Priča/agonija o koncesiji za dimnjačara priča je o tragičnoj nesposobnosti ove gradske uprave i političkoj impotenciji opozicije. U njoj se, pored niskog stručnog i intelektualnog kapaciteta ove vlasti, zrcale i politički odnosi u gradskom vijeću. Dimnjačar razgolićuje svu bijedu politike na ovom otoku. Otkriva totalnu nesposobost i neodgovornost gradske vlasti kao i totalnu pasivnost i nezainteresiranost gradskih vijećnika za rad gradske uprave. Nezainteresiranost gradskih vijećnika dodatno se pojačava za vrijeme turističke sezone kada je vijećnicima važniji njihov privatni posa,o a trošenje vremena za čitanje materijala ili brstenje lokalne politke nije na listi prioriteta ⮞
Agonija s koncesijom za dimnjačara je započela 22. studenog 2018. godine, kad Gradsko vijeće (ni)je usvojilo Odluku o imenovanju Stručnog povjerenstva za dodjelu koncesije za obavljanje dimnjačarskih poslova sa šest glasova za i sedam suzdržanih. Kad je misterij oko rezultata glasanja razriješen nakon dugog vijećanja lokalnih političkih autoriteta, odnosno kad se utvrdilo da šest ipak nije većina od trinaest i da nije prošla Odluka o imenovanju Stručnog povjerenstva, nije mogao biti proveden postupak odabira koncesionara te je Grad Mali Lošinj ostao bez dimnjačara. Kako bi spriječili situaciju da Grad Mali Lošinj ostane bez dimnjačara, spretna i dovitljiva malološinjska gradska vlast je na idućoj sjednici Gradskog vijeća 20. prosinca 2018. donijela Odluku o produženju važenja Ugovora o koncesiji za obavljanje dimnjačarskih poslova sa dosadašnjim dimanjačarom do sklapanja novog ugovora o koncesiji, a najduže do 1. svibnja 2019. g.
Iako se prema Poslovniku o radu GV odluka koja nije usvojena ne može ponovno staviti na dnevni red u roku od 3 mjeseca, dovitljiva vlast je već na sljedećoj sjednici, istoj na kojoj je i usvojena Odluka o produžetku važenja koncesije dimjnačaru, u drugom pokušaju mrtvo hladno Gradsko vijeće je usvojilo odluku o izboru povjerenstva u istom onom sastavu koji je prethodno odbio izglasati.
Dvaput je dvaput
Iako je tek u drugom pokušaju osnovano povjerenstvo 20.12.2018., tek 28. 3.2019. je u Elektroničkom oglasniku objavljen je natječaj za dodjelu koncesije za dimnjačarske usluge. Rok dostave ponude bio je 29. travnja 2019. godine. Sjetimo se da 1.5. 2019. istječe ugovor o koncesiji. Bez obzira na činjenicu da važenje postojeće produžene koncesije uskoro ističe, Povjerenstvo se ne žuri otvoriti ponude odnosno sastaviti zapisnik o tome. Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda Povjerenstvo sastavlja tek 19. lipnja 2019. Začuđujuće u zapisniku o pregledu se konstatira da su ponude otvorene još 29. travnja 2019. Iz kontradiktornih datuma postavlja se pitanje da li su ponude uopće otvorene 29. travnja? Zakon o koncesijama propisuje proceduru po kojoj se prvo otvaraju ponuda i predviđa sastavljanje zapisnika o tome ( čl.33. ZK), a nakon toga povjerenstvo mora u idućem koraku pregledati i ocjeniti ponude i o tome također mora sastaviti zapisnik. Nedvojbeno je da postoje dvije faze, prva otvaranje ponuda, a druga pregled i ocjena ponuda. Naše Povjerenstvo, međutim, nije uopće otvorilo ponude kako to zakon predviđa, odnosno kako je to samo Gradsko vijeće i navelo u Odluci o namjeri davanja koncesije ( točka 3.3. Odluke). Iako formalno povjerenstvo nije ni otvorilo ponude 29. travanja, ono je 19. lipnja pregledalo i ocjenilo ponude, odnosno jedinu prispjelu ponudu. Nitko od gradskih vijećnika nije pitao logično pitnaje - zašto Povjerenstvo nije odmah, odnosno prije isteka roka važenja koncesije otvorilio, pregledalo i ocjenilo ponude kako bi se prije isteka sadašnje koncesije izabralo novog koncesionara.
Povjerenstvo koje ulijeva povjerenje
Zašto niti jedan gradski vijećnik nije postavio pitanje odgovornosti za tako nezakonito provedni postupak dodjele koncesije odnosno nezakonitog postupanja našeg Povjerenstva? A Povjerenstvo je sastavljeno od političke i stručne elite ovoga grada. Članovi povjerenstva su dakle čelnici stručnih službi grada i sam predsjednik GV te istaknuti član vladajuće koalicije. Dalo bi se raspravljati i o tome da li je sastav takvog povjerenstva sukladan odredbi čl. 16. Zakona o koncesijama, ali to ovom prilikom preskačem. Kako je moguće da „stručno" Povjerenstvo u kojem je i predsjednik GV nije svjesno činjenice da je GV produžilo koncesiju do 1. svibnja 2019. a da isti predsjednik GV koji je član Povjerenstva za izbor koncesionara dozvoljava da povjerenstvo ne otvara prispjele ponude kako je to naloženo Odlukom GV kojem je na čelu i prije isteka koncesije. Dakle predsjednik GV i stručna elita gradske uprave se neodgovorno ponašaju, krše propise i zakone a nitko iz opozicije ne postavlja nikakva pitanja. Moguće samo na Prvom od 1.000.
Iako je Povjerenstvo traljavo i površno odradilo posao 19. lipnja, odluka je došla pred GV tek 1.8.2019. Točno, dakle, tri mjeseca nakon isteka važenja koncesije donosi se nova odluka o koncesiji. Nitko ne postavlja pitanje o odgovornosti za takvu situaciju. Zašto niti jedan gradski vijećnik nije postavio logično pitanje zašto u pet mjeseci, za koliko je produžen ugovor o koncesiji, Gradsko vijeće nije donijelo novu odluku o koncesiji? Nitko ne pita niti zašto, ako je natječaj završio 29. travnja, nije odluka koncesiji za dimanjačara bila na dnevnom redu sjendice GV koja je bila 30. svibnja!?
Nikad nije kasno kad za rokove nitko ne pita
Takav traljav i nedgovoran postupak političke i stručne elite grada naravno proizvodi puno dodatnih pravnih nedoumica o zakonitosti takvog postupka. Istovremeno takvo postupanje razriješava nedoumicu, ako je više i ima kod građana Malog Lošinja, ako već nema kod petnaestorice veličanstvenih gradskih vijećnika, o tome je li ova vlast nesposobna. To je valjda sad vidljivo i slijepcu i dimnjačaru. Jedina pravna nedoumica u tako šlampavo provedenom postupku jest je li GV donijelo odluku o dodjeli koncesije ponuditelju koji nema valjanu pondu. Naime, ponuditelj je sukladno obavijesti o davanju koncesije naveo da je važenje ponude 60 dana od dana isteka roka za dostavu ponuda. Rok za dostavu ponuda je 29. travnja. Dakle valjanost ponude je istekla 29. lipnja 2019, odnosno koncesiju je dobio koncesionar čija je ponuda nevažeća. Istina je da zakon omogućava produžetak valjanosti ponude, ali je u našem slučaju nema ili barem nije priložena u materijalima. Teško je uopće vjerovati da je netko u Povjerenstvu toga i svjestan ili može biti svjestan i da je pokrenuo postupak produžetka valjanosti ponude. Ali ni tu nije kraj kaotičnom postupanju ovog Gradskog vijeća u ovoj odluci. Tako je ova odluka o dodjeli koncesije za dimnjačara usvojena 1.8.2019. mada je GV u Obavijesti o davanju koncesije za obavljanje komunalne djelatnosti dimnjačarskih poslova na području Grada Malog Lošinja u točki 10. navelo da je : „Rok za donošenje Odluke o davanju koncesije 60 dana od dana isteka roka za dostavu ponuda". Prema vlastitoj odluci GV vijeće je moralo donijeti odluku o davanju koncesije najkasnije do 29.6.2019. god. GV dakle ne poštuje ni vlastite odluke, kako će zakone i tuđe odluke?
Kao najmanje bitno, ali zorno govori o površnosti kojom se vodi postupak i kojom površnošću gradski vijećnici usvajaju odluke, jest obrazloženje odluke odavanju koncesije u kojem se poziva na Odluku Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja o osnivanju Stručnog povjerenstva od 25.12.2018. Na Božić 2018. nije bilo niti sjednice Gradskog vijeća niti je toga dana objavljena navedena odluka. Poznata je i javno priznata činjenica da gradski vijećnici a ni gradska vlast ne čitaju materijale jer su isti preobimni. Sudeći prema ovom slučaju gradski vijećnici pored nedostatka vremena za čitanje materijala imaju problem i sa slabim pamćenjem ili nerazumijevanjem odluka koje sami donose.
Iako je dimnjačar prema narodnom vjerovanju simbol sreće, našoj gradskoj vlasti dimnjačar je postao simbol nesreće. Na Prvom od 1.000 djelovanjem lokalne politike dimnjačar i crna mačka su zamjenili simboličke uloge. Dimnjačar je postao nesretan. Kad sretnemo dimnjačara-triput pljucnimo a kad nam crna mačka prođe preko ceste ulovimo se za dugme.
Nakon više od pola mandata i pregršt ovakvih postupaka i odluka, sad se već može reći - ovo legendarno Gradsko vijeće se ponaša kao kolektivni slijepac koga vodi nesposobna gradska vlast i gradska uprava.
Što može poći krivo?
Komentari:
A na kraju priče, uhljebi i žetončići će opet ispraviti stvar.
Bolje da vrijeme svi skupa trošite na neke konstruktivne i konkretne stvari, a ne na zaboravljene zareze i zadovoljavanje forme.
Hvala bogu pa ima puno bitnijih i kriminalnijih stvari u našem gradu od toga da li je komisija otvorila ponude prije nego ih je pregledala, meni nekako iskustveno kaže da vjerojatno je.
Vrlo je loše kad zakoni postanu sami sebi svrha i kad forma prevlada sadržaj.
Molim Vas g. Mujagiću bolje se bavite sadržajem, a ne formom jer u suprotnom Vam komentari i kritike postanu suhoparna, besmislena piskaranja jalnog nezadovoljnika.
A o značaju zareza srednjoškolci u gimnazijama uče o proročanstvu na latinskom jeziku koje kaže: Ibis, redibus, nunquam peribis in bello – ići ćeš, vratit ćeš se, nikad nećeš poginuti u ratu koje, sa zarezima na drugim mjestima glasi Ibis, redibus nunquam, peribis in bello – ići ćeš, nikada se nećeš vrati, poginut ćeš u ratu.
Dakle, dimnjačarstvo je nevažno, riječ je o arbitrarnosti.
arbitraran (lat.), proizvoljan, samovoljan, neutemeljen, nepotkrijepljen (sud); arbitrarna odluka, odluka donesena po osobnom uvjerenju, a ne na temelju zakonskih propisa. g>
hrleksikon.info/.../...
Teatar apsurda par excellence.
Ali jedno je istina, da ja sam za to da se ne treba uvijek držat forme, a još sam više za to da kad se forma pokaže lošom da se treba promijeniti. Slijepo držanje forme se zove birokracija, a manipulirat birokracijom u svrhu pogodovanja i korupcije je puno lakše nego kad je nešto jednostavno, transparentno i svima jasno.
A onaj tko misli da je birokracija red, zakon i poštenje se grdno za[cenzurirano] . Ako ništa nisi naučio od našeg pravosuđa do sad je to da se svaka forma (pravo) može izobličit kako kome u kojem trenutku paše, a sadržaj (odnosno pravda) je ta koja na kraju nastrada.
2. Što bi bilo suprotno od ovoga gore,a za što kažeš da ti jesi?
napisao si da "Ti si za ono što se naziva arbitrarnost, za proizvoljno postupanje "po babu i stričevima", nepotizam, protekciju, pogodovanje, nered, neodgovornost", ne ja sam baš za to suprotno i to suprotno se postiže time da se pregleda sadržaj, da mi nepotizam, pogodovanje i korupciju ne maskiraš iza birokratskih floskula i članaka nekakvih nebitnih pravilnika.
I 2. istina je ono što sam započeo rečenicom "Ali jedno je istina...", mislio sam da je barem taj dio očit, ali da ipak ponovim: "da ja sam za to da se ne treba uvijek držat forme, a još sam više za to da kad se forma pokaže lošom da se treba promijeniti."
pravna država, drž. oblik u kojem se vlast mora obnašati prema pravnim načelima, pravilima i procedurama; država u kojoj građanin (u slučaju kršenja njegovih prava) ima na raspolaganju pravna sredstva obrane od svih drugih subjekata prava bez obzira na njihov društv. položaj i moć.
www.enciklopedija.hr/.../Citat: To što si ti za nešto - t.j. da se ne treba uvijek držat forme - ne znači da je to istina. To je tvoj stav. A što je to istina možeš lako saznati s interneta.
A ovo pod 1. puno si ti tu gluposti nabrojao koje nemaju veze s ničim što sam ja rekao. Pa ću opet ponovi, mislim, stvarno nije toliko teško, samo probaj čitat riječ po riječ, rečenicu po rečenicu. Bitne stvari ću ti napisat velikim slovima uz napomene autora.
Znači: "da se ne treba UVIJEK držat forme, a još sam VIŠE ZA TO da kad se forma pokaže LOŠOM da se treba PROMIJENITI." Odnosno, (op.a. vadim bojice) ja nisam za to da se forme ne treba držati, ALI (bitan dio, ovdje uspori malo s čitanjem, znači ALI, postoji ali), kada forma PREVLADA sadržaj onda se uvlačimo u nešto što se zove BIROKRACIJA. BIROKRACIJA je nešto negativno i lako se ZLOUPOTREBLJAVA .
Stvarno ne znam koji te dio ovdje bunio. Pročitaj još jednom sve, a polako idući dio:
- ja nisam protiv forme a priori, jer je forma kostur koji treba biti u službi oblikovanja sadržaja, treba ga približiti i pojednostaviti
-ono protiv čega sam ja je to da kad forma postane sama sebi svrha i kad postane VAŽNIJA od sadržaja da se u tom slučaju forma treba napustiti ili/i promijeniti
Gradska uprava ne poštuje gradsko vijeće a gradsko vijeće ne poštuje ni samo sebe. A jedne i druge ne poštuje njena visost-gradonačelnica.
Gradsko vijeće produži valjanost koncesije do 1.5. a onda tek 1.8. dodjeli novu koncesiju bez da itko postavi bilo kakvo pitanje zašto se to nije učinilo u roku koji je određen.
Gradsko vijeće odluči da će novu koncesiju dodjeliti u roku od 60 dana od dana završetka natječaja a dodjeli ju nakon 123 dana bez da itko išta pita?
Povjerenstvo ne otvara prispjele ponude za koncesiju 29.4. kad je po odluci GV moralo otvoriti ponudu. Otvorili su je 19.6. Opet nitko ništa ne pita!
Iako su ponude predane do 29.4. a koncesija istječe 1.5. ponude se otvaraju tek 19.6. a koncesija se dodjeljuje 1.8.2019. I nitko ništa ne pita?
Iako su prispjele pondue 29.4. odluka o koncesiji nije bila na sjendici GV 20.5. I nitko ne pita zašto nije bila?
Ma o kakvoj formi i cjepidlačenju sa zarezima se tu radi? Jednostavno se radi o suštini o nesposobnoj, ljenoj, indolentnoj, šupljoj, praznoj i bahatoj gradskoj upravi i sramotno nezainteresiran om vijeću.