Nakon prijetećih najava da bi dorađena materija trebala širom otvoriti vrata privatno-komercijalnom ograđivanju plaža, međutim, strasti su se ipak donekle primirile. Predlagatelj zakona, Ministarstvo mora i prometa, na koncu nije uvrstio tu mogućnost u posljednji nacrt, iako jest neke druge sumnjive momente koji nisu vidljivi otprve ⮞
U paketu raznih zakona do kraja godine osvanut će pod saborskim božićnim drvcem i onaj koji se odnosi na pomorsko dobro i morske luke. Između kompletne legislative koja inače djeluje neumoljivo uspavljujuće na prosječnu publiku, sa svim svojim začkoljicama i suhoparnim pravnim rječnikom, ta je konkretna zakonska tematika definitivno u vrhu oskudne i ekskluzivne atraktivnije ponude. Generalno, smatra se da su ljudi ovdje na malo što osjetljivi kao na opće pravo pristupa užem obalnom pojasu Jadrana i samome moru.
Nakon prijetećih najava da bi dorađena materija trebala širom otvoriti vrata privatno-komercijalnom ograđivanju plaža, međutim, strasti su se ipak donekle primirile. Predlagatelj zakona, Ministarstvo mora i prometa, na koncu nije uvrstio tu mogućnost u posljednji nacrt, iako jest neke druge sumnjive momente koji nisu vidljivi otprve.
Lako je odmjeriti javno raspoloženje: već tjednima u toku je e-savjetovanje, i potrajat će do 17. prosinca, pa se po tamo zabilježenim reakcijama može ustanoviti ponajprije kako sudionici listom imaju prigovor na formalni okvir rasprave. Onemogućeno im je, naime, komentiranje pojedinačnih članaka, umjesto kojeg imaju priliku osvrnuti se isključivo na čitava poglavlja. To je pak protivno državnom Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata.
Ujedno je posrijedi jak povod za alarm, jer malo tko vjeruje da je takav rijedak potez odigran slučajno, dok se odlučuje o najvećem javnom dobru u ovoj zemlji. Podalje od eliminirane direktne opasnosti zagrađivanja plaža, dakle, zacijelo bi bilo uputno provjeriti druge moguće zakonske klopke, a postavljene u interesu onog istog već spomenutog privatnog biznisa.
Našemu svijetu u ovakvim situacijama obično na um pada ona legendarna alanfordovska diferencijacija na plaže za bogate i plaže za siromašne. Uvjerljiva je, realna i efektna, te ne štedi sarkazma kroz kakav se dade ispucati ljuta frustracija uslijed standardne, planetarne socijalne nepravde. No svejedno se političko i pravno mešetarenje pomorskim dobrom ne odvija samo u domeni gotovih plaža, kao što otkriva i ovaj legislativni primjer. Odnosno, pokazuje da bi obalu, iliti sve naše Vruje – da se oslonimo na jedan od najpoznatijih slučajeva – lakše bilo preizgraditi legalno, po propisima.
Prije svega, zakonodavac nudi širok brisani prostor za gradnju na koncesioniranom području, pa slobodno dajmo mašti na volju. Ili naprosto počujmo najavu s jedne nedavne panel-rasprave na kojoj je kazano da će se prvi red do mora uskoro pretvoriti u drugi, jer se nasipanje obale nastavlja bez pauze. I to dok se po klimatskim promjenama očekuje globalno dizanje morske razine i, upravo obrnuto, pretvaranje prvog reda u nulti.
Uglavnom, temeljni problem s koncesijama nastaje već zbog toga što ih dodjeljuju lokalne vlasti čiji se budžeti hrane sličnim akvizicijama, naročito tamo gdje nema druge ekonomije izvan turizma, a takva nam je obala danas gotovo u cijelosti. Kad još čujemo da nacrt zakona nije usklađen s propisima za prostorno planiranje morskog područja koji nisu ni doneseni, a trebali su biti prije godinu i pol, postaje jasnije o kakvom je potencijalnom žarištu makinacija riječ.
Uputstvo iz Bruxellesa za usvajanje takvog propisnika nije ni prva ni zadnja direktiva Europske unije koju Hrvatska ne stiže ispuniti na vrijeme. Na nesreću, njezino ignoriranje moglo bi biti među najizrazitije toksičnima, u pravnom smislu, baš s obzirom na postojeću graditeljsku euforiju na ovdašnjem dijelu Jadrana. Hrvatska morska obala, sa svim otocima, čini se neiscrpnim gradilištem, a zapravo je već odavno krajnje ugroženo.
Ruku na srce, zakonopredlagatelj je u ovoj verziji teksta predvidio milijunske kazne za bespravnu gradnju na pomorskom dobru. Reklo bi se da će tako doskočiti premnogima bezobzirnim ilegalnim graditeljima, ali samo ako ne znamo da u biti nema tko prijaviti njihovo nedjelo, izaći na teren i napraviti zapisnik. Jer, nadležnosti oko toga gube se negdje u pličini između lučke kapetanije, komunalnih redara i državnog inspektorata.
Neće stoga pomoći ni planirano organiziranje registra gradnje na pomorskom dobru sa stanjem zatečenim 2011. godine, kad je situacija detaljno snimljena. Zaludu sve takve i slične mjere ako uopće nema za to striktno ovlaštenih i motiviranih javnih ili državnih tijela i službenika. Da ne spominjemo kako samovolji lokalnih šerifa nitko ne kani ozbiljno stati na kraj, još otkako se po medijima govorka da bi im trebalo smanjiti broj.
Redizajn države, teritorijalni i lokalno-upravni, doduše, posve je druga tema, sa zasebnim minskim poljem antidemokracije u koji se lako zabasa uslijed prezira spram javnih službi. Pitanje izloženosti javnog dobra lošim utjecajima, s druge strane, tiče se prvenstveno državnih vlasti koje očito i dalje podržavaju sivu zonu mogućnosti zloupotrebe.
S tim u vidu, pripremimo se na vladino hvalisanje tobože dotjeranom legislativom koja će spriječiti daljnje gadosti s prisvajanjem obale i mora. Potom dočekajmo novu seriju afera s nasipanjem uvala, betoniranjem stijena, ograđivanjem prolaza, zidanjem apartmana. Samo ne zaboravimo između toga održati budnim nepovjerenje i otpor prema regulatoru i kapitalu u dosluhu, jer će jedino o tome ovisiti budući razmjeri ove svakako pogubne prakse, i njezini odjeci na tržištu nekretnina po svim redovima do mora.
LUPIGA.COM: BOŽIĆNI POKLON: Zakonske klopke u interesu privatnog biznisa
Komentari:
Što mi se čini važnim reći za kraj godine, a državnog plana se tiče?
Ukupno gledajući, zamjena kune za euro i ulazak u Schengen su dobro došla događanja, ali sobom nose i negativne eksternalije.
Kao članica euro zone, koristit ćemo beneficije snage eura, a kretanje ljudi i roba unutar Schengena bit će olakšano i jeftinije. S druge strane, Narodna banka Hrvatske gubi mogućnost monetarne intervencije i dužna je slijediti politiku Europske centralne banke, koja će odlukama podupirati snažne i moćne. Koliko ćemo biti snažni i moćni ovisit će o našoj vlastitoj ekonomskoj i fiskalnoj snazi, jer monetarna nam više nije u rukama.
Preko naše, sada Schengenske granice, će lakše, osim turizma, cirkulirati i kriminal svake vrste, a polovinom slijedeće godine strana poduzeća moći će kupovati zemljišta izravno, bez da u Hrvatskoj osnuju poduzeća. Postajemo alternativni dom europskim građanima platežne moći više od naše, koji s lakoćom kupuju ono što naši, slabije plaćeni ili osiromašeni građani, moraju prodati.
Cijene hrane kod nas su više nego u mnogim drugim zemljama EU, što će naročito biti vidljivo sada, kada cijene budu izravno usporedive u eurima. Kupuj hrvatsko i "oženi" kupca na hrvatski način, postaju dva lica iste medalje.
U svemu tomu, a direktno vezano uz to, slijedeće godine u Sabor dolaze na čitanje i usvajanje dva važna zakona: Zakon o pomorskom dobru i Zakon o prostornom uređenju. U oba zakona su podvaljene opasne mine.
U Zakonu o pomorskom dobru četvore oči valja držati otvorene kada su koncesije u pitanju, betonizacija prirodnih plaža i otimanje obale od javnosti, a u prijedlogu Zakonu o prostornom uređenju krije se perfidna podvala takozvanog “robinzonskog turizma” i gradnje u svrhu “palijativne skrbi” koja otvara mogućnost gradnje u zaštićenom zelenom pojasu.
U javnoj raspravi je na prijedlog Zakona o prostornom uređenju došlo gotovo 500 stručnih i pojedinačnih primjedbi. Toliko je loš. I onda se pitaš, pišu li ga oni koji nemaju pojma ili oni koji itekako “imaju" pojma.
Sabor će, a iznimno je delikatna materija sadržana u dva gore spomenuta zakona, imati zadaću i odgovornost, odlučiti o stvarnoj sudbini hrvatskoga prostora i ljudi.
Što se obnove Zagreba tiče, a koja je svedena na obnovu javnih zgrada, kao i o obnove Petrinje, gdje je izostala i ova druga, plaćala se ona u kunama ili eurima, u Schengenu ili van njega, potpuno je svejedno nastavi li Vlada prakticirati dosadašnju neposobnost. Jer, podsjetimo se, Europska komisija nam je dodijelila 680 milijuna eura za obnovu javnih zgrada Zagreba i 300 milijuna eura za obnovu javnih zgrada Petrinje i Banovine. Da ne morate zbrajati sami - radi se o jednoj milijardi bespovratnih eura. Brdo para. Bez dostojnih rezultata.
Stoga bi gospođa Van der Layen, na njenom prvom posjetu hrvatskom Schengenu, prvoga dana Nove godine, osim s euro kavicom na Trgu bana Jelačića, morala s razlogom biti počašćena barem jednom euro banijskom kavicom u praznom, nepostojećem, centru Petrinje.
youtu.be/o9XNGXt2Isk
Kako bi mu dobro stajala uniforma, jaoooo, a kako bi se tek smješkao u kameru.
‘Ekstremno bizarna’ afera
Povod je bila afera koju je premijer Plenković nazvao “ekstremno bizarnom” jer je Tramišak izjavila medijima da je primala prijetnje zbog odluke da neće produljiti jedan ugovor o dogradnji softvera, no o tome nije prethodno obavijestila premijera. Tramišak je rekla kako su informacije o prijetnjama dolazile preko osoba koje su obavljale poslove u Ministarstvu te joj dobronamjerno prenosile te komentare.
“O svemu nisam obavijestila premijera Andreja Plenkovića iz razloga što je Ministarstvo nadležno za upravljanje fondovima i informacijskim sustavom, bila je isključivo moja odgovornost i obveza kako i na koji način će Ministarstvo funkcionirati. Zato nisam ništa htjela govoriti premijeru, ništa nije dolazilo do Vlade niti je Vlada bilo kakvu odluku o tome trebala donositi”, kazala je.
Plenković je potom izjavio da je o prijetnjama ministrici Tramišak doznao iz medija i takvu situaciju opisao kao “ekstremno bizarnu”. “Ne znam da se ikada dogodilo da je bila neka situacija da netko od članova Vlade ima informaciju o tome da mu se prijeti, ili posredno ili direktno, a da se to ne deklarira meni kao premijeru, ministru unutarnjih poslova ili policiji“, rekao je Plenković. U medijima se tada spekuliralo da Tramišak od početka mandata u Vladi nije uživala premijerovo povjerenje jer je bila kadar Ivana Anušića, osječko-baranjs kog župana i potpredsjednika HDZ-a, čiji odnosi s Plenkovićem nisu bili dobri. No, Plenković je tada ipak odustao od smjene Tramišak, tvrdili su mediji, upravo zbog protivljenja Anušića.
telegram.hr/.../...
Ako je netko neurotičan, onda je to sam premijer. Da je netko njemu prijetio kao što su njoj, taj bi napravio svjetsku dramu. A ovi poslušnici oko njega samo znaju gazdi isplažena jezika mahati repom.
Izvori bliski smijenjenoj ministrici europskih fondova, Nataši Tramišak, govore kako između nje i premijera Andreja Plenkovića nikada nije bilo povjerenja, a da su pravi problemi za Tramišak počeli u trenutku kada je odbila produljiti ugovor za informatički sustav eFondovi tvrtki Omega Software i dodijeliti ga Financijskoj agenciji.
Prvi ugovor o razvoju sustava eFondovi s Omega Softwareom još je 2016. godine potpisao tadašnji ministar, Tomislav Tolušić, a 2018. i 2019. godine, ali na bitno veće iznose, obnavljala ih je Gabrijela Žalac, čiju iznuđenu smjenu premijer Plenković nikada nije prebolio. Nikada nije razjašnjeno zašto takav žal za Žalac, a određeni HDZ-ovi krugovi prazninu popunjavaju informacijama koje navode na zaključak da je Žalac bespogovorno radila ono što je premijer očekivao.
Na tom je tragu i priča kako je Plenković preko svojeg savjetnika lobirao kod Tramišak da sklopi posao s Omega Softwareom, što je ona odbila te izradu informatičkog sustava povjerila Fini.
Prijetnje zbog softvera
Ispada kako je Plenković navijao da posao s Ministarstvom fondova EU dobije tvrtka u kojoj je suvlasnik bio Miroslav Škoro, a Tramišak, koja nije nastavila putem Žalac, nego je to odbila i posao izrade sustava eFondovi dala Fini, dobila je prijetnje kao i predsjednik Uprave Fine Dražen Čović, s time da je Tramišak bila spremna tražiti azil u Bruxellesu. Neki mediji tvrdili su da Fina nije napravila ništa na poslu koji im je dodijelila nasljednica Gabrijele Žalac, nego je za projekt težak 12 milijuna kuna angažirala privatnu tvrtku Gauss d.o.o. iz Osijeka. No, izvori bliski Tramišak uvjeravaju da to nije točno.
jutarnji.hr/.../...
Male nijanse postoje, ali čim je u obranu skočila notorna Sanja Modrić, te "naš" na portalu dežurni komentator RDx (snob, Dandy, krampus, Legolas...) sve mi je jasno.
Smijenjena je:
- uz obrazloženje subjektivnog karaktera
- bez učešća DORH-a, USKOK-a ili OLAF-a
- ukinula je dodjelu EU novca kandidiranjem "najbržeg prsta".
Mi obični građani ne sudimo prema osobama novinara nego prema odnosu činjenica i komentara koje novinari pišu.
Zna se zašto se učlanjuje u HDZ to je isto činjenica, kao i kakav je bio sudski epilog suđenja.
Činjenica je da nisu svi članovi HDZ-a za trajektnu luku Mrtvaška a i sumnjam da su svi za golf na Mataldi. Neki su zasigurno protiv, pa čak i aktivno.
Sve su to činjenice. To je tako u politici.
I još nešto je činjenica, taj i takav HDZ ne bi mogao nikako prismrditi vlasti na legalni način, da ga vi "obični građani" niste svojim glasovima izabrali.
Tu se praviš ne znam kako ekstra pametan, a na ulici si manji od
makova zrna, bojiš se čovjeka pogledati u oči. Luzeru.
glaspodravine.hr/.../
To je "prava strana povijesti", nikad u povijesti zabilježena koncentracija moći koja mrvi sve pod sobom.
I "oporba" i "vladajući" podložili su se toj hegemoniji, samo se povremeno, da zavaraju "birače" kako bi oni imali iluziju izbora, malo na kratko (na kraju donesu iste zakone i odluke, ma tko god bio na vlasti) udalje s "pravog puta". I onda jedni druge optužuju "da nisu na pravoj strani povijesti". Igrokaz za stoku sitnog zuba.
Citiram iz napisa od prije šest godina:
Za hrvatsko je gospodarstvo od Agrokora zapravo važniji samo turizam, još jedan sektor koji zadnjih godina privlači velike ruske investicije. Najizdašnija dosad stigla je na Lošinj, gdje su ruski milijarderi Aleksej i Dmitrij Ananiev preuzeli turističku tvrtku Jadranka. U turističke kapacitete na Lošinju već su uložili stotinjak milijuna eura, planiraju potrošiti do 300 milijuna, a logističku podršku u tom poduzetničkom poduhvatu dobili su od lokalnih vlasti na čelu s bivšim gradonačelnikom Malog Lošinja, danas HDZ-ovim ministrom turizma Garijem Cappellijem.
Kad Rusi marširaju
www.portalnovosti.com/.../
ŠČ
Samo bahato, sva su ti stranačka vrata otvorena.
Ko šiša ljude na Baniji koji ni nemaju vrata.
Stigao joj hadezeovac branitelj s kruzera pa mora njemu tražiti parcele po Liškom da brižni nesposobni tajkun dobije još koju, malo mu je ovo gdje je sagradio nelegalnu viletinu.
novilist.hr/.../...
Pa ako se se ukidaju koncesijska odobrenja, a uvode dozvole koje daje predstavničko tijelo jedinica lokalne samouprave na temelju natječaja to će biti dodatni motiv za osvajanje i zadržavanje vlasti pod svaku cijenu. Pogotovo za vlast na ovim otocima zbog otvaranja mogućnosti gradnje u zaštićenom zelenom pojasu
"Plenković predstavnicima Srba u Hrvatskoj: Hvala na lojalnosti i podršci već 7 godina"
google.com/.../2426922.aspx
Izgleda da ovo sve o čemu pišete, ili ne postoji, ili koalicijskim partnerima - ne smeta nimalo.
...ako je sve "isto kao i na ovim otocima", imamo li i ovdje neki sličan primjer, deklarativno ljuto oporbenog medija čiji ključni ljudi pomažu održati HDZ na vlasti?
Showing results for "sapienti sat"
Search instead for "sapiensi sat"
A najviše se razumije u lignje i škarpoče. Bit će da je po struci priučeni ribar.
Lumenu, rugam ti se cijelo vrijeme (nisi zamijetio da sam ostavio i nekoliko prsvopisnih grešaka, č i ć...)
Google majstore...skre tničaru rasprave...lati nski nije tema članka...