Golf igrališta: »Rukuj s oprezom!«

Korisnička ocjena:  / 6
LošeNajbolje 

golfNa dnevnom redu sjednice zakazane za 17. lipnja razmatrat će se prijedlog da se Gradsko vijeće Grada Malog Lošinja očituje na način da daje podršku inicijativi investitora Jadranka d.d. za donošenje Odluke o pokretanju izmjene i dopune Prostornog plana PGŽ u cilju realizacije izgradnje kombiniranog golf igrališta Matalda, Punta Križa, uz aktivno sudjelovanje nadležnih tijela Grada u svim aktivnostima i procedurama koje slijede radi konačnog definiranja uvjeta gradnje i oblikovanja potrebne dokumentacije. Stoga objavljujemo ovaj napis kako bi građane informirali o svemu što će vijećnici morati uzeti u obzir pri razmatranju ovog prijedloga.

Ideja o golf igralištima kao jednom od najprivlačnijih mamaca za tzv. kvalitetne inozemne turiste ima solidnu stratešku podlogu. Potrošački profil golfera je visok, a rekreacijski golf najveći je svjetski turistički fenomen zadnjih tridesetak godina. Europu drži "u groznici" tek zadnjih desetak, i to s još uvijek nezadovoljenom potražnjom. Kad se uz neke druge faktore, uzme u obzir blaga klima koja na Jadranu omogućava dugu sezonu igranja, uvađanje golfa u turističku ponudu Hrvatske doista se može činiti kao potez velikog potencijala. No, to što nas je, zbog političko - povijesnih okolnosti, golfomanija (i megalomanija) do sada zaobišla za Hrvatsku bi mogla biti skrivena sreća. Čarobni ključić golfa izrađen je, naime, od otrovne legure - ne samo figurativno - i novom korisniku ga je potrebno uručiti s etiketom "Rukuj s oprezom!".

Ekološki rizici
Golf igralište je u potpunosti umjetna tvorevina. Kako samo po sebi prirodno ne postoji, ono se izgrađuje, i to narušavajućim zahvatom u prirodu kojim se mijenja prirodni tloris (da bi ga se adaptiralo kriterijima igre), prirodna vegetacija (krčenjem potrebnih površina za nasađivanje modificiranih travnjaka), mjestimično prirodna morfološka struktura tla (da bi se na određenim mjestima stvorili uvjeti za zahtijevanu vrtlarsku kozmetiku) i prirodni tokovi površinskih voda (kako iz funkcionalnih tako i iz "estetskih" razloga). Jednom izgrađeno, golf igralište zahtijeva izuzetno pažljivo i stalno održavanje jer o tome ovisi trajanje njegove umjetno stvorene čari i atraktivnosti za posjet golf igrača. Za to održavanje potrebne su goleme količine vode i hortikultura u kojoj se, konvencionalno, primjenjuju velike količine umjetnih gnojiva, pesticida itd. Za izgradnju jednog golf kluba, s igralištem i svom uobičajenom infrastrukturom, potrebna je površina i do 100 hektara zemlje. Uzevši u obzir spomenuto, utjecaj na okoliš je neizbježan.

U današnje je vrijeme dokazano i prihvaćeno da je taj utjecaj s inherentno dalekosežnim ekološkim posljedicama, bio u mnogočemu, a u mnogočemu i nadalje ostaje, potencijalno štetan.

Štete i moguće opasnosti prouzročene beskrupuloznom izgradnjom i konvencionalnim načinom održavanja golf igrališta u zadnjih su petšest godina došle u središte zanimanja nacionalnih i međunarodnih organizacija za zaštitu okoliša. Evidentirane posljedice i zaključci brojnih znanstvenih studija danas omogućuju generalizacije u tri glavne sfere ekološkog utjecaja:

(a) izgradnja golf igrališta uništava endemsku bioraznolikost flore i faune šireg (tj. ne samo igrališnog) pojasa, a na mnogim je lokacijama prouzročila rašumljavanje i eroziju graničnih zemljišta širokog opsega;
(b) golema količina vode potrebne za zalijevanje travnjaka, disproporcionalno ekonomskom efektu od golfa, smanjuje raspoložive vodne resurse nauštrb područne agrikulture i osobne potrošnje lokalnog stanovništva, što se posebno drastično manifestira u vodom siromašnijim područjima;
(c) umnogostručena primjena umjetnih gnojiva te germicida, herbicida i pesticida potrebnih za konvencionalnu vrtlarsku kozmetiku golf igrališta u velikoj mjeri zagađuje zemljište. U slučaju neadekvatne kontrole tokova i konačnih destinacija odljevnih voda s golf igrališta, to može u graničnom pojasu dovesti do zagađivanja izvora pitke vode i agrarnih površina.

O tome se ne govori na velika zvona, no tridesetgodišnja povijest rekreacijskog golfa nije samo priča o svijetlim perspektivama turističkih poduzetnika, nego i ekološka i sociološko-ekonomska horror story. U Japanu, koji je sedamdesetih bio potpuno "pomahnitao" za golfom, u narednih je desetak godina bilo izgrađeno oko 1500 golf igrališta (danas ih je više od 2000), što je rezultiralo smanjenjem šumskog prostora takvih razmjera da je Japan danas ovisan o uvozu drvne građe i drvnog repromaterijala. Usto, mnoga vodocrpilišta u Japanu danas upotrebljavaju natprosječnu količinu klorina u tretmanu pitke vode zbog raširenih algi u rezervoarima što je posljedica nitrogena i fosfora u kišnim vodama koje se slijevaju s obližnjih golf igrališta. Ima izvješća i o masivnom ugibanju ribe u komercijalnim mrijestilištima također zbog zagađivanja vode s golf igrališta.

U omiljenim golf destinacijama japanskih i američkih turista na Malajskom poluotoku, Polineziji i Filipinima (gdje zbog klimatskih uvjeta jedno golf igralište od 18 rupa dnevno troši po 5000 prostornih metara vode, što je dovoljno za oko 60.000 tamošnjih seoskih stanovnika, a upotreba kemikalija po igralištu iznosi i do 4 tone godišnje) zbog pomanjkanja vode za navodnjavanje i zagađenih okolnih zemljišta krajem osamdesetih godina došlo je do masovne gladi i migracije seljaštva u gradska područja. To je dalo posebni zamah tzv. globalnom antigolf pokretu, koji je 1996. godine prihvaćen na Svjetskom summitu za hranu, na kojem je istaknuto da "golf krade hranu iz ljudskih ustiju". U SAD i Kanadi se zadnjih desetak godina troši na milijune dolara na "korekcije" sistema odljevnih voda s golf igrališta, a nakon serija uspješnih tužbi za odštete zbog zagađivanja okoliša, u području osiguranja se čak razvio specijalizirani sektor za ekološke i zdravstvene rizike golf igrališta i igrača.

Iako se svemu tome u Europi dosad pridavalo relativno malo pažnje, stvari se konačno mijenjaju. Posebno je aktivan u tom pogledu European Christian Environmental Network (ECEN) čiji "Turistički i okolišni dosje" identificira golf igrališta kao jedan od glavnih uzročnika ekoloških problema prouzročenih turizmom. Da se ne radi samo o litanijama "zelenih" najbolje svjedoče službeni dokumenti Svjetske organizacije Program za okoliš Ujedinjenih naroda (UNEP) u kojima je ukazano na negativne i štetne utjecaje "golf resorta", i to posebno na okoliš "u ih u blizini zaštićenih predjela ili predjela čiji su resursi (vode) ograničeni".

U kontekstu izloženog neminovno se nameće pitanje je li pri izboru lokacija za predviđenu izgradnju golf igrališta u Hrvatskoj bio dovoljno savjesno i pomno procijenjen rizik od mogućih negativnih i/ili štetnih ujecaja na okoliš tih lokaliteta, i to posebno u jadranskom pojasu? Za usporedbu, u Kaliforniji npr. jedno golf igralište od 18 rupa troši i 3000 m3 vode dnevno (dovoljno za osobnu upotrebu oko 15.000 stanovnika) te čak do 2 tone kemijskih gnojiva, herbicida i pesticida godišnje. U primjeru jadranskog pojasa radi se, dakle, kako o pitanju dovoljnih količina vode, tako i o pitanju odljevnih voda koje će se zagađene kemikalijama stjecati i otjecati - gdje i kamo? Ovo pitanje ima posebnu težinu u kraškim predjelima. Morfološke karakteristike kraša su poznate i ovdje ih nije potrebno isticati. Opasnost za okoliš je nedvojbena - no je li to poznato svima kojih bi se to moglo ticati?

Premda gotovo 90 posto kemikalija koje se na golf igrališta nanose sprejanjem završava u zraku (za što se danas pretpostavlja da je uzrok respiratornih bolesti te kožnih i očnih upala koje su abnormalno česte kod profesionalnog terenskog osoblja na golf igralištima), pretežni dio ih se na golf igrališta aplicira u krutom i u tekućem stanju. Za neke se zna da su kancerogene, a za neke da napadaju živčani sustav i izazivaju poremećaje u endokrinom sistemu i hormonima. Toksičnost nekih kemikalija koje se primjenjuju u konvencionalnom održavanju golf igrališta danas nije više upitna. U primjeru kraša se stoga ne bi smjelo prepustiti nagađanju gdje bi vode koje otječu s nekog golf igrališta mogle završavati. Idealno bi bilo da otječu izravno negdje li dubinu, ali što ako nađu put u neki izvor pitke vode ili u neku obradivu vrtaču s povrćem? I kako će se to kemijsko zagađivanje odražavati na floru i faunu tog jedinstvenog područja ako ne bude strogo kontrolirano?

Na upit "golf course-pollution" (golf igralište - zagađivanje), internet tražilica Google nudi izbor od oko 25.700 linkova. No, ne radi se samo o jednostranim, negativno - kritičkim napadima na golf kao opasnog krivca za zagađivanje okoliša. Dobar dio tih linkova odnosi se i na problematiku minimiziranja zagađivanja okoliša uvažavanjem kriterija za izbor lokacije te pronalaženjem i primjenom novih metoda izgradnje i održavanja golf igrališta. Iako je ocjena štetnog utjecanja golf igrališta na okoliš donekle još uvijek predmet kontroverzija (u ekstremima s jedne strane "paranoje ultrazelenih", a s druge "beskrupoloznog" golf-biznisa i fanatičnih igrača), dokazi o počinjenim štetama su danas daleko prevagnuli. Svijest o potrebi zaštite okoliša danas se odražava kako u zakonskoj tako i u drugoj regulativi.

U vezi s posljednjim vrlo je značajno djelovanje ekološkog ogranka Europskog golf saveza (EGA) nazvanog "Odani zelenom" (Committed to Green). Platforma tog programa temelji se na prihvaćanju da su "golf igrališta visokorelevantna u raspravi o okolišu zbog površine (zemlje) koju obuhvaćaju i (svojih) ekoloških atributa" i da golf, između ostalog, ima "značajnu ulogu u industriji turizma". Glavni ciljevi programa "Odani zelenom" su razvijanje svijesti o ekološkoj problematici golf igrališta, usvajanje preporuka za najbolju praksu u njihovom održavanju, širenje djelovanja među europskim golf organizacijama i vodećim organizacijama te stručnjacima za zaštitu okoliša. U sadržaju programa također je istaknuto da će njegova uspješnost i vjerodostojnost ovisiti ne samo o striktnoj primjeni tehnoloških kriterija nego i o njegovoj transparentnosti i objektivnosti, zbog čega će pri njegovoj primjeni biti potrebno "povezivanje sa širokom mrežom partnera, uključujući nevladine organizacije (NGOs) i institucije kako bi se postigla potrebna nepristranost i verifikacija."

Koja je cijena istarskog iskoraka?
Gdje je tu Hrvatska? Golf igralištima praktički još netaknuta, a time i bez iskustva, dok njeni turistički planeri imaju zamagljene vizije da je razviju u golf-magnet kako bi tim "sadržajem" privukla "kvalitetne" turiste. U svemu tome turistički tisak jednostrano i profesionalno sumnjivo navija o toj "nasušnoj potrebi", bez relevantne analize ekonomskih učinaka i bez osvrtanja na ekološku problematiku. Ideja o golfu u Hrvatskoj, što je spomenuto na početku, nije sasvim bez osnove, no - kako nas pučka mudrost upozorava - svaka medalja ima dvije strane.

Poticaj za ovaj članak bila je nedavno objavljena vijest da su u Istri predviđene 22 lokacije za golf igrališta te da će se već ove zime "naveliko kopati po Istri i graditi (ih se) pet ili šest." Predviđa se da će "Istra biti jedna od najljepših golf destinacija u Europi". Bez sumnje. Ali po koju cijenu svega ostalog što danas, bez golf igrališta, čini Istru jednom od najljepših turističkih destinacija u Europi? Ako je suditi po objavljenim izvješćima o protekloj sezoni, unutrašnjost Istre je pred procvatom upravo zbog ekološko savjesnih oblika turizma koji su izazvali najveći entuzijazam gostiju i otvaraju sjajan potencijal - agroturizam, etnoturizam, gastroturizam, vinske ceste, bike-staze, kulturni turizam. Ideje o istarskom golfskom El Doradu od dvadesetak igrališta u to se teško uklapaju. Kad se uzme u obzir potrebna infrastruktura (novi hoteli, ceste, vodovodna mreža, parkirališta itd.), čak i manje od polovice broja predviđenih igrališta moglo bi imati ne samo golem utjecaj na prirodni okoliš, nego i na društveno, kulturno i turističko autohtono biće Istre. Takav zahvat u ekološku i društveno-ekonomsku strukturu ne bi se smio prepustiti turističkim planerima, a da pučanstvo potencijalnih golf lokacija nije u dovoljnoj mjeri informirano i ima mogućnost da o tome kaže svoju riječ.

Kako izbjeći zamke
SAD, odakle pišem, su u tome vjerojatno najdalje došle. Dio ekološke problematike golf igrališta u Americi je obuhvaćen zakonskom regulativom. Konkretno, u Water Management Act(s), tj. zakonima pojedinih saveznih država o upravljanju resursima vode, određuju se kriteriji o dopuštenim količinama crpljenja podzemnih i površinskih voda u svrhu zaštite susjednih izvora, močvara, ribnjaka i endemske faune, a drugi zakoni donose pravila o zaštiti okoliša od kemijskog zagađivanja (provedbe tih zakona su u ingerenciji državnih ministarstava za zaštitu okoliša). Općinskom regulativom se vrlo detaljno propisuje praktički sve ostalo - od kriterija za dizajn igrališta i njegovu izgradnju, drenaže upotrijebljene vode, odljeva s parkirališta golfskog voznog parka, skladištenja umjetnih gnojiva i pesticida, postkonstrukcijskog tekućeg održavanja igrališta i njegove infrastrukture itd. do kontrolnih mehanizama za poštovanje ne samo svega propisanog nego i predloženog. Predložena izgradnja golf igrališta danas je u SAD predmet javne rasprave lokalne zajednice. Rezultat? Izdavanje dozvola za izgradnju u zelenim pojasevima u blizini naselja ili u ekološko vrijednim prirodnim područjima sve je rjeđe. Kao alternativne lokacije danas se predviđaju zasuta, neaktivna smetlišta (tzv. landfills), napuštena smetlišta industrijskog otpada te pješčare, kamenolomi i zemljišta napuštenih rudnika.
Hrvatska se nalazi u "privilegiranoj" situaciji da može izbjeći ekološki danak koji su platile i plaćaju zemlje i područja u kojima su bila izgrađena golf igrališta prije nego što je opseg i doseg njihog negativnog ekološkog utjecaja počeo izlaziti na vidjelo. Danas imamo na raspolaganju već praktički pripremIjen instrumentarij suvremenih ekoloških mjera koje u zemljama visoke ekološke svijesti postaju propisi za golf igrališta - od kriterija za izbor njihovih lokacija do njihovih sadržajnih atributa (npr. maksimalno moguće zadržavanje endemske flore na travnjacima, primjena inovativnih tehnologija navodnjavanja i održavanja, zaštita graničnih pojaseva itd.), kao i savjesne, efikasne kontrole.

Pri donošenju odluka o izgradnji golf igrališta ne bi se stoga smjelo voditi računa samo o "višim interesima turizma" nego bi u tome zadnju riječ morale imati institucije za zaštitu okoliša i stunovništvo nu predloženim lokacijama. Čemu sve ovo isticati? Premda je u najavi o skorašnjem "velikom kopanju" po Istri bilo spomenuto da je Vlada RH nedavno prihvatila "ključni dokument kao preduvjet projekta gradnje golf igrališta", u entuzijazmu turističkih planera ne nazire se ni trag ekološke problematike povezane uz, golf, barem ne u javnim medijima. Više-manje sve što o golfu govore i pišu jest da je to "nova dimenzija" turističke ponude od koje Hrvatsku može očekivati samo najveće koristi.

Da li doista? Možda bi u taj entuzijazam za turistički golf u Hrvatskoj ipak trebalo unijeti dozu umjerenosti.

Kao prvo, gledano s ekološkog aspekta, čemu srljati u nepoznatu avanturu tolikom izgradnjom, tj. opsegom razaranja sadašnje prirode? Točno je da se mogu iskoristiti spomenute spoznaje i primijeniti suvremeni "instrumentariji" ekološke zaštite, no kraš je zbog svojih specifičnosti u tom pogledu još uvijek nepoznanica. (Kao i more: nove studije upozoravaju na uništenu bioraznolikost u priobalnim područjima koraljnih otoka u neposrednoj blizini golf igrališta.)

Drugo, s ekonomskog aspekta se pokazalo da je čista financijska dobit koja rezultira iz golf igrališta u turističkim golf destinacijama daleko manja, a možda i upitna, kad se uzme u obzir da troškovi održavanja povezane infrastrukture te ekološka cijena hortikulturnog uzdržavanja igrališta, utrošene vode i energije padaju na teret lokaliteta.

Treće, u kojem smjeru ide svjetski trend popularnosti golfa? Europa je još uvijek na uzlaznoj krivulji, no Amerika - odakle je sve i krenulo - po svim indikatorima popušta. Očekivani novi golf bum - za koji se predviđalo da će kulminirati upravo ovih godina zbog (za turistički golf idealne) životne dobi američke "baby-boom" generacije - se izjalovio. Umjesto skokovitog rasta, broj golfera u SAD stagnira još od 1990. godine, što je teško pogodilo investitore u golf-resorte koji su u međuvremenu izgrađeni. Sada ih mnoge pokušavaju prodati u bescijenje; igrališta u mnogim novim golf-resortima su pusta usprkos drastično sniženim cijenama aranžmana - i unatoč svoj popularnosti Tiger Woodsa.

Za neka koja su bankrotirala našlo se rješenje - buldožerima su ih izravnali i na zemljištu koje je, natopljeno kemikalijama, izgubilo agronomski potencijal izgradili skladišta i šoping centre. Čeka li to i Europu 2010. ili 2020.? Možda vrijedi razmisliti...

Nadalje, kakav je današnji pristup europskih zemalja razvoju golf turizma? S već postojećim igralištima najagresivniji su Portugal, koji ih ima 59 i gradi 13, i Češka koja ih ima 23 i gradi 12. Italija sa 224 i Austrija sa 110 igrališta trenutno ih ne grade. Španjolska ih ima 247 i gradi 7. Slovenija ih ima 8 i gradi jedno. Za nas možda najzanimljivije, Grčka ima 5 igrališta i trenutno ne gradi ni jedno, a Turska ih ima 13 i gradi 3 (izvor: www.ega-golf.ch). U primjeru Španjolske i Italije, a djelomično i Austrije, treba uzeti u obzir aktivno igranje i interes za golf domaćeg stanovništva. Bez mora, stvar je razumljiva i ima smisla za Češku, a Slovenija je oprezna. U čemu je onda u tom pogledu zanimljivost Grčke i Turske? Grčka je, navodno, imala u planu od 1998. do 2003. izgraditi 30 novih igrališta, no stvar je očito zapela — zašto? Kod Turske (koja je u posljednje dvije-tri godine napravila sjajan turistički prodor u Americi pozicionirajući se primarno kao destinacija bogate povijesne i kulturne baštine, i to posebno helenističke) nije isključeno da je konzervativna što se tiče razvoja golfa upravo iz ekoloških razloga: ograničeni resursi vode te čuvanje agrikulturnih, šumskih i arheološki vrijednih površina.

Povijest izgradnje golf igrališta (drastičan primjer je Japan, no toga je bilo posvuda) ukazuje na to da taj biznis ima visok potencijal i za zagađivanje društvenog okoliša: beskrupulozni poduzetnici potkupljuju lokalne predstavnike vlasti, vladine dužnosnike i političare kako bi utjecali na vlasnike da im prodaju zemIjišta, i to što jeftinije, a nadležne inspektore da "zažmire" kad je to u interesu nižih troškova gradnje te održavanja golf igrališta s obzirom na mjere zaštite okoliša.

Članak je objavljen pod naslovom Turistički trezori ili ekološka prijetnja? u časopisu Ugostiteljstvo i turizam 2002. godine