Korisnička ocjena: / 10
- Detalji
-
Kategorija: Razno
-
Objavljeno Srijeda, 08. 06. 2011.
-
U današnjem TV kalendaru Hrvatske televizije prikazan je prilog o događaju koji se zbio na današnji dan 1915. godine kojim je Lošinj ušao u svjetsku povijest ratovanja kao mjesto nad kojim je po prvi puta u ratu srušen zračni brod
Prijedlog, spisak izvora i elemente za izradu ovog priloga uredništvu TV kalendara poslao je Tomislav Kikić uz pismo sljedećeg sadržaja:
Stjecajem okolnosti Lošinj je prije 94 godine ušao u svjetsku povijest ratovanja kao mjesto nad kojim je po prvi puta u ratu srušen zračni brod. Naime, 8. lipnja 1915. ispred lošinjske uvale Krivica srušen je talijanski brod po imenu Città di Ferrara napadom austrijskog hidroplana.
Italija je bila Članica Trojnog saveza, ali je 1914. izabrala neutralnost, no kako je željela pripojiti teritorije u sastavu Austrougarske (Friuli Venezia, Trst, Istru i dio Dalmacije) pregovarala je s izaslanicima Antante i 26. travnja 1915. ishodila sporazum kojim su članice Antante obećale Italiji Južni Tirol, dijelove istočne obale Jadrana te dijelove njemačkih i turskih posjeda izvan Europe.
Te je godine Italija objavila rat Austrougarskoj, no kako joj bivši prijatelji Austrijanci nikada nisu vjerovali, spremno su dočekali objavu rata jer su u predratnim godinama uređivali rovove i vojne pozicije po cijeloj granici sa Italijom.
Čim su ušli u rat, Talijani su primijenili ratnu inovaciju bombardiranja iz letjelica lakših od zraka te su samo tri dana po ulasku u rat započeli agresivnu zračnu kampanju prešavši Jadran da bi 26. svibnja 1915. napali Šibenik.
Uz Njemačku Italija je bila jedina zaraćena strana koja je za bombardiranje koristila letjelice lakše od zraka, a Italija ih je koristila tijekom cijelog rata napadajući željezničke pruge, postaje i vojne objekte duž jadranske obale te mornaričku bazu u Puli.
Tako su talijanski zračni brodovi bombardirali gradove na koje je kraljevina Italija polagala pravo jer su nastanjeni Talijanima, a austrougarski zrakoplovi imali zadatak obarati ih radi zaštite od bombardiranja.
Prvo obaranje izvedeno je iz austrougarskog hidroplana L 48 kojim je pilotirao Gustav Klasing, dok je strijelac bio Johann Fritsch. Zapovjednika talijanskog zračnog broda i šest članova posade spasila je posada austrougarskog torpednog čamca te su kraj rata dočekali kao ratni zarobljenici, dok su dva člana posade poginula. Ostaci srušenog i zapaljenog zračnog broda prevezeni su u Pulu.
Posada pobjedničkog zrakoplova bila je slavljena diljem austrougarske monarhije, no u zemljama sila antante je plasirana vijest da je prvi zračni brod oboren u ratu bio njemački cepelin oboren u blizini Brugesa na Zapadnom frontu 9. lipnja 1915. Međutim, dokazano je da je to bio samo propagandni trik Saveznika kako bi se poništio po moral vojnika negativan učinak jedne zračne pobjede koju su Centralne sile ostvarile dan ranije.
Klasingovu je pobjedu nad zračnim brodom Città di Ferrara kao prvu takvu u povijesti ratovanja povijest posve zaboravila, što potvrđuje istinitost izreke da povijest pišu pobjednici. Činjenica da je ostvarena nad Lošinjom opravdava podsjećanje na nju.
(Tomislav Kikić)
Isti je autor na ovaj događaj podsjetio kratkim napisom na ovom sajtu 23. studenog 2006. pod naslovom
Povijes(it)nice.
Dodaj komentar
Komentari:
Evo par linkova gdje se o tome jos i prije pisalo:
istrianet.org/.../...
query.nytimes.com/.../...
Drugi link probati otvoriti u pdf. formatu.Probati , prije je radio a sada ....
Molim moderataora za pomoc ako linkovi ne rade, zahvaljujem
Negdje na ulazu( na brdascu) u bivsu vojarnu,skladis te bivse MTS JRM Velopin u luci Losinj trebao bi se nalaziti spomenik ili spomen ploca Austrougarskim ili Talijanskim pilotima.Prije se u kasarnu nije moglo uci, a sada se moze, ali ja ne zivim vise u tom mjestu. Da li netko zna vise o tome?Da li postoji jos spomenik?Da li je tekst na Njemackom ili Talijanskom jeziku???
Moj nastavnik sviranja harmonike mi je davno prije rekao da je gledao kako je jedan talijanski ratni brod bio u luci i sa njega parni katapult ili hidroavion poletio sa mora i avion pao na brdasce iznad Velopina.To je bilo u doba kad je Losinj bio pod Italijom(1919 do 1943).Pricao mi je ,a mozda je sve to prica ljudi iz mjesta da je pilot imao neku zensku, curu, u mjestu pa je htio raditi akrobacije i poginuo.
Druge mogucnosti da je spomenik postavljen za vrijeme vladavine Austrougarske otokom za jedan od slijedecih gubitaka:
1.Prvo obaranje dirizabla M2 "Citta di Ferrara" iznad uvale Krivica 8.06.1915 u prvom Svjetskom ratu, od strane austrougarskog pilota Gustav Klasing. vidi.
www.istrianet.org/.../navigat ... irship.htm
ili dva gubitka hidroaviona nad Losinjem 11.06.1918(K197 ) i 17.08.1918 (K184) vidi:
www.kuk-kriegsmarine.at/.../
Molim ako netko zna vise o tome za pomoc.
Drugi link uporno javlja "Page Not Found"
Puno hvala da si pomogao da se taj dogadjaj prikaze na TV Kalendaru jer to i sa pravom zasluzuje.Na poslu sam pa sam na brzinu skinuo ta dva linka sa foruma gdje sam ih navodio kao i ti kao izvor informacija.Bil o je to poodavno i tada je taj drugi link radio.U pravu si sada ne radi.Kada dodjem doma pogledati cu da li negdje imam taj clanak sacuvan i onda cu ga postaviti.
Zeppelin (en.wikipedia.org/wiki/Zeppelin)
Link Text (firstworldwar.com/.../...)
Link Text (germanpostalhistory.com/.../.. .)
Link Text (www.scribd.com/.../Zeppelin)
Link Text (zeppelin.co.tv/#1915_raids)
FAKSIMIL PISMA NY TIMESU (volim-losinj.org/.../...)
Izvor (query.nytimes.com/mem/archive-free/pdf?res=F70713F6345D147A93C7A8178DD85F4D8185F9)
Link Text (bbc.co.uk/.../a2992881.shtml)
Vidim da si uspio otvoriti ovaj clanak iz New York Timesu 15. lipnja 1919, pa ne moram ga vise traziti -...
Vidi link sa foruma:
Link Text (vajled.com/wsm/index.php?topic=1351.0)
i jos jedan BBC:
Link Text (bbc.co.uk/.../a2992908.shtml)
Link Text (maketarstvo.net/.../...)
Podkrala ti se mala greska.Tocno si preveo rijec Antagonise ali se ne radi o operaciji oslobadjanja Losinja.Ta je operacija izvedena u Prosincu 1944 godine i kodni je naziv za jedan od dva napada jakih saveznickih snaga na losinjsko uporiste a kao sto znas po ulici po kojoj svakodnevno hodas oslobodjenje Losinja je bilo 20.Travnja/Apri la, pa se ulica zove ili se zvala ako joj nije promijenjeno ime 20.Aprila.
2.12.1944. iz Velog Rata prema Lošinju isplovila je skupina od 4 saveznička razarača, 3 desantna broda za artiljerijsku podršku, 2 desantna broda, 1 zapovjedni desantni brod, 4 motorne topovnjače i 6 patrolnih čamaca. Jedan od desantnih brodova teglio je i partizanski PČ-70 Osvetnik, koji se uputio u uvalu Jadrišćica na Cresu. Tamo su stigli i britanski razarači, te iz uvale gaðali bateriju na Tovaru (Asino) i koti Tovarić (Asinello). Dva su razarača bila odreðena za napad na Čikat, zajedno s 2 motorne topovnjače. Dio sastava trebao je presjeći uzmak Nijemcima prema Puli. Nijedan od razarača u topovskom dvoboju nije pogoðen, oštećena je samo jedna motorna topovnjača, koja je uplovila u Čikat. Nijemci su izgubili obje baterije, na Tovaru su oštećena 3 topa kalibra 156 mm, a na Tovariću 5 kalibra 66 mm. Uništena je i radarska stanica, te jedna baraka. Saveznici su poslije poslali još jedan razarač, da izvidi da li su Nijemci opet osposobili baterije, koje su ga stvarno gaðale, pa se povukao. Planirani njemački napad s tri eksplozivna čamca nije izveden, jer su razarač pratila tri patrolna broda (vjerojatno ML = motor launches).
Saveznici su opet napali Mali Lošinj 17.12. Najprije su ujutro 42 lovca-bombarder a napala baterije Tovar i Tovarić, poslije su lovci-bombarder i gaðali Veliki i Mali Lošinj. U 9,20 je sastav od tri razarača i sedam motornih topovnjača i torpednih čamaca gaðao baterije i Mali Lošinj s istočne i zapadne strane otoka. Nijedan saveznički brod nije pogoðen, a na njemačkoj strani je u Malom Lošinju oštećen jedan torpedni čamac.
Sad je još otvoreno pitanje koji su razarači bili u akciji. Wilton je jasan, Aldenham je u meðuvremenu (14.12.) potonuo u minskom polju kod Škrde (posljednji britanski razarač izgubljen u II. s.r.), a drugi (eskortni) razarači klase Hunt koji su djelovali u to doba na Jadranu bili su Atherstone, Lamerton, Lauderdale, Wheatland, Avon Vale, Brocklesby i Quantock. Sigurno je da je Brocklesby s druga tri razarača 3.12.1944. gaðao Lošinj, možda ponovno i 17.11. Isto se spominje i za Quantock. Sad je samo nejasno da li su ta tri razarača (Wilton, Brocklesby i Quantock) bila nazočna i u drugoj akciji 17.12.44. (bez izgubljenog Aldenhama).
Literatura: John English, The Hunts, F.A. Mason, The Last Destroyer (HMS Aldenham), Kažimir Pribilović, Drugi POS 1943.-1945.
Operacija se zvala "ANTAGONISE"i dogodila se u Decembru 1944 godine.
Za napada 3.12.1944 godine su artiljeriske baterije sa otoka ostetile razarac WILTON.
Za vrijeme WWII jos tri akcije na otok Losinj:
1.GRADIENT I 09.08.44. napad na most izmedju Cresa i Losinja.
2.ANISEED 1944 g. planiran napad SBS (Special Boate Service) na Mali Losinj (Lussin Piccolo).
3.ANTAGONISE napad na uvalu Cikat (Cigale)
bbc.co.uk/.../a2992908.shtml
Na Malom Lisinju u luci Cikat Nijemci su imali bazu eksplozivnih camaca i snage pomorskih diverzanata. Na osnovi obavijesti sto su ih dostavili aktivisti narodnooslobodi lackog pokreta s otoka Losinja Mornarici NOVJ i nakon njenog odobrenja, britanske pomorske snage (4 razaraca, 2 torpedna camca, 2 motorne topovnjace, 4 patrolna camca, 3 artiljerijske penise i 2 desantna jurisna broda - od tih snaga formirane su udarna i artiljerijska grupa, grupa za osiguranje i diverziona grupa za fingiranje prepada - iskrcavanja) uz podrsku 36 aviona (bofajtera) izvele su 3. prosinca 1944. napad na luku Cikat. Birtanci su bli zainteresirani da uniste snage pomorskih diverzanata kako bi zastitili svoje vece ratne brodove u Zadru i Splitu i jace naglasili svoju prisutnost na Jadranu. Pojava tih snaga mogla je stvoriti kod Nijemaca dojam da se radi o pomorskom desantu.
Nakon jake avijacijske i dugotrajne artiljerijske pripreme brodska udarna grupa priblizila se luci Cikat i s oko 500 m pocela pucati na lucke objekte. Druga udarna grupa priblizila se utvrdenju na Tovaru na oko 900 m i paljbom brodskih topova usutkala dva topa. Jedan torpedni camac prodro je u luku Cikat i iz neposredne blizine uspio unistiti 4 camca prije nego sto je ostecen miraljeskom paljbom s kopna i bio prinuden da se povuce. Osim ostecenja i gubitaka na obali Nijemci su u toku tog napada izgubili osam eksplozivnih camaca potopljenih u toku akcija, ali se djelovanje njihovih eksplozivnih camaca i pomorskih diverzanata nastavlja, nak je baterija na Tovaru brzo dovedena u punu borbenu spremnost, sto ukazuje na dosta skromne rezultate akcija britanskih snaga.
Eksplozivni su camci iz Malog Losinja kroz Ilovicka vrata isplovljavali nocu i dalje odlazili u akcije. Jedna ceta 1. bataljona mornaricke pjesadije (75 boraca) Kvarnerskog odreda prebacena sa PC 24 na otok Ilovik i nocu 27. prosinca nakon iskrcavanja organizirala je zasjedu protiv eksplozivnih camaca. Na jedan motorni camac, koji nije odgovorio na znakove legitimiranja, PC 24 otvara pucnjavu. Kasnije se utvrdilo da se radilo o ribarskom camcu koji se ostecen sklonio u luku Sv. Petar.
Pored zasjede u toku noci proslo je vise brodova. Neki su odgovorili na poziv za legitimiranje, a neki ne. Vjerovalo se da se radilo o britanskim brodovima, a s njima nije bilo ugovoreno da se te noci ne priblizavaju tom podrucju. Dogadaji sto ce se odigrati nesto kasnije ukazuju da su prosla i tri njemacka eksplozivna camca sa 10 vojnika, a da zasjeda o tome nije imala pojma. Po svitanju ceta se prikupila u luci Sv. Petar. Borci su se poceli ukrcavati na PC 24. U tom trenutku data je uzbuna. Pojavili su se Nijemci u jacini od oko voda vojnika. Oni su otkriveni slucajno, jer nije bilo isturenog osiguranja. Ceta je zauzela polozaje i pocela pucati. Pred lukom Sv. Petar iskrsla su gotovo istovremeno dva eksplozivna camca u pratnji camca matice. S PC 24 i s obale otvorena je na njih paljba. Jedan eksplozivni camac je potopljen, a drugi se ostecen povukao zajedno sa camcem maticom. Vod njemackih vojnika morao je odstupiti neobavljena posla. Ostaje otvoreno pitanje da li su Nijemci dosli u to podrucje po sitemu izvrsenja povremenih pretrazivanja radi kontrole ili su naisli da likvidiraju grupu drugova iz Komande mjesta Losinj, koja je vec osam dana boravila na otoku Iloviku, ili su brzo reagirali na pojavu PC 24 i boraca Kvarnerskog odreda mornaricke pjesadije. Svakako ostaje cinjenica da su se posada PC 24 i borci Kvarnerskog odreda izvandredno dobro snasli, da su pokazali hrabrost i brzinu unatoc tome sto je oko legitimiranja objekata na moru i borbenog osiguranja prilikom ukrcavana na PC 24 i njegova isplovljenja bilo propusta. U borbi se desavaju neocekivane situacije u kojima pobjeduju hrabriji i snalazljiviji, njima je najcesce naklonjena ratna sreca. To je bio slucaj i s PC 24 i borcima koje je prevozio.
facebook.com/.../...
Lussino br.46 stranica 16
Vide se fotografije olupine zrakoplova koje su iz obiteljske zbirke fotografija.
issuu.com/.../lussino46
Lussino br. 25 stranica 23
issuu.com/.../lussino25
Podaci o krstaici I navodi se datum udesa.
.../alberico-da-barbiano.html
Podaci o krstarici:
it.wikipedia.org/.../...
Podaci o zrakoplovu.
it.wikipedia.org/.../...
it.wikipedia.org/.../...
it.wikipedia.org/.../...
Dok sam kao djecak ucio sviranje glazbenih instrumenata kod gos. Nicolich-a , stanovao je visa vie Osnovne skoli on mi je pricao da je osobno slucajno video udes I da se po gradu pricalo da je pilot izvodio akrobacije jer je u Losinju imao neku djevojku pa ju je htio fascinirati ali je tragicno zavrsilo.Takve se stvari u zrakoplovstvu cesto dogadjaju.
Eto da se ne zaboravi.
Izbrojao sam da je napravio prosjek kroz borovu sumu i ocistio oko 70 borovih stabala, od prvog kontakta sa krilima i stablima gdje su odpala krila i avion je preletio jednu udubinu i trup nastavio dalje raditi prosjek u sumi.Od udarca je tijelo pilota bilo izbaceno iz kabine,pokidani safety belts.Sve se dogodilo sa strane mjesta Osorcica na brdu i znam da od mjesta gdje je prvo dodirnuo stabla da ne pretjeram napravis jos desetak koraka i na vrhu si brda, i sa zapadne strane brda je velika strmina tako da sam se bojao ici na sam rub i dolje je more a pogled je velicanstven odozgora,jos par metara i avion bi preletio brdo.Do tog mjesta ne vodi nikakva cesta u to doba, mi smo se penjali dugo iz pravca mjesta Osrcica prema vrhu.
Pisano o dogadjajima iz Velikog Rata u obliku pisama poslatih prijateljima ili braći na frontu.
Napomena: Tehnologija zrakoplovstva tadašnjeg doba nije dozvoljavala da se zrakoplovi približe zračnim brodovima-zepel inima/dirižabli ma jer je njihov plafon leta bio visi od tadašnjih zrakoplova.
Također municija/projek tili tada upotrebljavani na strojnicama zrakoplova nisu balonima i zepelinima pravili nikakvu vecu štetu.
Samo bi napravili rupe u platnu, ali nisu mogli zapaliti plin u balonu. Tek negdje 1916. godine su Britanci izumili "zapaljivu municiju", gdje je koristen fosfor u metku/projektil u. Tek tada su britanski piloti uspjevali zapaliti i oboriti njemacke zepeline koji su bombardirali London. U vrijeme opisanog događaja borbe iznad Krivice to nije bilo dostupno, tako da je pilot Klasing pokusavao da dođe iznad zračnog broda i pokuša ga zapaliti/oborit i sa ručnim bombama, koje je bacao rukom iz zrakoplova, a na bombama su bile improvizirane kuke, da bi se bombe zakvačile o platno zračnog broda.
"U slobodno vrijeme pilot Klasing je bio svjedokom bombardiranja luke u Trstu, dok je pio kavu na terasi gostionice. Talijanski zepelin "Citta di Ferrara" (u daljnjem tekstu Citta...) je terorizirao gradove na obali na austro-ugarskoj strani, kao Trst, Pulu, Rijeku i druge. Pri tome su stradavali i nedužni civili, pogotovo kad je vidio da je u jednom napadu na Trst jedna mala curica izgubila jedno oko. To ga je razljutilo i pokrenulo u njemu želju za osvetom, da obori Citta di Ferrara. Zepelini su vecinom letjeli na visini od 3000 metara i na toj visini niti protu-zrakoplov ni topovi, niti tadasnji zrakoplovi nisu mogli nauditi zepelinima. Citta di Ferrara je bila žute boje. U noći 3. na 4.06.1915 godine Klasing je imao slobodan dan i u Trstu u kafeteriji "Zur Mole" uz muziku uživao u piću. Kratko iza ponoći uslijedio je napad bombama zračnog broda Citta di Ferrara. Muzika je prestala, svjetla su pogašena pa se čulo brujanje motora Citte.. Žene i djeca su otišle u podrum/skloništ e. u tom napadu na Trst smrtno je stradalo 17 osoba a 40 je ozlijeđeno, uglavnom civila, i da absurd bude veći neki od poginulih bili su talijanski državljani. Protuzračna odbrana mu nije naškodila i samo na kratko su ga uhvatila svjetla reflektora. Žene i djeca su se vratila iz podruma i prava je sreća da nisu ostali u kafiću jer su eksplozije bombi polomile prozorska stakla i posuđe u gostionici. Majku curice koja je izgubila oko, pokušao je tiješiti dok ne dođe doktor, a majka je na talijanskom proklinjala i psovala zračni brod Citta...Vidjevš i njegovu zrakoplovnu uniformu molila ga je da kazni počinitelje napada. Dok je te noći vlakom išao iz Trsta za Pulu u sn u mu se ukazala slika majke male curice i kako on sa svojim zrakoplovom ruši zračni brod. Bio je odlučan u namjeri da obori Citta.. zepelin. Nitko prije toga nije razmišljao kako zrakoplovom napasti zračni brod. Pred jutro 07.06. 1915. ustvari još u noći probudio ga je glas uzbune. Jedna naša podmornica dok je bila na straži na Jadranu primjetila je "Cittu.." Brodska radio stanica podmornice je to javila Obalnoj Straži, a oni to odmah dojavili pilotima. Izdao sam naređenje da se jedan hidro-zrakoplov dizalicom spusti u vodu. Od spuštanja u more i polijetanja nije prošlo niti 3 minute. Odmah je zauzeo kurs Jugo-Jugoistok da bi presreo zračni brod koji ide preko Jadrana. Naravno da još nisam vidio protivnički zračni brod i bio sam zabrinut da bih ga mogao propustiti. Moja nada da ću uništiti žutu neman nije bila jako velika, jer do sada nisam čuo da je netko uspješno sa zrakoplovom napao zračni brod/zepelin. Ali minimalno sam želio spriječiti da leteći Talijan ponovo maltretira grad Trst. Konstrukcija hidro-zrakoplov a me je prisiljavala da se stalno držim mora i slijedim obrise obale tako da uvijek imam vodu/more u svojoj blizini tako da po potrebi mogu sletjeti na vodu. mojem motoru od 150 konja sam dao puni gas i pokusavao sam iz njega izvući najviše što mogu. Motor je grmio kao grmljavina kod vremenske nepogode, a krila su podrhtavala kao da im je ova brzina bila pre velika. Ali nisam popuštao. Želio sam a i morao na naprijed na neprijatelja. Činjenica da više od ovoga ne mogu učiniti vraćala mi je ponovo moju unutarnju smirenost. Upravljao sam komandama smireno kao da sam iznad bečkog letjelišta. Na Istoku je već pomalo svitalo. Prve crvene zrake Sunca već su ukrašavale oblake. More ispod mene je bilo mirno i mogao sam na puno mjesta vidjeti dno Jadranskog mora. Vidio sam i cijela jata riba kako plivaju. Kakav veličanstveni osjećaj tako rano u jutro kod nadolazeceg dana. Nakratko na par sekundi nadošle su mi misli o mojim roditeljima koje će moja smrt, ako se to dogodi pogoditi u srce. A onda sam brzo pokušao da odagnam te misli. U stvari i nisam imao puno vremena za takve misli jer sa izlazećim Suncem se uvijek javljaju i turbolencije u zraku. I taj nemir u atmosferi sam želio po mogućnosti dobro isparirati. Da bih zadržao moj kurs morao sam energično raditi sa komandama. Predpostavljena ruta kretanja talijanskog zračnog broda mi je zahvaljujući poruci komandanta podmornice bila poznata. "Citta.. " se nalazila na očekivanoj ruti, odnosno u pravcu Trsta. Poznavajući smjer kretanja i brzinu zračnog broda mogao sam izračunati mjesto i vrijeme na kojem i kada će se naši putevi križati. Proračun je davao da u 07.45 sati će to biti iznad otoka Lošinja (Lussin). Sada je bilo 07.15 sati. Dakle imao sam još oko pola sata vremena. Naravno bilo je još oko 50 km do mjesta susreta predamnom. Popeo sam se na visinu od 2000 metara tako da u slučaju otkaza motora mogu u klizajućem letu dohvatiti more za slijetanje. Moj dobri motor me nije ostavio na cijedilu. Kod vas Nijemaca (piše pismo prijatelju u njemačkom ratnom zrakoplovstvu) je kvaliteta materijala puno bolja nego kod nas u austro-ugarskoj monarhiji. tim više sam bio zadovoljan da moj K.u.K. motor radi bezprijekorno. Radio je veličanstveno. Negdje oko 07.30 ukazao se i otok Lošinj, ali od zračnog broda ni traga ni glasa, iako je zrak prema Zapadu bio čist i vidljivost bila dobra. Prekrasan pogled na more i velika prozirnost mora. More je na trenutak izgubilo svu svoju nepredvidivost i opasnost i izgledalo je tako bezopasno. Sjetio sam se priča i bajki koje mi je u djetinstvu pričala moja majka. Na sreću nisam se sav zanio u ta moja romantična sanjarenja. Moram pronaći zračni brod. Gdje li se samo nalazi? Namotao sam moju malu žičanu antenu na brončanu kuglu da bih uspostavio vezu sa našom podmornicom. Naši udobni i snažni hidro-zrakoplov i omogućavali su nam da možemo ponjeti sa sobom male bez-žične radio stanice. Da bih mogao čuti odgovor stavio sam na glavu kacigu na kojoj su na poklopcima za uši bili zvučnici. Upravo kako sam postavio moje pitanje već je stigao i odgovor. "Ovdje U 8 podmornica, zračni brod dolazi po već predpostavljeno j ruti/kursu. Žutu opasnost bih ja već uskoro trebao vidjeti. Spremio sam antenu jer ono što me je zanimalo sam već saznao. Da bih Talijana konačno pronašao popeo sam se na 3000 metara. To za hidro-zrakoplov nije tako lako pored motora od 150 konja jer treba se imati u vidu da trup hidro-zrakoplov a je relativno težak. Također i oprema je dosta teška. Fotografski aparat i teške bombe nismo ponijeli sa sobom. Također nismo ponjeli ni tzv. "Nagel/ čavle", kako smo mi zvali naše leteće strijelice. Ali i sama radio stanica sa pripadajućim malim dinamo strojem teži dobrih 35 kilograma. Imao sam desetak rućnih granata na koje sam ja montirao moj vlastiti izum. Na oko su izgledale kao boce piva, a ja sam napravio na glavi granate zvijezde i kuke, kao kod udica za ribe, tako da se u padu zakače za nešto ako pogode, npr. oplatu/platno zračnog broda. Ako bi se bacile na kuće,mostove,ku le ili vlakove sa municijom ne bi imale¸skoro nikakav osobiti učinak, ali neprijateljskim zrakoplovima donosile su sigurno uništenje i smrt,posebno zračnim brodovima čije platno vrhovi granate probiju pri čemu se zapaljivi sadržaj razlije naokolo. Razmišljao sam kako da "debeloj nemani" zakvačim granate na leđa.
Sada mogu ispričati što mi je zapovjednik podmornice ispričao o sudbini gorućeg zračnog broda. Zračni brod Citta di Ferrara nije pala brzo u more i pored snažne eksplozije plina. Izgleda da je prva eksplozija i požar sagorijela sav plin i sve zapaljivo na brodu tako da je ostatak platna koji vise nije gorio poslužio kao neka vrsta padobrana tako da je cijela posada živa dospjela do mora. Neki članovi posade su se kod približavanja površini mora dobrovoljno bacili u more iz gondola, predpostavljam iz straha da ih ne poklopi olupina zračnog broda, ali su i oni spašeni. Svi su spašeni osim dvojice. Držali su se toliko dugo za plutajuće ostatke zračnog broda dok nisu stigli torpedni čamci da ih spase.
Svugdje su me slavili kao heroja i od Cara sam dobio zlatnu medalju za hrabrost. Car me je osobno primio u Schonbrunnu i morao sam mu cijelu akciju do u detalje ispričati.
Pisano o dogadjajima iz Velikog Rata u obliku pisama poslatih prijateljima ili braći na frontu.
Napomena: Tehnologija zrakoplovstva tadašnjeg doba nije dozvoljavala da se zrakoplovi približe zračnim brodovima-zepel inima/dirižabli ma jer je njihov plafon leta bio visi od tadašnjih zrakoplova.
Također municija/projek tili tada upotrebljavani na strojnicama zrakoplova nisu balonima i zepelinima pravili nikakvu vecu štetu.
Samo bi napravili rupe u platnu, ali nisu mogli zapaliti plin u balonu. Tek negdje 1916. godine su Britanci izumili "zapaljivu municiju", gdje je koristen fosfor u metku/projektil u. Tek tada su britanski piloti uspjevali zapaliti i oboriti njemacke zepeline koji su bombardirali London. U vrijeme opisanog događaja borbe iznad Krivice to nije bilo dostupno, tako da je pilot Klasing pokusavao da dođe iznad zračnog broda i pokuša ga zapaliti/oborit i sa ručnim bombama, koje je bacao rukom iz zrakoplova, a na bombama su bile improvizirane kuke, da bi se bombe zakvačile o platno zračnog broda.
"U slobodno vrijeme pilot Klasing je bio svjedokom bombardiranja luke u Trstu, dok je pio kavu na terasi gostionice. Talijanski zepelin "Citta di Ferrara" (u daljnjem tekstu Citta...) je terorizirao gradove na obali na austro-ugarskoj strani, kao Trst, Pulu, Rijeku i druge. Pri tome su stradavali i nedužni civili, pogotovo kad je vidio da je u jednom napadu na Trst jedna mala curica izgubila jedno oko. To ga je razljutilo i pokrenulo u njemu želju za osvetom, da obori Citta di Ferrara. Zepelini su vecinom letjeli na visini od 3000 metara i na toj visini niti protu-zrakoplov ni topovi, niti tadasnji zrakoplovi nisu mogli nauditi zepelinima. Citta di Ferrara je bila žute boje. U noći 3. na 4.06.1915 godine Klasing je imao slobodan dan i u Trstu u kafeteriji "Zur Mole" uz muziku uživao u piću. Kratko iza ponoći uslijedio je napad bombama zračnog broda Citta di Ferrara. Muzika je prestala, svjetla su pogašena pa se čulo brujanje motora Citte.. Žene i djeca su otišle u podrum/skloništ e. u tom napadu na Trst smrtno je stradalo 17 osoba a 40 je ozlijeđeno, uglavnom civila, i da absurd bude veći neki od poginulih bili su talijanski državljani. Protuzračna odbrana mu nije naškodila i samo na kratko su ga uhvatila svjetla reflektora. Žene i djeca su se vratila iz podruma i prava je sreća da nisu ostali u kafiću jer su eksplozije bombi polomile prozorska stakla i posuđe u gostionici. Majku curice koja je izgubila oko, pokušao je tiješiti dok ne dođe doktor, a majka je na talijanskom proklinjala i psovala zračni brod Citta...Vidjevš i njegovu zrakoplovnu uniformu molila ga je da kazni počinitelje napada. Dok je te noći vlakom išao iz Trsta za Pulu u sn u mu se ukazala slika majke male curice i kako on sa svojim zrakoplovom ruši zračni brod. Bio je odlučan u namjeri da obori Citta.. zepelin. Nitko prije toga nije razmišljao kako zrakoplovom napasti zračni brod. Pred jutro 07.06. 1915. ustvari još u noći probudio ga je glas uzbune. Jedna naša podmornica dok je bila na straži na Jadranu primjetila je "Cittu.." Brodska radio stanica podmornice je to javila Obalnoj Straži, a oni to odmah dojavili pilotima. Izdao sam naređenje da se jedan hidro-zrakoplov dizalicom spusti u vodu. Od spuštanja u more i polijetanja nije prošlo niti 3 minute. Odmah je zauzeo kurs Jugo-Jugoistok da bi presreo zračni brod koji ide preko Jadrana. Naravno da još nisam vidio protivnički zračni brod i bio sam zabrinut da bih ga mogao propustiti. Moja nada da ću uništiti žutu neman nije bila jako velika, jer do sada nisam čuo da je netko uspješno sa zrakoplovom napao zračni brod/zepelin. Ali minimalno sam želio spriječiti da leteći Talijan ponovo maltretira grad Trst. Konstrukcija hidro-zrakoplov a me je prisiljavala da se stalno držim mora i slijedim obrise obale tako da uvijek imam vodu/more u svojoj blizini tako da po potrebi mogu sletjeti na vodu. mojem motoru od 150 konja sam dao puni gas i pokusavao sam iz njega izvući najviše što mogu. Motor je grmio kao grmljavina kod vremenske nepogode, a krila su podrhtavala kao da im je ova brzina bila pre velika. Ali nisam popuštao. Želio sam a i morao na naprijed na neprijatelja. Činjenica da više od ovoga ne mogu učiniti vraćala mi je ponovo moju unutarnju smirenost. Upravljao sam komandama smireno kao da sam iznad bečkog letjelišta. Na Istoku je već pomalo svitalo. Prve crvene zrake Sunca već su ukrašavale oblake. More ispod mene je bilo mirno i mogao sam na puno mjesta vidjeti dno Jadranskog mora. Vidio sam i cijela jata riba kako plivaju. Kakav veličanstveni osjećaj tako rano u jutro kod nadolazeceg dana. Nakratko na par sekundi nadošle su mi misli o mojim roditeljima koje će moja smrt, ako se to dogodi pogoditi u srce. A onda sam brzo pokušao da odagnam te misli. U stvari i nisam imao puno vremena za takve misli jer sa izlazećim Suncem se uvijek javljaju i turbolencije u zraku. I taj nemir u atmosferi sam želio po mogućnosti dobro isparirati. Da bih zadržao moj kurs morao sam energično raditi sa komandama. Predpostavljena ruta kretanja talijanskog zračnog broda mi je zahvaljujući poruci komandanta podmornice bila poznata. "Citta.. " se nalazila na očekivanoj ruti, odnosno u pravcu Trsta. Poznavajući smjer kretanja i brzinu zračnog broda mogao sam izračunati mjesto i vrijeme na kojem i kada će se naši putevi križati. Proračun je davao da u 07.45 sati će to biti iznad otoka Lošinja (Lussin). Sada je bilo 07.15 sati. Dakle imao sam još oko pola sata vremena. Naravno bilo je još oko 50 km do mjesta susreta predamnom. Popeo sam se na visinu od 2000 metara tako da u slučaju otkaza motora mogu u klizajućem letu dohvatiti more za slijetanje. Moj dobri motor me nije ostavio na cijedilu. Kod vas Nijemaca (piše pismo prijatelju u njemačkom ratnom zrakoplovstvu) je kvaliteta materijala puno bolja nego kod nas u austro-ugarskoj monarhiji. tim više sam bio zadovoljan da moj K.u.K. motor radi bezprijekorno. Radio je veličanstveno. Negdje oko 07.30 ukazao se i otok Lošinj, ali od zračnog broda ni traga ni glasa, iako je zrak prema Zapadu bio čist i vidljivost bila dobra. Prekrasan pogled na more i velika prozirnost mora. More je na trenutak izgubilo svu svoju nepredvidivost i opasnost i izgledalo je tako bezopasno. Sjetio sam se priča i bajki koje mi je u djetinstvu pričala moja majka. Na sreću nisam se sav zanio u ta moja romantična sanjarenja. Moram pronaći zračni brod. Gdje li se samo nalazi? Namotao sam moju malu žičanu antenu na brončanu kuglu da bih uspostavio vezu sa našom podmornicom. Naši udobni i snažni hidro-zrakoplov i omogućavali su nam da možemo ponjeti sa sobom male bez-žične radio stanice. Da bih mogao čuti odgovor stavio sam na glavu kacigu na kojoj su na poklopcima za uši bili zvučnici. Upravo kako sam postavio moje pitanje već je stigao i odgovor. "Ovdje U 8 podmornica, zračni brod dolazi po već predpostavljeno j ruti/kursu. Žutu opasnost bih ja već uskoro trebao vidjeti. Spremio sam antenu jer ono što me je zanimalo sam već saznao. Da bih Talijana konačno pronašao popeo sam se na 3000 metara. To za hidro-zrakoplov nije tako lako pored motora od 150 konja jer treba se imati u vidu da trup hidro-zrakoplov a je relativno težak. Također i oprema je dosta teška. Fotografski aparat i teške bombe nismo ponijeli sa sobom. Također nismo ponjeli ni tzv. "Nagel/ čavle", kako smo mi zvali naše leteće strijelice. Ali i sama radio stanica sa pripadajućim malim dinamo strojem teži dobrih 35 kilograma. Imao sam desetak rućnih granata na koje sam ja montirao moj vlastiti izum. Na oko su izgledale kao boce piva, a ja sam napravio na glavi granate zvijezde i kuke, kao kod udica za ribe, tako da se u padu zakače za nešto ako pogode, npr. oplatu/platno zračnog broda. Ako bi se bacile na kuće,mostove,ku le ili vlakove sa municijom ne bi imale¸skoro nikakav osobiti učinak, ali neprijateljskim zrakoplovima donosile su sigurno uništenje i smrt,posebno zračnim brodovima čije platno vrhovi granate probiju pri čemu se zapaljivi sadržaj razlije naokolo. Razmišljao sam kako da "debeloj nemani" zakvačim granate na leđa.
Tada sam je ugledao u daljini u sivoj sumaglici. To je bio dugo traženi zračni brod. Koliko dugo sam čekao na ovaj trenutak i imao sam još samo jednu želju da pobjedim ovu neman. Zračni brod se kretao ispod mene i do sada me nije primjetio. Radi predostrožnosti popeo sam se još više i veselio sam se da se moj hidro-zrakoplov popeo na 3600 metara.Na toj visini izabrao sam najkraći put prema zračnom brodu. I usprkos kratkom vremenu za pripremu uživao sam u pogledu na more i vidio sam usidrene morske mine u minskom polju kao crne, male točke. Oblaci dima sa Jugozapada ukazivali su na približavanje neprijateljskih brodova. Od naše flote bila je prisutna samo tamna duguljasta sjena podmornice koja se ispod površine mora ocrtavala i kretala se hrabro prema neprijateljskim brodovima. Bila je to naša podmornica broj 8. Još jednom sam uspostavio kratko radio vezu i dobio potvrdni odgovor. Komandant podmornice mi je zaželio dobro jutro, kao i puno uspjeha u napadu na zračni brod i zahvalili su se na informaciji o nadolazećoj talijanskoj krstarici. Jadni članovi posade u podmornici ne mogu tako dobro vidjeti okolinu kao ja u letećoj ptici visoko na nebu. zamolio sam komandanta podmornice da pozove nekoliko patrolnih brodova za slučaj da zračni brod padne u more. Nisam želio da posada "Citta ..." koja u biti obavlja samo svoju dužnost ostavim da se bezpomoćno utope. Komadant podmornice mi je odgovorio da će on neprijateljsku krstaricu spriječiti da se umiješa u borbu. Podmornica je u međuvremenu vec po odavno izašla iz mog vidokruga jer sam ja od nje bio šest puta brži. U međuvremenu sam ja prišao zračnom brodu na dva kilometra. Vjerovao sam da ću ih svojim napadom potpuno iznenaditi i da ću postići laku pobjedu tim više jer sam za oko 1200 metara bio viši od zračnog broda. Odlučio sam da se približim brodu i da ga preletim u punoj dužini, da bacim ručne bombe/granate i da se ponovo udaljim u visinu. Rečeno,učinjeno . Neprijatelj se nalazio popriječno ispod mene i nije me još primjetio. Dao sam komandu kormila dubine i pustio sam moj dvokrilac sa punim gasom u poniranje. Na oko 300 metara udaljenosti od zračnog broda poravnao sam kormilo dubine u neutralu i krenuo u prelijetanje neprijatelja. iznenada se "Citta .." podigla, dobila na visini. Izgledalo je kao da ova prahistoriska neman pokušava da sa svojim špičastim nosom napravi buku u ovo mirno jutro. Na žalost žuti crv nije ostao samo na ovome. Sa nevjerojatnom brzinom postavio se u odbranu. Istovremeno je strojnica pocela bljuvati vatru prema meni. Talijan je u biti dobro pazio i nije bio nesmotren. On je kod nadolazeće opasnosti odmah odbacio vodeni balastni teret. Vidio sam vodu kako pada prema moru. Istovremeno je kormilar dao energično komandu dubine tako da se "Citta..." počela podizati i dobijati na visini. Tako je sa tim manevrom postigla da sam se ja našao na nišanu strojnica iz prednje gondole. Ja to nisam očekivao od ovog smiješnog plinskog mjehura , ali i slonovi i nosorozi mogu u slučaju opasnosti razviti veliku pokretljivost. Sa mojom lakom pobjedom je bilo završeno. Da ne bih završio ispod zračnog broda dao sam istovremeno kormilo visine i nagiba i u zaokretu sam preletio pored "Citta.." tako da sam nekoliko sekundi proklizio na lijevo krilo. U svakom slučaju nije bilo zabavno. Ali sam se nasmijao kako se brzo promjenila situacija da sam se ja morao spašavati od neprijatelja. Na sreću je talijanska krstarica bila još daleko tako da me njezine topovske cijevi nisu mogle smetati kod mojih manevara i poniranja u dubinu. Kod nekakvih stotinjak metara iznad morske površine povukao sam oprezno kormilo dubine i našao se u laganom spiralnom penjućem letu prema zračnom brodu. Izgledalo je kao da se on uopće ne da smetati od mene. Jedino je neznatno izgubio na brzini jer njegov trup napunjen plinom nije više dobio plina. Zračni brodovi izgube u visini previše plina i onda kada dođu na manju visinu izgledaju kao da im je ponestalo daha i kao da "ubrzano dišu" da se povrate. Ovu slabost i tromost plinskog mjehura htio sam iskoristiti kod mog drugog napada.
Želio sam "Citta.." prisiliti da se stalno penje dok ne dođe do svoje granice penjanja, maksimalnog plafona/visine. Tek tada želio sam stvarno napasti zračni brod. U jednom širokom luku, kao da me zračni brod uopće ne zanima, penjao sam se u visinu pazeći dobro da se ne udaljim previše od zračnog broda. Talijan je zauzeo pravac prema Trstu kao da me se uopće nije bojao. Ili su bili ludo hrabri ili glupani, ili su mislili da jedan zrakoplov nije u stanju pobijediti zračni brod. Na moje veliko veselje ponovo sam ugledao tamnu sjenu naše podmornice. To mi je dalo neku novu snagu jer sam pomislio ako padnem u more da me moji podvodni prijatelji neće ostaviti na cjedilu. Več su neki zrakoplovci u ratu bili spašeni od iznenadno izronjenih podmornica. Osjećao sam se zadovoljno promatrajući visinomjer i da sam već prešao visinu od 3000 metara. "Citta.." je vidljivo postala uznemirena. Talijani su postali nesigurni kod mog ponovnog približavanja. I ja sam ponovno bio tu. Zauzeo sam pravac prema njima i vidio kako marljivo ponovno odbacuju vodeni balast. Ponovno su činili iznenađujuće brze manevre dobijanja na visini. Ali ovog puta im taj manevar nije pomogao jer sam ja bio u istoj visini sa njima i kružio penjući se i dobijajući na visini. Sada sam primjetio na moje veliko zadovoljstvo da "Citta.." već ima probleme da dobije na visini. vidio sam neke crne predmete kako ih bacaju u dubinu. Neprijatelj je bacao svoje reflektore i bombe u more, nastojeći da dobiju na uzgonu/visini. To me je ispunjavalo oduševljenjem i počeo sam se približavati zračnom brodu. "Citta .." se kao i na početku postavila poprečno prema mome pravcu približavanja ali ovaj puta ne prijeteći već nesigurno . Kao neka neman koja pada na koljena. Ponovo se čulo štektanje strojnica. Sada sam se pažljivo nagnuo na stranu i pokušavao dobiti na visini ali moj zrakoplov je pokazivao da je i njemu dosta i penjanje je išlo lagano i sa velikom mukom. Zračni brod je pokušavao da se lagano okrene da bi me stalno držao u učinkovitoj vatri iz strojnica. Na moju sreću mu je to na većoj visini teško polazilo za rukom i ja sam nastojao da tu tromost iskoristim. Već sam uzeo prvu granatu kada sam vidio da se zračni brod ispod mene previo u sredini i potonuo u dubinu. To se dogodilo tako brzo da je moja prva granata promašila mali manevrirajući cilj. Talijan je povukao ventil i otvorio izlaz skupog plina i tako naglo potonuo na dolje. "Pad" na dolje je bio tako iznenađujući za mene da sam i sam na momenat bio zbunjen. Nisam mogao vjerovati da "Citta.." ili bilo koji drugi zračni brod može izvesti takav brzi manevar, ali i ja sam se odmah prilagodio novo nastaloj situaciji. Dao sam komandu kormila dubine i krenuo u jednom vertikalnom poniranju prema žutoj nemani. Na nekih 1000 metara visine zaustavio se plinski mjehur po cijenu daljnjeg žrtvovanja vrijednog balasta. Sve na brodu što nije bilo pričvršćeno bačeno je u more. Na moje zadovoljstvo shvatio sam razlog tog naglog kočenja. Naša podmornica U 8 je izronila iz plavetnila mora i posada je pripremila svoj top na palubi i uputila prema propadajućem neprijatelju nekoliko granata od 7 cm. kao jutarnji pozdrav. "Plinski mjehur" je napravio zaustavljanje i pokušao se okrenuti da zauzme kurs prema svojoj bazi. Prekasno. sada sam ja bio sa dvije granate u rukama iznad zračnog broda. Zračni brod koji je do zadnjeg momenta bio dobro vodjen, pokušao je ponovo da se penje ali komande više nisu slušale i nije dobio na visini. sada se već prva granata sa montiranom naknadno kukom zakvačila na leđa. jedna plavičasta vatra se pojavila na leđima "žute nemani". Plava vatra je promjenila boju u žuto i začula se jaka eksplozija i vidio sam dok sam se brzo okretao da se je jedna vatrena lopta odvojila od zračnog broda i poletjela u visinu. Šteta da nisam mogao dalje promatrati ovaj spektakl i da budem svjedok potpunog uništenja Citta di Ferrare. Jedan pogled na na moj pokazivač goriva davao mi je do znanja da još mogu uz malo sreće doletjeti u blizinu obale i budući da je moja zadaća bila završena, dao sam komande nagiba i požurio prema obali.
Sada mogu ispričati što mi je zapovjednik podmornice ispričao o sudbini gorućeg zračnog broda. Zračni brod Citta di Ferrara nije pala brzo u more i pored snažne eksplozije plina. Izgleda da je prva eksplozija i požar sagorijela sav plin i sve zapaljivo na brodu tako da je ostatak platna koji vise nije gorio poslužio kao neka vrsta padobrana tako da je cijela posada živa dospjela do mora. Neki članovi posade su se kod približavanja površini mora dobrovoljno bacili u more iz gondola, predpostavljam iz straha da ih ne poklopi olupina zračnog broda, ali su i oni spašeni. Svi su spašeni osim dvojice. Držali su se toliko dugo za plutajuće ostatke zračnog broda dok nisu stigli torpedni čamci da ih spase.
Svugdje su me slavili kao heroja i od Cara sam dobio zlatnu medalju za hrabrost. Car me je osobno primio u Schönbrunn-u i morao sam mu cijelu akciju do u detalje ispričati.
Korektan naziv zracnog broda: Città di Ferrara
de.wikipedia.org/.../...
doppeladler.com/.../cdf.htm
istrapedia.hr/.../...
commons.wikimedia.org/.../...
books.google.ch/.../
C:\Users\Startklar\Downloads
Osobno vise vjerujem napisanom u gore navedenoj knjizi, da ga je oborio pripremljenim sa kukama,rucnim bombama, iz koje sam preveo clanak jer je piasana godinu dana poslije i informacije su zasigurno bile svjezije.
Città di Ferrara
Città di Ferrara, zračni brod (dirižabl, cepelin) talijanskog mornaričkog zrakoplovstva, prvotnog naziva M2, sagrađen 1913. u Ferrari.
Bio je pod zapovjedništvom poručnika Castruccia Castracanea. U vojne svrhe prvi put je korišten 24.V.1915. (nakon što je Italija ušla u Prvi svjetski rat), kada je poslan u izvidničku ophodnju duž talijansku obalu i na bombardiranje austrougarskih brodova.
Dana 30.V.1915. poletio je s aerodroma Campalto kraj Venecije u smjeru Pule s namjerom da bombardira grad, tada glavnu ratnu luku Austro-Ugarske Monarhije. Nakon uspješno provedene misije uspio je izbjeći topničku vatru i vratiti se čitav u Italiju. Sljedeći zadatak cepelina (premještenog na aerodrom u Jesiju) bilo je uništenje riječke tvornice torpeda (Whitehead) na koji je poletio 7.VI.1915. Oštetio je tvornicu no nije mu uspjelo završiti misiju. Na povratku, 8.VI., kod otoka Ilovika južno od Lošinja presreo ga je austrougarski hidroavion, u kojemu su bili poručnik fregate Johann Fritsch von Cronenvald i poručnik bojnog broda Gustav Klasing, a potonji ga je pogodio raketnim pištoljem, srušivši ga i uništivši u potpunosti. Dirižabl je u plamenu pao u more nedaleko od lošinjske uvale Krivice, a preživjele članove posade spasio je austrougarski torpedni brod. Ostaci dirižabla bili izloženi u Puli, a u znak zahvalnosti Grad Rijeka je Klasingu i njegovom obaranju talijanskog zračnog broda bio postavio spomen-ploču.
Dva mjeseca kasnije je u blizini Porera oboren je i drugi talijanski zračni div (Città di Jesi), pa je talijanska ratna mornarica ubrzo napustila zračne brodove kao oružje.
Ovog tipa je bio i L48