Mitologija investiranja

Korisnička ocjena:  / 9
LošeNajbolje 

zborSudeći prema medijskim izvještajima i usmenim izvorima zadnja sjednica Gradskog vijeća protekla je u ozračju gotovo sveopće investicijske euforije. Nezvanična koalicija donedavno nepomirljivih političkih protivnika oduševljeno se složila s gradonačelnikovim prijedlogom davanja pozitivnog mišljenja o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru u uvali Čikat.

Sveopću razdraganost narušilo je samo protivljenje nezavisnog vijećnika Dubravka Devčića zbog nedovoljne obavještenosti građana i suzdržanost Siniše Dakić-Barichievicha, također nezavisnog vijećnika, ali u koaliciji s HDZ-om, koji je kao razlog suzdržanosti naveo pomalo nejasnu vlastitu nesigurnost da će sve primjedbe Odbora za prostorno planiranje biti uvrštene u koncesijski ugovor. 

No ovi disonatni tonovi bili su nadjačani kitnjastom retorikom mahom oporbenih vijećnika, tako da vladajući nisu ni morali braniti gradonačelnikov prijedlog, tim prije što ga je on snažno argumentirao spominjanjem pozitivne reakcije kolega za nedavnog boravka na Danima turizma u Opatiji. Svi gledaju kako privući investitore, a ne kako im onemogućiti ulaganja, rekao je gradonačelnik i time navijestio da će mit kako je svaka investicija dobra investicija postati ideja vodilja politike gradske vlasti.

zbor1Oborbeni vijećnici kao da su se natjecali u izražavanju ushita prijedlogom vladajućih, pa je vijećnik Milan Pejić kao zaposlenik podnositelja zahtjeva za koncesiju svoje slaganje izrazio samo u svoje osobno ime i ime gradske organizacije SDP-a, a Branko Domac, vijećnik PGS-a, takodjer zaposlen kod podnositelja zahtjeva ispuštao je zvuke radosti što će Čikatu biti vraćen stari sjaj. Potporu prijedlogu dala je i Ljiljana Rukonić (SDP) proširivši je i na opću mitologiju investiranja svojim samoprijegornim slaganjem čak i s projektom gradnje na Rukaviću, premda i sama ima kuću u blizini. No u govorničkom zanosu omaknula joj se znakovita proturječnost koja navodi na postavljanje pitanje čemu je poslužila i kome je ova predstava zapravo bila namijenjena. Istaknula je, naime, kako suglasnost vijeća i gradonačelnika nije neophodna te da će odluku o koncesiji ionako po vlastitom nahođenju donijeti Županijska skupština, ali je dodala kako mišljenje lokalne zajednice nije zanemarivo.

Kako god bilo, mišljenje lokalne zajednice se na sjednici lošinjskog gradskog vijeća pokazalo itekako zanemarivim, ako pojam »lokalna zajednica« shvatimo kao zajednicu žitelja ovih otoka, a ne svedemo ga samo na većinu članove gradskog vijeća. Vijećnica Ljiljana Rukonić je svojom izjavom bagatelizirala važnost mišljenja tijela vlasti u lokalnoj zajednici, a vijećnik Branko Domac (PGS) i mišljenje građana.

No on je otišao korak dalje i prema svemu sudeći, sjednicu iskoristio kao pozornicu za demonstriranje vještine manipulacije pred poslodavcem. Kao da nije čuo opravdanu primjedbu Dubravka Devčića kako građani nisu bili informirani, rekao je kako smatra da je ova tema dijelom opravdano, a dijelom ne, pobudila zanimanje javnosti, a potom dodao "Bitno je poslati poruku profesionalnim obmanjivačima javnosti, da su priče o zabrani pristupa Čikatu - samo priče".

Na stranu to što tvrdnja »priče su samo priče« nije drugo do floskula ili ispraznica (jer sve priče su samo priče), profesionalni spin doktor tvrtke u kojoj je zaposlen ne smatra bitnim primjedbe o neinformiranosti građana već mu je bitno slanje poruke profesionalnim obmanjivačima javnosti i time otvara pitanje - tko su oni. Ako su zaista profesionalni obmanjivači znači da im je obmanjivanje profesija te da ih netko plaća i da svoj posao rade profesionalno, dakle temeljito, kvalitetno i dobro. Zbog njegove suzdržanosti da navede tko su i tko ih plaća, građani Lošinja će ostati bez zanimljive informacije, ali barem znaju tko plaća njega.

Sjednici je kao gost prisustvovao predsjednik uprave »Jadranke« spreman odgovarati na pitanja, ali pitanja nije bilo. Zaključio je da nije čuo ni jednu konstruktivnu primjedbu zašto ne koncesija Čikata, spomenuo da će uređenje Čikat biti utrošeno od 7 do 15 milijuna eura i predstava je bila završena. Je li to bila predstava za javnost, predsjednika uprave »Jadranke« ili za investitora kojeg se može samo poželjeti neka zaključi čitatelj.

Svaka investicija je dobra investicija mit je u koji neki vjeruju, dok nas drugi žele uvjeriti da nije mit i žele nam stvoriti osjećaj da je svaka investicija dobra, a što je veća to je bolja. Za trud oko uvjeravanja da to nije mit  trenutno imaju od sedam do petnaest milijuna razloga.