Neobično je da se Konzervatorski odjel oglašava primjedbama kojima ruši ne samo arhitektonski, već projekt Muzeja Apoksiomena uopće. Teško je povjerovati da bi se pročelnica Lillian Stošić odvažila potpisati takvo rješenje da joj netko čvrsto ne drži zaleđe i da u pitanju nije nekakav viši interes. Da nije riječ o paranoji i nagađanjima o zavjerama, pokazuje i najnovija izjava glavnog konzervatora Miljenka Domijana povodom izložbe Apoksiomena u Zadru, izvijestio je Novi List.
Hrvatsko vijeće za kulturna dobra sastat će se početkom idućeg tjedna kako bi razmotrilo primjedbe Konzervatorskog odjela Rijeka na odabir lokacije i idejni projekt Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju. Kako nam je potvrđeno iz Ministarstva kulture, to će biti glavna tema njihova susreta.
Neslužbene informacije iz izvora bliskih akterima čitavog slučaja govore da je sastanak Vijeća sazvan već za ponedjeljak, a na njemu će se naći i predstavnici investitora i predstavnici riječkog Konzervatorskog odjela kako bi izložili svoja stajališta.
Ministarstvo je – kao što smo već pisali – o cijelom slučaju zatražilo očitovanje Konzervatorskog odjela Rijeka, ali njegov sadržaj nismo uspjeli saznati, iako smo ga tražili. Do okončanja sjednice Vijeća bez dodatnih komentara ostali su i ministar kulture Božo Biškupić i ravnateljica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Blanda Matica, no poručeno nam je da ćemo zaključke Vijeća i komentar čitavog događaja dobiti čim sjednica završi.
U međuvremenu, u javnosti su se pojavila razna nagađanja o pozadini cijelog slučaja, što s obzirom na karakter primjedbi iznesenih u rješenju Konzervatorskog odjela Rijeka ne treba čuditi. Naime, krajnje je neobično da se Konzervatorski odjel u postupku izdavanja lokacijske dozvole oglašava primjedbama kojima ruši ne arhitektonski, već projekt Muzeja Apoksiomena uopće. Mnogima je teško povjerovati da bi se pročelnica Konzervatorskog odjela Lillian Stošić odvažila potpisati takvo rješenje da joj netko čvrsto ne drži zaleđe i da u pitanju nije nekakav viši interes.
U tom smislu pojavljuju se razne interpretacije, a kao najradikalnija spominje se opcija prema kojoj je sve smišljeno na najvišim instancama Ministarstva kulture, s krajnjim ciljem poništenja odluke da Apoksiomen uopće bude trajno izložen u Malom Lošinju, te da se za mjesto stalnog postava izabere – Zadar.
Zadar je – zna se – i bio jedan od gradova s velikim izgledima za trajan smještaj Apoksiomena, o čemu se naročito govorilo kada je ondje 2007. otvoren Međunarodni centar za podvodnu arheologiju. Takav bi rasplet navodno odgovarao i malološinjskom gradonačelniku Gariju Cappelliju s obzirom na recesiju i pitanje s kakvim će mogućnostima gradska blagajna uopće moći pratiti realizaciju projekta, a pogotovo ako bi, prema sugestiji riječkih konzervatora, muzej trebalo smjestiti u zgradu derutne Pomorske škole koju bi grad tek trebao otkupiti.
A da nije riječ o nagađanjima koje treba pripisati tek elementima paranoje i raznim zavjerama, pokazuje i najnovija izjava glavnog konzervatora Miljenka Domijana, povodom izložbe Apoksiomena u zadarskom Muzeju antičkog stakla koja se otvara 30. ožujka. Miljenko Domijan – koji je prije samo nekoliko dana za naš list izjavio kako apsolutno stoji iza projekta i odabira lokacije za Muzej u Palači »Kvarner« u Malom Lošinju – u jučerašnjem broju »Zadarskog lista«, u tekstu pod naslovom »Apoksiomen je stigao u Zadar, nitko ne želi da ode«, daje izjavu posve oprečnog sadržaja:
– Politička odluka Vlade Republike Hrvatske je da on (Apoksiomen) bude smješten na Lošinju. Naravno da su komparativne prednosti Zadra neusporedive – od boljih prometnih veza, veza sa Italijom, avionskih veza... Zadar je grad visoke kulturne tradicije i nenadmašne kulturne baštine. Stalna izložba crkvene umjetnosti, Arheološki muzej, Narodni muzej sa svim svojim odjelima, Muzej antičkog stakla i brojne druge pokretne zbirke i crkvene umjetnine govore same za sebe.
U Zadru je osim toga i centralna radionica za obradu i restauraciju arheološkog materijala iz mora, štoviše to je UNESCOV centar za istraživanje i dokumentaciju. Desakralizirana crkva sv. Nikole je uz adekvatnu restauraciju i obnovu idealan prostor za smještaj takvih nalaza. Skulptura akta golog grčkog mladića zasigurno ne bi bila smještena u crkvu, nego u paviljonu koji bi se napravio u tom sklopu – poručuje Domijan, pa autorica teksta logično zaključuje da je odluka o stalnom smještaju Apoksiomena zasad konačna, ali ne i nepromjenjiva.
Naravno da smo odmah potražili objašnjenje od glavnog konzervatora. On, međutim, ne smatra da su njegovi medijski istupi u ikakvoj kontradikciji.
– Normalno je da lokalni list zagovara lokalnu priču, a normalno je i da bih ja kao zadarski kadar volio da je Apoksiomen u Zadru, da sam mogao birati. No, odluku je donio politički vrh, a ja sam je prihvatio i ne smatram da je treba mijenjati. Dapače, nitko od mene nije više učinio da Apoksiomen ostane u Malom Lošinju, nakon što je odluka donesena. Za Lošinj sam se zalagao i po zavičajnom određenju, kao otočanin, smatrajući da bi najgore bilo da Apoksiomen završi u Zagrebu – pokušao nam je pojasniti svoje izjave ZL-u Miljenko Domijan.
Po njegovim riječima, napis u »Zadarskom listu« i zaključak kako odluka o trajnom smještaju Apoksiomena nije nepromjenjiva dolazi kao produkt »lokalnih ćakula« koje ne treba uzimati za ozbiljno, a njegova izjava u kojoj nabraja komparativne prednosti Zadra »dana je u kondicionalu«.
– Sve što sam nabrojio kao komparativne prednosti Zadra stoji. To su naprosto činjenice. Kao što je i činjenica da u Malom Lošinju iza osam i pol sati navečer ne znaš gdje bi mogao nešto pojesti i prespavati. No, to ne znači da smatram kako odluku o lokaciji Muzeja treba preispitivati i mijenjati. I dalje stojim kod toga da Apoksiomen ide u Mali Lošinj, a izjava »Zadarskom listu« samo odražava razmišljanja »što bi bilo kad bi bilo«. Što bi bilo da je postojala alternativa i da je nekim slučajem odlučeno drukčije – kaže Domijan.
Treba li njegov istup shvatiti kao znak da su kuolarske priče o preseljenju Apoksiomena u Zadar točne i da je on sam dio »velike zavjere«, ili se radi tek o nesmotrenosti glavnog konzervatora koji je novonastaloj situaciji »izgubio kompas«, pokazat će se u ponedjeljak. Do tada u javnosti kruži i teza kako je cijela priča iz riječkog Konzervatorskog odjela i krenula kao obračun Ministarstva kulture upravo s Domijanom.
Domijan je kao glavni konzervator i predstavnik Ministarstva kulture bio član ocjenjivačnog suda na natječaju na kojem je za Muzej Apoksiomena odabrano rješenje arhitekata Saše Randića i Idisa Turata. Sada iz riječkog Konzervatorskog odjela dolaze primjedbe koje negiraju neke od temeljnih ideja jednoglasno odabranog projekta, što je izravna pljuska žiriju i poruka da glavni konzervator nije dobro odradio posao. On se također, barem javno, do sada uvijek zalagao da Mali Lošinj bude stalna adresa Apoksiomena.
No ako je negdje pri vrhu već odlučeno drukčije, moguće je da ovom izjavom priprema teren za uzmak koji bi mu olakšao opstanak, iako se može ispostaviti da je nabrajanjem zadarskih komparativnih prednosti i samome sebi »zabio nož u leđa« u slučaju da Hrvatsko vijeće za kulturna dobra ostane pri odabranoj lokaciji.
Komentari:
Da, Zadrani su priredili pravu Kristalnu noć, samo ne Židovima. nego Srbima. Ali imaju oni zanimljivu i sadašnjicu. U današnjem Novom listu:
Zadarski Superman doktorirao političku neodgovornost
Kad na nekoj pruzi neki vlak opet sklizne iz tračnica, Kalmeta će po tko zna koji put objasniti da on ne može znati što je radio strojovoða, a što serviseri lokomotiva. I sigurno će mu biti žao ljudi koji će izginuti.
Hrvatska nikad nije imala ministra kakav je Božidar Kalmeta. Ni Željko Kerum ne bi mogao konkurirati iskusnijem zadarskom kolegi u nizanju bizarnih, kontradiktornih i pomalo tragikomičnih izjava iz kojih najčešće isijava neviðena ležernost u toleranciji afera, optužbi za kriminal i relativizacije svake, a posebno političke odgovornosti, pogotovo kad je riječ o njemu samom. Nikad se nitko prije Kalmete nije tako ustrajno, žilavo i uspješno branio toliko apsurdnim argumentima, pa ispada da najveća ministrova snaga leži u njegovom neznanju, neinformiranost i i nesposobnosti da kontrolira doista glomazan aparat državnih tvrtki u svom resoru. Samo u aferama u cestogradnji impresivan je broj »slučajeva« o kojima ministar ništa nije znao, od farbanja tunela Skladgradnje, preko raskošno skupih arheoloških istraživanja, pa sve od debelo preplaćenih bukobrana na riječkoj obilaznici. Kad je riječ o sektoru željeznica stanje je još i gore i poraznije za Kalmetu, jer ga iz mjeseca u mjesec sustižu nesreće na prugama i sve veći broj poginulih i ozlijeðenih na dotrajaloj i zapuštenoj željezničkoj mreži po kojoj voze stare i islužene lokomotive i vagoni. Ministar sa šest godina dugim stažom u modernizaciji i sigurnosti željezničkog prometa nije napravio baš ništa vrijednog spomena, ali unatoč tome bez ijednog argumenta voli govoriti sasvim suprotno.
itd
Link Text (novilist.hr/.../...)
Mnogo su kristalnih noći priredili Srbi u Hrvatskoj,pa da ne nabrajam.....
Uostalom riječ je apoksiomenu,a definitivno mu je mjesto na Lošinju!!!