Kupovanje darovanog

Korisnička ocjena:  / 16
LošeNajbolje 

Prema staroj latinskoj izreci “equi donati dentes non inspiciuntur” poklonjenom konju ne gleda se u zube, ali ako zavirivanje poklonjenom  konju u zubalo nije pristojno, nije pristojno ni hvastati se primanjem i davanjem dara. Pogotovo ako on to nije. Jer u slučaju razvikanog darovanja zgrade carinarnice Gradu Malom Lošinju od strane državne vlasti nas građane se time pravi ili smatra budalama. Priču o ovom "velikodušnom poklonu" Vlade RH Gradu Malom Lošinju mogu progutati samo vijećnici prvog od 1000, a javnosti servirati novinari plaćeni da ne postavljaju pitanja. Povod ovom zavirivanju u zubalo “poklonjenog konja” jučerašnja je sjednica Vlade RH, na kojoj se po već drugi ili treći put ovom Gradu poklanja jedna te ista zgrada.

Kupovanje statusa daroprimaca
Priča počinje na prvoj izvanrednoj sjednici ovog saziva gradskog vijeća, 7. studenog prošle godine kada je usvojen prijedlog gradonačelnice Ane Kučić o otpisu potraživanja od Republike Hrvatske u iznosu od 606.544,82 € po osnovi prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Ovim odricanjem od svog potraživanja Grad Mali Lošinj stekao je status kandidata za daroprimca.

U obrazloženju ove zapanjujuće dluke o otpisu potraživanja stoji i tvrdnja da je Grad Mali Lošinj Ministarstvu državne imovine predložio i rješavanje imovinsko prvnih odnosa na dvije nekretnine koje su u vlasništvu RH - bivšem domu JNA na Velopinu i zgradi Carine u centru grada. Gradsko vijeće, sazvano gradonačelničinim pucketanjem prstima, odmah je bez rasprave otpisalo potraživanje prema RH uz vrtoglavu hitnost obrazloženu dnevnim redom povjerenstva Ministarstva državne imovine, koje treba donijeti odluku o darovanju nekretnina Gradu Malom Lošinju (!?).

Svako dijete vrlo rano nauči da je dar jednostrana radnja odricanja od nekog vlastitog predmeta da bi ga se dalo u vlasništvo drugome bez ikakve naknade. No čini se da malološinjski gradski vijećnici to nisu naučili, pa su olako prihvatili dar za koji su se morali odreći legitimnog potraživanja u "zvečećem" novcu. Na taj je način klasična trampa prikazana kao plod velike ljubavi Države prema Gradu Malom Lošinju. No trampa, odnosno kompenzacija je iz politikantskih razloga prikazana kao dobročinstvo. No iza ovog “dobročinstva” stoji gruba činjenica da je Grad Mali Lošinj u naravi stvarno kupio dvije nekretnine od RH za iznos od 606.544,82 € bez postavljanja pitanja kamata na dug za razdoblje duže od 25 godina.

darA kako je to prikazano javnosti? Portal Otoci.net 7. studenog 2017. objavljuju članak Grad ubrzo stječe zgradu Carine…. Sredinom prosinca 2017. osvanuo je novi članak na Otoci.net, Država prepustila bivši Dom JNA i zgradu carine Gradu…. U tom intervalu su i sve televizije izvještavale o tome, pa je tako i HTV 10. studenog u Dnevniku objavio prilog od 1.41 minute o velikodušnom prepuštanju vrijedne imovine bez naknade. Gradonačelnica se, eto, izborila da nam RH bez naknade ustupi dvije vrijedne nekrentine! Mada je te nekretnine Grad Mali Lošinj skupo platio odricanjem od potraživanja, ta transakcija se prikazuje kao rezultat nečija sposobnost s jedne, a dobročinstva s druge strane.

Nakon svega toga slijedi jučerašnja sjednica Vlade RH na Hvaru posvećena otocima, a na dnevnom redu kao točka 7.27. nalazi se i Prijedlog odluke o darovanju nekretnine u k.o. Mali Lošinj-grad Gradu Malom Lošinju, radi uređenja zgrade u svrhu smještaja tijela državne uprave bez naknade.”

Ideje naše benzin vaš
Vlada RH je tek 26. 10. 2018. usvojila odluku o darovanju nekretnine, a mi smo na Otoci.net pročitali prije gotovo godinu dana da je zgrada carinarnice postala vlasništvo Grada Malog Lošinja. Da je tome tako vidjeli smo i čuli i na televiziji. No valjda je to sada konačno; Država nam daruje zgradu carine. Pa budimo nepristojni i pogledajmo u zube poklonjenom konju - zgradi. Već u samom nazivu navedene Odluke stoji razlog za sumnjičavost. Naime, Vlada koja predstavlja ukupnu državnu upravu daruje Gradu Malom Lošinju nekretninu za smještaj tijela državne uprave. Radi toga zgradu nisu ni trebali poklanjati gradu, mogli su je zadržati. Briga o smještaju tijela državne uprave je briga države, a ne lokalne samouprave. Ali Vlada za razliku od Grada Malog Lošinja zna što radi. Poklanja svoju zgradu da bi Grad u nju smjestio tijela državne uprave, bez naknade, dok traje potreba za smještajem tih tijela. Dakle, može je zauvijek koristiti bez naknade. Štoviše, u točki 5. Odluke navodi se:

"Grad Mali Lošinj se obvezuje darovanu nekretninu privesti namjeni utvrđenoj točkom I. ove Odluke u roku od 6 (šest) mjeseci od dana sklapanja Ugovora o darovanju.”

Gradu Malom Lošinju je tako darovana zgrada koju će Grad morati renovirati za potrebe državne uprave na račun gradskog proračuna, i to u roku od šest mjeseci. U protivnom, država može vratiti zgradu u svoje vlasništvo (ali ne mora isplatiti potraživanje kojeg se Grad odrekao). No u šest mjeseci grad naprosto nema mogućnost ispuniti ovu obvezu. Mora ishoditi građevinsku dozvolu za rekonstrukciju i prenamjenu zgrade, osigurati milijunska sredstva u proračunu, raspisati natječaj, izvesti radove i ishoditi uporabnu dozvolu. S obzirom na poziciju zgrade i njenu javnu namjenu mora osigurati rampe i dizala za pristup osobama smanjene pokretljivosti što podrazumijeva i dodatna velika sredstva i radove na javnim površinama oko zgrade. U članku 6. Odluke se navodi da, ukoliko se darovana nekretnina ne privede namjeni u roku ili se promijeni njena namjena, ukoliko se darovana nekretnina otuđi i optereti bez suglasnosti Ministarstva državne imovine te ukoliko se darovana nekretnina ošteti namjernim ponašanjem Grada Malog Lošinja ili postupanjem s krajnjom nepažnjom - darovana nekretnina postaje vlasništvo Republike Hrvatske ili će Grad Mali Lošinj isplatiti Republici Hrvatskoj naknadu za tu nekretninu u visini njene tržišne vrijednosti u vrijeme raskida Ugovora o darovanju.

Ako, dakle, Grad Mali Lošinj u roku od 6 mjeseci ne uredi zgradu za državna tijela, kojima će osigurati besplatni smještaj, država će je vratit sebi ili će od grada naplatiti vrijednost zgrade prema tržišnoj vrijednosti u vrijeme raskida. Naplatit će gradu i eventualno ulaganje u zgradu. A kako bi se procijenila tadašnja tržišna vrijednost možemo pretpostaviti iz dosadašnjeg ponašanja darovatelja. U čl. 2. Odluke se utvrđuje da je vrijednost zgrade 3.057.000 kuna prema procjeni izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka građevinske struke Albina Hofbauera, dipl. ing. arh. iz Rijeke, Žrtava fašizma 17/I kat, revidiranoj od strane Službe za tehničke poslove Ministarstva državne imovine. U materijalima koji su bili pred Gradskim vijećem nalazi se  procjena toga sudskog vještaka, ali na iznos od 2.164.800 kuna. Dakle, neovlaštena Služba za tehničke poslove Ministarstva državne imovine, odnosno sam darovatelj diže vrijednost zgrade / poklona za gotovo milijun kuna. Problem je što prema Zakonu o procjeni vrijednosti nekrentina (NN78/2015) jedino stalni sudski vještaci i stalni sudski procjenitelji imaju ovlaštenje za procjenu. Bez obzira na to Grad Mali Lošinj će prihvati i tako uvećanu vrijednost imovine i još će to prikazati kao veliki uspjeh svoje politke i mudrog vodstva gradonačelnice Ane Kučić.

Dar, zgrada carine koju je Vlada RH odlučila pokloniti pod uvjetima iz usvojene Odluke, Grad Mali Lošinj bi trebao odbiti jer to je  štetan pravni posao. Ako ipak primi takav dar treba ispitati poslovnu sposobnost osoba koje ga prihvaćaju. Grad će dobiti objekt u koji je potrebno uložiti više milijuna kuna, a samo ulaganje ne donosi nikakve prihode, već isključivo trošak. Bit će zanimljivo vidjeti kako će na taj poslovni potez grada gledati revizija. Prije prihvaćanja dara gradonačelnici bi bilo uputno pročitati Zakon o fiskalnoj odgovornosti. Iako se radi o štetnoj kupovini zgrade ona se političkim spin tehnologijama prikazuje kao sposobnost lokalne vlasti i velika briga visoke državne vlasti za otoke i otok Lošinj. U našem slučaju Vlada RH može se prikazati kao darovatelj, ali to ne znači da je i dobročinitelj. Za razliku od Vlade RH čiji postupci su racionalani i kada nešto daruje, postupanja vlasti Grada Malog Lošinja su neracionalana i neodgovorna i kad primaju darove. Čuvajmo se gradske vlasti i kad darove prima!

carina