Uprava za ribarstvo zabranila je do kraja 2009. godine izdavanje dozvola sportskim ribolovcima, a profesionalnim se ribarima od utorka trajno prekida izdavanje povlastica, javlja Slobodna Dalmacija.
Namjera je da se ovako drastičnim mjerama, koje će kontrolirati ribarski inspektori, zaštiti more, odnosno riblji fond Jadrana.
Uprava za ribarstvo je ukidanjem povlastica reagirala na višegodišnji zahtjev Ceha ribara da se zaustavi izdavanje povlastica jer je sve veći broj ribarica doveo do povećanog ribarskog napona, tumače u zadarskoj ispostavi Uprave za ribarstvo.
Na području Zadarske županije do sada je izdano 2000 dozvola za sportski ribolov. Iako se ta kategorija malog ribarstva do sada tretirala kao socijalna, osobito zbog otočana, uočene su i zloupotrebe tih dozvola kod korištenje većih mreža, ali i povećanog ulova koji ribari prodaju.
Na te male ribare najviše su povika imali profesionalni ribari, čiji je ulov opterećen brojnim porezima, dok sportski ribari mogu prodavati ribu na crno. Iz Uprave za ribarstvo poručuju da će se povlastice za gospodarski ribolov izdati svima koji su do 28. listopada podnijeli zahtjev, ali nakon tog roka gotovo je s povlasticama, koje će se ubuduće moći samo naslijediti ili otkupiti.
Također pod naslovom Jadranu prijeti izumiranje izvješćuje o seminaru održanom u Primoštenu na kojem su izneseni alarmantni podaci.
More je naše bogastvo, međutim, morske bioresurse ne koristimo u skladu s FAO kodeksom. Zbog nekontroliranog izlova i upotrebe neselektivnih alata, nedorečenih zakona i pravilnika, te nedostatne i neučinkovite inspekcijske kontrole, riblji fond se smanjuje iz godine u godinu.
Klimatske promjene i velika količina balastnih voda utiječu i na biosustav Jadrana pa nam sve više prijete invazivne termofilne vrste koje mogu imati veliki utjecaj na hranidbeni lanac. Zbog tropskih grabežljivica posebno je ugrožena mala plava riba.
Ovi alarmantni podaci izneseni su u Primoštenu, na seminaru Živjeti s morem - nasljeđe i ostavštima za budućnost kojeg je organiziralo tamošnje SRD Lignja u suradnji s Regionalnim centrom za Srednju i Istočnu Europu, ekološkom udrugom Argonauta i Sveučilištem u Wageningenu, a uz financijsku potporu MARTA porograma nizozemskog Ministarstva vanjskih poslova.
- Čovjekov izravni utjecaj na bioraznolikost mora dovodi do abnoramalnih pojava kao što je dolazak u Jadran velike psine, inače potpuno bezopasne ribe koja se hrani planktonom. Iako bi znanost mogla dati tražene odgovore, između znanosti i nadležnog ministarstva i onih koji provode Zakon, na žalost, duboka je provalija - rekao je na seminaru dr. Jakov Dulčić, voditelj Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov.
Još alarmantnije podatke iznio je Boris Strinović iz Uprave ribarstva. Prema novom Pravilniku o ribolovu, na moru nema sankcija za ribare koji, primjerice, izlovljavaju pojedine vrste u sezoni mrijesta, ni za koće koje u mreže za plavu ribu love male oradice. Strinović je naglasio kako će bez adekvatne kazne proći i ribari koji mrežama za ciple izlovljavaju zubace ili više od 20 posto nenamjenskog ulova.
- Ribarski inspektori, kojih je inako malo, svega 10 na čitavom hrvatskom Jadranu, koji nemaju brodove, opremu ni urede, takvim ribarima predatorima ne mogu zabraniti ribolov na određenom području, to može učiniti samo Ministarstvo. Umjesto kazne i globe, zakonodavac im tek dobronamjerno sugerira da malo okrenu i pomaknu brod - rezimirao je Strinović.
- U moru bezakonja i nedorečenih propisa jedina svjetla točka su sportska ribolovna društava koja rade na educiranju djece i mladeži, obnavljaju riblji fond, čiste podmorje otoke i obalu, a u planu im je i zbrinjavanje otpada s ribarskih brodova, te formiranje umjetnih brakova koji mogu doprinjeti obnavljanju ribljeg fonda - rekao je Mirko Rudić, predsjednik Komisije za očuvanje okoliša Hrvatskog saveza za sportski ribolov na moru.
Izmjena alata
Sudionici seminara zatražili su izmjenu ribarskih alata koji nisu u skladu s odgovornim ribarenjem, predlažu donošenje propisa o veličini oka mreže kojim bi se minimalizirao riblji otpad i povećala mogućnost preživljavanja odbjegle ribe, zabranu dnevnog zauzeća pozicije, poštovanje ograničenog dnevnog ulova sportskih i rekreativnih ribolovaca, te smanjivanje štetnog djelovanja na okoliš. Sudionici seminara upozoravaju i na važan doprinos u zapošljavanju ribara obrtnika.
Komentari:
Na te male ribare najviše su povika imali profesionalni ribari, čiji je ulov opterećen brojnim porezima, dok sportski ribari mogu prodavati ribu na crno. ''
Autor je očito pobrkao kategorije ribolova i sve tri strpao u isti koš. Sportski ribolovci smiju koristiti točno propisane ribolovne alate i tu ne spada nijedna vrsta mreže. Takoðer, ne ugrožavaju riblji fond ni profesionalne ribare, ukoliko se pridržavaju zakona. Dakle, sportski i mali ribolov NIJE ISTO!
Dalje, činjenica stoji da i sportski i ribolovci iz tzv.'malog ribolova' (pojedinci, ne svi) protivno zakonu prodaju dio ulova 'na crno' , no isto je tako činjenica da to rade i profesionalni ribari. To je problem nesposobne ili korumpirane inspekcije ali i niskog standarda jer da su porezi manji a primanja veća, teško da bi pojedinci prodavali ribu. No situacija je takva da se mnoge otočne obitelji uzdržavaju od malog ili sportskog ribolova, a moje je osobno mišljenje - prvo, to je teško zaraðen kruh, drugo-bolje i to nego gladovati, krasti ili od države tražiti i čekati socijalnu pomoć...
Za drastično smanjenje ribljeg fonda podjednaku odgovornost snose zakonodavac donošenjem bezveznih zakona koji često nemaju nikakvo opravdanje u kontekstu mrijesta ribe, lovostaja, rasta ili smanjenja odreðene populacije po vrstama ribe, biologije mora i sl. Uz njih tu su već spomenute neučinkovite inspekcije, preko svake mjere gramzivi pojedinci (iz sve tri kategorije ribolova), ali i koća kao izrazito neselektivan alat iza kojeg godinama ostaje preorano i sterilizirano dno, uz ogroman postotak 'škarte ribe' - uglavnom nedoraslih primjeraka ugroženih ribljih vrsta kao i komercijalno bezvrijedne, ali za ekosustav itekako važne ribe, koja se u obliku beživotne mase baca u more nakon 'prebiranja' ribe.
Da zaključim: Zabraniti sportski ribolov, otočanima ili stanovnicima priobalja, isto je kao npr. slavoncu zabraniti sijati pšenicu za svoje potrebe ili držanje stoke (ispričavam se ako usporedba nije adekvatna!). Da ne spominjem da nije spasonosno za održanje ribljeg fonda.
Mali ribolov-ukinuti ili ne? Jednom otočnom penziću sigurno dobro doðe da popuni kućni budžet ili barem jelovnik, no zna se da i mnogi ugostitelji, kao ovlaštenici malog ribolova, mrežama love kvalitetnu ribu koju onda ljeti plasiraju u svojim restoranima i po (pre)debelim cijena prodaju gostima, često 'na crno'. Da bi popunili svoje već debele novčanike. Prijedlog: Davati dozvolu za mali ribolov uz novi kriterij -visina prihoda i sl?
A što vam je, gospodo draga, more... dvorište, vrt, djedovina???
Vrijeme je bilo da se uvede red i kontrola na moru, i to ne samo kontrola izlova već i uplaćenih doprinosa, poreza, prihoda...
U čemu vidite razliku izmeðu jedenog poljoprivrednik a, voćara, zemljoposjednik a i ribara.
Ovi prvi moraju imati svoju zemlju ili zemlju u zakupu, rade na svojoj zemlji, sade, uzgajaju, okopavaju, pljeve, zaštićuju od nametnika, beru .... a ribari... samo beru! Kada su pustili u more riblju mlað, poribljavali, investirali u svoj ulov????
Zašto se ribolov i sve radnje i predradnje vezane uz njega ne ugleda na lov, lovce i zakone vezane uz njih??? U lovu se točno zna tko s čime raspolaže, koj 'alat' osoba po imenu i prezimenu može koristiti, koji 'alat' može nabaviti (jer postoji i nabavna dozvola), gdje mu je uskladišten, kojeg je kalibra (ili oka)... i što je jako važno.... u svako je doba podložno kontroli MUP-a. Zašto se ne prepišu zakoni i ne intenziviraju kontrole?
Gospodina 'grrrrr' pitam.... gdje i kako vježba? Jer svaki sport iziskuje vježbu! Gdje je riba koju prilikom 'vježbe' ulovi, u kom se restoranu servira, gdje su računi, porez...???
Neko će vrijeme moguće još biti ovako.... ali, neće dugo!
Doći će nekome iz guzice u glavu da ovakvo stanje ne drži vodu!