Konkurencija ideja dokida jednoumlje

Korisnička ocjena:  / 8
LošeNajbolje 

trademarkMala otočna zajednica bruji pronoseći veliku vijest – pojavila se sekta na Lošinju! Ne zna se je li veća vijest sekta ili činjenica da se sastanci održavaju u prostoru Centra za zdravo odrastanje, od sugrađana sklonim jednoumlju nazvanim ateističko sotonističkim centrom.

Uzbuđenje raste, angažiraju se jake snage većinske vjerske zajednice, izriču se opomene, riječi zabrinutosti i osude, vjernici hitaju svećenicima po pravorijek o valjanosti konkurentskih pronositelja Isusova nauka, a u drami se napokon pojavljuju i policijske snage ne bi li zaštitile djecu od loših utjecaja. 

Što se to zapravo dešava?

Centar za zdravo odrastanje kao građanska udruga koja podržava samoorganiziranje građana za ostvarenje širokog raspona njihovih interesa i potreba dala je svoj prostor na korištenje u jedinom slobodnom terminu, nedjeljom, za izučavanje Međunarodne biblijske škole.

Povika na ovu aktivnost i njegove organizatore i udomitelje prokazuje malu otočnu zajednicu koja bruji kao prilično nekršćansku. Prvi je faul upotreba riječi sekta. Mada je sekta pojam koji u sociologiji označava užu ili manjinsku skupinu unutar veće organizacije ili šireg pokreta koja zastupa odvojena mišljenja i programe te se suprotstavlja većini, s vremenom je riječ postala pogrdna i u vrijednosnom i pravnom smislu se više ne koristi za označavanje vjerskih zajednica. Sve vjerske zajednice imaju ista prava. Nitko nema pravo omalovažavati druga uvjerenja, jer nema kriterija po kojem bi se utvrdilo ili moglo utvrditi koja je vjera ili vjerovanje »pravo«, a koje »krivo«. Unutar velike kršćanske zajednice postoji 38.000 različitih denominacija. Za hereze se je davno prestalo kažnjavati, a sve su se kršćanske denominacije obvezale na dijaloški napor - ekumenizam - koji se temelji na ravnopravnosti i zajedničkom zalaganju za mir i opće dobro.

Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica jamči svim vjerskim zajednicama slobodu vjeroispovijesti. U članku 3. navodi da vjerska zajednica u promicanju vjere i drugom svom djelovanju ne smije širiti netrpeljivost i predrasude prema drugim vjerskim zajednicama i njihovim vjernicima ili drugim građanima. Također određuje da vjerska zajednica ne smije onemogućavati druge vjerske zajednice ili građane bez vjerskog uvjerenja u slobodnom javnom očitovanju vjere ili drugog uvjerenja.

Poštovanje, dakle, koje se traži za sebe, mora se moći pružiti drugima, čak i kada njihova uvjerenja ne dijelimo ili se s njihovim uvjerenjima ne slažemo. Posebno je ta obaveza značajna za vjernike većinske crkve, koji su kao većina dužni voditi brigu o pravima manjine ne samo slijedeći duh i slovo zakona, već i svoje vjere.

Savez crkava Riječ života upisana je u Evidenciju vjerskih zajednica u RH pri Ministarstvu uprave. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je nedavno presudu protiv Hrvatske zbog diskriminacije crkava reformacijske baštine u odnosu prema drugim vjerskim zajednicama. U procesu pod nazivom "Savez crkava Riječ Života i ostali protiv Republike Hrvatske" Europski sud utvrdio je "kršenje članka 9. (sloboda mišljenja, savjesti i vjere) u kombinaciji s člankom 14. (zabrana diskriminacije) Europske konvencije o ljudskim pravima". Savez crkava Riječ Života, Crkva cjelovitog evanđelja i Protestantska reformirana crkva u Hrvatskoj tužile su Republiku Hrvatsku zato što, za razliku od drugih vjerskih zajednica, ne mogu imati vjersku pouku u javnim školama i vrtićima niti dobiti službeno priznanje crkvenog vjenčanja jer hrvatske vlasti s njima nisu pristale zaključiti ugovor kojim bi se regulirao njihov status.

Tri crkve registrirane su kao vjerske zajednice u Hrvatskoj 2003. Ali, da bi mogle imati vjersku pouku u školama i zaključivati brak u crkvi sa zakonskom snagom, s državom o tome moraju zaključiti ugovor. Taj im je zahtjev odbijen 2005. godine, jer je zaključeno da ne ispunjavaju kriterije po kojima trebaju imati najmanje 6000 članova i biti na teritoriju Hrvatske 6. travnja 1941.

Budući da je Europski sud za ljudska prava odlučio da taj kriterij nije valjan i da će RH zacijelo ispuniti svoju pravnu obvezu koja proizlazi iz presude, uskoro možemo očekivati i veću vidljivost ovih vjerskih zajednica od tihih sastanaka nedjeljom. I tome bi se svi trebali moći radovati.

Raspad bivše države u velikoj je mjeri pripisan nezadovoljstvu građana jednoumljem. Jednoumlje je dobro prepoznato kao temeljna prepreka ostvarenju ljudskih sloboda, pa ga je valjalo dokinuti – političko, vjersko, partijsko. Odlukom o prihvaćanju kapitalizma i slobodnog tržišta, na tržištu su se našle ne samo robe za kojima su socijalistički građani gorljivo žudjeli, nego i ideje i uvjerenja. Svakodnevna je mantra da je konkurencija dobra, a svaki školarac zna i zašto. Budući da ljudima pruža slobodu izbora i povećava kvalitetu konkurentskih ponuda, dokida jednoumlje i širi prostor slobode, valja se pomiriti i s konkurencijom religijske ponude.

Govorimo li o zaštiti djece od štetnih utjecaja roditeljima nepoznatih i / ili) neprihvatljivih vjerskih uvjerenja, djeca također imaju pravo birati u obilju konkurentske ponude. Sukladno Konvenciji u pravima djeteta, dijete ima pravo izabrati svoje religijsko uvjerenje, kao i to da ga nema. Hrvatsko su društvo i Katolička crkva u ratnim i poratnim godinama obilato tolerirali dječja prava i dječju potrebu za komformiranjem, pokrštavajući djecu muslimana, pravoslavaca i ateista. Dakako da se to neće dogoditi u slučaju marginalnog i društveno potpuno nemoćnog Saveza crkava Riječ života i da je paralela povučena samo u cilju isticanja potrebe za dosljednom primjenom istih standarda za sve.

Nakon prvog čina ove komedije zabune, brujanja u kuloarima, uvođenja u radnju policijskih snaga i tihe, ali veoma neprijateljske osude drugačijih, treba se nadati da u Malom Lošinju neće doći do progona kršćana i njihovih (slučajnih) pomagača, do njihovog potajnog sastajanja u katakombama i komuniciranju šiframa kako ne bi bili prepoznati, izdvojeni, bačeni lavovima. U naporima da se to ne dogodi, očekujemo upravo vodeću ulogu svećenika i vjeroučitelja.