Povodom jučerašnjeg Međunarodnog dana žena popraćenog prosvjedima za prava, na položaj žena u republici Hrvatskoj koja ima institucionale mehanizme za uspostavu ravnopravnosti spolova, a koja "istovremeno tone u sve neskrivenije manifestacije patrijarhata", osvrnula se u medijima i Bojana Genov, koordinatorica Ženske mreže Hrvatske ⮞
█ S demokratskim vjetrovima sa Zapada, zapuhali su i odlučniji načini borbe za ostvarivanje prava žena, poboljšanja njezinog položaja u društvu i spolnu ravnopravnost, no i sam Zapad i danas dobrim dijelom muku muči s postizanjem tih ciljeva, a pogotovo toga nisu pošteđena balkanska, tradicionalizmom prožeta društva. Bojana Genov, aktivistkinja Ženske mreže Hrvatske, kaže da se danas po pitanju prava i položaja žena vidi "šizofrena poruka" u hrvatskom društvu.
"Koje je potpisalo sve međunarodno pravne dokumente, koje ima zakone koji jamče ravnopravnost spolova, koje ima institucionale mehanizme za uspostavu ravnopravnosti spolova i koje istovremeno tone u sve neskrivenije manifestacije patrijarhata. Položaj žena je nejednak na tržištu rada, ženama se oduzimaju reproduktivna prava, sve je manje žena zastupljeno u politici, raste jaz između ženskih i muških plaća i mirovina, a slika koja se servira ženi o njoj samoj je uvredljiva i represivna", kaže Genov.
Genov: Samo što ne dobijemo skrbnika
Takvo stanje, kaže, ilustriraju službeni podaci, a najbolja ilustracija je tretman u bolnicama i mogućnost da žene ostvare svoja reproduktivna prava te javna rasprava koja se vodi oko donošenja novog zakona u kojoj, navodi, samo što se ne ženi ne dodijeli skrbnik koji bi umjesto nje donosio odluke.
"Poznato je i opće mjesto da su žene, usprkos glorifikaciji materinstva i pričom o natalitetu i demografskoj politici, nepoželjna radna snaga i da realizacijom majčinstva prve dobijaju otkaze, a zadnje se zapošljavaju. Koji bi drugi podatak uopće mogao bolje pokazati neravnopravan položaj žena od onoga što im ugrožava egzistenciju".
Istovremeno, legislativa slijedi međunarodne pravne dokumente, no i tu primjećuje pad standarda.
"Hrvatska je imala, a danas više nema Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova. Posljednji takav dokument važio je od 2011. do 2015. godine. Nitko nije sačinio analizu primjene tog dokumenta, koliko je poznato Vlada nije zabrinuta što ga nema, nepoznato je postoje li aktivnosti za donošenje nove".
Na jednaki način tretirane su, kaže, preporuke Odbora CEDAW (Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena), koji traži da RH unaprijedi položaj žena, primjerice vezano za reproduktivno zdravlje, pitanja vezana uz pobačaj i slično.
Ekonomski razvoj i potlačenost žena
Kada se govori o uzrocima postojećeg stanja, Genov navodi da su žene 'proizvod' društva u kojemu žive.
"Vjeronauk u školama i sukladno tome stvoreno javno mnijenje u proteklih četvrt stoljeća kreirao je ženu koja je više okrenuta privatnoj sferi, koja je omeđena religijskim dogmama, onu kojoj se svećenici obraćaju kao 'štraci' i ubojici. Ne treba zanemariti niti ekonomski položaj žena koji žene drži u stalnom položaju egzistencijalne ugroženosti i nesigurnosti. Sustavno urušavanje radnih prava i nasigurnost zapošljavanja i zarade, moćan je generator pasivnosti ne samo žena nego općenito hrvatskih građana".
Pritom je specifičnost hrvatskog društva, kaže, moćna pozicija Katoličke crkve koja oblikuje stavove i ima jak propagandni aparat iza sebe, uključujući i javnu televiziju. "Slijedom tog moćnog položaja i priljubljenosti uz državu, sve državne politike reflektiraju crkvene stavove i dogme i posljedica je urušavanje prava žena".
Kad su u pitanju promjene, navodi da se jedino može čekati da žene masovno iskažu nezadovoljstvo i zatraže drugačije odnose jer u sadašnjem stanju čak i ekonomija prosperira na nebrizi o njihovom položaju.
"Ekonomski razvoj se i dešava na grbači žena i uz potlačenost žena, uz ženski ogroman neplaćeni rad, potplaćeni rad na tržištu rada, materinstvo ucijenjeno prijetnjom otkaza".
Siromaštvo i politička 'nevidljivost'
"Bez obzira na to što Hrvatska u pravilu potpisuje standarde zaštite ljudskih prava žena, to je samo deklaratorno i ravnopravnost spolova uopće nije relevantna politička tema", zaključuje Genov.
O zakonskim okvirima koji garantiraju prava žena u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, a koji su na zavidnom nivou, a provedba, politika i društvo daleko ispod u napisu pod naslovom Drugarice sa Balkana odavno 'postale' žene na portalu Aljazeera Balkans.
█ O položaju žena u Hrvatskoj, prema Indeksu ravnopravnosti spolova u EU-u s obzirom na posao, novac, obrazovanje, raspodjelu vremena, moć i zdravlje na samom začelju – na 24. mjestu od 28 zemalja, Bojana Genov je govorila i za Novosti:
Članice Ženske mreže Hrvatske među prvima su provele istraživanje u bolnicama gdje su se predstavljale kao trudnice koje traže pobačaj. Koordinatorica Ženske mreže Bojana Genov kaže da je riječ o jedinoj zdravstvenoj usluzi čija se cijena formira na slobodnom tržištu, od bolnice do bolnice, iako za to ne postoji niti jedan argument. Pitamo je za generalni komentar o položaju žena danas.
- Socijalna odnosno radna prava generator su svih drugih nejednakosti. Žene su egzistencijalno ucijenjene i upravo je to jedan od najsnažnijih generatora svake druge nejednakosti. Budući da su žene doživjele repatrijarhalizaciju upravo kroz povratak u kapitalizam, desila se strahovita retradicionalizacija. Iako su aktualnije teme reproduktivnih prava, nasilja i izostanka bilo kakve djelotvorne primjene Istanbulske konvencije, mislim da nikada ne smijemo zaboraviti na promjenu društvenih odnosa koja je ženu dramatičnim zamahom gurnula značajno unatrag - ističe Bojana Genov.
Dodaje da su se u Ženskoj mreži puno bavile radnim pravima žena, koja su sve lošija. Najgore je na lokalnoj razini, podsjeća Bojana Genov, posebno se to vidi u uslužnim djelatnostima, gdje radnice često nemaju slobodan dan, rade bez fiksnog radnog vremena i bez da se ikome imaju potužiti. Sretne su zapravo da uopće rade.
A podaci pokazuju da su žene u Hrvatskoj obrazovanije od muškaraca: tako su 2016./2017. od upisanih na fakultete žene činile 59 posto, studentica poslijediplomskog specijalističkog studija te je školske godine bilo 66,8 posto, doktorica znanosti u 2017. godini bilo je 55,4 posto i čak 60,4 posto magistra znanosti i sveučilišnih specijalistica. No što se zaposlenosti i plaća tiče, žene su u 2016. činile 48,1 posto svih zaposlenih, a njihova je prosječna bruto plaća iznosila 7.444 kune naspram 8.575 za muškarce. Udio veći od 78 posto žene su u 2016. godini imale u djelatnostima obrazovanja te zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, no zato je njihova prosječna bruto plaća u obrazovanju iznosila 7.417 kuna naprema 8.970 za muškarce, a u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 8.157, dok je za muškarce iznosila 11.328 kuna. U registru nezaposlenih najviše je pak žena od 25 do 29 i od 50 do 54 godine.
- Što se tiče plaća žena i muškaraca, vidljiv je sve veći jaz. Žene su vrlo nepoželjna radna snaga bez obzira na glorifikaciju materinstva, patetične priče o demografskoj obnovi itd. Žene su izrazito nepoželjna radna snaga baš zbog svoje sposobnosti materinstva. I to one koje su na vrhuncu fertilne dobi. Država bi morala poduzeti neke mjere da se to promijeni - kaže Bojana Genov.
Ostali osvrti o razmjerima neravnopravnosti na nekim područjima, od sudjelovanja žena u politici do plaća i zapošljavanja u napisu pod naslovom Ženska strava na portalu Novosti.
Komentari:
Muškarci u Hrvatskoj umiru čak 7 godina mlađi nego žene, u prosjeku sa 72,2 godina u odnosu na 79,3 godina s koliko u prosjeku umiru žene. Očekivano trajanje života pri rođenju je 74,6 godina za muškarce i 80,5 godina za žene. Očekivano trajanje života pri dobi od 65 godina je 18,7 godina za žene i 15,2 godina za muškarce. Mirovinski sustav nije prilagođen za ovu nejednakost pa muškarci moraju plaćati doprinose za mirovinsko osiguranje po istoj stopi kao i žene iako mogu očekivati da će mirovinu dobivati 3,5 do 6 godina kraće.
Ne samo da mirovinski sustav nije prilagođen tome što muškarci ranije umiru, dapače, žene ostvaruju pravo na starosnu mirovinu više od 3 godine prije nego muškarci. Čak i kada se 2030. godine izjednači uvjet starosne dobi, muškarci će uplaćivati doprinose po istoj stopi kao i žene, a živjet će kraće. S obzirom da muškarci danas u prosjeku prvi put primaju starosnu mirovinu sa 63 godine i 3 mjeseca, spram 60 godina i 9 mjeseci za žene, muškarci dobivaju mirovinu 6 godina kraće nego žene, iako moraju plaćati doprinose po istoj stopi kao i žene.
S obzirom na prosječnu plaću muškaraca i žena zaposlenih u pravnim osobama u 2014. godini, stopu doprinosa za mirovinsko osiguranje od 20% i trenutni broj osiguranika i korisnika prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, muškarci godišnje uplaćuju 3,5 milijardi više kuna od žena dok im se istovremeno isplaćuje 2 milijardi kuna manje nego što se ženama isplaćuje. Kroz mirovinski sustav se svake godine 5,5 milijardi kuna oduzima muškarcima i daje ženama.
Istom metodom, ali primjenjujući stopu doprinosa od 15% za obvezno zdravstveno osiguranje, može se izračunati da se muškarcima oduzima 1,9 milijardi kuna godišnje više nego ženama. Nažalost, izvješća HZZO-a ne sadrže podatke o trošku korištenja prava po spolu niti podatke iz kojih bi se one mogle izvesti, ali navodi: "Od ukupno 23.748 osoba prosječno dnevno bolesnih na teret HZZO-a, muškarci čine 36,85% ili 8.754 osobe, a 14.994 ili 63,14% žene".
Tržišta zdravstvenog osiguranja prepoznaju da žene osiguravajućim društvima predstavljaju veći trošak nego muškarci jer češće posjećuju doktore, žive duže i rađaju djecu, i zato, kada nije zakonski zabranjeno, naplaćuju veće premije ženama nego muškarcima, slično kako društva naplaćuju veće premije osiguranje automobila mlađim (i gdje je dopušteno, muškim) vozačima. U Hrvatskoj je, međutim, takva praksa zabranjena protudiskrimina cijskim zakonima i bez obzira što je posljedica toga subvencioniranj e žena od strane muškaraca, država ide korak dalje i u Nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova definira podizanje kvalitete i dostupnosti zdravstvene zaštite za žene i djevojčice kao ključne aktivnosti u području promicanja ljudskih prava žena i rodne ravnopravnosti.
Na kraju, ako živimo u društvu koje sustavno potčinjava žene i privilegira muškarce, nije li čudno da dva najveća sustava u državi, mirovinski i zdravstveni, subvencioniraju žene od strane muškaraca?
Prosječna mjesečna neto plaća, 2014. bila je 5,190 kn za žene, a 5,826 za muškarce. A kad se svemu ovom doda činjenica neplaćenog ženskog rada u domaćinstvu tvoja teza o jadnim muškarcima koje žene iskorištavaju pada u vodu.
Naime, slažemo se da muškarci imaju prosječno nešto veća primanja (razlozi su poprilično poznati i poprilično legitimni i nimalo nepošteni, ali nisu sada tema).
Ljudi koji imaju veća primanja imaju i veća davanja za zdravstveno i mirovinsko.
Kako ćete teško osporiti općepoznatu činjenicu da muškarci kraće žive (sukladno tome i kraće koriste mirovinu), kao i da manje koriste usluge zdravstvenog sustava,
ispada da ste samo potvrdili moj upis, to jest da muškarci zdravstveni i mirovinski sustav koriste MANJE a plaćaju VIŠE od žena, drugim riječima dolazi do konstantne redistribucije novca.
Slažemo se:
- autorica članka;
- komentator gost;
- ja.
A sad tko se drugi slaže ili ne slaže ne mogu znati niti me zanima, mislim da bismo trebali raspravljati o napisanom a ne naširoko o nečemu što neki nepoznati o nekoj temi misle. Mnogi se ne slažu ni da je Zemlja okrugla, što sad?! Ako ne znate činjenicama doprinjeti konstruktivnoj raspravi, ili niste sposobni razmjeti konverzaciju, niste se dužni uključiti u razmjenu mišljenja.
Jer i dalje unatoč tvojim erističkim vratolomijama ostaje činjenica (o kojoj smo se složili i autorica i već nekoliko komentatora a i DZS) da muškarci prosječno više zarađuju, posljedično više prisilno uplačuju u zdravstveni i mirovinski sustav, a koje kraće i manje koriste u korist žena a ta korist se godišnje mjeri u MILIJARDAMA kuna.
Jer ja sam napisao da smo se složili da muškarci imaju prosječno veće plaće a ovo u zagradi sam dopisao kao neku svoju napomenu.
Naime, slažemo se da muškarci imaju prosječno nešto veća primanja (razlozi su poprilično poznati i poprilično legitimni i nimalo nepošteni, ali nisu sada tema)." A pod "mi" u "slažemo se" naveo si
- autorica članka;
- komentator gost;
- ja.
Više o ovome neću da ne nastane veliko brisanje zbog trolanja. A ti uzmi instruktora da te pouči jasnom pisanju. Nitko nije dužan ulagati trud u dešifriranje tvojih enigmatskih poslanica bizarnih naslova kao "slažeš strašilo?".
Mislim da ja i autor članka ne živimo na istome planetu.
Zašto su žene manje plaćene od muškaraca?
Vjerojatno jer rade slabije plaćene poslove. Nije fer i korektno govoriti o pay gapu kada se ne radi o istom, identičnome radnome mjestu. To ne drži vodu. To nema smisla.
Govoriti o ovim stvarima u uvrijeđenom tonu, a kad ti matematika objektivno ne valja je valjda razlog zašto te jitko ne shvaća ozbiljno.
... A podaci pokazuju da su žene u Hrvatskoj obrazovanije od muškaraca: tako su 2016./2017. od upisanih na fakultete žene činile 59 posto, studentica poslijediplomsk og specijalističko g studija te je školske godine bilo 66,8 posto, doktorica znanosti u 2017. godini bilo je 55,4 posto i čak 60,4 posto magistra znanosti i sveučilišnih specijalistica. No što se zaposlenosti i plaća tiče, žene su u 2016. činile 48,1 posto svih zaposlenih, a njihova je prosječna bruto plaća iznosila 7.444 kune naspram 8.575 za muškarce. Udio veći od 78 posto žene su u 2016. godini imale u djelatnostima obrazovanja te zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, no zato je njihova prosječna bruto plaća u obrazovanju iznosila 7.417 kuna naprema 8.970 za muškarce, a u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 8.157, dok je za muškarce iznosila 11.328 kuna. U registru nezaposlenih najviše je pak žena od 25 do 29 i od 50 do 54 godine.
- Što se tiče plaća žena i muškaraca, vidljiv je sve veći jaz. Žene su vrlo nepoželjna radna snaga bez obzira na glorifikaciju materinstva, patetične priče o demografskoj obnovi itd. Žene su izrazito nepoželjna radna snaga baš zbog svoje sposobnosti materinstva. I to one koje su na vrhuncu fertilne dobi.
"Imamo fantastično riješen pravni okvir, no u situaciji kada imamo potpunu nesigurnost na tržištu rada i kada je pravilo rad na određeno vrijeme, nemoguće je zaštiti majke i trudnice od otkaza. Istekom ugovora na određeno vrijeme on se ne produljuje i one ostaju nezaštićene."
Da pojasnim, svi imamo jednaka prava npr. pri odabiru fakulteta, ali žene će ćešće birati FFZG, kroatistiku, komparativnu bugarsku književnost, indologiju, učiteljsku akademiju, "ženske studije" a manje STEM područja tako da ti odabiri dovode do manje zaposlenosti i plaće... tj. do različitih ishoda.
Dok je jednakost prava (jednake mogućnosti) odlika slobodnog društva, jednakost ishoda odlika je totalitarnih društava ("što god radili svi imaju istu plaću").
Slobodni ljudi nisu jednaki. Jednaki ljudi nisu slobodni.
A poslodavci kad zapošljavaju, oni to ne čine da ljudima ide staž, nego zato što im trebaju radnici. Na radnom mjestu.
Kako bi smanjili razliku u nejednakosti plaće (ako je glavni razlog trudnoća) po zakonu obavezni porodiljni mora trajati mj dana prije termina i 2 mjeseca nakon (sveukupno 3-3.5 mjeseci), nitko ne kaže da žene moraju izostajat s posla godinu - godinu i pol koliko je danas normalno ili ako nećemo baš tako radikalno onda se dogovorite sa svojim partnerima da se nakon 6 mj vratite na posao, a da drugih 6 mj koriste oni, što po zakonu imaju pravo. A na kraju krajeva imat dijete je osobna odluka svakog pojedinca/para i ne znam zašto bi poslodavca ili mene bilo briga hoćeš ti imat manju prosječnu plaću jer si odlučila imat dijete (ako si žensko). Evo osobno ja smatram da bi puno bolje bilo da žene ostanu radit nego da rađaju, time bi riješili sve probleme, od nejednakosti plaća do prenapučenosti Zemlje, odnosno potrošnje prirodnih resursa.
A ako ćemo još malo o nejednakostima zaboravljate da su do ne tako davno svi muškarci gubili godinu-godinu i pol dana neplaćeno i nije im tekao radni staž dok su služili obvezni vojni rok. A da u zakonu još uvijek stoji da su obveznici vojnog roka isključivo muškarci iako, barem tako kažu, nema prepreka da žene smiju služit vojsku po istim uvjetima kao i muškarci, normalno samo kad to one žele.
I na kraju, iako će se to promjeniti ne tako skoro žene još uvijek idu u mirovinu ranije nego muškarci (iako za to nema razloga pošto su jednako sposobne za rad kao muškarci), no ne sjećam se ni jedne B.A.B.E. da se, boreći se za prava žena, borila i za istu dobnu granu odlaska u mirovinu.
Kao što piše u članku, "Poznato je i opće mjesto da su žene, usprkos glorifikaciji materinstva i pričom o natalitetu i demografskoj politici, nepoželjna radna snaga i da realizacijom majčinstva prve dobijaju otkaze, a zadnje se zapošljavaju. Koji bi drugi podatak uopće mogao bolje pokazati neravnopravan položaj žena od onoga što im ugrožava egzistenciju".
Hrvatska zbog negativno prirasta stanovništva polako ali sigurno odumire, a zbog iseljavanja radno aktivnih građana vlast provodi "demografsu obnovu" uvozom jeftinije radne snage. Čudno je samo to što u najzapuštenijim krajevima zemlje uvijek isponova biraju baš takvu vlast.
Svi dokazi jasno govore da ekonomska situacija nema nikakve veze s tim na koliko se djece ljudi odlučuju, čak štoviše što je zemlja naprednija broj djece je veći problem. Problem s demografijom nemaju Librija, Indija, Nigerija i ostale banana države nego imaju razvijene zemlje i pravilo je (ima par iznimaka) da je broj djece obrnuto proporcionalan sa količinom ženskih prava. Znači što je ženama bolje, odnosno što su obrazovanije, samostalnije i zaštićenije kasnije se odlučuju na djecu (normalno što kasnije rodiše manje vremena imaš za više komada), što je logično jer koliko god da netko voli djecu rijetko će koja samostalna i samodostatna ženska osoba odlučiti svojih 10-15 najboljih godina provest trudna i s djetetom na sisi da bi mogla roditi 3-4-5 komada i pri tome propustiti fakultet, društvo, putovanja, nekakav poslovni napredak i karijeru. A tu muškarci ne mogu pomoći, ne možemo biti trudni umjesto Vas niti se možemo oporaviti nakon poroda umjesto vas.
Ako netko sumnja u ovo neka potraži malo ljestvice nataliteta po zemljama. Na negativnom vrhu su to sve zemlje zapadne demokracije i bivše komunističke zemlje koje imaju (relativno na ostale zemlje) izražena ženska prava dok su na vrhu po natalitetu zemlje tipa Liberija, Niger, Afganistan i sl. Prva Europska zemlja na listi je, ako sam dobro vidio Irska na 129. mjestu, koja je btw prošle godine legalizirala pobačaj i izrazito je najreligioznija zemlja Europe . Ustvari isprike, Albanije je ispred Irske na 125. mjestu.
Samo da netko ne bi mislio kako ja smatram da je ovo loša stvar (na ženska prava), ja to ne mislim, naprotiv, ali nemojte mješati kruške i jabuke jer brojke ne lažu. Ekonomska sigurnost i općenito razvijenost zemlje ne samo da nema nikakv pozitivan utjecaj na demografiju, već naprotiv pravilo je da što je zemlja bogatija, obrazovanija sa izraženijim ženskim pravima to je natalitet manji, a što je zemlja tradicionalnija po pogledu uloge žene, siromašnija, neobrazovanija to je natalitet veći, što je opet logično jer žene u tim zemljama nitko ne pita da li će dati mužu nego je to njegovo pravo, kontracepcije ili nema ili ne znaju za nju ili ju religija aktivno demonizira.
I opet napominjem da ja ne smatram da je to dobro ili da bi tako trebalo biti no to što se ja s nečim ne slažem ili mislim da je loše ne mijenja činjenicu da to tako je, a neki ljudi očito s tim imaju problema jer se ta mantra da treba povećat naknade, duljinu porodiljnog i sl. ne vodi ničemu.
Ako netko odluči imat još jedno, 3-4-5 dijete samo zbog par tisuća kuna nekakve naknade ili da ne bi morao ići na posao još 6 mj ili da bi dobio dječji doplatak, tom ja dijete ne bi nikad ni dao da ima. A svi znamo kakve su to obitelji i u kakvim uvjetima i s kakvim roditeljima takva djeca odrastaju. Jedan takav koji je planirao peto dijete da bi dobio 50000 kuna je nedavno bio po vijestima nakon što je preostale pobacao s balkona.
GLAS KONCILA
'Žene su danas neposlušne i uporno traže jednakost! One su drugotne, dok su muškarci prvotni!'
www.jutarnji.hr/.../4609460
Ono što s njima treba je marginalizirat ih i uopće ne prenositi i komentirati njihove oralne proljeve jer osim zanemarivo malog postotka ljudi mi smo ionako samo deklarativno katolička zemlja (ta deklarativnost se očituje najviše u tome da se ljudi izjašnjavaju kao katolici kako ne bi netko pomislio da nisu slučajno srbi ili komunisti) bez ikakve primjene religije (i vjere) u praksi.
Crkve zjape prazne osim na najveće blagdane, a situacija življenja vjere u praksi je još daleko gora gdje su opet svećenici ti koji prvi iskrivljuju i degeneriraju vlastita učenja.
Uglavnom nema ozbiljne rasprave o ičemu ako u to uvučeš organiziranu religiju.