Povodljivost Gradskog vijeća

Korisnička ocjena:  / 6
LošeNajbolje 

krivica1Nakon provedenog javnog natječaja gradonačelnica je za nepoznati iznos prodala nekretninu na području uvale Krivica, a da Gradsko vijeće nije raspravljalo niti odlučivalo o tome iako se radi o nekretnini kojom raspolagati može samo predstavničko tijelo. Mada je Gradsko vijeće donijelo samo odluku o raspisivanju javnog natječaja, a ne odluku o prodaji, gradonačelnica je bez pitanja i bez nužne nove odluke vijeća sama odlučila kome će i za koliko prodati gradsku nekretninu. U cijelom nizu radnji i odluka Gradsko vijeće Grada Malog Lošinja je samo usvojilo odluku o raspisivanju javnog natječaja. Pored svega navedenog niti jednom gradskom vijećniku nije sporno na koji način gradonačelnica prodaje nekretninu koju može prodati samo gradsko vijeće! 

Gradsko vijeće Grada Malog Lošinja 28. rujna o.g. na svojoj 10. sjednici usvojilo je Odluku o raspisivanju javnog natječaja za prodaju nekretnine u vlasništvu Grada Malog Lošinja – č.zgr. 706/1 k.o. Veli Lošinj. Vijeće je, naglašavam, usvojilo odluku o raspisivanju javnog natječaja za prodaju nekretnine. Nakon te odluke brže bolje raspisan je i javni natječaj na kojem se pored nekretnine koja je bila na Vijeću nalaze i još četiri nekretnine u neposrednoj blizini, sve na području uvale Krivica, koje je po svojoj volji odlučila prodati sama gradonačelnica. O tom javnom natječaju sam već pisao. 

Natječaj je raspisan, trajao je kratko, ponude su stigle, ponude su otvorene, ugovori o prodaji su potpisani (navodno da imaju i oznaku tajnosti), u tijeku je uknjižba vlasništva, a da o tome nitko ništa ne zna. Osim što javnost nema pojma o sudbini natječaja pojma o tome nemaju ni gradski vijećnici. S obzirom da je od sjednice vijeća na kojoj je donesena odluka o raspisivanju javnog natječaja prošlo više od dva mjeseca i dvije sjednice gradskog vijeća, da - koliko znamo - niti jedan vijećnik nije pitao što se zbiva s tom prodajom, može se zaključiti da to vijećnike ni ne zanima. A trebalo bi ih zanimati. Je li moguće da vijećnike koji su donijeli odluku o raspisivanju javnog natječaja za prodaju gradske imovine ne zanima što je bilo na natječaju? Zar ih ne zanima kako je moguće i zašto je uopće gradonačelnica sama prodala nekretninu za koju su odlučili raspisati javni natječaj i koju prema zakonu može prodati samo gradsko vijeće?

Od gradskog vijeća koje šutke prihvati da je na sjednici na kojoj je prisutno 13 vijećnika prošla odluka za koju je glasalo 6 vijećnika ne treba ništa očekivati, pa čak ni to da pita gradonačelnicu kako je moguće da ona prodaje ono što po zakonu i statutu može samo gradsko vijeće. Da gradski vijećnici svoju funkciju gradskog vijećnika ne smatraju ritualnom i statusnom i da stvarno žele biti ono što u naravi trebaju biti - predstavnici građana - tada bi puno ozbiljnije i odgovornije shvaćali svoju ulogu. Umjesto da bude nadzor izvršne vlasti Gradsko vijeće je postalo apologijsko i poslušno tijelo za odobravanje svih i svakakvih poteza gradonačelnice. Ostaje jedino misterij kako se uopće dogodio incident sa sada već legendarnim glasovanjem na zadnjoj sjednici vijeća kad nije - ili je - prošla odluka o sastavu tijela za izbor dimnjačara. Ako se pokaže da na prvom od 1000 ipak vrijedi elementarna logika i ako se pokaže da odluka važna za izbor dimnjačara ipak nije prošla to će biti prva odluka koja u ovom sazivu nije prošla. Tada bi se tu situaciju moglo opisati kao trenutak nehotične pobune gradskog vijeća.

Tko prodaje gradsku nekretninu?
Prema Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi i prema Statutu Grada Malog Lošinja, čl.32, Gradsko vijeće odlučuje o stjecanju i otuđenju nekretnina Grada Malog Lošinja čija ukupna vrijednost prelazi 0,5% iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđenju nekretnina. Valjda se iz tog razloga gradonačelnica udostojila uopće obratiti Vijeću i predložiti raspisivanje natječaja za prodaju nekretnine na Krivici. Da gradski vijećnici nisu samo poslušnici koji ni ne čitaju materijale već samo redom dižu ruke za predložene odluke mogli su primijetiti očigledne nelogičnosti u materijalima. Iako je 12. točka dnevnog reda Prijedlog odluke o raspisivanju javnog natječaja za prodaju nekretnine u vlasništvu Grada Malog Lošinja, u materijalima se nalazi prijedlog odluke o raspisivanju natječaja i čudna odluka gradonačelnice o prodaji iste nekretnine. U materijalima kojim se gradskom vijeću predlaže da donese odluku o raspisivanju javnog natječaja o prodaji nekretnine nalazi se i Odluka gradonačelnice o prodaji iste nekretnine. Niti jednom vijećniku to nije bilo čudno! Citiram odluku gradonačelnice o prodaji Klasa: 947-01/18-01/13; Ur.br. 2213/01-01-18-11 Mali Lošinj, 10.09.2018.: „Prihvaća se prijedlog za prodaju nekretnine u gradskom vlasništvu uz procjenu prometne vrijednosti sudskog vještaka Zvonka Kunovića, ing.građ. (Fortuna Nova d.o.o) za č.zgr. 706/1, zk.ul. 3568 k.o. Veli Lošinj, i upućuje se Gradskom vijeću Grada Malog Lošinja na razmatranje i donošenje Odluke o prodaji sljedeće nekretnine: č.zgr. 706/1, zk.ul. 3568 k.o. Veli Lošinj, katastarske površine ruševina 84 m2, stvarne površine ruševina 59,84 m2, te zemljište 240,16 m2, vlasništvo Grada Malog Lošinja u cjelini, početna cijena iznosi 370.000,00 kuna (1.233,33 kn/m2)". Dakle 18 dana prije sjednice gradskog vijeća na kojoj će isto vijeće donijeti (samo) odluku o raspisivanju natječaja o prodaji nekretnine gradonačelnica je već donijela odluku da proda nekretninu koju po zakonu može prodati samo Gradsko vijeće Grada Malog Lošinja?! Zar niti jedan vijećnik nije pitao čiji prijedlog o prodaji se prihvaća? Zar ni jedan vijećnik nije smogao ni hrabrosti ni pameti da pita „a zašto mi odlučujemo o raspisivanju javnog natječaja o prodaji kad je gradonačelnica već odlučila prodati tu nekretninu?"

Je li odluka o javnom natječaju odluka o prodaji?
Prijedlog Odluke o raspisivanju javnog natječaja za prodaju nekretnine u vlasništvu Grada Malog Lošinja – č.zgr. 706/1 k.o. Veli Lošinj koja se je našla na vijeću obrazlaže se činjenicom da njena procijenjena vrijednost prelazi 0,5% iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o prodaji i da takvu odluku donosi Gradsko vijeće. Zbog toga se pred gradskim vijećem našao prijedlog odluke o raspisivanju javnog natječaja. Iako je od gradskog vijeća tražila da donese odluku o raspisivanju javnog natječaja, gradonačelnica je sama ranije već donijela odluku o prodaji iste nekretnine?! U materijalima za 12. točku dnevnog reda Prijedlog odluke o raspisivanju javnog natječaja za prodaju nekretnine u vlasništvu Grada Malog Lošinja nalazi se prijedlog odluke o raspisivanju javnog natječaja za prodaju nekretnina, a u obrazloženju te odluke se navodi da vrijednost nekretnine prelazi 0,5% iznosa prihoda bez primitaka pa je to odluka koje može donijeti samo gradsko vijeće. U materijalima se nalazi i odluka gradonačelnice od 10. rujna 2018. o prodaji te iste nekretnine za koju je utvrdila da ju može prodavati samo Gradsko vijeće. Dakle, iako Gradsko vijeće tek treba donijeti odluku o raspisivanju javnog natječaja za prodaju, gradonačelnica je donijela odluku o prodaji nekretnine za koju sama priznaje da je ne smije prodavati ali ju ipak prodaje temeljem čl. 47. Statuta. A taj članak određuje da gradonačelnica odlučuje o stjecanju i otuđenju pokretnina i nekretnina Grada Malog Lošinja čija pojedinačna vrijednost ne prelazi 0,5% iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđivanju nekretnina. Gradonačelnica, dakle, predlaže Gradskom vijeću da donese odluku o raspisivanju natječaja za prodaju nekretnine jer je vrijednost nekretnine veća od one s kojom ona može raspolagati, iako je sama već donijela odluku o prodaji iste nekretnine pozivajući se na članak koji joj to onemogućuje. Gradskim vijećnicima koji ne mogu dokučiti da 6 nije većina od 13 teško je primijetiti takvu smicalicu ili su jednostavno samo listali materijale i nisu ih pročitali? Teško je vjerovati, ali dokaz je na službenoj stranici Grada Malog Lošinja u materijalima za 10. sjednicu Gradskog vijeća.

Nakon provedenog javnog natječaja gradonačelnica je za nepoznati iznos prodala nekretninu, a da Gradsko vijeće nije raspravljalo niti odlučivalo o tome iako se radi o nekretnini kojom raspolagati može samo predstavničko tijelo. Mada je Gradsko vijeće donijelo samo odluku o raspisivanju javnog natječaja, a ne odluku o prodaji, gradonačelnica je bez pitanja i bez nužne nove odluke vijeća sama odlučila kome će i za koliko prodati gradsku nekretninu. U cijelom nizu radnji i odluka Gradsko vijeće Grada Malog Lošinja je samo usvojilo odluku o raspisivanju javnog natječaja.

Pored svega navedenog niti jednom gradskom vijećniku nije sporno na koji način gradonačelnica prodaje nekretninu koju može prodati samo gradsko vijeće!

Besmislena odluka u hitnoj proceduri
Da je sadašnji saziv gradskog vijeća idealan za manipuliranje može se vidjeti na svakoj sjednici gradskog vijeća, no kad se već bavimo događajima s 10. sjednice ostanimo na njoj. Kao 19. točka dnevnog reda našla se u hitnom postupku Odluka o stjecanju nekretnina na Tovaru temeljem zaključka gradonačelnice da se Gradskom vijeću Grada Malog Lošinja dade na razmatranje i usvajanje prijedlog Odluke o stjecanju nekretnine. U materijalima koji su došli na stol na samoj sjednici Gradskog vijeća nalazio se je prijedlog Odluke o stjecanju nekretnine s obrazloženjem te procjene nekretnina koje se navodno Odlukom stječu. U Odluci o stjecanju nekretnina se utvrđuje da je procijenjena vrijednost nekretnina 19.421.990 kuna. U čl.2. Odluke stoji: „Grad Mali Lošinj će putem nadležnog tijela državne uprave, Republiku Hrvatsku zatražiti darovanje nekretnina navedenih u članku 1. ove Odluke". Iz teksta odluke je vidljivo da to nije odluka o stjecanju nekretnina već izjava o namjeri da se zatraži poklanjanje željene nekretnine. U ovom slučaju vrijedi izreka „vrti ražanj, a zec u šumi". Ipak gradonačelnica je uvjerila Gradsko vijeće i ono je stvarno izglasalo odluku o stjecanju nekretnina koje to nije. Stjecanje nekretnina je pravni posao kojim se stječe nekretnina, a taj pravni posao može biti kupoprodaja, zamjena ili darivanje. Odluka da će se zatražiti darovanje nekretnina nije dakle odluka o stjecanju nekretnine niti je grad tom odlukom išta stekao.

U obrazloženju Odluke se navodi da se odluka donosi po hitnom postupku „... iz razloga što je na dan 26.listopada 2018. god. zakazana sjednica Vlade Republike Hrvatske na Hvaru, na kojoj će se razmatrati donošenje odluka radi unapređenja kvalitete života na hrvatskim otocima te Grad Mali Lošinj temeljem ove odluke namjerava u najkraćem roku prema nadležnom tijelu državne uprave uputiti zahtjev za darovanje predmetnih nekretnina, a odgađanje ove Odluke bi moglo nepovoljno utjecati na mogući prijenos vlasništva ...". Naravno da održavanje tematske sjednice Vlade RH na Hvaru posvećene otocima i upućivanje zahtjeva nadležnom tijelu državne uprave i takva „odluka o stjecanju nekretnine" gradskog vijeća po hitnom postupku nemaju nikakve stvarne veze pa ni pozitivni ni negativni utjecaj na mogući prijenos vlasništva. Tako da na spomenutoj sjednici Vlade RH o Tovaru nije bilo ni riječi.

O kvaliteti rada Jedinstvenog upravnog odjela i samoga gradskog vijeća govori i činjenica da se u Odluci utvrđuje da je vrijednost nekretnina koje se stječu 19.421.990 kuna, a procjene koje su u materijalima ukupno iznose 17.448.480 kuna. Dakle, gradski vijećnici zasigurno ne čitaju materijale, a još manje ih kontroliraju. Postavlja se pitanje na temelju čega uopće odlučuju. O tome kako rade gradske službe govori i činjenica da su procjene napravljene još 2017. godine, a pred Gradsko vijeće dolaze u hitnom postupku. Naravno da iz Grada Malog Lošinja ni vijećnicima niti javnosti nije objavljena sudbina Odluke o stjecanju nekretnina na Tovaru odnosno zahtjeva Grada da mu se pokloni Tovar, vjerojatno zato jer je Grad Mali Lošinj dobio odbijenicu nadležnog tijela državne uprave. To se očito smatra nebitnim, bitno je da su gradski vijećnici izglasali odluku o stjecanju nekretnina koje to nije i da su se zadovoljni razišli u uvjerenju da su priskrbili Gradu Malom Lošinju vrijednu imovinu. Ne treba sumnjati da je istog raspoloženja bila i gradonačelnica.