Zlatko Sudac ostaje zatočen u svom zlatnom kavezu u Domu za duhovnu obnovu Betanija na otoku Lošinju nakon što mu je biskup Valter Župan zabranio održavanje mise za branitelje u Zadru. Sudac će ljetne dane provoditi u velebnom zdanju u selu Ćunski, javlja Jutarnji list.
Kako je svećenik Sudac primio odluku nadređenog mu biskupa nije poznato. Odluka obznanjena prije nekoliko dana razgnjevila je zadarske branitelje, ali odluka biskupa Župana koji, kako kaže jedan Sudčev prijatelj, “možda nije najprisniji i najdraži Sudčev suradnik, ali sigurno je najvažniji”, neće sigurno biti opozvana. Zlatku Sudcu, sve dok mu biskup ne dopusti novu propovijed, ostaje tugovati u miru lošinjskog zdanja površine 650 četvornih metara. Možda bi bilo pretjerano ovo zdanje nazvati luksuznim, ali ono je svakako, kako svjedoče oni koji su u njemu boravili, u rangu boljeg malog hotela.
Voditelj i prijatelj
Sudčevo zdanje prostire se na 1900 četvornih metara, a zgrada na tri etaže od 650 kvadrata sagrađeno je 1999. Prema procjenama agenata za nekretnine, tržišna cijena posjeda bila bi najmanje 600.000 eura.
Iste godine kada je Betanija sagrađena, u nju se iz Novalje preselio i Sudac. Ime je pastoralni centar dobio po mjestu u Palestini u kojem se Isus družio sa svojim prijateljima. Dom vodi Sudčev prijatelj don Anton Toljanić.
U predvorju Pastoralnog centra nalazi se vitraj dimenzija 4x2 metra. Svih 12 stakala na njemu oslikao je vlč. Sudac. No, to je samo jedan od njegovih uradaka u Betaniji - oslikao je on i stubište na drugom i trećem katu. U prizemlju Betanije mala je recepcija, uz nju ured ravnatelja. Na prvom su katu ravnateljeva soba, kuhinja, blagovaonice za 50-ak osoba, toaleti te kafić u kojem dominira veliki kameni stol napravljen od kotača mlina za prešanje maslina.
U planu novi centar
U kafiću posjetitelje poslužuje Željko Macola, domar objekta. Osim njega, u Betaniji rade još tri žene koje dolaze povremeno, uglavnom kad Sudac ima propovijedi. Sudac ima sobu na 3. katu, u potkrovlju. U njegovoj i preostalim prostorijama ne dominiraju raspela i ostali biblijski motivi, poput onih na nižim katovima, nego je sve uređeno funkcionalno. No, koliko god je u Betaniji ugodno, Sudac ovdje ne namjerava ostati dugo. Zbog toga je i osnovao svoju tvrtku Joshua d.o.o. kako bi, u suradnji s Biskupijom, jednog dana sagradio novi pastoralni centar u Krku. Svakako veći od sadašnjeg u Betaniji na Lošinju.
Komentari:
SLIKA (img258.imageshack.us/img258/8349/butik.jpg)
Raspelo je na zidu kao i u večina naših domova i radnim mjestima...
Kakve to ima veze sa biznisom?
Osim toga, zbog čega se svi vi ne bavite humanitarnim radom pa cijelom otoku pokažete kako se to zapravo ispravno radi? Svi ste vrlo jaki i hrabri na ovom forumu, no mali bi broj Vas moralnih prozivača provodio dane u kakvoj humanitarnoj organizaciji i preslagivao robu i hranu za one koji su u potrebi.
Nije mi niti jasno čega je točno dokaz kriz u nekom dućanu? Križ je simbol kršćanstva i nalazi se na mnogim mjestima izvan crkvi, nema nikakve veze s tjeranjem trgovaca iz Božjeg hrama. Ta crtica iz Biblije ima sasvim drugačije značenje i promatra se u kontekstu onodobnih povijesnih zbivanja u židovstvu, a ne priječi vlasnika butika, restorana ili privatnog stana da istakne križ u svojim prostorijama.
Slažem se da ništa ne priječi vlasnika butika, restorana ili privatnog stana da istakne križ u svojim prostorijama. Ne priječi ga ništa osim možda kulture i obične pristojnosti. Jer trgovina i restoran jesu privatni, ali nisu privatni stan.
Nije niti jasno kakav to "kultura i obična pristojnost" priječi vlasnika butika ili restorana da istakne križ u svojim prostorijama? Od kada je isticanje vjerskih obilježja bilo pitaje pristojnosti? Kako onda objasniti da drugostupanjski sudovi u Austriji nesmiju započeti postupak ako se na stolu ispred raspravnog vijeća ne nalazi raspelo s Kristom, čiju veličinu i dimenziju propisuje poseban pravilnik? Ah, ta Bečka škola nekulture!