Predsjednik Njemačke biskupske konferencije Robert Zollitsch na sam Veliki petak priznao je greške Katoličke crkve u odnosu prema skandalima oko zlostavljanja djece i pozvao na "novi početak".
O tome je izvijestio radio Deutsche Welle, a pod naslovom Crkva ne treba stvarati sliku da je bezgrešna Novi list donosi razgovor s teolozima Rebićem i Dugalićem o pedofilskim skandalima u crkvi.
Pedofilski skandali koji potresaju Katoličku crkvu na globalnoj razini još su jednom potvrdili da neki svećenici ne samo da nisu bolji od »običnih« ljudi nego su kriminalci kakvih ima i među »običnim« pukom, samo što njihov krimen puno više pogađa baš zato što bi trebali biti moralni uzori.
I dok se pedofilija ni u kojem slučaju ne smije podvesti pod tako benignu riječ kao što je »slabost«, činjenica je da ni svećenici nisu imuni na ljudske slabosti o čemu svjedoče brojni primjeri iz svakodnevnog života.
»Svećenici su isto slabi ljudi, a zbog svoje slabosti daju povoda za osudu i kritičke poglede svijeta«, kazao je ovog tjedna riječki nadbiskup Ivan Devčić s kojim se slaže i teolog i publicist Adalbert Rebić koji upozorava da ponekad postoji nesrazmjer između slike o svećenicima i stvarnosti.
– Sigurno je da imamo sliku o svećeniku koja je metafizička, da svećenik mora biti dobar, da mora biti svet, a i on je čovjek i mora se truditi, a može pasti i u slabosti kao i svi ostali, istaknuo je Rebić.
Naši sugovornici, Rebić i moralni teolog Vladimir Dugalić nemaju, naravno, nikakvog opravdanja niti razumijevanja za svećenike koji su upleteni u pedofilske slučajeve.
– Svatko u Crkvi se nad time zgraža. Nasilje nad djetetom je najgori oblik zločina i nitko pametan ne može takve stvari opravdati. Da postoji samo jedan takav slučaj, bilo bi previše, komentirao je Dugalić koji, međutim, upozorava i da se treba čuvati medijskog linča te da sve slučajeve treba detaljno istražiti, a krivce kazniti. Smatra i da Crkva takve slučajeve ne želi zataškati niti prikrivati, ali da »želi biti razborita i ne unaprijed donositi sudove«.
Pritom se prisjetio jednog slučaja u kojem je bio zamoljen da razgovara s čovjekom optuženim za pedofiliju, koji je šest mjeseci proveo u pritvoru, izgubio je posao, a na kraju se ispostavilo da je nevin. Naš sugovornik ujedno ističe da i svećenici mogu biti grešni ljudi te da »Crkva ne treba o sebi stvarati sliku da smo društvo bezgrešnih, mi smo isto ljudi koji se trude biti bolji«. Teolog Dugalić kaže da u Crkvi ima i ljudi koji zalutaju.
– Naš odgoj u sjemeništima traje pet, šest godina baš zato da se vidi je li netko zalutao, mada ni to nije jamstvo, objašnjava Dugalić. Iako je pedofilija društveni problem, koji nije vezan isključivo za Crkvu niti potaknut isključivo celibatom, teolog poručuje da je to sablazan i da će Crkva morati poraditi na obzirnijem odgoju.
– Ovo nam je opomena da u odgoju budemo još oprezniji i da svetim redovima ne pripuštamo ljude koji nisu zreli za takav život, zaključuje Dugalić. S Rebićem smo, pak, razgovarali i o »malim« slabostima svećenika, mimo zločina kakav je pedofilija. Jedna od tih slabosti, s kojima se suočavaju svećenici u cijelome svijetu, pa tako i u Hrvatskoj – a o kojoj se vrlo malo u javnosti zna – jest problem ovisnosti o alkoholu. Prije nepune dvije godine katolički mediji prenijeli su vijest iz Varaždina gdje se na mjesečnom susretu svećenika Varaždinske biskupije razgovaralo i o tom problemu. Jedan od sudionika skupa tada je kazao da se o problemima ovisnosti govori na svim razinama, kako društvenim i stručnim, tako i crkvenim jer je bolest ovisnosti sve prisutnija i pogađa sve ljude bez obzira na društveni položaj pa ni crkveni službenici nisu od toga izuzeti. U Hrvatskoj čak djeluje klub KLAS koji pomaže liječenju svećenika alkoholičara, no o njegovom se djelovanju, iz razumljivih razloga, u javnosti ne govori puno.
– Nažalost, ima dosta slabosti prema alkoholu, dosta svećenika se podalo alkoholizmu koji je bolest, ali jednako tako daje lošu sliku prema ljudima, komentirao je Rebić, pojašnjavajući da je ružno vidjeti svećenika koji, primjerice, pod utjecajem alkohola vodi misu. Sve slabosti ne priliče svećenicima, ističe Rebić, jer daju lošu sliku Crkve prema javnosti, no istovremeno upozorava da u Crkvi treba imati ljubavi prema bližnjem i razumijevanja za slabosti ljudi, pa tako i za slabosti svećenika.
– Crkva nije zajednica svetih ljudi, nego ljudi koji žele biti bolji, napominje teolog te zaključuje da je dobro da »jedini druge upozoravamo na slabosti i međusobno si pomažemo«.
Slabost svećenika je i škrtost
Među slabosti svećenika može se ubrojiti i nemogućnost nekih od njih da održe celibat, pa unatoč tome što su svećenici, imaju ljubavnice ili, pak, kako je naveo naš sugovornik, škrtost. Pritom Rebić ne misli na škrtost u užem smislu te riječi, već potvrđuje da ima svećenika koji »vole materijalno, vole novac i žele si stvoriti standard«. – To je isto slabost, dodaje teolog.
Novi list, Irena Frlan
Komentari:
Iako je teško povjerovati da bi itko poklonio dijamante i drugo drago kamenje, a još teže da ih se ugraðuje u vitraje, Sudac tvrdi kako će svoje umjetničko djelo, protkano zlatom i srebrom, ponuditi na dražbi u Londonu s početnim cijenama izmeðu 30.000 i 50.000 eura. Osim vitraja sudac će na prodaju ponuditi i neke slike, koje je naslikao s “nekoliko litara svoje krvi”.
Prihod od prodaje Sudac je namijenio za razne udruge poput Biskupa Langa, Kapi dobrote ili Zakladi Ane Rukavine.
Osim za dobrotvorne svrhe Sudac svojim vitrajima oprema i ugostiteljske objekte pa se tako velika kolekcija sučevih djela nalazi u velikogoričkom hotelu Garni.
koja je svrha takva odgoja?
pripremiti djecu za sexanje?
ah da javna škola!
Bozanić velečasnom zabranio seminare, a krčki biskup pokrenuo likvidaciju Betanije
Poznatom karizmatiku vlč. Zlatku Sudcu zabranjeni su svi seminari duhovne obnove po cijeloj Hrvatskoj, a Dom za duhovne susrete Betanija u Ćunskom u Lošinju je u – likvidaciji! Budući da vlč. već mjesecima nema u Betaniji, meðu polaznicima njegovih seminara (od kojih je najviše branitelja) stvorila se pomutnja i bezbroj pitanja što se dogaða. Tako smo i mi dobili niz upita čitatelja zašto više nema seminara u Betaniji, a u registru Trgovačkog suda otkrili smo da je Betanija u postupku likvidacije, tj. zatvaranja i brisanja iz registra.
Tvrtka za duhovnost
S druge strane, biskupi su na zajedničkom zasjedanju (prema našim izvorima još prije godinu i pol) postigli dogovor da nitko u svojoj biskupiji ne dopusti održavanje Sudčevih seminara duhovne obnove. Glavni podupiratelj te ideje, navodno, bio je osobno zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, koji je mladom svećeniku zabranio i duhovnu obnovu i predsjedanje misom u Svetoj Materi Slobode na zagrebačkom Jarunu, kada je u studenom 2008. Sudac poklonio kip Pieta tom svetištu. Biskupi su odlučili da brigu o Sudcu isključivo preuzme njegov biskup mons. Valter Župan, koji je Betaniju, mjesto koje je on u svome rodnome selu odredio za duhovne obnove, odlučio u jesen 2009. – likvidirati.
Dobio je sobu u domu za umirovljene svećenike u Krku. Da je riječ o nekome zaposleniku u nekoj tvrtki, to bi se zvalo mobing i svi bi pisali o njemu, a ovako, nikome ništa. Bio im je dobar dok je radio za njih i dok im je namicao novac. Jasno je da im sad Betanija ne treba – rekao nam je jedan od svećenika Krčke biskupije, koji je želio ostati anoniman, jer je krčki kler podijeljen oko statusa vlč. Sudca. Mnogi mu, naime, daju podršku, ali se ne usude javno iznijeti svoje mišljenje. Od njega doznajemo čak i podatak da Sudac mjesecima nije primio svoju plaću, tj. svećeničku nagradu, jer u Krku nisu znali gdje bi mu je poslali?! Sam Sudac ne želi razgovarati o svome statusu.
Link Text (vecernji.hr/.../...)
Ono o čemu nikoga nije stvarno briga to je da je tvrtka za duhovnost bila - i još je - sastavni dio odgojnoobrazovn og procesa, pod zaštitom i uz organizacionu pomoć institucionalno g obrazovanja to jest škole, i to potpuno bez nadzora odgojnog sadržaja i metode.
Da li će netko u OŠ Maria Martinolića za to podnijeti račune? Da li će se do konačne odluke Trgovačkog suda i brisanja doo za profitabilnu duhovnost i dalje djeca za odlazak u Betaniju vrbovati u školi, od zaposlenika škole, po razredima? Da li škola može nekažnjeno na ovakav način nuditi i naturati djeci neprovjerene i upitne sadržaje? DOKLE?!
Da li je ikoga briga za djecu i za razne filmove, priče i strahote koje im tamo serviraju?
Došao novi pop u seosku crkvu. Velečasni ga savjetuje. Kad ti doðe
djevojka i kaze da se ljubila s momkom to je 2 puta oče naš, ako su spavali 3 puta,
ako su imali oralni sex 4 puta. Sljedeceg dana dolazi djevojka u crkvu na ispovjed.
- Oče griješila sam
- Bog je milostiv on prašta, reci o čemu je riječ
- Sinoć sam bila sa momkom i ljubili smo se
- 2 puta oče naš i Bog će ti oprostiti
- Ali to nije sve, vodili smo ljubav
- 3 put oče naš i Bog će ti oprostiti
- Ali nije ni to sve, imali smo oralni sex
- 4x oče naš i Bog će ti oprostiti
- Ali nije ni to sve, imali smo analni sex
- Pop neznajući šta sad, primjeti crkvene dječake kako prolaze pored
ispovjedaonice i izleti da ih priupita. Znate li vi šta daje velečasni za
analni sex ?
- Nekad Milku, nekad Snickers, kako kad..
Nas roditelje optužuju za sve što ne valja a za njihove upitne sadržaje ne smijemo postaviti niti pitanje.