Povodom napisa "Lošinjani ne daju svog Apoksiomena" u Novom listu je 8. rujna reagirao Tomislav Kikić napisom pod naslovom
Otkako je prije 200 godina britanski veleposlanik u Otomanskom carstvu lord Elgin iz Grčke premjestio u London dijelove partenonskog friza Svijet je bogatiji za pojam kojim se opisuje kulturni vandalizam pod izlikom brige za umjetnine - "elginizam". Tom se rječju danas opisuju svakojake nepodopštine, od krađe i otimačine umjetnina do njihovog izmještanja od siromašnih k bogatim zemljama.
Zbivanja oko antičke statue nadjene u Lošinjskom podmorju već su me ranije podsjetila na taj pojam, a čitajući zadnji napis o toj temi u Novom listu, "Lošinjani ne daju svog Apoksiomena", stekao sam dojam da i mi u Hrvatskoj svoje Elgine imamo i da se svojski trude kako bi se taj vrijedni artefakt eldžinovski zbrinuli. Taj dojam pojačava činjenica uočena na web stranici građanske inicijative "Volim Lošinj" na kojoj se iz citiranih naslova medijskih napisa kako "lošinjski Apoksiomen" s vremenom postaje "hrvatski", kako bi - sugerira autor - ostao zagrebačkim, zadarskim ili splitskim.
Postavlja se pitanje tko će u slučaju Apoksiomena preuzeti ulogu hrvatske inačice lorda Elgina i odlučiti da ta vrijedna umjetnina bude izložena na mjestu dostojnom njena značaja, umjesto da tavori na mjestu gdje je nađena, u tamo nekoj otočnoj zabiti.
Po svemu sudeći bit će to jedan apstraktni entitet pod čijim okriljem se lako donose politički dvojbene odluke poznat i već pomalo zloglasan pod imenom struka, jer kako piše Novi list, "Vlada čeka stav struke".
I dok Vlada čeka stav struke koja nije na platnom spisku Grada Lošinja, njezin premijer se na Braču kune da je "briga za hrvatske otoke ujedno i briga za hrvatsku budućnost" (Vjesnik 31.8.2006.). Teško je vjerovati da će izmještanje Apoksiomena u bilo koje mjesto izvan otoka Lošinja javnost uvjeriti da premijer ozbiljno misli to što govori, reagira Tomislav Kikić.