Prema vlastitom priznaju prosječnih intelektualnih sposobnosti, ministar i podpredsjednik Vlade, po obrazovanju gotovo doktor znanosti (upisao je doktorski studiji na Pomorskom fakultetu u Rijeci) i pasionirani čitatelj političke i filozofske literature, Oleg Butković vrluda bespućima hrvatske političke stvarnosti. Razapet između svojih prosječnih intelektualnih sposobnosti i vrhunskog obrazovanja i želje za dodvoravanjem bogataškoj eliti i nužnosti nezamjeranja izbornom tijelu zapala ga je nezahvalna dužnost predlaganja novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ⮞
Razapet između tih podvojenosti, želeći ispasti i pošten, ali biti i ... ono drugo, koprca se kao riba na suhom. Pokazuje se da je visoko obrazovanje ostavilo malo traga pa mu je znanje prilično šuplje i da ne razumije politički sustav u kome djeluje. No uz to pokazuje i sklonost javnom laganju i manipuliranju da bi zamaglio očitu istinu o namjeri dopuštanja privatizacije pomorskog doba koja mu može napraviti ozbiljnu političku štetu.
Vjerovati zdravoj pameti ili ministru
Prijedlog zakona koji je istjerao na čistac Olega Butkovića stoji u ladicama Ministarstva mora već jako dugo. Pred Vladom je bio još 2015. g. ali do danas se nije našao ni na javnom savjetovanju. Očito je da je predmet tog zakona vruć politički krumpir za vladajuće.
Zašto je to vruć krumpir? Pomorsko dobro je jedan od rijetkih preostalih sačuvanih vrijednih prirodnih i ekonomskih resursa u Republici Hrvatskoj koji je izmaknuo kriminalnoj privatizaciji. Sačuvan je isključivo zato jer se radi o općem dobru koje je pod posebnom ustavnom i zakonskom zaštitom.
No pritisak vlasnika nagomilanih bogatstava u malobrojnim (a počesto nečistim) rukama na vrijedno područje pomorskog dobra koje još nije privatizirano sve više raste. Zbog tog pritiska prijedlogom Zakona se potajice napada posebno svojstvo pomorskog dobra – njegova neotuđivost. Pomorsko dobro – naime – ne može biti ničije vlasništvo, pa ni državno. Ono je opće dobro koje svatko može uživati i koristiti. No prijedlogom zakona se sasvim jasno i nedvojbeno namjerava omogućiti ograničenje i isključivanje pomorskog dobra iz opće upotrebe.
Ograničavanje i isključivanje pomorskog dobra znači da će biti moguće ograđivati plaže, naplaćivati ulaz ili pak zabranjivati ulaz, na primjer, na plažu. Usvajanjem ovako predloženog zakona bila omogućena privatizacija plaža i pomorskog dobra općenito. Tako se u članku 11. prijedloga navodi da se opća upotreba pomorskog dobra može ograničiti i isključiti. Jasno je da ako se na pomorskom dobru isključi javna upotreba – radi se o privatizaciji istog dobra. A suprotno od opće upotrebe je privatna upotreba.
Iako se u članku 11. stavak 1. i 3. prijedloga jasno navodi da se predlaže ozakonjenje mogućnosti isključenja pomorskog dobra iz opće upotrebe Oleg Butković tvrdi da „o tome nema ni govora". Kome vjerovati ? Vlastitoj pameti ili priči Olega Butkovića? Iskaz „O tome nema ni govora" iz usta Olega Butkovića podsjeća na vic u kome nevjerni Mujo, nakon što ga je Fata ulovila u klinču sa ljubavnicom, uvrijeđeno pita: „Fato jel' ti vjeruješ meni ili svojim očima?" Rezolutna tvrdnja Olega Butkovića „o tome nema ni govora" ima k tome i prizvuk uvrijeđenosti, pa i ljutnje. Zašto se Oleg Butković ljuti na zdravu logiku? Samo zato što mu ta neumoljiva logika pravi politički problem. Čitanje s razumjevanjem članka 11. i razumijevanje pojmova „opća upotreba", „ograničavanje" i „isključivanje opće upotrebe" jasno govori da se prijedlaže zakon o ukidanju pomorskog dobra kao općim javnim prostorom koje može svatko korisiti i da će pristup plažama biti ograničen ili zabranjen.
A prema tumačenju Olega Butkovića – iako se predviđa isključivanje iz opće upotrebe – to ne znači da se pomorsko dobro odnosno plaže mogu privatizirati! Ministre, logika ti nije jača strana ili podcjenjuješ inteligenciju građana.
Lukavo demantiranje nepostojeće tvrdnje
Tankoćutni, a uvrijeđeni ministar u pokušaju demantiranja tvrdnji onih koji čitaju s razumijevanjem odredbe prijedloga zakona koja nedvojbeno pokazuju da se radi o stvarnoj privatizaciji pomorskog dobra k'o vrag od tamjana bježi od riječi privatizacija. Zato se pojam privatizacija pomorskog dobra prikriva korištenjem pojma zloupotreba pomorskog dobra. Očito je da tu iz ministrove podsvijesti izbilja nesvjesno priznanje da se u biti radi o podvali i nekoj vrsti zloupotrebe. Pojmovi privatizacija i zloupotreba koje ministar ovako brka nemaju ni približno slično značenje da bi ih se moglo slučajno zamijeniti kao što ih je zamjenio ministar. Problem je u činjenici da je privatizacija postupak pretvaranja nacionalne ili kakve kolektivne/zajedničke imovine u privatno vlasništvo. No zloupotreba je nešto posve drugo. To je neispravna, protuzakonita upotreba čega (položaja, prava, ovlasti ili recimo pomorskog dobra). Privatizacija pomorskog dobra koja se omogućava zakonom nikako ne može biti zloupotreba pomorskog dobra. Predviđena zakonom privatizacija ne može – naravno – biti protuzakonita, dakle zloupotreba. To bi trebalo biti jasno i našem ministru, budućem znanstveniku i sadašnjem pasioniranom čitatelju političke i filozofske literature.
No da se ne bi upuštao u ozbiljniju raspravu o privatizaciji pomorskog dobra, da bi ju prekinuo i zatro u začetku ministar koristi medijske spinove koji se temelje na retoričkim trikovima. Tako Butković malo glumi da se naljutio i uvrijedio zbog pogrešnog čitanja, pa malo demantira.
A što to ministar opovrgava? Opovrgava tvrdnje da će biti zloupotrebe pomorskog dobra, a ne demantira tvrdnje da će biti privatizacije pomorskog dobra kako to uznemirena javnost tvrdi! Lukavo demantira da će biti zloupotrebe pomorskog dobra iako to nitko nije ni tvrdio, ali ne demantira da će se privatizirati pomorsko dobro, što se javno tvrdi. U žargonu bi se reklo – ministar nam se pravi Tošo.
Utopljenici naprijed ostali stoj
Čini se da ministar ima i psihološke probleme s prijedlogom zakonskih rješenja kojima bi se omogućila privatizacija pomorskog dobra, a da ju se kao takvu javno ne prizna. To pokazuje bizarna i besmislena odredba iz stavka 5. spornog članka 11. u prijedlogu Zakona prema kojem osobama u nevolji nitko ne može onemogućiti pristup pomorskom dobru pa čak i onom u koje je privatizirano odnosno isključeno iz opće upotrebe. Ne, to nije šala. To je ozbiljno predložena odredba u prijedlogu novog Zakona. Takvom odredbom u zakonu za tihu privatizaciju javnog dobra velikodušno bi se brodolomcima ili utopljenicima dozvolio pristup privatiziranoj plaži. Kao da bi brodolomac ili utopljenik poštovao Butkovićev zakon i ne bi se usudio spasiti na privatiziranom dijelu pomorskog dobra.
Pravo osobama u nevolji da koriste privatizirano pomorsko dobro je toliko smislena koliko bi bila smislena hipotetska odredba u Zakonu o vlasništvu prema kojem bi vozači koji ulete vozilom u tuđe dvorište ili dnevni boravak imali zakonsko pravo korištenja privatne nekretnine jer su u nevolji. Vjerojatno bi se i pisci ovoga zakona smijali ustavnoj odredbi koja bi štitila pravo na dom osim u slučaju nečije nevolje. Ipak, ta odredba u prijedlogu zakona dokazuje da ministar laže kad tvrdi kako neće biti privatizacije pomorskog dobra. Upravo ta odredba dokazuje da na pomorsko dobro na kojem je „ograničena ili isključena opća upotreba" nitko ne bi smio ni prismrditi, kao ni bilo čemu privatnom. Osim ako je u ozbiljnoj nevolji i netko tko spašava živu glavu.
Jako sumnjivi „određeni ljudi"
Želeći diskreditirati brojne kritičare lošeg prijedloga ministar Butković ih s velikom dozom sumnjičavosti opisuje kao „određeni ljudi". Određene, neimenovane ljude u sjeni puno je lakše optužiti za skrivene i loše namjere ili kao političke protivnike. U konačnici to je podloga i za puno ozbiljnije optužbe. Puno je lakše konkretne protivnike prijedloga ovakvog zakona kakve su razne društvene platforme, građanske udruge, pojedini novinari i konkretni aktivisti te građane nazvati „određenim ljudima" nego Pokretom otoka, Maja Jurišić, Boris Dežulović ... Puno je teže demantirati konkretne tvrdnje Pokreta otoka nego neodređene tvrdnje „određenih ljudi".
„Određeni ljudi" su u našoj političkoj praksi i demagoškoj retorici svi oni koji misle svojom glavom i drukčije od onoga što bi vlast htjela da misle. To naravno nije praksa i koncept obrane vlastitih gluposti samo ministra Butkovića i HDZ-a već to koristi svaka vlast i vlast svih razina.
Tako od ministra Butkovića, župana Komadine i njegovih genijalca u lučkoj upravi, pa do lokalnih vlasti, u slučaju Mrtvaška imamo isti koncept optužbi „određenih ljudi" iako je javno i jasno rečeno, a to je i vidljivo, da otpor takvom projektu vodi Mjesni odbor Ilovik. Mjesni odbor, a ne neki, ili određeni ljudi. Naravno Butković i ostala bratija na položajima i u vlasti ne želi prihvatiti očitu činjenicu, da Mjesni odbor Ilovik, kao ustavno i zakonito tijelo mjesne samouprave vodi zakonitu borbu za svoje legitimne interese. Bez obzira na to ministar, župan i gradonačelnica za propast projekta ne optužuje Mjesni odbor nego tek neke pojedince i navodno njihove sebične interese. Naravno da je „određenim ljudima" vrlo lako priljepiti kakav pogrdan epitet, političku agendu ili čak subverzivnu djelatnost.
„Određeni ljudi" su prva faza društvene diskvalifikacije nepodobne skupine ljudi – kritičara vlasti. U zadnjoj fazi diskvalifikacije „određeni ljudi" mogu postati i ljudi opasnih namjera. Ono što Butković i svaka vlast koja zazire od „određenih ljudi" zanemaruje jest činjenica da su im upravo određeni ljudi dali vlast. Određeni ljudi su na izborima dali glas HDZ-u i tako je Butković postao ministar. Netko visoke naobrazbe, netko tko živi od politike i netko tko čita političku i filozofsku literaturu bez obzira na prosječne intelektualne kapacitete bi to morao znati.
Ono što jest dodatni problem Olega Butkovića i ovog prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama jest činjenica da isključivanje iz opće upotrebe pomorskog dobra nije jedini ustavni problem. Postoji i ozbiljan problem narušavanja ustavnog koncepta slobodnog tržišnog gospodarstva. Vidjet ćemo kojim trikovima će Butković braniti davno odbačeni koncept državne ekonomije koju želi vratiti u luke i kojim želi lučke uprave pretvoriti u gospodarske subjekte. Opet će ministar reći da o tome nema govora neki i da određeni ljudi iz tko zna kojeg razloga zloupotrebljavaju nacrt zakona.
Komentari: