Dvojac bez kormilara
/ 2
- Detalji
- Kategorija: Politika
- Objavljeno Utorak, 17. 01. 2023.
- Arsen Mujagić
Zakone se obično ne povezuju s osobnosti autora, ali u novom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (dalje ZPDML) moći će se zapaziti osobni pečat i povezati ga s konkretnim osobama. Jak osobni pečat ovom zakonu zakonu daju dvije osobe. To su skromni ministar Butković – sam sebe skromno opisuje kao osobu tek prosječnih intelektualnih kapaciteta – i ambiciozni državni tajnik Josip Bilaver ⮞
Zašto predloženi zakon ima njihov osobni pečat? Zato što taj dvojac godinama vodi ministarstvo na način da žmiri, tolerira i čak potiče nezakonitu praksu kršenja sadašnjeg ZPDML, a ovim prijedlogom zakona i njegovim rješenjima želi da se takva nezakonita praksa legalizira. Dakle, novi zakon bi u osnovi samo legalizirao nezakonitu praksu i privatizaciju pomorskog dobra kao općeg dobra koju oni godinama toleriraju. Zbog toga je jasno da su ova zakonska rješenja po mjeri i volji dvojca koji već godinama drma Ministarstvom i pomorskim dobrom na sumnjiv i sporan način.
Iz loše prakse upravljanja pomorskim dobrom koju ministar i državni tajnik toleriraju može se zaključiti da u Ministarstvu ne znaju ili ne žele znati razliku između općeg, javnog i privatnog dobra. Pitanje je ne razumiju li ili se samo prave da ne razumiju pojam općeg dobra, jer sudeći prema praksi ovom dvojcu bez kormilara opće dobro je isto što i javno dobro, a javno dobro tretiraju kao svoje privatno dobro. Od sva tri pojma opće, javno i privatno duo fantastikus jako dobro razumije i pravilno shvaća samo pojam privatnog dobra.
Zakon je nesumnjivo napisan da bi omogućio pravatizaciju pomorskog dobra kao izuzetnog vrijednog područja koji ima i ustavnu zaštitu. Kako je moguće pored jake ustavne zaštite privatizirati pomorsko dobro? Kao i svaku ozbiljniju pljačku, privatizirati pomorsko dobro, ali ne samo plaže, može se jedino – zakonom. Tako i ovaj prijedlog ZPDML sadrži vidljive i manje vidljive putove privatizacije pomorskog dobra. Što muči i što je preokupacija autora ovog prijedloga Zakona možda govori i činjenica da se u sadašnjem, još uvijek važećem Zakonu pojam koncesija navodi 58 puta, a u ovom prijedlogu Zakona čak 419 puta. U važećem Zakonu ne postoji kao zaseban pojam isključenje dijela pomorskog dobra iz opće upotrebe (čitaj privatizacija plaže) ali je u novom prijedlogu u čl.2. uveden kao poseban pravni pojam – isključenje dijela pomorskog dobra iz opće upotrebe i još mu je precizirano značenje kao da ljudi ne razumiju što to znači.
Izabacivanje tržišne utakmice iz županijskih luka
O privatizaciji plaža kao dijela pomorskog dobra se s pravom u javnosti puno govori i puše na hladno. Iako u sadašnjem ZPDML nema isključenja dijela pomorskog dobra mi već imamo dvadesetak ograđenih plaža odnosno plaža s isključenjem iz opće upotrebe. Sada bi javnost trebala vjerovati ovoj dvojci autora zakona, kojima nestane zapljenjena 35-metarska jahta sa suhog veza, da neće biti ograđivanja plaža koje upravo zakon omogućava.
O ograđivanju plaža je puno napisano i bit će još toga napisano. Ali pomalo ispod radara prolazi još jedan oblik privatizacije u županijskim lukama koju kuha spometnuti dvojac. Radi se o privatizaciji lučkih djelatnosti od strane župana i stranaka, HDZ-a i SDP-a, odnosno praktičnoj legalizaciji dosadašnjeg nezakonitog i neustavnog poslovanja županijskih lučkih uprava.
Dosadašnja praksa u županijskim lukama najkraće se može opisati kao nelagalna privatizacija županijskih luka od strane pojedinca ili stranke kojoj pripada pojedinac u milosti ministra.
Pojedinac je župan koji sam imenuje upravna vijeća lučkih uprava iako je to u suprotnosti sa sadašnjim ZPDML koji određuje to pravo osnivaču odnosno skupštini. Dakle, pojedinac umjesto predstavničkog tijela imenuje upravno vijeće koje ne odgovara skupštini već županu. Na takav način pojedinac upravlja radom županijskih lučkih uprava. I tako vođene županijske lučke uprave protivno važećem Zakonu same obavljaju lučke djelatnosti koje bi se morale koncesionirati. Pa tako županijske lučke uprave kao neprofitne javne ustanove obavljaju komercijalne – gospodarske djelatnosti umjesto da ih obavljaju registrirani poduzetnici putem koncesija kako je to predviđeno važećim ZPDML. Osim što je takva praksa protivna vežećem Zakonu protivna je i Ustavu Republike Hrvatske koji jamči poduzetničku i tržišnu slobodu. Suprotno tome Butković i Bilaver iz županijskih luka istjeruju poduzetnike i tržišnu slobodu, a uvode monopol javnopravnih tijela u nesputanom i nekontrolabilnom obavljanju gospodarske djelatnosti.
Kako to u naravi izgleda pokazuje primjer Županijske lučke uprave Mali Lošinj. Pojedinac, Zlatko Komadina umjesto Skupštine PGŽ postavlja svoje upravno vijeće koje vodi neprofitnu javnu ustanovu. Ta neprofitna javna ustanova, koju vode županovi i stranački provjereni kadrovi, protivno ZPDML umjesto da javnim natječajem odabere koncesionara za obavljanje lučke djelatnosti priveza i odveza jahti u nautičkom dijelu luke sama obavlja tu djelatnost jer je vrlo unosna. Kako je ŽLU Mali Lošinj neprofitna javna ustanova tako ih u njihovom nezakonitom obavljanju gospodarske djelanosti nitko ne kontrolira pa mogu raditi što god žele. Pa to i rade – rade što i kako žele. Tako je npr. ŽLU Mali Lošinj samo od naplate nautičkih vezova 2018. g. inkasirala 7,4 milijuna kuna, a rekordne 2019. tek 4,6 milijuna kuna. Naravno, računi temeljem kojih se naplaćuju vezovi nisu fiskalizirani, na njih se ne obračunava PDV niti se plaća porez na dobit iako se radi o gospodarskoj djelatnosti.
Zbog tako „volatilnih" prihoda bez ikakve kontrole i činjenice da lučke uprave barem u Primorsko-goranskoj županiji vode provjereni SDP-ovi kadrovi koje svojom voljom imenuje župan Komadina Akcija mladih je s pravom javno izašla s optužbom da su lučke uprave u PGŽ-u SDP-ova Fimmi medija.
Prijedlogom novog zakona Butković i Bilaver žele baš legalizirati takvo nezakonito i neustavno vođenje županijskih lučkih uprava. Slučajno? Ako se sjetimo tko su autori zakona može se sa sigurnosšću zaključiti da slučajnosti nema.