Zona sumraka komunikacije

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

wwwNa stranici "Otoci" Novog lista objavljena je kolumna Ire Cupać Marković PRO INSULA s osvrtom na anonimne komentare nekih navodnih recentnih zbivanja na Lošinju pod naslovom Internetska škuribanda.

 

Internet je stvorio novu komunikacijsku subkulturu koja značajno kreira javno mnijenje, a to se proteklih dana jako osjetilo na Lošinju kada su komentari na portalu koji prati gradska zbivanja uzburkali javnost. Teško je vjerovati da ćemo naučiti upravljati internetom tako da nam donosi samo korist. Ali dok se zakonski ili kulturnom njegovih korisnika, što je prilično utopijska verzija, ne uspostave regule na način da se slobode ne ograničavaju, ali da ih niti ne narušavaju, teško će biti nositi se s tamnom stranom ovog kralja globalne komunikacije. Naravno da nitko razuman nije protiv slobode govora, kritike i iznošenja vlastitog mišljenja, ali sve više smo svjedoci negativne strane interneta te da uzima žrtve, od ovisnika o internetu na sve moguće načine, preko žrtava internet pedofilije, hakiranja poslovnih i privatnih podataka, do onih koji trpe torturu trača, laži, prostačenja, klevete, a da »banalnosti« kao što je urušavanje književnog standarda ni ne spominjemo.

wwwOtvaranjem pojednih web stranica »mreže svih mreža« ulazimo u zonu sumraka komunikacije u kojoj je kvaliteta verbalnog okoliša kontaminirana otrovima autora, koji se skriveni iza, anonimnosti nicknamea verbalno iživljavaju na konkretnim ljudima. Svatko može objaviti što želi, a da za to ne snosi nikavu odgovornost. U ime slobode govora i prava na iznošenje vlastitog mišljenja skriveni iz anonimnosti »lideri« slobodne riječi pišu kako je taj i taj pokvaren, nemoralan, skrenuo s pameti, iskompleksiran, nesposoban, lopov, bagra, bolesnik, boljševik, ustaša, četnik, komunjara, vrag, zlo, lopov, korumpiran, alkoholičar, lažov, kreten, narkoman, idiot, ljude se vrijeđa riječnikom i riječima koje sigurno nikada ne bi bile izgovorene da se gledaju oči u oči ili da su tekstovi koji se iznose potpisani vlastitim imenom, jer takva komunikacija traži hrabrost i odgovornost. Skriveni iza anonimnosti, slabi i nasilni, dobili su idealnu formu da se osjećaju snažni, najsnažniji kada lupajući po tipkovnici lupaju po kome god se sjete.