Ima nečeg dirljivog, pomalo djetinjastog, ali i simboličkog u korištenju broda „Nerezinac" kao kulise za predizbornu kampanju. Povlašteno, isključivo pravo korištenja prisvojila si je aktualna gradonačelnici Ana Kučić i kandidatkinja za ponovni izbor. Ganutljivu emotivnu vezanost za taj brod pokazala je objavom brojnih fotografija, pa je na službenoj FB stranici, svom glavnom mediju za komuniciranje s građanima čak uklonila naslovnicu s prizorom lošinjske obale i natpisom LOŠINJ Prvi od 1000 otoka da bi objavila sliku tog broda iz ptičje perspektive ⮞
Ovih dana brod je bio mjesto na kojem je poput razgaljene djevojčice na ljetovanju pozirala za fotografiju uz tobožnji intervju u Nacionalu. Naslov 'Nisam klasična političarka, želim dokazati što mogu učiniti umjesto da stojim sa strane i kritiziram' snažno je odudarao od snimljenog prizora, što je vrlo umjesnim učinilo današnji komentar „a i ovaj članak iz Nacionala sa fotografijom u nedoličnoj pozi pokazuje da je obična instagramuša".
No vrhunac ove izborne kampanje s brodom kupljenim novcem iz gradskog proračuna kao kulisom je video spot pod naslovom „Grad za tebe." U njemu Lošinj više nije prvi od tisuću otoka kakav je bio u prethodnoj kampanji i dobar dio proteklog mandata Ane Kučić, nego je degradiran na samo poseban među njima. Kandidatkinja za gradonačelnicu u hodu recitira niz fraza o zajedništvu, snazi i izazovnim vremenima praćena maršom nijemog skupa svojih kandidata za vijećnike.
No što se može smatrati simboličnim u ovakvoj scenografiji izborne kampanje Ane Kučić i lošinjskog HDZ-a? Simbolična je činjenica da brod „Nerezinac" nije ono čime ga se prikazuje, kao što ni predizborna obećanja Ane Kučić o zajedništvu nisu ono čime se prikazuju. Četiri godine njezinog mandata su protekle u zajedništvu, ali zajedništvu njezine samovolje s pasivnošću i podređenosti većine Gradskog vijeća i neprijateljstvu prema i najmanjim znacima kritike. To je teško nazvati imenom zajedništvo.
A što je zapravo brod „Nerezinac"?
Prema sadržajima na službenoj gradskoj web stranici radilo se o investiciji za – citiram – „obnovu posljednjeg primjerka plovila tipa Lošinjski loger. Nadalje, navodi se da je to „projekt rekonstrukcije 120 godina starog posljednjeg primjerka plovila tipa Lošinjski loger ..."
Na web stranici Turističke zajednice Mali Lošinj piše: „Inače, poznati teretni brod star više od 100 godina spomenik je lošinjske brodograđevne tradicije te pretvoren u interpretacijski centar na otvorenom, dočarava i interpretira bogatu pomorsku i brodograđevnu baštinu otoka Lošinja. Vrsta je teretnog jedrenjaka koji je služio za prijevoz drva, vapna, pijeska i ostalog tereta. Iako nekad mnogobrojan na sjevernojadranskim otocima, postoji samo jedan poznati preživjeli primjerak i to upravo ovaj lošinjski. Pretpostavlja se da je izgrađen oko 1880. godine, a obnavljan je godinama kako bi se doveo u prvobitno stanje".
Dakle, govori se o obnovi posljednjeg primjerka plovila tipa Lošinjski loger, spomeniku lošinjske brodograđevne tradicije i da postoji „samo jedan poznati preživjeli primjerak i to upravo ovaj lošinjski".
A što o tome kažu organizatori i izvođači projekta? Na panou pored mjesta gdje je privezan piše:
Drveni motorni jedrenjak „Dražica“ nakon obnove preimenovan u „Nerezinac“)
je vrijedan primjerak tradicionalne brodogradnje i kao takav je upisan 2010.
godine na listu zaštićenih kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike
Hrvatske. Jedrenjak je obnovljen po uzoru na lošinjske logere s kraja 19. St.
Dakle, ne piše da je to posljednji primjerak plovila tipa Lošinjski loger, ne piše da je spomenik lošinjske brodograđevne tradicije niti piše da postoji „samo jedan poznati preživjeli primjerak i to upravo ovaj lošinjski". Piše da je ono što jeste: Jedrenjak obnovljen po uzoru na lošinjske logere s kraja 19. St.
