Nelojalna vlast potiče nelojalnu konkurenciju

Korisnička ocjena:  / 4
LošeNajbolje 

mobilhomeNačin na koji gradonačelnica misli mijenjati UPU Čikat pokazuje da ona potiče nelojalnu konkurenciju omiljenog investitora građanima Malog Lošinja. Ona je zbog toga nelojalna građanima od kojih će uskoro tražiti da glasuju za nju i njenu političku potporu. Gradonačelnica i njena koalicija će slijepo i bezpogovorno usvajanjem izmjena ispunjavati želje investitora, a da pri tome uopće neće razmišljati kakve će posljedice to proizvesti ostalim građanima 

Za oko deset mjeseci započet će službena predizborna kampanja kojom će sadašnja gradonačelnica i njena politička potpora bez zadrške i bez srama tražiti od građana glasačku podršku za novi mandat. Tada će gradonačelnici i njenoj političkoj kliki biti puna usta izraza brige o interesima građana njihovog Grada. A koliko do građana uistinu drži gradonačelnica je jasno pokazala u prethodne tri godine. „Iz aviona" je vidljivo da - osim prazne priče u vrijeme predizborne kampanje - interesi, realni problemi i dobrobit građana nju ne zanimaju. Više je posvećena ugađanju interesima investitora kakav se samo poželjeti može, tko god se iza te formule skrivao, te izgradnji kulta vlastite ličnosti financiranoj proračunskim sredstvima, a poliranom na društvenim mrežama. Koliko drži do građana pokazala je zabranom gradskim vijećnicima da raspravljaju o prijedlogu mjera pomoći građanima i poduzetnicima koje su predložili oporbeni vijećnici nezavisne liste Dubravka Devčića za vrijeme trajanja epidemije koronavirusa. Tom je prilikom bezobrazno pokazala da je interesi građana Malog Lošinja uopće ne zanimaju i da o mjerama pomoći za njih ne želi ni razmišljati. Od tih građana, koji je već tri godine i jedanaest mjeseci uopće ne zanimaju i uglavnom je nerviraju, bez imalo stida zatražit će novi mandat. Ono što je gradonačelnici stvarno važno jest zadovoljavanje i ispunjavanje netransparentnih interesa investitora kakav se samo poželjeti može. Naravno, zbog činjenice da oni koji se skrivaju iza investitora nemaju pravo glasa, već da pravo biranja imaju samo građani koji nju ne zanimaju, njena politička praksa koju složno slijedi raznolika i teorijski i svjetonazorski nespojiva koalicija svodi se na šuplju i ispraznu retoriku o brizi za građane te skrivenu i djelatnu politiku pogodovanja krupnom kapitalu. 

Način na koji se provodi politika nekritičkog pogodovanja interesu investitoru kakav se samo poželjeti može vidljiv je pri izradi prostornih planova. Uglavnom se i rade planovi koje naručuje spomenuti investitor u netransparentnim procedurama, prema fingiranim natječajima i uz redovito kršenje Zakona o prostornom uređenju i ostalih zakona i propisa. Planovi se naručuju usmeno prilikom rođendanskih i drugih partya u vilama na Čikatu ili uz preživanje hrane u Velom žalu. Iako je prostorno planiranje javna stvar, od prijedloga za izradu plana pa do njegovog usvajanja, prostorni planovi koji su interes ovog investitora prikazuju se kao privatna stvar i pravo uskog elitnog kruga u koju se javnost nema šta petljati. Mali elitni krug koji odlučuje o prostornim planovima čine investitor i bogom dani urbanist Knezić koji je u barem troslojnom sukobu interesa, gradonačelnica, te poslušna vijećnička sljedba od jedanaest članova što formalne što neformalne koalicije na vlasti koji će poslušno dignuti ruke za svaki predloženi plan. Koji neće ni pročititi. Svako regiranje građana na predloženi plan i primjedbe u javnom savjetovanju će pred autoritetom moćne gradonačelnice i dvorskog izrađivača plana, uz pristanak jedanaest vijećnika isparit će kao rosa u podne.

Skrivanje razloga i ciljeva

Poznato je od ovaj grad nema nikakvih strategija ni planova dugoročnog razvoja a aktualna gradončelnica nema talenta niti potrebu za strateškim promišljanjem, a još manje za osluškivanjem želja građana. Više ju zanima investitor kakav se samo poželjeti može nego građani, važnija joj je taktika od strategije, bitnije joj je fotkanje na društvenim mrežama i samoreklamiranje nego rješavanje stvarnih i konkretnih problema građana. A u situaciji kada nema strategija razvoja, kad nema jasnih javnih politika ni o čemu, a nema ni javnog postupka prostornog planiranja i kad se skrivaju ciljevi izrade prostornih planova pruža se idealna prilika za pogodovanje. Kako to u naravi izgleda pokazat će nam primjer izrada I. Izmjena i dopuna UPU-a Čikat.

Odluku o izradi toga plana donijelo je Gradsko vijeće na zadnjoj sjednici, a na mig investitora. Da se radi o migu investirora pokazuje materijal na temelju kojeg je Vijeće donijelo odluku o izradi plana u kojem nema ni formalnog prijedloga onoga tko je izradu plana zatražio. U materijalima nema ni stručne analize o osnovanosti prijedloga za izradu plana. Bez formalnog zahtjeva i bez formalne analize opravdanosti zahtjeva gradonačelnica je predložila izradu UPU-a Čikat! Tako ispada da je plan predložila sama gradonačlnica iz čistog hira iako je svima jasno da se ne radi se o njenom hiru već o odrađivanju narudžbe. Zašto se skriva činjenica da je plan naručio investitor kakav se samo poželjeti može? U ovom slučaju nije skriven samo naručitelj plana nego su skriveni i stvarni razlozi i njegovi konkretni ciljevi.

Za ovu priliku pozabavit ću se samo jednim od tri cilja izrade ovoga plana. U ciljevima izrade izmjena UPU-a Čikat se navodi kao cilj preispitivanje i korigiranje smještajnih kapaciteta zone. Zašto gradonačelnica koja predlaže izradu izmjena UPU Čikat misli da treba preispitati i korigirati kapacitet zone? Je li potreba za preispitivanjem posljedica kakvog ukazanja? Naravno da nije. To je posljedica neformalnog naručivanja plana kako je to već navikao spomenuti investitor. Logički je upitna definicija cilja odnosno fraza o preispitivanju i korigiranju kapaciteta, jer cilj ne može biti preispitivanje. Cilj može biti samo korigiranje kapaciteta. Preispitivanje u frazi o cilju služi samo kao kamuflaža za konkretni cilj koji se želi prikriti, a to je povećati kapacitet zone. Investitor, a ne gradonačelnica ili građani, želi povećati kapacitet zone za 1.000 kreveta! Zašto se želi povećati kapacitet zone koji je određen UPU-om Čikat za 1.000 kreveta?
Problem je premali kapacitet kampa Čikat koji je određen vežećim UPU-om Čikat i koji iznosi 3.120 kampera odnosno gostiju. Jadranka kampovi su nekim čudom 12. lipnja 2017.g. ishodili kategorizaciju kampa u kojem je povećala kapacitet kampa sa 3.120 gostiju, koliko je imala po prethodnom rješenju iz 2015. g. i koji odgovara planskom kapacitetu, na 3.810. Spretni, vješti i snalažljivi investitor je uspio od Ministarstva turizma 2017. g. dobiti povećanje kapaciteta kampa sa zakonitih 3.120 na nezakonitih 3.810 kampera. U samoj špici sezone u kampu bude i do 4.500 gostiju. Sjetimo se da je ukupni kapacite zone Čikata ograničen na 5.000 gostiju. Jasno je dakle da je kapacitet zone pretijesan odnosno premalen za potrebe ovog investora. Povećanje kapaciteta zone treba investitoru da bi povećao kapacitet kampa, a da bi legalizirao sadašnje nelagalno stanje odnosno da se riješi rizika da mu se ukine neazakonita kategorizacija. Zahtjev za ukidanje kategorizacije kampa se kiseli u ministarstvu skoro godinu dana i očito će neriješen dočekati i novog ministra. Sama želja investitora da se promijeni plan s ciljevima da se uskladi sa zakonom i propisima je normalna, legitimna i razumljiva. Ali zašto se skrivaju stvarni ciljevi promjene plana i zašto se krši procedura izrade?

Neravnopravna borba privatnog i javnog
Upravo na ovom slučaju se vidi koji su prioriteti gradonačelnice. Odlučila je predložiti takvu izmjenu plana da bi ugodila interesima poželjnog investitora, a da pri tome nije imala u vidu interese građana ili za njih nije marila. U ovom konkretnom slučaju su interesi građana koji iznajmljuju svoje apartmane, a njih je mnogo, i poželjnog investitora suprotstavljeni. Zašto? Zato što će se povećanje kapaciteta kampa pretočiti u povećanje broja mobilnih kućica - mobilhomova, a koje su nelojalna konkurencija apartmanima. Kamp po definiciji nije konkurencija privatnom smještaju. Klasični kamperi koji žele spavati u šatoru ili kamperi koji imaju svoje kampere, kuće na kotačima, koji koštaju koliko i omanji apartman nisu gosti koji koriste usluge privatnog smještaja. Ali problem su mobilne kućice - mobilhomovi kojih je sve više u kampovima jer su izuzetno profitabilni, ali predstavljaju nelojalnu konkurenciju privatnim iznajmljivačima. Mobilne kućice koje u naravi nisu mobilne, - radi se o tipskim građevinskim objektima - koriste osobe koje su inače koristile usluge privatnog smještaja. Mobilne kućice su montažne kuće - apartmani kapaciteta do 6 kreveta, smješteni na atraktivnim lokacijama u šumi i uz more. Zašto su mobilhomovi nelojana konkurencija privatnom smještaju? Zato što se one postavljaju na atraktivnim lokacijama bez ikakvih službenih procedura, ne trebaju građevinske dozvole, ne traže izradu projekata, plaćanje komunalnih i vodnih doprinosa, jeftine su a pružaju sav komfor kao i apartman. Mobilne kućice imaju struju, internet, priključke vode i kanalizacije. Privatni iznajmljivači su svoje apartmane gradili skupo i uglavnom s kreditima, mučili su se s dozvolama i prostornim planovima, uporabnim i ostalim dozvolama. Trošak izgradnje apartmana po krevetu u privatnom smještaju je oko 20.000 - 30.000 €, a u mobilnim kućicama je ta cijena možda i deset puta manja. Zbog toga mobilne kućice predstavljaju nelojanu konkurenciju privatnim iznajmljivačima. U kategorizaciji kampa Čikat iz 2015. g. navedno je da ima 453 kamp parcele s 53 mobilhoma. U nezakonitoj kategorizaciji iz 2017. g. kategorizirane su 504 kamp parcele s 86 mobilhomova, a na mrežnim stranicam na planu kampa Čikat je vidljivo da se unutar kampa nalazi 220 mobilhomova. Jasno je da kapacitet u mobilhomovima prelazi dozvoljeni kapacitet određen Pravilnikom o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata i skupine kampovi. U zadnjih par godina se drastično povećava broj mobilhomova u kampu jer su jako profitabilni. Legitimo je i normalno da investitor želi povećati svoju profitabilnost i da koristi neusklađenost propisa kao i nesposobnost i nefunkcionalnost javne uprave koja omogućava nelojalnu konkurenciju. Ali odgovorna vlast bi morala gledati širu sliku i provjeravati kakvi su utjecaji takvog postupanja i takvog poslovanja na građane ili po javni interes. Jedno od načela prostornog planiranja jest i načelo ostvarivanja i zaštite javnog i pojedinačnog interesa. U članku 11. Zakona se to načelo obralaže:

(1) U svrhu ostvarivanja ciljeva prostornog uređenja nadležna tijela državne uprave, tijela i osobe određeni posebnim propisima i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prosuđuju i međusobno usklađuju javni interes i pojedinačne interese koje moraju poštivati u obavljanju poslova prostornog uređenja, pri čemu pojedinačni interesi ne smiju štetiti javnom interesu.
(2) Javni interes zaštićuje se razgraničenjem prostora za javne namjene primjenom odgovarajućih prostornih normi i prostornih standarda od ostalog prostora vodeći pri tome računa da svi korisnici, koliko je to moguće, podjednako snose teret razgraničenja.

U konkretnom prostornom planu s obzirom da su skriveni i kamuflirani privatni interesi stvarnog naručitelja plana a da nitko ne vodi brigu o posljedicama izmjena jasno je da nije moguće govoriti o primjeni načela zaštite javnog i pojedinačnog interesa i da se zasigurno ti interesi neće usklađivati. Samo će se pobrinuti da se ostvare privatni interesi skrivenog inicijatora izrade plana. Iako su oba suprotstavljena interesa (i privatni i javni) skrivena jasno je da oni stvarno postoje. Jedan je interes vlasnika kampa da poveća kapacitet i da postavi što više mobilhomova koji mu donose ogromnu dobit a jedan je interes privatnih iznajmljivača da se zaštite od nelojalne konkurencije. Način na koji gradonačelnica misli mijenjati ovaj plan pokazuje da ona potiče nelojalnu konkurenciju omiljenog investitora građanima Malog Lošinja. Ona je zbog toga nelojalna građanima od kojih će uskoro tražiti da glasuju za nju i njenu političku potporu. Gradonačelnica i njena koalicija će slijepo i bezpogovorno ispunjavati želje investitora a da pri tome uopće neće razmišljati kakve će to posljedice proizvesti ostalim građanima. Lojalna privatnom investitoru, a nelojalna građanima koji su je izabrali da brine o njihovim interesima trebala bi pročitati Ustav RH koji navodi da vlast pripada narodu koji tu vlast ostvaruje izborom svojih predstavnika. Tako su građani Malog Lošinja izabrali gradonačelnicu da radi za njih. Zbog toga se za vlast koja radi protiv interesa građana može tvrditi da je nelojalna svojim građanima. Iako gradonačelnicu nisu izabrali tajnoviti i netransparentni vlasnici Jadranke d.d. ona je lojalna njima a ne građanima. Nadajući se da su građani površni i da nemaju pameti ponovno će se odvažiti i zatražiti da joj daju povjerenje.
Da je gradonačelnici zaista stalo do građana ovoga Grada, gradska uprava bi bila efikasna, transparentna i na usluzi građanima. Imali bismo učinkovit i funkcionalan sustav zbrinjavanja otpada, ne bismo imali nered u prostoru za koji optužuje opoziciju, a u vlastitom izvještaju o stanju u prostoru tvrdi da je sve „super", imali bismo transprarento poslovanje trgovačkih društava u vlasništu grada, povlačili bismo europska sredstva kojima bismo financirali projekte kojih ona nema, imali bismo javne politike, stvarne strategije razvoja i kriterije koji bi se poštovali. Imali bismo transparento donošenje prostornih planova, ne bi se rasprodavala gradska imovina koju gradonačelnica prodaje kao da joj je to čačevina i to svojim poslovnim partnerima u tajnosti. Sve to prikriva bjesomučnim fejsbučenjem, veselim osmijesima, preglumljenom ljubaznošću, ležernim šetnjama subotom po riječkom Korzu, TV intervjuima s komedijašem i ispraznim govorima kao elementima svoje neslužbene predizborne kampanje u tijeku započete čim je postala vršiteljica dužnosti gradonačelnice.