Povodom obilježavanja Dana grada u palači Fritzy otvorena je izložba Fotografska zbirka Dantea Lussina, koju je Lošinjski muzej pripremio u suradnji s fotografovim unukom i nasljednikom zbirke, Marijom Pfeiferom iz Monze. Organizatori izložbe su Lošinjski muzej i Grad Mali Lošinj, a ostaje otvorena do 11. prosinca 2010.
Nakon otvorenja izložbe, u 20.30 sati, uslijedit će koncert mlade sopranistice Danijele Pintarić, koja će uz klavirsku pratnju Marija Čopora izvesti desetak najpoznatijih songova iz domaćih i stranih mjuzikala.
Jedan od prvih fotografskih studija na Lošinju otvorio je oko 1897. Benedikt Lergetporer, poznati fotograf alpskih krajolika koji je već imao fotografski studio u Bledu. Bilo je to vrijeme velikih drvenih fotografskih kamera i tzv. „suhih ploča“ (negativa na staklu).
Nakon Benediktove smrti 1910. fotografski posao naslijedili su njegova kćer Romana i zet Dante Lussin. Dok je u studiju uglavnom radila Romana, Dante se posvetio terenskom snimanju. Noseći tešku fotografsku opremu obišao je pješice, pasarom ili motociklom cijelo cresko-lošinjsko otočje kako bi snimio „usi, costumi e paesaggi“ (običaje, nošnju i krajolike).
Preko stotinu snimaka, većinom panorama i veduta Velog i Malog Lošinja, ostalo je ovjekovječeno na razglednicama koje je izrađivao u vlastitoj nakladi i prodavao u obiteljskoj trgovini. Njegovu kćer jedinicu Alice snimanje nije zanimalo, no kada se 1928. udala za Ervina Pfeifera, obiteljski fotografski posao dobio je i svog posljednjeg člana. Dante je već početkom 1930-ih počeo ozbiljno pobolijevati da bi umro 1937., a uskoro je započeo Drugi svjetski rat. Zbog redukcija električne energije Romana, Alice i Ervino morali su s tavana spustiti staru Benediktovu fotografsku opremu i prisjetiti se, tj. ponovo naučiti raditi na nekadašnji način, spor i mukotrpan. Ironijom sudbine, zadnje bombe bačene na Mali Lošinj pale su na njihovu kuću na Studencu i uništile upravo onaj dio gdje su bili tamna komora i fotografski studio. Bio je to kraj fotografske aktivnosti, no obitelj je još neko vrijeme nastavila raditi u trgovini, da bi s otoka zauvijek otišla početkom 1949. Sa sobom su ponijeli svu preostalu fotografsku opremu i materijal, no ništa od toga više nije bilo upotrijebljeno.
Obitelj Pfeifer je, unatoč svim poslijeratnim nedaćama i seljenjima, uspjela sačuvati veći dio Danteove fotografske opreme - dva platnena kovčežića s drvenim „putnim“ kamerama i pripadajućim dvostrukim drvenim kasetama za suhe ploče i drvenim stativom, dvije sklopive kamere s mijehom (Minimal Emila Wunchea iz Dresdena i Avus Voigtländera iz Braunschweiga) s pripadajućim metalnim nosačima za ploče, više objektiva (među njima i jedan mjedeni Dallmeyerov Rapid Rectilinear Patent objektiv i rani tip čuvenog širokokutnog objektiva s rotirajućom kompenzacijskom zvijezdom Hypergon Doppel Anastigmat C. P. Goerza iz Berlina), zaslone s pneumatskim i žičanim okidačem, panoramsku glava, žute filtre i dodatne leće za objektive te razni pribor za razvijanje, cijeđenje, lakiranje, sušenje i rezanje fotografija. Posebno vrijedan dio Danteove ostavštine čini preko stotinu negativa na staklu, većinom formata 18x24 cm, sa snimkama koje su se pojavljivale i na njegovim razglednicama.
Nakon više od 60 godina fotografska zbirka Dantea Lussina vraća se u Mali Lošinj zahvaljujući Danteovom unuku Mariju Pfeiferu iz Monze, da bi pod svjetlošću izložbene rasvjete oživjela jedan davno iščezli svijet prvih profesionalnih fotografa, njihovih studija i tamnih komora. Benedikt Lergetporer, Romana Lergetporer i Dante Lussin, Alice Lussin i Ervino Pfeifer tri su generacije obitelji koja je kroz pola stoljeća rada u Premiato studio fotografico B. Lergetporer ostavila dragocjeno svjedočanstvo o Lošinju i Lošinjanima svog vremena na tisućama fotografija iz obiteljskih albuma i razglednicama rasutima diljem svijeta.
Komentari: