Mali Lošinj je i ove godine bio domaćin bioetičkog foruma znanstvenika jugoistočne Europe. Tema ovogodišnje ljetne škole bila je integrativna bioetika ...
Što je bioetika?
Notorna je i naširoko razglabana činjenica da živimo u vremenu stalne tehnološke revolucije i da nam moderna tehnologija pruža donedavno neslućene mogućnosti u stvaranju, održavanju i poboljšavanju našeg života, te da su te mogućnosti svakim danom sve veće. No, nije riječ samo o ljudskom životu i životu individua. Čovjek je s modernom (prirodnom) znanošću i (bio)tehnologijom stekao moć s kojom može radikalno mijenjati ne samo individualni ljudski život, nego i uvjete života svoj prirodni okoliš, odnosno prirodu u cjelini.
Tradicionalni etički aparat pokazao se, pak, nedostatnim za artikuliranje novovrsnih pitanja i odgovaranje na njih. U takvu kontekstu, šezdesetih godina 20. stoljeća, pojavilo se ono što se danas naziva bioetikom.
Rođenje bioetike valja tumačiti iz sinergijskoga djelovanja dvaju faktora: izvanrednoga tehnološkog napretka u području biomedicine i postupnog osvještavanja ekoloških rizika izazvanih ljudskom gladi za ekonomskim napretkom i dominacijom nad prirodom.
Bioetika je, u tom smislu, otvoreno područje susreta i dijaloga različitih znanosti i djelatnosti, te različitih pristupa i pogleda na svijet, koji se okupljaju radi artikuliranja, diskutiranja i rješavanja etičkih pitanja vezanih za život, za život u cjelini i u svakom od dijelova te cjeline, za život u svim njegovim oblicima, stupnjevima, fazama i pojavnostima.
Glavni cilj integrativne bioetike bilo bi pružanje orijentacije za odgovaranje na neke od ključnih problema čovječanstva i planeta, te njegovanje i artikuliranje rastućeg bioetičkog senzibiliteta; dakle, ne scijentifičko menadžerstvo i izgradnja lijepih teorija, nego dalekosežno promišljanje opstanka pod biocentričkim načelima te akcija koja može potaknuti konkretne društveno-političke pomake.
(iz "Vijenca" Matice hrvatske)
"Znanstvena petica", HRT