Umjesto kodeksa usvojen bonton

Korisnička ocjena:  / 6
LošeNajbolje 

conflictU nepovezanoj, konfuznoj i nesuvisloj raspravi, očito razdražena primjedbama oporbenih vijećnika na predloženi Etički kodeks, gradonačelnica je na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća još jednom pokazala da manje više ništa ne razumije ili da se – možda – samo pravi da ništa ne razumije. Pa je u raspravo rekla da je žalosti što zakonodavac mora propisati donošenje akta kojim će „definirati ovlasti za nekakve neželjenje radnje koje nisu u skladu s propisima" i usput trabunjala nešto o kućnom odgoju 

Koliko su je oporbeni vijećnici iznervirali pokazuje tvrdnja o broju stanovnika Lošinja: Izjavila je da nas je bilo više od osam tisuća, a da nas je sada tisuću i pol. Žalila se i na lažne insinuacije, ostavivši nedoumicu kako insinuacija (laž kojom se želi nekoga ocrniti) može biti lažna. 

Nesuvisli nastup iznervirane i ljutite gradonačelnice izazvale su nepobitne činjenice o sukobu interesa nekih gradskih vijećnika koje su izložili oporbeni vijećnici, njenog nerazumijevanja određenih pojmova, ali i zablude glede svoje uloge izvršnog tijela gradske vlasti koju pogrešno shvaća kao pravo apsolutnog vladanja. Kao što ne razumije što znači pojam insinuacija, tako ne razumije, ili ne želi razumjeti, ni pojmove etika i sukob interesa. Ne shvaća da se radi o različitim pojmovima i različitim problemima, a svojim učešćem u raspravi je pokazala da ne shvaća ili ne želi shvatiti suštinu sukoba interesa i da se njime ne misli ozbiljno baviti.

Zakon o sprječavanju sukoba interesa (dalje ZSSI) je odredio obvezu predstavničkim tijelima da donesu kodeks ponašanja koji se odnosi na njihove članove i koji treba sadržavati odredbe o sprječavanju sukoba interesa. Kodeks bi trebao biti alat za sprječavanje sukoba interesa gradskih vijećnika. Zakon ne traži da Vijeće donese etički kodeks kojim bi se natjeralo gradske vijećnike da budu pristojni, uredni, da ne galame, da ne lažu i tome slično. Naprotiv, kodeksom se treba spriječiti mogući sukob interesa gradskih vijećnika.

A zašto ZSSI traži od predstavničkog tijela donošenje kodeksa? Zato što članovi predstavničkih tijela nisu obveznici Zakona ali mogu biti, a često i jesu, u ozbiljnom sukobu interesa. Gradonačelnica je prvo svojim prijedlogom kodeksa pa onda i raspravom o njemu pokazala da nema pojma – ili se pak pravi da nema pojma – što je uopće sukob interesa. Umjesto postavljanja brane sukobu interesa Vijeću je podmetnula neku vrstu pravilnika o bontonu. Da je pročitala što piše u ZSSI saznala bi da se kodeksom ne treba osigurati prikladno, pristojno ponašanje i uljudnost u ophođenju - bonton, nego boriti protiv sukoba interesa definiranog člankom 2. Stavak 2. Zakona:

Sukob interesa postoji kada su privatni interesi obveznika u suprotnosti s javnim interesom, a posebice:
– kada privatni interes obveznika može utjecati na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti (potencijalni sukob interesa)
– kada je privatni interes obveznika utjecao ili se osnovano može smatrati da je utjecao na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti (stvarni sukob interesa).

Prema razglabanju gradonačelnice, ali i vijećnika Nedića i Fabijanića, koje je svojom raspravom izbacio iz takta vijećnik Franković, očito je da oni ni ne shvaćaju što je to sukob interesa ili su na njega oguglali pa sukob interesa ne vide kao problem. Prema shvaćanju malološinjske gradske vlasti utjelovljene u triju Kučić, Nedić i Fabijanić gradski vijećnici ne mogu biti u sukobu interesa, a ako i mogu – to njih troje ne zanima. Nositeljima gradske vlasti, sudeći prema raspravi o kodeksu, sukob interesa nije ono što definira Zakon već navodni nedostatak kućnog odgoja opozicijskih vijećnika koji im raspravama nanose duševne boli.

Nekom problem, nekom potreba
Takvom stavu HDZ-ove lošinjske vlasti nije se za čuditi s obzirom da je sukob interesa ugrađen u njenu opstojnost i egzistenciju. Duboko je utkan u političku praksu lošinjskog HDZ-a i kao što ljudima treba zraka da mogu živjeti tako je lošinjskoj vladajućoj kliki sukob interesa temelj opstanka na vlasti. Bez pune konzumacije sukoba interesa u svojoj najsirovijoj pojavnosti HDZ ne bi mogao biti niti bi ostao na vlasti. Od Milana Mužića do Dubravka Devčića bez najprizemnijeg sukoba interesa HDZ ne bi mogao vladati niti imati vlast niti jedan dan. Zbog toga ne odveć sposobna gradonačelnica ni ne može ili ne želi shvatiti problem sukoba interesa, niti se njime želi zamarati. Umjesto sukobom interesa opisanog Zakonom ona se želi baviti kućnim odgojem gradskih vijećnika. A oporbeni vijećnici svoj nedostatak kućnog odgoja pokazuju kritiziranjem glavinjanja gradske vlasti. Sudeći prema tome što gradonačelnicu žalosti, slavljenje, hvaljenje i ulizivanje vlasti dio je njezinog kućnog odgoja.

No u demokraciji koju gradonačelnica i njena svita koja vlada Lošinjem ne razumije oporba je prema svojoj definiciji u stalnoj opreci s vlasti. Jednostavno rečeno – ako opozicija ne oponira vlasti nemamo demokraciju, već jednoumlje. Uzet ću si slobodu da podsjetim ne povijesnu činjenicu da je prva oporba ozakonjena u Engleskoj kao oporba Njegova veličanstva. Ono što je ozakonio jedan vladar – engleski kralj u 17. stoljeću lošinjska demokratski izabrana vlast bi rado ukinula. Shvaćanje i prihvaćanje oporbe kao protuteže zloporabe moći kojoj teži svaka vlast ne „stanuje" u glavama lošinjskih vlastodržaca.

Etički kodeks umjesto kodeksa o sprječavanju sukoba interesa
Nije slučajno da se Etički kodeks nositelja političkih dužnosti u Gradu Malom Lošinju u obliku kakav je predložen ne bavi sukobom interesa radi kojeg ga treba donijeti. Zato se discipliniranom većinom Gradskog vijeća usvojeni Etički kodeks uopće ne bavi sukobom interesa niti ga problematizira. Ne bavi se ni situacijom da je predsjednik Gradskog vijeća osoba koja je od gradonačelnice bez obaveznog javnog natječaja dobila više ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta, kao i više poticaja za poljoprivredu. Predsjednik Vijeća je je dobio barem dva, a moguće i više ugovora o zakupu gradskog zemljišta za okućnicu, opet bez nužnog javnog natječaja.

U prethodnim mandatima predstavljao se kao nepotkupljivi vođa oporbe i žestoki oponent gradonačelnice Kućić, a u više navrata je kao gradski vijećnik ponosno i javno govorio da je bilo pokušaja njegove kupovine od strane HDZ-a, ali da on nema cijene. Zbog toga je na izborima dobro prolazio iako se u predizbornim kampanjama uopće nije trudio. Ipak, nakon zadnjih izbora, „nepotkupljivi" oporbeni vijećnik je na sveopće iznenađenje podržao HDZ i njegovu gradonačelnicu prihvativši ponudu koja se ne obija – da ga HDZ izabere za predsjednika Vijeća. Kao oporbeni vijećnik, od 2017. g. pa sve do zadnjih lokalnih izbora, a da to javnost ne zna, Dubravko Devčić je zadovoljavao svoje privatne interese za bavljenje poljoprivredom i formiranjem što veće okućnice na način da mu je gradonačelnica svojom voljom i protivno zakonima i gradskim odlukama bez natječaja dodjeljivala gradska zemljišta i potpore za poljoprivredu. Zadnji ugovor o zakupu zemljišta koji mu je dodjeljen bez natječaja Dubravko Devčić i gradonačelnica Kučić su potpisali neposredno prije početka izborne kampanje. Kad je donosio odluke o tome s kim će formirati vlast Dubravko Devčić je već bio u sukobu interesa, a da to javnost nije znala.

Odluka dojučerašnjeg vođe oporbe i nepotkupljivog nezavisnog kandidata da koalira s HDZ-om nije moguće objasniti ili shvatiti bez poznavanja činjenica o postojanju sukoba interesa. Teško je prihvatiti tvrdnje da na odluku Dubravka Devčića da koalira s HDZ-om nije utjecao njegov privatni interes koji mu je svojim odlukama zadovoljila gradonačelnica Kučić.

Usvojeni kodeks – ovakav kakav je većinom Vijeća usvojen – tom situacijom se neće baviti. Slijep je na okolnost da jedan vijećnik, zapažen kao žučni branitelj ideje da kodeks bude neka vrsta vjećničkog bontona, svoju egzistenciju temelji na obavljanju djelatnosti na gradskom zemljištu. Hoće li on odluke donositi vodeći se javnim interesom ili privatnim interesom pa se neće zamjerati gradonačelnici koja će odlučivati hoće li mu produžiti ili obnoviti zakup zemljišta? U tom slučaju na javni interes se ne treba se kladiti.

Zbog toga i takvih situacija zakonodavac je i donio ZSSI i odredbu o obvezi izrade kodeksa kojim se treba spriječiti sukob interesa odnosno donošenje odluka u kojima će stradati javni interes na račun privatnog interesa lokalnih političara.

Copy-paste kodeks
Kao i mnogi drugi akti i ovaj kodeks napravljen je po sistemu copy-paste, bez imalo orginalnosti, promišljanja, shvaćanja i svrhovitost. Ogledni predložak je sastavila Udruga gradova, odnosno nepoznata osoba vjerojatno iz redova zaposlenih savjetnika. Kako manje više svi gradovi koriste istu copy-paste metodu tako su manje više svi gradovi ponavljali greške iz predloška.

Greška se nalazi već u naslovu. Iako ZSSI kaže da se treba donijeti kodeks koji se odnosi na članove predstavničkih tijela, dakle u našem slučaju na gradske vijećnike, Gradovi mahom usvajaju kodeks nositelja političkih dužnosti među koje ulazi i gradonačelnik. I Udruzi gradova i gradovima koji su usvojili takve kodekse je promakla činjenica da su gradonačelnici obveznici ZSSI i da se njihovim sukobom interesa bavi Zakon a ne kodeks. Zato se ZSSI puno ozbiljnije i detaljnije bavi sukobom intresa gradonačelnika kao obveznika. Gradonačelnici tako, za razliku od gradskih vijećnika, moraju ispuniti imovinsku karticu, moraju javno objaviti i deklarirati svoj mogući sukob interesa kao i sukob interesa poveznih osoba. Tako prema ZSSI gradonečelnici ne mogu obavljati niti jednu drugu javnu dužnost. Sve to kako bi se izbjegao sukob intresa.

Zbog toga se na gradonačelnicu ne odnose odredbe kodeksa već odredbe Zakona. No budući da  gradski vijećnici nisu kao gradonačelnica obveznici Zakona, a i oni mogu biti – a vidimo da često i jesu – u sukobu interesa, Zakon je odredio da se mora donijet kodeks kojim bi se trebao spriječiti njihov mogući sukob interesa. Zato Gradovi trebaju usvojiti kodeks gradskih vijećnika a ne nositelja političkih dužnosti.

Pravno su dvojbene i odredbe o sastavu Etičkog odbora u kome su od tri člana dva člana iz redova gradskih vijećnika. Što podsjeća na izreku „kadija te tuži, kadija ti sudi". Problematična je odredba da prijavu Etičkom odboru protiv gradskog vijećnika može podnijeti gradonačelnica i bilo koji gradski službenik. Budući da u kodeksu nema nikakvih jasnih mjera za sprječavanje sukoba interesa i obveza gradskih vijećnika, odnosno da je kodeks pun općih fraza o odanosti lokalnoj zajednici, dužnosti očuvanja i razvijanja povjerenja građana u nositelje političkih dužnosti i institucije gradske vlasti, poštovanja integriteta i dostojanstva osobe, zabrane diskriminacije i povlašćivanja te zabrane uznemiravanja, čestitosti i poštenja, zabrane svjesnog iznošenja neistina jasno je da će se gradski vijećnici moći biti optuženi za sve osim za sukob interesa.

Usvojenim kodeksom se ne sprječava sukob interesa gradskih vijećnika. On se njime uopće ne bavi.