Istiskivanje

Korisnička ocjena:

/ 7

Detalji: Kategorija: Politika; Objavljeno Nedjelja, 20. 01. 2019.; Arsen Mujagić

drop Od 11. siječnja 2019. godine niti jedan građanin Malog Lošinja, niti jedan građanih Republike Hrvatske nema niti jednu dionicu Jadranke d.d. Isključivi i jedini, barem formalni vlasnik Jadranke d.d. postala je majčica Rusija postupkom tako zvanog istiskivanja malih dioničara. To je nastavak procesa kojim ova tvrtka malo pomalo s javnih prostora na zapadnoj obali otoka istiskuje građane i turiste Lošinja ⮞

Ne tako davne 2013. godine za priče kako Rusi želi ući u Jadranku tadašnji predsjednik uprave je javno rekao da su to glasine te da Jadranka samo izrađuje UPU Čikat i da traži strateškog partnera, a ne novog vlasnika. U Novom Listu smo mogli tako pročitati:

„Mi kao izrađivači UPU-a Čikat u kojem imamo tri hotela, kod izrade plana surađujemo sa svima koji su na Čikatu. Kako je nama u interesu da sve bude kvalitetno definirano i kasnije izvedeno, to je i interes svih drugih vlasnika, među kojima su i vlasnici vila koje smo također uključili u izradu plana, što je legitimno i opravdano. U javnosti se vlasništvo vila povezuje s Rusima, tako se proširila priča da će oni ući u Jadranku, međutim tijekom suradnje vezano za izradu UPU Čikat, mi niti u jednom trenutku nismo razgovarali niti s jednim Rusom, radi se o hrvatskim firmama, navodi Sanjin Šolić. Dakle, budući da su pregovori s potencijalnim partnerima tek u tijeku, pronalazak mladoženje za Jadranku, mladu s dobrom dotom, tek predstoji."

Ne tako dugo nakon te izjave, 10. siječnja 2019. na službenim stranicama Središnjeg klirniškog depoziratrnog društva (SKDD) objavljena je obavijest sljedeećeg sadržaja:

„Poštovani, u skladu s člankom 468. a u vezi s člankom 473. Upute SKDD d.d. (dalje: SKDD) i rješenjem br. Tt-19/181-2 koje je 10. siječnja 2019. godine donio Trgovački sud u Rijeci, a koje je provedeno u Sudskom registru, obavještavamo vas da će SKDD 11. siječnja 2019. godine provesti korporativnu akciju prijenosa dionica manjinskih dioničara društva JADRANKA d.d., Mali Lošinj, OIB 70741052040 te će preknjižiti redovne dionice oznake JDRA-R-A sa računa manjinskih dioničara na račun glavnog dioničara BETA ULAGANJA d.o.o., Ratkajev prolaz 8, Zagreb, OIB 00713870499. U skladu s Odlukom Glavne skupštine društva JADRANKA d.d. koja je održana 25. siječnja 2018. godine SKDD će 11. siječnja 2019. godine provesti isplatu otpremnine u iznosu 700,00 HRK po dionici...".

Dakle, od 11. siječnja 2019. jedini vlasnik Jadranke d.d. je tvrtka Beta ulaganja d.o.o. A jedini član, jedini vlasnik, Beta ulaganja je OBSHCHESTVO S OGRANICHENOY OTVETSTVENNOSTYU UPRAVLYAYUSHCHAYA KOMPANIYA ALFA-KAPITAL, Ruski investicijski fond. Sa službenih stranica Beta ulaganja nestala je famozna mantra da je UK Promsvyaz „jedno od vodećih društava za upravljanje investicijskim fondovima u Rusiji, koje uz nekoliko otvorenih i zatvorenih fondova upravlja i jednim od vodećih mirovinskih fondova u toj zemlji, a u vlasništvo je istoimene banke, jedne od najvećih u Rusiji", mantra koja je imala funkciju opčinjavanja i prepariranja lokalnog stanovništva. Budući da je navedena banka pala pod prinudnu upravu Središnje banke Ruske Federacije, tako je odjednom nestala i mantra o jednoj o najvećih ruskih banaka. U svakom slučaju, navednim istiskivanjem preostalih malih dioničara, građana Malog Lošinja, možemo reći da je završila u medijama hvaljena kao rijetka u nas, navodno, pozivitivna privatizacijska priča ili još bolje rečeno bajka o savršenoj privatizaciji u kojoj su radnici, bivši radnici Jadranke i građani Malog Lošinja većinski vlasnici. Od 11. siječnja 2019. godine niti jedan građanin Malog Lošinja, niti jedan građanih Republike Hrvatske nema niti jednu dionicu Jadranke d.d. Isključivi i jedini, barem formalni vlasnik Jadranke d.d. jest dakle majčica Rusija.

Iako nije tema članka, vjerojatno je i da postupak istiskivanja malih dioničara (squeeze out) nije proveden sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o preuzmanju dioničkih društava kao što je to bio slučaj i prilikom preuzimanja većinskog paketa Jadranke od strane istog investitora. Kao što prilikom preuzimanja većinskog paketa Jadranke, iako se javnost uvjeravalo da se ne prodaje društvo već da se samo traži strateški partner, ni većinski dioničari a ni Zagrebačka burza na kojoj su kotirale dionice Jadranke d.d., a ni regulator tržišta (HANFA) nisu pojma imali da uprava društva pregovara u Moskvi s investirom o preuzimanju. Zamislimo na trenutak kako bi se akteri koji za svoju korist trguju s povlaštenim informacijama završili, proveli, recimo u Americi... Kao što ni tada mali dioničari koji su ujedno bili i većinski vlasnici (ili ih je uprava samo tako uvjeravala), tako ni sada mali dioničari nisu znali što im se sprema, odnosno nisu ni znali da su istisnuti dok nisu otišli do bankomata ili dok nisu dobili obavijest od banke o prilivu novca na njihov račun.

Iz obavijesti SKDD vidljivo je da su im dionice oduzete po cijeni od 700 kuna za dionicu, a što je cijena po kojoj je, vrijeme će pokazati, majčica Rusija preuzela većinski paket Jadranke d.d. Naravno tako određena cijena - otpremina - nije određena po zakonu i u zakonitom postupku. Cijena je isplaćena manjinskim dioničarima godinu dana nakon odluke o istiskivanju što znači da je majčica Rusija trebala i svakom istisnutom dioničaru platiti i kamatu u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena za vrijeme od upisa odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar pa do isplate manjinskim dioničarima, dakle za godinu dana. Također jednostrano određena cijena istiskivanja, jednaka cijeni po kojoj je preuzet većinski paket, vjerojatno nije određena u postupku kakav je odredio zakon. Zakon nije odredio da je cijena istiskivanja jednaka cijeni preuzimanja.

„Primjerenost otpremnine moraju ispitati jedan ili više vještaka koje na zahtjev glavnog dioničara imenuje trgovački sud na čijem se području nalazi sjedište društva upisano u sudskom registru. Primjerenost otpremnine podliježe, slijedom odredbe članka 481.a ZTD-a pregledu jednog ili više revizora, koje imenuje uprava ovisnoga društva ili na njezin zahtjev sud u čiji je sudski registar ovisno društvo upisano, a oni moraju izraditi pisano izvješće o obavljenoj reviziji" (izvor IUS INFO; dr.sc. Dragan Zlatović).

Iako su ondašnje „glasine" o ulasku Rusa u Jadranku bile javno demantirane, sadašnji, barem formalni vlasnik Jadranke d.d. nisu neki Rusi već doslovno Ruska Federacija. A zanimljivo je, također, da su vlasnici vila na Čikatu koji su s Jadrankom surađivali prilikom izrade UPU-a Čikat završili u nadzornim odborima Jadranke d.d. i njenim tvrtkama kćerima.

Istiskivanje je, inače, očito obrazac ponašanja investitora i sadašnjeg jedinog vlasnika, države Rusije. Kao što je iz vlasništva istisnuo sve male dioničare, radnike, bivše radnike i građane Malog Lošinja (što li su mu smetali?) istiskuje ih i s javnih površina koje su njemu/njima osobno ili poslovno interesantni (što li mu/im smetaju?). Još u listopadu 2014. g. napisao sam članak Čikat kao vlastito dvorište investitora, koji sam završio riječim: „Investicijski pothvati koji su do sada realizirani - upitna legalnost izgradnje hotela Bellevue, otimanje gradske imovine za nelegalni parking, zatvaranje nerazvrstane ceste kod hotela Punta, namjera opisanog koncesioniranja Čikata - trebali bi izazivati oprez. Protivno dosadašnjoj turističkoj tradiciji, običajima i prostornim planovima, master planovima i strategijama održivog razvoja, povijanjem pred moći investitora o kome ne znamo ništa, na mala vrata nam se bez ikakvog propitivanja natura neki novi koncept. Turizam koji se svodi na zatvorene luksuzne resorte na najvrijednijim lokacijama ograđene žicom i čuvane zaštitarima?"

Iako je Jadranka d.d., bila svjetli primjer privatizacije u nas, jer je bila u većinskom vlasništvu radnika, bivših radnika i građana Malog Lošinja i koja je prije pet, šest godina samo tražila strateškog partnera, nakon 11. siječnja 2019. godine Jadranka d.d. je ruska tvrtka koja malo pomalo s javnih prostora na zapadnoj obali otoka istiskuje građane i turiste Lošinja. Uvala Čikat najočitiji je primjer takve politike istiskivanja javnosti s javnih površina. Zadnje istiskivanje je bilo istiskivanje barki iz uvale Čikat da bi se nesmetano u „Marini Čikat" mogle vezati jahte vlasnika Jadranke i njihovih bogatih prijatelja. Koje nam iduće istiskivanje slijedi?