Investicijska bajka na otoku se nastavlja. Osokoljeni lakoćom prolaska kroz inače tromu, inatljivu i beskrajno kompliciranu birokraciju, bez obzira na nepostojanje planova ili sukoba s postojećim planovima prilikom izgradnje hotela Bellevue, Jadranka, Beta ulaganja d.o.o., odnosno investitor o kome ne znamo ništa, planiraju nove poslovne pothvate. Najavljuje nam nove, fascinantne planove.
Zadnja velika stvar jest službeno i javno iskazana želja za kupovinom vojarne Kovčanje s pripadajućim zemljištem. Ne želeći se, zasad, baviti tim fenomenom, samo kratki komentar: Želi se kupiti nešto što nikad nije bilo na prodaju. Nešto što je prema prostornim dokumentima označeno kao objekt posebne namjene (vojni objekt). I to za velike novce.
Na čemu počiva tolika samouvjerenost investitora o kome ne znamo ništa? Odgovor se krije u njegovim dobrim iskustvima, odnosno dosadašnjoj praksi koja je pokazala svu učinkovitost doktrine šoka.
Kako to u praksi izgleda? Pogledajmo samo na jednom uskom segmentu - odnosu lokalne vlasti prema željama investitora. Vlast se prema investitoru o kome ne znamo ništa ponaša kao džuboks u koji gurneš kovanicu i dobiješ muziku koju želiš slušati. Naravno, ta glazba ne mora biti po volji ostaloj publici, ali Bože moj ... tko plati taj bira. Tako se ponaša gradska vlast prema Jadranci, Beta ulaganjima d.o.o. odnosno investitoru o kome ne znamo ništa prilikom narudžbi prostornih planova odnosno njihovih izmjena. Istini za volju, županijska vlast je još servilnija prema istom investitoru (o kome ne znamo ništa), jer na njegov mig mijenja županijski plan za golf na Mataldi iako je to tek ideja investitora. Vidjeli smo da ni ugovor o zakupu za Mataldu nije potpisan. Dakle Jadranka, Beta ulaganja d.o.o. odnosno investitor o kome ne znamo ništa, naručio je izmjene prostornih planova koji su mu potrebni za investicijski ciklus. Zašto mu ne odgovaraju postojeći planovi nitko se ne usudi pitati. Grad mijenja PPUG Malog Lošinja, UPU Velog i Malog Lošinja. Naravno, kad investitoru ustreba, naručit će ponovne izmjene kojima će ozakoniti i golf na Mataldi i što već smisli za Kovčanje.
Vlast bez ikakve vizije ili vlastite strategije podilazi investitoru koji također nema strategiju, a odlučuje u hodu vođen trenutnim raspoloženjem, a stvari sagledava prema konceptu copy-paste. U svojim postupcima tretira otočni prostor kao da je tabulu rasa, prazna ploča na koju može ispisati što god mu se prohtije. I sad će investitor o kome ne znamo ništa prema vlastitim idejama oblikovati tako prazni prostor uz pomoć servilne i fascinirane lokalne vlasti. Tiho rogoborenje nemoćne, pauperizirane i traumatizirane mase ne može pokvariti idlični odnos investitora i vlasti koji ne zahtijeva čak ni lubrikant.
Za ilustraciju gore opisanog odnosa vlasti i investiora, a i odnosa jednih i drugih prema prema građanima, jest situacija oko izmjene uvjeta za gradnji i rekonstrukciju turističke zone Punta, a što je predmet izmjena UPU Veli Lošinj. Prema važećem UPU na području Punte mogu se graditi novi objekti i to tako da, citiram, »najveći dopušteni broj etaža nove građevine ugostiteljsko-turističke namjene iznosi tri nadzemne etaže (E=3) uz mogućnost izgradnje podruma i tavana, uz najveću dopuštenu visinu građevine do 9,0 m (u tu visinu ne uračunavaju se tehnički uređaji i prostori na krovu/klima, kotlovnica, antene, dimnjaci i sl.), a izuzetno može i drugačije uz uvjet usklađenja sa lokalnim uvjetima.« No, u izmjenama UPU koji je u pred usvajanjem, završena javna rasprava omogućeno je, citiram, da »najveći dopušteni broj etaža građevine ugostiteljsko-turističke namjene iznosi:
- za novi hotel 8 etaža od toga 4 etaže ukopane više od 50%
- za zamjenski objekt „zabavnog centra" 7 etaža
- za postojeću građevinu hotela mogućnost nadogradnje jedne etaže.«
Prema prijedlogu novog UPU-a Veli Lošinj, a nema sumnje da će se jednoglasno usvojiti takav prijedlog, nema ograničenja visine novih objekata, već se samo određuje broj etaža koji je više nego dvostruko veći od sada dozvoljenih i naravno bez ograničenja od 9 metara. Ni to nije dovoljno. Jadranka, Beta ulaganja d.o.o. odnosno investitor o kome ne znamo ništa, svega par dana nakon završene javne rasprave, dolazi s idejom nebodera od 26 katova, što govori o bahatom i bezobzirom odnosu investitora ne samo prema građanima ovog grada, nego i prema prostoru, tradiciji i kulturi.
No nemojmo se upecati na temu nebodera i redukciju problema samo na urbanizam, zagrebimo malo ispod toga. Planom kojim se pogoduje Jadranci, Beta ulaganjima d.o.o. odnosno investitoru o kome ne znamo ništa i bez sulude ideje nebodera (oblakodera), prema izmjenama koja će ova vlast usvojiti (dva nova objekta sa 7 odnosno 8 katova, još jedan kat na hotelu), moći će se izgraditi još desetke tisuća novih kvadrata. Nitko javno ne govori koliki je sadašnji broj kreveta, a upitan je i ukupni kapacitet od 1.200 kreveta. Prema sadašnjem PPUG kapacitet Punte je 1.000 (1200) kreveta! Otprilike se barata sa brojkom od 800 kreveta u sadašnjoj Punti. Dakle za 200 ili 400 teoretski mogućih kreveta (nema analiza popunjenosti ili drugih pokazatelja koji govore da je potebno povećati kapacitete) ovim novim planom se omogućava izgradnja desetaka tisuća kvadrata nove gradnje. Za toliki broj kreveta zasigurno previše kvadrata. Istovremno nitko ne reagira na činjenicu da se u turističkoj zoni Punta dozvoljava izgradnja trgovačkih sadržaja. Šta takav koncept, kakav možemo naslutiti, nosi Velom Lošinju? O tome ne pričamo. Raspravljati o provokaciji - neboderu da bi prošla bez rasprave gradnja hotela od 7 i 8 katova i trgovačkog centra, a uopće ne razmišljajući kakve će to utjecaje imati na Veli Lošinj jest neozbiljno i površno. Samo jedna riječ u izmjenama UPU-a Veli Lošinj može imati trajne i dalekosežne posljedice. Investitor o tome ne mora brinuti, ali članovi odbora za prostorno planiranje i nositelji vlast moraju.
A istovremeno se izmjene svih važećih prostornih planova rade po istom principu. Investitor naručuje, plaća i dobija bez ikakvog otpora, promišljanja i propitivanja sve što zaželi. Takvim parcijalnim pristupom vlasti bez vlastite vizije i strategije prepušta se ovaj vrijedni prostor na milost i nemilost investitoru o kome ne znamo ništa.
Valja primjetiti i ono što u cijeloj ovoj priči izostaje. Naime do sada jako agilni i glasni opozicijski vijećnici i stranke su se oglašavale s primjedbama i na krivo parkiranje. Na drastičnu, nepovratnu i radikalnu promjenu Lošinja nemaju što reći. Ne oglašavaju se! Gotovo bi se dalo zaključiti da ponovo otkrivamo draži jednoumlja. Da nema interneta i stranice Volim Lošinj, imali bismo političku idilu čiji je kohezivni faktor - gle ironije - kapital investitora o kome ne znamo ništa, pa umjesto nekadašnje diktature proletarijata sada imamo diktaturu kapitala.
Komentari:
volim-losinj.org/.../...
Bdw, javne rasprave o promjenama prostornih planova organizirane usred turističke sezone, kada velika većina Lošinjana ne stigne ni jesti ni spavati kako treba, postale su pravilo u našem malom gradu. Slučajno? Zaključite sami.
-kupljena je vijecnica (još nije placena)iako je renovirana sala iznad
knižnice,
-toliki milioni za zgradu apoksiomena (samo naknadni radovi 40%)
-tereni prodani AC poljana ispod cijene 100% ( više je grad dobio od najma u dvije godine
-Potpisan ugovor za cestu na poljani za 8.5 miliona ( grad platio,šetnicu stazu i struju i odvodnju, ostaju rubnici i dva sloja asfalta )
-a tek izmjena prostornih planova, upua gupova i planova marina na velopinu, marina na kovcanju, autocamp poljana za preko 2000 kreveta, lopari za 3200, hotel punta za 1800 i dva hotela jedan neboder od 25 katova visine 90 metara i jedan ležeci sa osam katova dužine 100 metara... ima još ako se potraži odgovor za koliko novaca i koliko %
Pokazali su da znaju politiku. Velik potez...Prvi su se osvijestili i izašli iz stanja šoka.
Citat Fischer:
www.youtube.com/.../