Primili smo e-mail poruku posjetitelja s prijedlogom za objavu o temi nastave vjeronauka i povijesti. Uz manje pravopisne i gramatičke intervencije koje ne mijenjaju smisao poruke objavljujemo je u cijelosti.
Ovih dana imao sam priliku slušati razgovor troje školaraca među kojima bilo i moje dijete. Bio sam zaprepašten onim što sam čuo. Djeca su prepričavala zbivanja na nastavi, a glavna tema bio je vjeronauk i vjeroučitelj kojeg su posprdno imitirali. Na to bih svakako reagirao tražeći da pokažu više poštovanja prema čovjeku koji radi svoj posao, no kad sam čuo da dotični uči djecu kako Križarskih ratova nije bilo i da je to izmišljotina neprijatelja Crkve odustao sam od te odgojne «mjere». Shvatio sam da bih samo zbunio djecu tražeći da poštuju učitelja koji krivotvori povijest, jer djeca su na satovima povijesti i iz literature već saznala za tragičnu sudbinu Zadra kojeg su križari osvojili za Veneciju da bi platili prijevoz u «Svetu zemlju», razrušili, opljačkali i pobili žitelje koji nisu uspjeli pobjeći.
Pitam se zna li uprava škole kakvu konfuziju u glavama naše djece stvara takav vjeroučitelj, i kako treba postupiti učitelj povijesti kad obrađuje temu Križarskih ratova ako mu neki učenik kaže da laže i da je neprijatelj crkve, jer tako mu je rekao vjeroučitelj.
Komentari:
Na internetu sam našao pripremu za nastavu na temu križarskij ratovi vjeroučiteljice u jednoj školi koju prenosim.
ŠKOLA: RAZRED: 6
VJEROUČITELJICA:
NADNEVAK: ožujak
NASTAVNA CJELINA: Crkva kroz povijest
NASTAVNA JEDINICA: Križarski ratovi
CILJ: razumjeti značenje i važnost križarskih ratova za povijest Crkve
ZADACI:
obrazovni: naučiti povijesne činjenice o križarskim ratovima
odgojni: uočiti značenje ratova za povijest crkve
funkcionalni: koja su nastojanja u poboljšanju slike Crkve danas
OBLICI RADA: frontalni, individualni
METODIČKI SUSTAV: interpretacijsk o-analitički s elementima problemsko-stvaralačkog
NASTAVNA SREDSTVA: ploča, kreda, udžbenik, bilježnica, NZ, olovka
IZVORI ZA PRIPREMANJE NASTAVNIKA: Sveto pismo, NZ, RBT, Mak, priručnik za vjeroučitelje "Pozvani na slobodu", www.vjeronauk.eu
NASTAVNE METODE: molitveno izražavanje, pismeno, usmeno izražavanje, razgovor, čitanje i rad na tekstu.
PLAN PLOČE
Križarski ratovi
11. st. Počinje prvi križarski rat
ukupno ih je bilo 8
CILJ: - osloboditi Jeruzalem od muslimana
- pomoći pravoslavnim kršćanima na Istoku
1204. god. Osvojen Carigrad i uspostavljeno Latinsko carstvo – nasilnoujedinje nje istočne i Zapadne Crkve
križarski pokret – pretvoren u FANATIZAM – pretjerana, slijepa odanost nekom čovjeku ili ideji, praćena mržnjom prema onima koji imaju suprotno mišljenje.
MOLITVANI POČETAK
Vjeroučenik pripremio molitvu...
MOTIVACIJA
Razgovor i ponavljanje o prethodnim nastavnim jedinicama; svijetle i tamne strane Crkve, širenje kršćanstva.
Dovršavanje rečenice: U povijesti Crkve najviše mi se sviđa........ zato što.....
NAJAVA TEME I PRVI SUSRET S TEMOM
Prošli nastavi sat govorili smo o jednoj tamnoj strani Crkve – Istočni raskol, danas ćemo govoriti o drugoj tamnoj strani a to su križarski ratovi. Vi ste o tome već govorili i naučili na satu povijesti, sada ćemo se upoznati sa tim događajima sa vjerskog stajališta. Malo ćete produbiti dosadašnje znanje.
Učenici čitaju tekst iz udž. 68.str.
INTERPRETACIJA U UŽEM SMISLU
koliko je ukupno bilo križarskih ratova?
Kada započinje prvi?
Koji je bio cilj križara?
Kada je i kako uspostavljano Latinsko carstvo u Carigradu?
Što su tim putem nastojali provesti?
Što je dječji križarski rat?
Što je fanatizam?
Zašto križarski pokret nazivamo fanatizmom?
SINTEZA I AKTUALIZACIJA
Vidi plan ploče – za sintezu!
Nakon prepisivanja plana ploče učenici u bilježnicu crtaju križarskog vojnika
Znači, na vjeronauku treba djecu učiti da su se križarski ratovi dogodili i da su bili "tamna strana crkve", a ne bezočno lagati da ih nije bilo.
Međutim, ovaj portal ni u kojem slučaju ne smije biti prva stepenica rješavanja ovakvih problema. Ovo pismo je svakako trebalo ići i na adresu ravnateljice škole i na adresu ministarstva. Iskreno se nadam da je roditelj tako i postupio.
Nevjerojatno su agresivni. Gori su od Jehovinih svjedoka. Samo da ne počnu i tući
Gospodinu vjeroučitelju bi netko trebao gurnuti pod nos ovaj video da nauči nešto od povijesti i da ne zbunjuje djecu svojim luđačkim ispadima:
Zbog toga što je odbila pustiti njegovo dijete sa sata zdravstvenog odgoja, otac učenika u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi prijavio je učiteljicu prosvjetnoj inspekciji optužujući je za diskriminaciju, šikaniranje i huškanje djeteta protiv roditelja. Kao dokaz tome naveo je kako dotična učiteljica »zagovara Darwinovu teoriju evolucije« i »negira Boga koji je stvoritelj«, a njegovog sina vodi na krivi put.
Vrijeđanje i pritisci
Zgrožena napadom koji je doživjela, učiteljica je na portalu »nastavnici.org « objavila pismo u kojem traži da se nastavnike zaštiti od roditeljskog zlostavljanja. Odgovornost za rješavanje ovakvih situacija morali bi, upozorava ova nastavnica, preuzeti škola i ministarstvo, jer ovako nastavnici moraju voditi privatne bitke s roditeljima zbog vjerskih i inih svjetonazora.
U njenom je slučaju nakon uvođenja zdravstvenog odgoja, roditelj, koji je član konzervativne vjerske zajednice u okvirima Katoličke crkve, od nje ultimativno zahtijevao da pusti s nastave njegovo dijete u vrijeme zdravstvenog odgoja i da mu upiše neopravdane sate.
– To mi se nije svidjelo, ali sam tenzije pokušala ublažiti činjenicom da je u trećem i četvrtom razredu zastupljenost po njemu spornih sadržaja svega dva sata godišnje, pa da nema potrebe za takvim metodama. Kako su tenzije u medijima rasle, tako je on pojačavao pritisak na mene. Počeo me verbalno vrijeđati i omalovažavati, podcjenjujući mene i profesiju kojom se bavim. Prijetio mi je da će se pobrinuti da dobijem otkaz jer dijete podučavam suprotno svjetonazoru kojeg gaji i pod kojim odgaja svog sina. Citiram neke od njegovih izjava: »Vi ste nitko i ništa«, »Žao mi je što sam vas ikad upoznao«, »Ja svom sinu govorim da nije ona kriva što je takva«, »Ja vas plaćam i pobrinut ću se da dobijete otkaz i da više nigdje ne radite« – navodi u pismu učiteljica.
Okidač za prijavu inspekciji, kaže, bila je njena izjava da radi u državnoj školi u kojoj je dužna slijediti naputke ministarstva, a ne Crkve, te da zato neće dijete pustiti iz učionice za vrijeme zdravstvenog odgoja. Situaciju je navodno pogoršala i činjenica da se radi o usvojenom djetetu.
Na šteti i učenik
Zbog sukoba je, kaže nastavnica, na šteti i dječak, potpuno zbunjen sukobom oca i škole.
– Živimo u 21. stoljeću i ne mogu prihvatiti lov na vještice kao nešto normalno. Radim pod stresom, bojim se tog roditelja i bojim se za svoju sigurnost jer on i dalje dolazi na roditeljske sastanke, a ostale roditelje huška protiv mene – požalila se na portalu nastavnica čudeći se nad činjenicom da roditelji za klevetanje nastavnika ne moraju odgovarati. »Krši li on moja ljudska prava? Hoće li se ubuduće nastavnik morati izjasniti kao vjernik da bi stekao pravo raditi u struci ili da bi roditelji imali povjerenja u njegov rad? Jesam li ja to optužena za Darwinovu teoriju evolucije, i ako jesam, kako da dokažem da u tome nisam sudjelovala?«, zaključuje ova nastavnica.
Slučajeva prijetnji nastavnicima zbog zdravstvenog odgoja već je bilo u više škola, a u nekima je uredovala i policija. Iz ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta poručili su tada kako se ne osjećaju odgovornim za incidente zbog uvođenja zdravstvenog odgoja. U udruzi Nastavnici organizirano i dalje tvrde kako su napadi na nastavnike posljedica nepripremljenos ti projekta, zbog čega se u javnosti već mjesecima vodi jalova rasprava oko toga treba li nam, i kakav, zdravstveni odgoj. Udruge GROZD i Reforma podnijele su ovog tjedna Ustavnom sudu zahtjev za ocjenom ustavnosti Odluke o kurikulumu zdravstvenog odgoja, tvrdeći da je program protivan Ustavu, zakonima i međunarodnim konvencijama, a traže uvođenje dva paralelna programa.
novilist.hr/.../...
Iako je proteklih godina bilo sličnih poziva, roditelji koji su se javili našemu listu tvrde da je to uglavnom bilo individualno i sporadično, no da se ove godine isti pozivi mogu čuti u svim krajevima Hrvatske i u isto vrijeme, dakle neposredno uoči upisa u srednje škole. Mnogi su to protumačili kao novu ofenzivu Crkve za afirmaciju vjerskih vrijednosti u javnom prostoru, a protiv “sekularnih” sadržaja.
No, u crkvenim krugovima, pa i na najvišim razinama, tvrde kako nema govora ni o kakvoj organiziranoj akciji.
– Ne postoji nikakva službena preporuka. Vjeronauk je u srednjim školama izborni predmet, učenici koji ga ne izaberu mogu pohađati župnu katehezu – odgovorili su iz Nacionalnoga katehetskog ureda. Slično kažu i u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
– Službeno nije donesena nikakva slična odluka. Svećenici koji pozivaju učenike da upisuju vjeronauk u srednjoj školi čine to u skladu sa svojim pastoralnim djelovanjem i dužnostima službe. Postotak učenika koji pohađaju vjeronauk u srednjim školama je visok, nemamo razloga biti nezadovoljni – kaže velečasni Ivica Budinšćak, pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije. No, u školama tvrde drukčije.
– Interes za etiku je oduvijek bio manji, uglavnom zbog pritisaka Hrvatske biskupske konferencije, iako se to nije činilo javno.
Situacija se dosad razlikovala od župe do župe, obično bi u manjim sredinama vjeroučitelji već u osmom razredu zastrašivali djecu da je etika teška i da je neće moći svladati, a roditelji nisu željeli upadati u konflikte s Crkvom. No, ove godine roditelji se otvoreno pozivaju da njihova djeca upisuju vjeronauk, a ne etiku. Pritisak je snažan – kazuje profesorica etike iz Srednje škole Vrbovec Ljiljana Švec.
Znamo za primjer da je župnik roditeljima otvoreno rekao kako neće moći biti krizmani kumovi ako njihovo dijete bude slušalo etiku, a negdje se od ravnatelja i tajništva škole tražilo da izdaju potvrde o tome pohađa li dijete etiku ili vjeronauk. Ne znam kako je to bilo moguće jer takav formular ne postoji, kaže Ljiljana Švec.
Brkanje ‘etičkog’ i ‘etničkog’
– U slučaju etike brkaju se “etičko” i “etničko”, obično se misli da etiku slušaju samo neki antikristi ili pripadnici nacionalnih manjina. To nije točno. No, žalosno je i da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije prstom maklo da afirmira predmet etiku, jednom je takvom predmetu učinjena velika nepravda – kaže Ljiljana Švec. Etika i vjeronauk u srednjim su školama izborni predmeti, odnosno djeca mogu birati između slušanja vjeronauka ili etike.
Tim su povodom danas reagirale građanska inicijativa „Glas Razuma Pokret za sekularnu Hrvatsku", udruga Protagora i udruga David, poslavši prosvjedno pismo Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, u kojem su ustvrdili da je ovakva praksa ozbiljno kršenje Ustava i zakona , kao i međunarodnih konvencija o pravima djeteta. I dok ravnatelj škole tvrdi da se radi o "nenamjernoj pogrešci", otkrili smo da najma tri odgovorne osobe u školi prave istu "pogrešku".
„Za sve učenike naše škole od prvog do osmog razreda u 10:30 služit će se sveta misa u crkvi sv. Pavla ap. na Pujankama. Svi učenici dužni su nazočiti svetoj misi sa svojim razrednicima“, glasila je obavijest koja je pod napomenom „Važno!“ napisana veliki masnim slovima na internetskim stranicama Osnovne škole Pujanke. Misa je uistinu i održana u petak, kada su učenici ove splitske škole napokon dočekali početak nastave u novom školskom aneksu. Sporna obavijest u međuvremenu je iščezla sa školske web stranice, ali o njenom postojanju svjedoči screenshot.
„Takva praksa ozbiljno je kršenje Ustava i zakona Republike Hrvatske, kao i međunarodnih konvencija o pravima djeteta kojih je Republika Hrvatska potpisnik. Nedopustivo je da u zemlji, u kojoj bi sve vjerske zajednice trebale biti ravnopravne i odvojene od države, jedna državna škola u vrijeme predviđeno za nastavu organizira i svojim službenim komunikacijskim kanalima promiče vjerske svetkovine (pogotovo ako tu privilegiju uživa samo jedna vjerska zajednica). Posebno grubi prekršaj je navođenje obaveze pohađanja mise zaposlenicima i učenicima, čime se ozbiljno krši njihovo pravo na slobodu vjeroispovijest i“, upozorile su danas građanska inicijativa „Glas Razuma Pokret za sekularnu Hrvatsku", udruga Protagora i udruga David u otvorenom pismu upućenom Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta.
Ravnatelj škole, Boris Vidović, za T-portal je usvrdio da on nije pisao ovu obavijest, već je to učinila jedna od učiteljica, napomenuvši kako je ona „krivo shvatila“ upute i nezgrapno sastavila informaciju. Za obavijest je, kaže, saznao tek kad je već bilo kasno, priznavši da ovakve mise škola organizira na početku svake školske godine. Napomenut će i kako je možda bolje da su djeca bila u crkvi nego na ulici. No, čini se da je misna obaveza ipak nešto više od obične „nenamjerne pogreške“, jer slična se „pogreška“ zalomila i jednoj od učiteljica iz škole na Pujankama. Ona je, naime, najavljujući događaj za gradske stranice Slobodne Dalmacije, rekla: „Nastava je iznimno skraćena, a u 10 sati je misa u crkvi na Pujankama na koju moraju doći svi učenici“. Zanimljivo je kako najmanje tri odgovorne osobe u ovoj školi drže da je misa obavezna za sve učenike. Naime, Slobodnoj Dalmaciji citiranu izjavu dala je učiteljica Dajana Botica, obavijest iz ožujka objavio je profesor informatike Tomislav Grubišić, dok je prošlotjednu informaciju postavila učiteljica razredne nastave Sandra Vetma. Spomenimo i da je osoba istog imena, Sandra Vetma, inače predsjednica Kluba žena HSP-a dr. Ante Starčević u Splitsko-dalmat inskoj županiji te shodno ovoj prilici citirajmo jednu njenu raniju izjavu – „Slavimo 10. travnja, jer se ne odričemo boraca za hrvatsku državu“.
„Ovakvi prekršaji protiv principa sekularnosti, ravnopravnosti i svjetonazorskih sloboda građana toliko su učestali da se u nekim državnim ustanovama mogu smatrati uobičajenom praksom. Krajnje je vrijeme da ih prestanemo tretirati tek kao trivijalne prijestupe koji u najboljem slučaju završe pro forma isprikom nadležnih te da ih nadležni organi počnu ozbiljno sankcionirati kao ono što jesu - teške povrede temeljnih Ustavnih i demokratskih vrijednosti našeg društva i ozbiljno kršenje prava hrvatskih građana. Nije teško pretpostaviti što bi se dogodilo kada bi se, primjerice, saznalo da državna škola u vrijeme nastave redovito zahtijeva obavezno prisustvovanje svih učenika i razrednika vjerskoj svetkovini neke druge vjerske zajednice, primjerice pravoslavne ili pak sljedbe poput Hare Krišne. Odgovorni bi u najmanju ruku bili po kratkom postupku smijenjeni“, navodi se u otvorenom pismu spomenutih udruga koje napominju da je teško povjerovati na ravnateljeva opravdanja. Na web stranicama škole oni su našli i sličnu obavijest iz ožujka ove godine gdje se također učenike upozorava da su obavezni prisustvovati misi koja se održavala tih dana. Osim toga primijetili su i da je za učenike sedmih i osmih razreda Osnovne škole Pujanke koji silom prilika još uvijek nastavu pohađaju u drugim školama, organiziran autobusni prijevoz, što, tvrde, nikako ne može biti omaška jedne učiteljice pri uređivanju oglasne ploče.
„Stoga vas pozivamo: ne dopustite da ovo ostane samo još jedan primjer nepravednog privilegiranja Katoličke crkve u našoj državi, jer iz prakse ispada kako u odnosima države prema Katoličkoj crkvi vrijede neki drugi kriteriji od onih koji vrijede u odnosima prema svima drugima. Zahtijevamo da primjerenim sankcijama svih odgovornih pošaljete jasnu poruku kako se princip sekularnosti, kao i vjerske i svjetonazorske slobode građana, posebno djece, u ovoj zemlji moraju strogo poštovati“, zaključuje se u pismu.
Nisi u pravu, jer kako je rekao neki Fra Luka u školskoj molitvi "Uvijek sam govorio da su u školi svi predmeti važni, ali u školi života najvažniji predmet zove se vjeronauk. Ono što naučimo o svojoj vjeri, kršćanstvu, Bogu, Isusu, Gospi da nastojimo živjeti. Nadam se da ste shvatili ovu poruku i da ćete vi draga dječice tako činiti – kazao je fra Luka, pa mališanima dodao neka ustanu i da mole oni koji znaju." Mogu si mislit kako su se osjećala djeca koja ne znaju ili neće moliti očenaš i roditelji koji nisu vjernici ili su muslimani.
tportal.hr/.../...
Dakle, što Bog spoji da nitko ne rastavi, to baš i ne drži vodu u ovim mjestima jer se pola brakova rasturi, al', hvala Bogu, imat ćemo uskoro referendum, pa ćemo, ako ništa drugo, lažno otići tamo i zaokružiti da sve štima.
U ovim mjestima više od pola brakova pukne, dok se na razini države svaki treći raspe ko Milanović s transportera. To ih se službeno trećina raspadne, a kad bismo im dodali sve one brakove u kojima su partneri zajedno samo zbog djece, jer 'nećemo se rastati da djeca ne pate', došlo bi da se svaki drugi brak rasturi.
Imati referendum o braku kao zajednici muškarca i žene, dok se istovremeno muškarac i žena toliko 'vole' da u braku izdrže manje neg što piliću treba da napusti jaje, lažno je da ne može biti lažnije.
To je ka da se u Africi raspiše referendum o definiciji hrane, a istovremeno ih trećina umire od gladi.
webcafe.net.hr/forwarduse/bloger-krule/sto-bog-spoji-da-nitko-ne-rastavi-bas-i-ne-drzi-vodu-kod-nas
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, ulovio reis zlatnu ribicu, pa ga ova, sve po kanonima žanra, zamolila da je pusti, a zauzvrat da će mu ispuniti dvije želje. "Želio bih", osvrnuo se ovaj oko sebe, pa šapnuo ribici, "da više nisam reis." "Nema nikakvih problema, ništa lakše", rekla zlatna ribica i uzela mu Kur'an iz ruku. "I šta, sad više nisam reis?!?", iznenadio se on. "Jok", odgovorila ribica. "A koja ti je druga želja?" "Druga želja", spremno će ovaj, "da imam palaču svu od zlata, skupa auta, lijepe žene i bruku para, a da ne radim baš ništa!"
"E jebiga", reče ribica, pa mu vrati Kur'an. "Što me zajebavaš?"
Gornji vic, po tumačenju stražara islama, klasični je primjer islamofobije, i zgodan uvod u našu današnju hutbu. Dakle, islamofobija. Jesu li zaista vicevi o dvoličnim reisima i hodžama islamofobni? Stražari političke korektnosti reći će kako su takvi vicevi certifikat stereotipa, ali što kad nema zlatne ribice? Jesu li stvari bez zlatne ribice išta smješnije? Gdje, naime, prestaje vic, a počinje taj, kako se zove, stereotip?
Prolistajmo zajedno novine posljednjih mjeseci. U bajramskoj hutbi prije koji dan jedan se imam u Jemenu osvrnuo na problem seksualnog zlostavljanja djece u provincijskim džematima, pa mrtav-hladan objasnio kako je silovanje za malodobnu djecu mnogo manja trauma nego - razvod roditelja! Jemenski je imam, istina, kazao kako nije lijepo kad islamski učitelji siluju djecu, ali i upozorio da valja uzeti u obzir kako takva djeca nemaju ljubav kod kuće, pa je traže kod svojih vjerskih učitelja, tjerajući ih u napast. "To je dijete izgubljeno", rekao je imam, "i onda uvlači drugu osobu u to".
Svega koji tjedan ranije, predsjednik većinski muslimanske Indonezije Susilo Yudhoyono šokirao je svijet javno pohvalivši jedanaestogodiš nju djevojčicu koja je odlučila roditi dijete začeto kad ju je silovao očuh. "Zamolio sam ministra zdravstva da osobno pazi na njeno zdravlje", rekao je predsjednik Yudhoyono, a ministar je bogami i pripazio: djevojčica je nakon poroda bez pristanka obitelji - sterilizirana! Šokantna priča iz Indonezije stigla je svega koji dan nakon što je jedan katarski šejh javno izjavio kako je "od silovanja djevojčica od strane njihovih vjerskih učitelja mnogo gori zločin kad te djevojčice abortiraju".
O odnosu prema ženama u islamskom svijetu govori i vijest iz saudijskog Al Bahaha, gdje je jedan vjerski vođa u ramazanskoj hutbi opravdao seksualno nasilje, javno upitavši "koliko često vidimo djevojke kako hodaju uokolo u provokativnoj odjeći?". "One izazivaju u muškarcima najgore instinkte koji u konačnici rezultiraju seksualnim nasiljem, pa bi trebale pogledati duboko u svoju savjest i zapitati se: jesmo li ovo same tražile?", rekao je on, ne propustivši se obrusiti i na "žene koje ne čiste svoje domove i poslužuju svojim muževima hladna jela".
Na meti pravovjernih muslimana nisu, međutim, samo domaće žene: nedavno je jednu strankinju u iranskom Mashhadu vjerska policija uhapsila jer se na ulici pojavila otkrivenog lica, dok je trudnica iz Francuske prošla mnogo gore - u Teheranu je izgubila dijete, pretučena od grupe muškaraca samo zato jer nije nosila nikab.
Samo jedna stvar u islamskim je zemljama gora nego biti žena: biti, naime, kršćanka. Vlasti u Iranu nedavno su objavile kako je "vojnik blizak Al-Qaidi" uhapšen dok se pripremao da na blagdan Velike Gospe napadne katoličke vjernike u katedrali Majke Božje u Urmiji, na sjeveru zemlje. Prije koji tjedan, pak, vlasti u Egiptu uhapsile su visoko pozicioniranog pripadnika Muslimanske braće koji je u automobilu vozio tri hiljade primjeraka Biblije natopljenih benzinom i spremnih za javno spaljivanje. Istog dana, mediji su objavili kako je na lokalnim izborima na jugu Turske pobijedio kandidat radikalnog islamskog Nacionalnog fronta, poznat po zalaganju za zabranu kršćanskih bogomolja i izjavi kako su kršćanske procesije "okupacija Turske".
Na meti islamskih vjerskih vođa nisu, jasno, samo kršćani. Jedan je imam u Ujedinjenim Arapskim Emiratima nedavno, povodom obljetnice oslobođenja Auschwitza, ustvrdio kako je "Holokaust židovska izmišljotina", a drugi, u Libanonu, tim se povodom na džumi pojavio s nacističkim kukastim križem oko nadlaktice.
I sve to samo u posljednjih nekoliko mjeseci!
Je li ovaj slučajni uzorak, nakon svega pola sata guglanja po internetu, dovoljan da se zaključi kako je islam nazadna religija? Ili, da preformuliram pitanje, koliko je sati guglanja točno potrebno da se stotine sličnih priča i primjera ne računaju u titranje stereotipa, već u ozbiljne argumente?
Da je, recimo, riječ o primjerima iz zapadnog svijeta, bi li muslimani imali pravo reći kako je katolička vjera nazadna i primitivna? Napravimo mali eksperiment: umjesto imama, hodža i šejha, stavimo biskupe i svećenike, pa pogledajmo koliko se takva slika o katoličanstvu uklapa u stereotip o naprednom zapadnom svijetu. Možete li, recimo, zamisliti da se na problem seksualnog zlostavljanja djece umjesto jemenskog imama, osvrnuo nekakav, na primjer, europski nadbiskup, pa mrtav-hladan objasnio kako je silovanje za malodobnu djecu mnogo manja trauma nego razvod roditelja? Iznenadili biste se: tu rečenicu zapravo i jest izgovorio poljski nadbiskup Jozef Michalik.
Kao i ostale, stavio sam ih u usta islamskih vjerskih vođa za potrebe eksperimenta. Redom: jedanaestogodiš nju djevojčicu, koja je bez pristanka roditelja sterilizirana nakon što je odlučila roditi dijete začeto kad ju je silovao očuh, javno je - zamolivši ministra zdravstva da osobno pazi na njeno zdravlje - pohvalio predsjednik katoličkog Čilea Sebastian Pinera; da je "od silovanja djevojčica od strane njihovih vjerskih učitelja mnogo gori zločin kad te djevojčice abortiraju" izjavio je pak meksički nadbiskup Fabio Martinez Castilla; a seksualno nasilje, riječima kako bi se žene koje "u muškarcima izazivaju najgore instinkte" trebale "zapitati jesu li ovo same tražile" - napavši i one "koje poslužuju svojim muževima hladna jela" - opravdao je talijanski svećenik Piero Corsi iz San Terenza.
Idemo dalje: onu nesretnicu nije uhapsila vjerska policija u iranskom Mashhadu, zbog toga što je javno šetala otkrivenog lica, već francuska policija u Lavalleu, jer joj je lice bilo - pokriveno. Mnogo gore prošla je ona trudnica što je ostala bez djeteta: bijesna rulja iz istog ju je razloga pretukla usred - Pariza.
Može još? Idiot koji je htio javno spaliti tri hiljade svetih knjiga ne pripada, jasno, Muslimanskoj braći: tri hiljade Kur'ana naumio je spaliti američki pastor Terry Jones. Lokalni izbori na kojima je pobijedio Nacionalni front nisu bili u Turskoj, već u Francuskoj: predsjednica te stranke, Marine Le Pen, muslimanske je ulične molitve usporedila s "okupacijom Francuske". Iz iste je zemlje i tip koji je usred bajramskog slavlja u Lyonu naumio dići u zrak u džamiju punu muslimanskih vjernika. Vjerski vođa koji tvrdi kako je "Holokaust židovska izmišljotina" zapravo je poljski biskup Taeusz Pieronek, nekadašnji bliski suradnik pape Ivana Pavla II, a onaj što drži mise sa svastikom talijanski je svećenik Angelo Idi iz Vigevana.
I sve to samo u posljednjih nekoliko mjeseci!
Najzad, ni onaj svećenik što je ulovio zlatnu ribicu u stvari uopće nije reis, nego biskup.
Kažem vam ja, vrag je stereotip.
lupiga.com/.../...
2001.La rabbia e l'orgoglio (Gnjev i ponos)
2004 La forza della ragione (Snaga razuma)