vlasnika bordela da preuzme dužnost zagrebačkog nadbiskupa, ili – da snizim doživljaj – kao napor predsjednika hrvatske države da u bilo kojoj prigodi izusti bilo što osim šuplje fraze. To što je scena nabijena komikom ne popravlja raspoloženje, jer je dosta komplicirano prasnuti u smijeh ako si prethodno začepio nos.
U devedesetima, kada je tajna policija prisluškivala telefone i uhodila stotinjak hrvatskih novinara, kada su kritički raspoloženi žurnalisti bili izloženi javnome linču i sudskim progonima, kada su nezavisni listovi bili ritualno spaljivani na gradskim trgovima, društvo s Kaptola ukrašeno grimiznim kapicama ne samo što nije registriralo “udare na slobodu govora i na slobodu javnog djelovanja novinara”, nego je izdašno podupiralo režim koji je te slobode zatirao gdje god je mogao. U duhu kršćanske milosti, državna batina bila je obilno poškropljena svetom vodicom.
Sada, slučaj gospođe Vidović Krišto pokazuje da crkvi može biti važna i “sloboda govora”, uz uvjet da se govori kako je masturbacija smrtni grijeh, homoseksualnost moralna i mentalna devijacija, a pobačaj kriminalno djelo zbog kojeg će počiniteljica gorjeti u paklu, kada joj već zemaljski pravni sustav nije namijenio robiju.
Stoga je prijem u intimnim odajama prvostolnice podrazumijevao lažno predstavljanje i odisao ugođajem mrtvački ozbiljnih poklada, jer medijske slobode koje se cijede s kardinalovih usana moguće je pojmiti samo kao kardinalni nesporazum. Sudbina urednice HTV-a, pak, na svoj je način zapečaćena okrutnom rečenicom iz “Priručnika za borbeni žurnalizam” što ga je prije skoro stotinu godina objavio irski anarhist Stuart O’Neill. Ona glasi: Novinar u službi Boga je bogalj!
Na drugoj strani barikade, međutim, s nešto manje strasti i stvaralačke paranoje, također se njeguje ples pod maskama. U aranžmanu Koordinacije za sekularnu Hrvatsku, na zagrebačkom Cvjetnom trgu održat će se 16. siječnja prosvjedni skup u znak “javne potpore Vladi Republike Hrvatske u kreiranju školskog programa”.
Karnevalizacija društvene scene tako se čini potpunom: Katolička crkva koja se zalaže za slobodu govora i ulične demonstracije kojima se podupire Vlada! U predlošku je program javnog obrazovanja o kojemu – uz obavezu svete građanske borbe protiv agresije zatucanih vjerskih komesara – ne može biti suvisle rasprave, a poželjno je da se u jeku bitke ne debatira ni o čemu drugom.
Da se netko usudi pitati za mišljenje građanke i građane školskoga uzrasta, vjerojatno bi rekli da im je puna kapa i kršćanskih dogmi i sekularne mitologije, pošto se u oba slučaja, sasvim sinkrono, propovijeda da najvažnija od svih važnih vrlina ima biti poštivanje autoriteta.
Kao nedoraslome člankopiscu, to mi je mišljenje blisko. Od zadrtih fundamentalista iritantniji znaju biti jedino lažni prosvjetitelji, pogotovo ako principe koje su sami proglasili čvrstima pronose uz politikantsku zaštitu od rizika i uredno navlačenje prezervativa. Iskreno govoreći, državna vlast koja nije imala petlje protjerati katolički vjeronauk iz svjetovnih škola, nego mu – u natjecanju za ideološku prevlast nad mliječnim naraštajem – “parira” alternativnim vidovima indoktrinacije, zaslužuje da joj se crkva napije krvi na svim frontovima.
Građanke i građani školske dobi, kao i njihov zastupnik u “Novostima”, drže kako bi bilo ljekovito da se ove dvije sile međusobno smlave, ili si barem nanesu toliko teške ozljede da opstanu u invalidnim izdanjima, no to je, naravno, utopijska zamisao. Suprotno tome, dogodit će se (i već se događa) antagonistička kohabitacija – nalik onoj između “službene Hrvatske” i “službene Srbije”, gdje je razmjena neprijateljstav a u funkciji uzajamnog snaženja – a školski program ustrojit će se (i već je ustrojen) na ideji “produktivne šizofrenije”, kako ju je svojedobno definirao Georgij Viktorov.
Ni jedna od zajapurenih strana uistinu ne želi razdvajanje crkve i države, već se partneri hrvanjem nadmeću tko će za vrijeme spolnoga čina biti gore, a tko dolje. Gospođa Vidović Krišto, u skladu sa svojim novinarskim nagnućima, brinut će da se kršćansko sjeme ne prosipa uzalud.
novossti.com/.../tamjan-posla
Članak u Novom listu:
Majka prijavljena policiji zbog fizičkih prijetnji nastavnici
novilist.hr/.../...