Akcijska rasprodaja javne imovine

Korisnička ocjena:  / 5
LošeNajbolje 

akcijaOvih dana gradonačelnica je u tišini prodala 2.451 m2 građevinskog zemljišta u Velom Lošinju jednom od dva stalna abonenta na kupovinu gradskih nekretnina – u ovom slučaju Radniku d.d. iz Križevaca. Ni jedan vijećnik, a ni šira javnost o tome nisu informirani jer prodaja je izvedena na način kako privatni vlasnik prodaje svoju djedovinu. No to je samo zadnji primjer nezakonitog raspolaganja gradskim nekretninama koje gradonačelnica uporno nastavlja iako je više puta upozorena na posve jasne i nedvosmislene odredbe Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi

Pa tako članak 48. utvrđuje da gradonačelnik može odlučivati o stjecanju i otuđivanju nekretnina pojedinačne vrijednosti samo do 0,5% ostvarenog proračuna prethodne godine. Odredba kaže da gradonačelnik može sam, ali i ne mora, raspolagati imovinom vrijednosti manje o cenzusa od 0,5% proračuna, ali s imovinom veće vrijednosti od 0,5% izvršenog proračuna jednostavno ne može raspolagati. Takva jasna zakonska odredba prema kojoj predstavničko tijelo odlučuje o raspolaganju, pa dakle i o prodaji nekretnina veće vrijednosti od 0,5% izvršenog proračuna ne može se razvodniti nikakvim pravnim mišljenjima kojima pravni eksperti u Gradu Malom Lošinju brane od kritika i opravdavaju gradonačelničine nezakonite postupke. Tako se pozivaju na navodno mišljenje Ministarstva uprave prema kojem gradonačelnica Malog Lošinja ima pravo s gradskim nekretninama raditi što god hoće. Pa je prije samo par dana za 4,5 milijuna kuna prodala spomenuto građevinsko zemljište u Velom Lošinju notornom kupcu – Radniku d.d. Ovom prilikom ostavimo po strani smislenost odluke gradonačelnice da proda građevinsko zemljište u situaciji kad samo za najam Gradu nedostaje više od dvije stotine stanova i sagledajmo smisao i svrhu savjetovanja s javnosti u Gradu malom Lošinju.

Nepotrebno javno savjetovanje
Gradsko vijeće, odnosno većina gradonačelnici bezrezervno odanih vijećnika, prihvatiti će i novu Odluku o gospodarenju nekretninama u vlasništvu Grada Malog Lošinja. Za tu odluku provedeno je javno savjetovanje, ali kao da i nije. Primjedbe u sklopu javnog savjetovanja iznio je samo autor ovog članka, ali one su uglavnom odbijene ili u najboljem slučaju djelomično privaćene. Pokazalo se da javno savjetovanje u ovom Gradu svodi na formalno ispunjavanje zakonske procedure u kojoj se predložena odluka ne može mijenjati nikakvim argumentima.

Odluka o gospodarenju nekretninama koju će usvojit Vijeće za koji je dan tobože je nova odluka, ali ona je u 95 % sadržaja identična staroj, sada važećoj odluci. Obje odluke imaju isti broj članaka, 27, a po sadržaju su gotovo identične. I obje su nezakonite. I stara i tobože nova odluka o gospodarenju nekretninama predviđaju da gradonačelnica i dalje ima pravo rasprodavati gradsku imovinu kao da je njena privatna. Na u javnoj raspravi iznesena upozorenja o nepreciznosti odluke i nazakonitosti odredbi koje dozvoljavaju da gradonačelnica sama trži gradsku imovinu veće vrijednosti, a kojom prema Zakonu može raspolagati samo Gradsko vijeće, gradski pravni eksperti su samo „odmahnuli rukom" i primjedbe odbacili s prilično nesuvislim odgovorom. Primjedbu da prema Zakonu nekretninama pojedinačne vrijednosti veće od 0,5% izvršenog proračuna raspolaže Gradsko vijeće, te da zbog toga treba dodati novi stavak ili novi članak kojim će se na zakonit način regulirati raspolaganje takvom imovinom na način da nakon provedenog natječaja Vijeće odlučuje o prodaji jednostavno se ignorira. Kao da se radi o nevažnoj pravopisnoj primjedbi ili „tipfeleru". I na tvrdnju da je dosadašnja praksa da Gradsko vijeće donosi samo odluku o raspisivanju natječaja, a da gradonačelnica sama prodaje nekretnine gradski eksperti su sklepali obmanjivački odgovor zašto odbijaju primjedbu, odnosno zašto gradonačelnica prodaje ono što ne smije prodavati. Odgovor vrijedi citirati bez kraćenja:

„Odluka kojom se odlučuje o prodaji nekretnine, odluka je nadležnog tijela kojom se odlučuje o raspisivanju javnog natječaja za prodaju određene nekretnine. Na osnovi te odluke pokreće se postupak njezine prodaje, a odluka kojom gradonačelnik utvrđuje najpovoljnijeg natjecatelja odluka je kojom se samo utvrđuje najpovoljniji natjecatelj kojeg je Povjerenstvo zapisnički odredilo te je tom utvrđenju sukladna. Ista nije odluka kojom se odlučuje o prodaji nekretnine, tj. ne predstavlja raspolaganje imovinom – to je samo tehnička odluka deklaratorne naravi jer je netko drugi (povjerenstvo) izradio rang-listu."

Tko stvarno prodaje gradsku imovinu
Gradski pravni stručnjaci dakle tvrde da je odluka Gradskog vijeća o raspisivanju natječaja odluka o prodaji, a da je odluka gradonačelnice o najpovoljnijem natjecatelju u stvari obična deklaracija jer o tome je već odlučilo Povjerenstvo koje otvara ponude i da je odluka gradonačelnice tom utvrđenju sukladna. Što god ta sukladnost značila. Dakle, odluka kojom gradonačelnica odabire kupca i koja nakon toga potpisuje kupoprodajne ugovore prema gradskim ekspertima nije odluka kojom se odlučuje o prodaji, već samo deklaratorna odluka gradonačelnice koju je u stvari donio netko drugi. A taj netko drugi je Povjerenstvo koje se u Zakonu nigdje ne spominje pa stoga niti nema ovlasti za raspolaganje gradskim nekretninama. Odgovorom na primjedbu iznesenu u javnom savjetovanju stručnjaci iz Grada tvrde da je Gradsko vijeće samom odlukom o raspisivanju javnog natječaja u stvari prodalo nekretninu kupcu kojeg je kasnije formalno odabrala gradonačelnica na temelju odluke Povjerenstva.

Koliko je to besmislena trvrdnja vidljivo je na primjeru uvodno spomenute prodaje privilegiranom kupcu Radniku d.d. Gradsko vijeće je donijelo odluku o raspisivanju javnog natječaja za prodaju nekretnina 1. listopada 2020. g. U zadnjoj točki odluke navodi se i da Grad Mali Lošinj pridržava pravo poništenja javnog natječaja, te da ne prihvati niti jednu od prispjelih ponuda. Dana 5. studenog 2020. Grad je raspisao natječaj, a 26. studenog 2020. g. otvorena je pristigla ponuda. Nakon toga gradonačelnica je donijela odluku o najpovoljnijem ponuditelju – Radniku d.d. Iako nije pitala Vijeće svojom odlukom je potpisala kupoprodajni ugovor s Radnikom d.d. Prema tumačenjima gradskih eksperata Gradsko vijeće u ovom slučaju još 1. listopada 2020. je odlučilo da će prodati nekretnine Radniku d.d.! Teško je probaviti obrazloženje da su nekretnina prodane 1. listopada 2020., a da je ponuda otvorena tek 26. studenog 2020.g. Ostaje nejasno i kako je gradonačelnica znala da Gradsko vijeće neće odustati od prodaje s obzirom da je odlučilo kako zadržava pravo da nekretninu ne proda. Ili pak gradonačelnica ima moći babe Vange pa zna što vijećnici misle. Ili misli da vijećnici nemaju što misliti jer Grad Mali Lošinj je ona.

Za zaključiti kako je sve ovo nezakonito ne treba biti pravni ekspert. Zdrava logika jasno pokazuje da tu nešto ne valja. Ako gradski vijećnici prema Zakonu odlučuju o prodaji nekretnina, kako to da ni jedan vijećnik nema pojma da je gradonačelnica potpisala ugovor i Radniku d.d. prodala za 4,5 milijuna kuna građevinsko zemljište u Velom Lošinju? Kako to da onaj koji je ovlašten da prodaje nema pojma da je nešto prodao? Gradonačelnica i njena bulumenta pravnika tvrdoglavo nam tvrde da se prodaja nekretnina događa u trenutku kad Vijeće donese odluku o raspisivanju javnog natječaja, a ne u trenutku kad ona potpiše kupoprodajni ugovor nakon što sama odabere kupca. Ili se gradonačelnica i njena uprava samo prave budalama ili se stvarno nesposobni shvatiti jasnu zakonsku odredbu o tome tko raspolaže gradskim nekretninama.

Kadija te tuži kadija ti sudi
O kvaliteti predložene odluke o gospodarenju nekretninama u vlasništvu Grada Malog Lošinja uz ignoriranje primjedbi u javnom savjetovanju govori i činjenica da je njome predviđeno da gradonačelnik donosi odluku o utvrđivanju najpovoljnijeg natjecatelja, a na koju natjecatelji imaju pravo prigovora u roku od 8 dana od dana primitka odluke. O prigovoru - naravno - odlučuje gradonačelnik. Dakle, prema predloženoj odluci žalitel će se morati žaliti onome tko je donio odluku na koju se žali! Pravno i zdravorazumski besmisleno. Naravno – i nezakonito. Protiv odluke o odabiru najpovoljnijeg natjecatelja ne postoji zakonska mogućnost žalbe nezadovoljne stranke. Radi se o pojedničnom aktu gradonačelnika. Iako na gradskoj sisi parazitira bulumenta pravnika izgleda da niti jedan ne zna za odredbu članka 77a. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi koji glasi:

„Protiv pojedinačnih akata predstavničkog tijela i općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana kojima se rješava o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, ne može se izjaviti žalba, već se može pokrenuti upravni spor."

Bez obzira na tu vrlo jasnu odredbu Zakona primjedba kojom se traži brisanje nezakonite odredbe je odbijena. Naravno, odbijena je bez obrazloženja. Predlaže se Odluka kojom se daje pravo strankama na žalbu na odluku na koju prema zakonu nema mogućnosti žalbe. Istovremeno se daje pravo gradonačelnici kojeg nema u modernim pravnim sustavima – da odlučuje o žalbi koja nije dopuštena te da bude istovremeno prvo i drugostupanjsko tijelo. Ona je prvostupanjsko tijelo koje donosi odluku, ali i drugostupanjsko tijelo koje odlučuje o žalbi na svoju vlastitu odluku; Onaj tko je nešto odlučio će o istome i presuditi po žalbi. Kao u izreci kadija te tuži, kadija ti sudi kojom se želi reći da nema pravde i da sve ovisi o volji onoga tko ima moć.

Bog je prvo sebi stvorio bradu
Odlukom je predviđena i nezakonita odredba kojom se ograničava pravo prvenstva kupovine gradskih nekretnina u korist susjeda. Naravno Zakon o vlasništvu jasno propisuje i definira najpovoljnijeg ponuditelja i ne propisuje nikakva ograničenja odnosno favoriziranja ili protežiranja. Ali predloženom odlukom Grad se obvezuje prodati na javnom natječaju ne onome tko ponudi najvišu cijenu, odnosno najpovoljnijem ponuditelju, već susjedu ako je želi kupiti. Iako je prijedlog nove odluke identičan važećoj odluci u 95 % sadržaja upravo je ova protekconistička odredba nova. Otkud se sad takva odredba pojavila? Zašto baš sad? Možda se razlog krije u tome što je odluku pisala rukovodeća službenica u gradskoj upravi koja je nedavno stekla u vlasništvo nekretninu koja graniči s gradskom nekretninom. Neki zlobnik ili cinik bi mogao zaključiti da je odluku pisala radi sebe. Zanimljvo je i to da je ta gradska službenica nekretninu kupila od notornog Radnika d.d., a javna je tajna i to da kao osoba od povjerenja Radniku d.d. kao vjernom kupcu gradskih nekretnina pruža i pravne usluge. Time se barem djelimično ostvaruje ideal da gradska uprava treba biti servis građana. Ona jest servis samo ne građanima već velikim investitorima. Treba biti pošten i reći da odredba kojom se favorizira susjed u javnim natječajima kakva je predviđena odlukom ne ide u korist samo službenici koja je sastavila prijedlog odluke. Više će koristi imati pretplatnici na gradske nekretnine Radnik d.d. i investitori kakvi se samo poželjeti mogu s obzirom da su oni uglavnom na ovom otoku susjedi svima, a najviše naravno Gradu Malom Lošinju.

Ubacivanjem ovakve odredbe ekipa s kojom je Grad u opjevanoj sinergiji nema potrebu licitirati na javnim natječajima već mogu mirno kao dobri susjedi, čekati rezultate natječaja i birati hoće li ili neće platiti izlicitiranu cijenu. Do usvajanja ove odluke se snalaze uz pomoć trikova. Tako je na ovom zadnjem natječaju Radnik d.d. kupio ponuđene nekretnine gotovo po početnoj cijeni, a zanimljivo je da je ponudu predao na pošti u Malom Lošinju, a ne u pisarnici Grada ili u pošti u Križevcima – i to poslijepodne zadnjeg dana roka. Netko maliciozan mogao bi zaključiti da je čekao kraj radnog vremena da bi bio siguran da se nitko drugi nije javio na natječaj. A kako je mogao saznati da je jedini natjecatelj? Pa zbog već spomenutog efekta sinergije ...