Državni zavod za zaštitu prirode zatražio je mišljenje Znanstvenog odbora ACCOBAMS-a o argumentima kojima se osporava odluka o posebnom rezervatu u moru Cres-Lošinj te mišljenje o tvrdnjama prof. dr. Gomerčića. Pismo donosimo u cijelosti.
Zahvaljujemo se što ste nam se obratili za pomoć u rješavanju spora koji je nastao u vezi s Posebnim rezervatom u moru „Cres-Lošinj" koji je uspostavljen radi zaštite populacije i staništa dobrog dupina u Kvarneriću, a zbog čega je u kolovozu 2006. proglašena preventivna zaštita na rok od tri godine.
Pročitali smo i razmotrili dopise dr.sc. Emina Teskeredžića (Laboratorij za istraživanje i razvoj akvakulture) i prof.dr. Hrvoja Gomerčića (Zavod za anatomiju, histologiju i embriologiju pri Veterinarskom fakultetu Sveučiliša u Zagrebu) u kojima izlažu svoja mišljenja u pogledu odluke Ministarstva kulture Republike Hrvatske da se more uz istočne obale otoka Cres i Lošinj zaštiti u kategoriji posebnog rezervata - rezervata u moru. Mišljenja dr.sc. Teskeredžića i prof.dr. Gomerčića o pitanju zaštite staništa dupina smatramo pogrešnima i netočnima.
Ovim dopisom ukratko ćemo izložiti
(a) osnove i ovlaštenje za komentiranje ovog problema od strane Znanstvenog odbora Sporazuma ACCOBAMS,
(b) regionalne i međunarodne obveze koje se odnose na zaštićena morska područja i
(c) rezultate istraživanja dupina u Hrvatskoj u zadnjih 20 godina.
Također ćemo se osvrnuti na neke primjedbe prof. Gomerčića.
Osnove i ovlaštenje
Znanstveni odbor ACCOBAMSA-a, Sporazuma o zaštiti kitova i dupina u.Crnom moru, Sredozemnom moru i susjednom atlantskom području, sastavljen je od skupine stručnjaka za istraživanje i zaštitu kitova i dupina, koja obuhvaća znanstvenike iz raznih sredozemnih i crnomorskih zemalja. Mnogi od nas su također članovi Skupine stručnjaka za kitove i dupine u okviru IUCN-a, te redovno predstavljamo svoj rad i sudjelujemo na međunarodnim skupovima na kojima je pravilo otvoreno diskutirati i davati kritičke osvrte. Kao takvi možemo se pozvati na široki krug stručnjaka za istraživanje dupina i kitova i zaštitu njihovih staništa (zaštićena morska područja).
Regionalne i međunarodne obveze
Republika Hrvatska je potpisnica ACCOBAMS-a i čak je bila domaćin nedavnog sastanka stranaka (MoP3) održanog u Dubrovniku u listopadu 2007. Na tom sastanku Hrvatska je iznijela preporuku u vezi sa zaštitom i daljnjim radom na zaštićenim područjima, uključujući posebni rezervat u moru „Cres-Lošinj", koju su sve stranke prihvatile. Prema članku 2. koji govori o svrsi sporazuma ACCOBAMS i mjerama zaštite, sve stranke "dužne su surađivati u izradi i održavanju mreže posebno zaštićenih područja radi zaštite kitova i dupina". Proglašenjem zaštićenog morskog područja Cresa i Lošinja također se pomaže u ispunjenju vrlo značajne obveze iz Konvencije o biološkoj raznolikosti koju je inicirala Europska Unija 2001.g. i koja se globalno provodi, a to je "zaustaviti gubitak biološke raznolikosti" do 2010. Proglašavanje zaštićenih morskih područja zajedno s učinkovitim planovima i strategijama gospodarenja da bi se smanjila ugroženost vrsta i ekoloških sustava je od temeljnog značaja za obvezu EU prema toj Konvenciji.
Osim toga, posebni rezervat u moru „Cres-Lošinj" djelomično ispunjava zahtjeve iz Direktive EU o zaštiti staništa koja kaže da stanište populacija dobrog dupina (Tursiops truncatus) na području cijele EU treba izdvojiti u mreže posebnih područja zaštite (SAC). Pregovori za ulazak Hrvatske u Europsku Uniju su službeno započeli u listopadu 2005.g.
Prema tome, proglašenje zaštićenog morskog područja Cresa i Lošinja ima vrlo snažnu osnovu ne samo nacionalno kroz sudjelovanje Hrvatske u regionalnim forumima, nego i na međunarodnoj razini kroz preporuke i ciljeve ACCOBAMS-a (i Konvencije o migratornim vrstama čiji je ACCOBAMS posebni sporazum) i Konvencije o biološkoj raznolikosti.
Stranke ACCOBAMS-a po prvi su put predložile područje Cresa i Lošinja za zaštitu na prvom sastanku 2002.g. (Odluka 1.9) kao jednog od četiri pilot područja, a proglašenje područja usvojeno je kao prioritetni zadatak. Od tada se poznavanje dupina kod Cresa i Lošinja u velikoj mjeri poboljšalo zahvaljujući radovima, uključujući mnoge magistarske i doktorske disertacije, objavljene u javnoj, recenziranoj literaturi (Bearzi 1989, Bonomi 1991, Bearzi i Notarbartolo di Sciara 1995, Fortuna 1996, Karpouzli 1996, Oehen 1996, Bearzi et al. 1997, Bedworth 1997, Bearzi et al. 1998, Mackelworth 1998, Taylor 1998, Bearzi et al. 1999, Wilson et al. 1999, Bearzi 2003, Filidei 2004, Stewart 2004, Aljinović 2005, Natoli et al. 2005, Fortuna 2006, Rako 2006, Mackehvorth 2007).
Danas, više od pet godina nakon prve preporuke, naša stajališta u pogledu potrebe za zaštitom tog područja još su čvršća nego 2002.g.
Rezultati istraživanja
Na radionici za Crveni popis održanoj 2006. g. pod supokroviteljstvom IUCN-a i ACCOBAMS-a, populacija dobrog dupina u Sredozemlju ocjenjena je kao "osjetljiva" (VU). Ta ocjena kasnije je usvojena odlukom 3.19 ACCOBAMS-a. U ocjeni se citira dokaz o nedavnom smanjenju broja dupina unutar određenih dijelova regije u kojoj je izvršeno istraživanje, uključujući sjeverni Jadran (Reeves i Notarbartolo di Sciara 2006). Fortuna je osim toga primijetila pad broja dupina koji borave u Kvarneriću. U razdoblju između 1987. i 2000. populaciju dobrog dupina u Kvarneriću koja se sastoji od 100 do 150 jedinki redovno je istraživao Institut za istraživanje Tethys. Bearzi et al. (1997) ispitivali su ovu populaciju između 1987. i 1994. i fotografski identificirali do 106 jedinki. Mnoge od tih jedinki redovno su se mogle vidjeti, što pokazuje visoku razinu vjernosti lokalitetu cijele godine, premda se cjelokupni teritorij populacije smatrao većim nego samo područje istraživanja. Grube procjene broja dupina na tom području koje su se temeljile na vremenu potrebnom da se pronađe skupina dupina bile su vrlo raznolike (srednja = 141 min.; n = 225, SD = 144,1; teritorij 1-1,139). Skupine su u prosjeku imale 7,4 jedinki kategorije 2 (Bearzi etal. 1997).
Nakon 2000.g. koordinacija programa istraživanja dobrog dupina u Kvarneriću prešla je na lokalnu nevladinu udrugu Plavi svijet - Institut za istraživanje i zaštitu mora, koja je osnovana posebno za tu svrhu. Ovo dugoročno istraživanje se nastavlja. Fortuna (2006) je u svojem doktorskoj disertaciji utvrdila da "reproduktivne ženke pokazuju veliku vjernost prema istraživanom području (Cres-Lošinj)". Za razliku od toga, mužjaci i nereproduktivne ženke populacije u Kvarneriću pokazuju manju vjernost ovoj lokaciji.
Fortuna (2006) kaže: "Potrebno je hitno razjasniti dvije karakteristike dobrog dupina u Kvarneriću: 1) njegov teritorij i izdvojenost i 2) čimbenike koji bi mogli izazvati trajno iseljenje ili opadanje demografskih parametara. Sa stanovišta očuvanja i gospodarenja, bitno je potvrditi ili isključiti postojanje 'izdvojenih dijelova populacije', a ako postoje, utvrditi veličinu njihovog područja." Čini se da su dobri dupini u Kvarneriću "rezidentni" (Bearzi et. al 1997), ali sigurno koriste šire područje nego ono koje je obuhvaćeno Fortuninim istraživanjem. Fortuna preporuča da se u susjednim područjima započne s fotografskim snimanjem stanja kako bi se utvrdilo čitavo područje rasprostranjenenosti dupina u Kvarneriću. Čini se da postoji protok gena između dupina u Jadranu i susjednih mora (Natolietal. 2005).
Fortuna (2006) se djelomično bavila utjecajem raznih čimbenika na populaciju. "Značajan pad u vjerojatnosti ulova zabilježen između svibnja i lipnja u prošlom dvogodišnjem razdoblju ukazuje na to da je u tom razdoblju prijeđena granica tolerantnosti dupina prema nautičarima. Silazni trend utvrđen je također u stopi plodnosti, zajedno s visokom smrtnošću mladunaca rezidentnih majki u prvoj godini, slično kao kod drugih proučavanih populacija dobrog dupina (Wells i Scott 1990, Haase i Schneider 2001, Gaspar 2003). Može se nagađati da promjene uočene u prvih pet godina ovog istraživanja predstavljaju reakciju dobrog dupina u Kvarneriću na određenu neravnotežu u ekosustavu koju je izazvao čovjek, kao što je pretjerano iskorištavanje resursa koje preferiraju (Agencija za zaštitu okoliša RH, http://baza.azo.hr/projekt more/index.htm , po prvi put uneseno 18. siječnja 2005.) ili sve nepovoljnije prostorni i akustični uvjeti. Sljedeći silazni trend u stopi plodnosti između 2000. i 2003.g. mogao bi biti posljedica prilagodavanja populacije novom manjem prihvatnom kapacitetu okoliša (Eberhardt et. al 2003). Ovo nagađanje temelji se na preliminarnoj usporedbi fotografskih podataka prikupljenih blizu južne granice Nacionalnog parka Kornati, smještenog oko 100 km južno od Kvarnerića. Tamo se od 2002.g. fotografski bilježi jedna reproduktivna ženka (oznaka: FED) koja je ranije boravila na ovom području, a iz naših podataka je izgubljena 2001 (Impetuoso i Fortuna, neobjavljeni podaci). Na području našeg istraživanja FED je bila poznata kao jedna od 11 dupina koji je najčešće viđana kako se hrani iza koća (Prihoda et al. 2006). Takva nagađanja potiču na pronalaženje snažnijih alata koji će pomoći u utvrđivanju stvarne veličine antropogenih utjecaja na razinu populacije .... Ako se potvrdi promjena u korištenju područja istraživanja, novi istraživački programi trebali bi se usredotočiti na razumijevanje uzroka. Neke se hipoteze mogu unaprijediti. Jedine postojeće informacije o stanju ribljeg fonda na ovom području pokazale su značajne promjene u bogatstvu, veličini i sastavu plijena, što ukazuje na moguće promjene u ekosustavu (na primjer, informacije dobivene od Instituta za oceanografiju i ribarstvo, Agencije za zaštitu okoliša). Preliminarni podaci o prehrani dobrog dupina u Kvarneriću pokazuju da je zadnjih godina vjerojatno došlo do promjene u sastavu prehrane, i to sa pridnenog na pučinski plijen (Stewart 2004). Kako se zna da je dobri dupin vrlo lako prilagodljiv, ova pretpostavljena promjena čini se mogućom posljedicom promjene u sastavu riba.
"Još jedna zanimljiva hipotetička veza između promjena koje su u tijeku, u prikladnosti ekosustava Kvarnerića i promjene u korištenju staništa od strane dobrog dupina mogla bi biti sljedeća. U Nacionalnom parku Kornati koji je također izložen jakoj sezonskoj koncentraciji plovila, ribolov je zabranjen - premda još uvijek ima ilegalnog - a njegove vode su poznate kao vrlo bogate. U toj regiji dobri dupin se redovito viđa tijekom ljeta malo izvan njegovih granica, vjerojatno radi gustoće plovila na tom prostoru (Impetuoso et al. 2003). Može se nagađati da takva 'zabranjena1 zona djeluje kao rezervoar za riblju biomasu, pri čemu se višak ribe širi u susjedne vode i privlači dupine iz Kvarnerića."
Fortuna (2006) nije mogla potvrditi nikakvu promjenu u korištenju staništa od strane dupina. Vremenski okvir podataka o Kvarneriću nije bio dovoljno dugačak da bi se moglo otkriti eventualno vraćanje ili "rekolonizacija", a usporedba s fotografskim podacima iz drugih područja sjevernog i srednjeg Jadrana (venecijanski zaljev, slovenske vode, Istra i Nacionalni park Kornati) bila je samo preliminarna. Međutim, u tijeku je detaljnija poredbena analiza postojećih i novih podataka. Ta analiza će se baviti pitanjem rekolonizacije tako što će usporediti postojeći skup podataka o Kvarneriću (1995-2000) s onim prije (19904994) i poslije (2004-2006), te s podacima s drugih lokacija sjevernog i srednjeg Jadrana.
Posebni osvrti na tvrdnje Gomerčića
Kratki uvod u tvrdnje prof. dr. Gomerčića dao je dr. Emin Teskeredžić (koji je iznio usputne opaske i preformulirao tvrdnje prof. dr. Gomerčića).
Tvrdnja prof. dr. Gomerčića:
"Što se tiče svojte dobri dupin (Tursiops truncatus) područje proglašenog rezervata uz istočnu obalu otoka Cresa i Lošinja nije od osobitog značaja radi svoje jedinstvenosti, rijetkosti niti reprezentativnosti."
Odgovor Znanstvenog odbora ACCOBAMS-a:
Posebni rezervat u moru „Cres-Lošinj" je očito dio staništa dobrog dupina barem od kada je 1987.g. na ovom području počelo temeljito istraživanje dupina. Prema tome je reprezentativan za stanište dupina. Njegova jedinstvenost i rijetkost moći će se u cijelosti procijeniti tek nakon mnogo opsežnijeg istraživanja drugih poznatih ili potencijalnih staništa dupina na Jadranu. Čak i ako bi se zaključilo da područje rezervata nije niti jedinstveno niti rijetko, to ga ne bi spriječavalo da predstavlja ključni reprezentativni dio mreže rezervata dobrog dupina. O točnom značenju riječi "rijedak" može se razgovarati, ali se mnogi istraživači slažu da su rezervati dupina u Europi relativno rijetki, što uključuje i sjeverno Sredozemlje. Za to je poseban dokaz, na primjer, istočno Jonsko more Grčke (Bearzi et al. 2005,2006).
Tvrdnja prof. dr. Gomerčića:
"Proglašeni rezervat nije stanište ugrožene divlje svojte dobri dupin (Tursiops truncatus), nego je samo vjerojatno 0,9% do 1,6% ili još manje stanište ove svojte. Proglašeni rezervat nije osobitog znanstvenog značenja i namjene što se tiče sisavaca, odnosno divlje svojte dobri dupin (Tursiops truncatus)...područje proglašenog rezervata u moru uz istočne obale otoka Cresa i Lošinja ni po čemu se ne razlikuje od ostalih dijelova hrvatskog dijela Jadrana, jer ne predstavlja nikakvo bitno ni kritično područje za ovu vrstu (npr. mjesto razmnožavanja, prehrane, obveznog prebivanja, obveznog prolaza ili nekog posebnog okupljanja)."
Odgovor Znanstvenog odbora ACCOBAMS-a:
Ova tvrdnja temelji se na nedostatku informacija i jednostavno je neistinita. Rad tijekom 20 godina koji počinje s Bearzi et al. (1997) i obuhvaća Fortunu (2006, kako je gore citirano, pruža jasan dokaz o tome da posebni rezervat u moru Cresa i Lošinja predstavlja ključni dio staništa dupina. Određena područja unutar rezervata su značajna staništa, uglavnom radi prehrane. Dupini se ovdje viđaju u svim fazama života.
Tvrdnja prof. dr. Gomerčića:
"Veličina područja proglašenog rezervata u moru je svega 52.335 ha morske površine što je za jednu pokretnu vrstu kao što je dobri dupin (Tursiops truncatus) vrlo maleno područje i zbog toga ne predstavlja nikakvo područje koje bi eventualno barem i malo poboljšalo mogućnosti za opstanak ove vrste u Jadranskom moru."
Odgovor Znanstvenog odbora ACCOBAMS-a:
Sa 523 km2 ovaj rezervat u moru je veći od većine predloženih ili postojećih posebnih područja zaštite (SAC) prema Direktivi EU o staništima. Trenutno predložene granice su dobar početak, ali (tu se djelomično slažem s prof. Gomerčićem) da bi zaštićena morska područja bila uspješna, osobito kod tako pokretnih vrsta kao što su kitovi i dupini, bit će potrebna cijela mreža takvih zaštićenih morskih područja u Hrvatskoj i Sredozemlju. Štoviše, izrada, održavanje i širenje takvih mreža i njihovo pretvaranje u jake instrumente očuvanja su središnji ciljevi međunarodnih ugovora i sporazuma o zaštiti, uključujući ACCOBAMS (Notarbartolo di Sciara 2007).
Tvrdnja prof. dr. Gomerčića:
"Niti broj ove svojte u ovom području nije značajan, nego je čak i manji nego u ostalim područjima hrvatskog dijela Jadrana (utvrđeno npr. na osnovi broja nalaza mrtvih jediniki u 2007. godini: do sada je pronađeno ukupno 17 mrtvih dupina, od toga niti jedan u području rezervata)."
Odgovor Znanstvenog odbora ACCOBAMS-a:
(1) Procjenjuje se da se populacija u Kvarneriću koja se redovito pojavljuje u akvatoriju Cresa i Lošinja sastoji od 100 - 150 jedinki. Druge populacije dobrog dupina koje se proučavaju i koje su zaštićene u Europi, kao što je ona u zatonu Moray u Škotskoj, slične su veličine. To uključuje i jedinke koje prelaze veća područja. Prof. Gomerčić ne govori o metodologiji za utvrđivanje broja životinja u drugim krajevima Hrvatske. Sigurno u hrvatskim vodama ima više životinja nego što su samo one koje redovno borave na području Cresa i Lošinja, ali nisu nam poznate nikakve procjene koje se temelje na standardnim, opće prihvaćenim metodama kao što je fotografska identifikacija ili linijsko-poprečno uzorkovanje.
(2) "17 mrtvih dupina" ne znači puno ako se ne zna mnogo o tome gdje su trupla izbačena na obalu, koliko su bila svježa i kakva je fizička oceanografija (npr. pomicanje razine mora i morske struje) na tom području. Jesu li trupla imala tragove mreže ili neki drugi znak koji bi mogao ukazivati na uzrok smrti? Jesu li sve životinje pronađene pojedinačno ili u skupinama, odnosno kakav je bio razmak među njima, i vremenski i prostorno? Pronalazak 17 mrtvih dupina može značiti da su uvjeti za preživljavanje izvan područja Cresa i Lošinja slabi ili marginalni, i da su životinje izbačene iz za njih povoljnih lokacija iz društvenih ili drugih razloga, uključujući ljudske aktivnosti. Kad bi se utvrdilo da 17 dupina dolazi iz skupine koja redovno obitava na području Cresa i Lošinja to bi značilo da se populacija kreće širim područjem nego što se smatralo. Mi već znamo da životinje ponekad izlaze iz područja rezervata i znamo da se druge populacije dupina javljaju u drugim dijelovima Hrvatske.
(3) Ključni dio zaštite dupina je zaštita staništa koja preferiraju, a što se može utvrditi simulacijom prostornih sklonosti prema staništima (Canadas et al. 2005, Canadas 2006). Korištenje određenog staništa od strane dupina, pa time i njihova rasprostranjenost, može se mijenjati sezonski ili neperiodički. Zato treba očekivati da će životinje koristiti prostor više ili manje godinu dana u usporedi s drugim, ali tako dugo dok postoje uvjeti za stvaranje ribe i drugi aspekti ekosustava, dupini će na kraju imati koristi. Ono što je još važno je to da zaštita staništa može poticati turizam u prirodi, lokalni ribolov i druge održive aktivnosti.
Tvrdnja prof. dr. Gomerčića:
"Što se tiče dupina proglašenje ovog rezervata ... može biti čak i štetno za očuvanje ovih vrsta morskih sisavaca u Jadranskom moru, jer se stječe dojam da je nešto pozitivno napravljeno za preživljavanje ove vrste pa više ne treba raditi na njihovoj zaštiti, iako je iz dosada izvršenih istraživanja potpuno jasno da ovakav mali rezervat nema nikakvog utjecaja na bolje životne uvjete dobrih dupina."
Odgovor Znanstvenog odbora ACCOBAMS-a:
Slažemo se s ovom tvrdnjom! Previše zaštićenih morskih područja po svijetu postoji samo na papiru (Hoyt 2005). Ali, svako zaštićeno morsko područje mora početi "na papiru", a onda vlade, znanstvenici i zajednice - zainteresirane strane - postaju odgovorne za njihovo pretvaranje u stvarno zaštićeno morsko područje. Posao očuvanja počinje tek s proglašenjem, a javnost, vladu i ostale zainteresirane strane često treba podsjetiti i potaknuti na to. Isto tako, molim da se ima na umu, da veličina, granice, zoniranje i ostali uvjeti morskog rezervata ili bilo kojeg zaštićenog morskog područja nisu i ne trebaju biti „zapisani u kamenu". Ako se sljedećih godina mnogo dupina preseli iz posebnog rezervata u moru „Cres-Lošinj" bit će potrebno obaviti analizu razloga takvog iseljenja. Možda će se pokazati potrebnim razmisliti o promjeni granica, stupnja zaštite, zonaciji i drugim aspektima upravljanja rezervatom kako bi se odgovorilo na nove okolnosti. Ljudi koji rade na zaštićenim morskim područjima u mnogim zemljama svijeta suglasni su s time da planove upravljanja za zaštićena morska područja treba izrađivati na temelju ulaznih podataka koji se dobivaju od svih interesnih skupina, uključujući lokalne zajednice, ribare, istraživače i vladine agencije, te da planove treba povremeno revidirati. Takav proces je primjerice dokumentiran na području Velikog koraljnog grebena u Australiji, gdje su se razine zaštite, uporaba od strane interesnih skupina, prometni propisi itd. mijenjali kako je bilo sve više saznanja, a proces zaštite se unaprijeđivao (Hoyt 2005).
Izgleda da prof. Gomeričić i dr. Teskeredžić nisu upoznati s najnovijim nalazima staništa dobrog dupina i s njihovom ekologijom ponašanja na prostoru Kvarnerića. U zadnjih nekoliko desetljeća došlo je do metodološke transformacije istraživanja dupina kako u Hrvatskoj tako i u ostatku Sredozemlja i po čitavom svijetu. Za razliku od studija koje su se nekad bavile isključivo mrtvim životinjama, danas opseg posla obuhvaća detaljna ispitivanja životinja u njihovom prirodnom okolišu, pomoću fotografske identifikacije, akustičnog snimanja, biopsije, satelitske i radijske tehnologije, te nove tehnike simulacije populacija i staništa. Nekropsije su još uvijek važne, ali sada predstavljaju samo jedan od mnogih alata za učenje o ovim životinjama i njihovoj ulozi u morskom ekosustavu. Veterinari, stručnjaci za anatomiju i stručnjaci za akvakulturu svakako mogu pridonijeti znanosti i očuvanju. Međutim, od njih se ne može očekivati potpuno poznavanje biologije populacije, ekologije ponašanja, konzervacijske biologije ili simulacije prostornih preferenci staništa, odnosno disciplina i alata koji su bitni za određivanje staništa dupina, a što je opet od središnje važnosti za svaku vjerodostojnu procjenu vrijednosti zaštićenog morskog područja za dupine.
Usprkos studijama koje su ovdje citirane i mišljenja prof. Gomerčića i dr. Teskeredžića, još mnogo toga treba naučiti o tome kako dobri dupini koriste svoje stanište u hrvatskim vodama, kako i zašto se kreću po mnogim područjima, te o utjecajima ljudskih aktivnosti na njihovo ponašanje i stope preživljavanja. Znanstveni odbor ACCOBAMS-a kao prvo priznaje da još mnogo toga treba naučiti i da proces proglašavanja zaštićenih morskih područja katkada teško napreduje i lokalno i nacionalno, čak i uz međunarodnu podršku. Međutim, smatramo da postoji snažan i uvjerljiv slučaj za zaštitu na području Cresa i Lošinja.
Na kraju, odajemo priznanje Ministarstvu kulture za dalekovidne i prikladne radnje poduzete u proglašenju posebnog rezervata u moru „Cres-Lošinj" u svrhu preventivne zaštite, kako su prvobitno preporučile potpisnice ACCOBAMS-a, te očekujemo da će se puna zaštita ostvariti prije kraja trogodišnjeg razdoblja. Nadamo se da će to biti početak javnog procesa za dobivanje potpore svih sektora društva, a da će sljedeći korak biti rad na izradi mreže zaštićenih morskih područja za kitove i dupine u hrvatskim vodama i širem Jadranu. Rado ćemo pružiti pomoć, savjet i potporu osjetljivom razvoju tog procesa u skladu s ciljevima Konvencije o biološkoj raznolikosti da se do 2010.g. smanji gubitak biološke raznolikosti i obvezom EU i ACCOBAMS-a/CMS da se izrade mreže zaštićenih morskih područja radi zaštite staništa i smanjenja ugroženosti kitova i dupina. Svjesni smo da je proglašenje zaštićenih morskih područja i posebnih područja samo prvi korak u ostvarenju stvarnog očuvanja, te da, na kraju, treba postojati javno podržan plan upravljanja koji se može provoditi, revidirati i prilagođavati tijekom vremena kao odraz novih spoznaja i naučenih lekcija.
S poštovanjem,
dr. sc. Giuseppe Notarbartolo di Sciara
Predsjednik Znanstvenog odbora ACCOBAMS-a
Komentari:
I dalje tvrdim da ne vidite dalje od lukobrana Rovenske .
Profesionalni ribar
Medo Marasović