Kad Butković i Bilaver pišu zakon
/ 2
- Detalji
- Kategorija: Politika
- Objavljeno Utorak, 24. 01. 2023.
- Arsen Mujagić
Građani Hrvatske baš nemaju sreće. Zakon o prevažnom i neprocjenjivo vrijednom pomorskom dobru piše se u Ministarstvu mora pod nadzorom ministra Butkovića i državnog tajnika Bilavera. Koliko im građani mogu vjerovati da će osigurati zakonsko svojstvo općeg dobra pomorskom dobru govori i činjenica da nisu uspjeli sačuvati ni veliku jahtu na suhom vezu ⮞
Kako je pred nosom hrvatskim vlastima iščezla blokirana 35 metarska jahta tako će i pod „zakonom sumnjivih namjera", ako sadašnji prijedlog bude usvojen, nestati i opće dobro.
Dakle, ekipa koja je čuvala blokiranu jahtu zakonom želi čuvati pomorsko dobro, a kako je čuvala jahtu tako će čuvati i pomorsko dobro. I kao što je za nestanak jahte ministar preuzeo odgovornost smijenivši troje podređenih tako će i za čerupanje pomorskog dobra preuzeti osobnu odgovornost smjenujući nekog ravnatelja uprave ili vratara svom ministarstvu.
Na upozorenje nevladnih udruga i aktivista da se prijedlogom Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama omogućava ograničenje opće upotrebe pomorskog dobra, njegovo ograđivanje i naplata ulaska na plaže, a u konačnici njihova privatizacija krenulo je isčuđavanje i spinanje iz ministarstva i od glavnih aktera ove farse sa novim zakonom. Tako su se ministar i njegov državni tajnik isčuđavali tvrdnjama udruga i javnosti pa su za medije prilično iznervirani izjavljivali da se plaže neće privatizirati ni ograđivati. Početkom jeseni ministar je putemo medija rikao da nema govora da će se sada plaže ograditi i privatizirati i tvrdio ja da toga u zakonu nema. Kako vjerovati ministru kojem utekne velika jahta sa suhog veza u novom zakonu neće biti ni riječi o privatizaciji da plaža? Naravno da mu nije za vjerovati. Pogotovo što je u zakonu koji je uputio pred Vladu, a Vlada u Sabor na usvajanje, uveden kao poseban pojam isključenje dijela pomorskog dobra iz opće upotrebe što nedvojbeno jeste korištenje pomorskog dobra na način koji potpuno isključuje opću upotrebu dijela pomorskog dobra.
Što Butkoviću i Bilaveru znači isključenje iz opće upotrebe – recimo – plaže? Običnom građaninu koji zna „zbrojiti dva i dva" jasno je da na pomorskom dobru isključenom iz javne upotrebe neće moći ni prići. Pomorsko dobro, uređena plaža koja je isključena iz opće upotrebe jest privana plaža. To što nije dozvoljeno ograđivanje plaže ne znači da se plaže neće privatizirati odnosno ne znači da su neograđene plaže u općoj upotrebi i da su takve plaže svima dostupne. Dovoljno je tek da se plaža kojoj se isključuje opća upotreba obilježi i da se kontrolira.
Iak se u prijedlogu Zakona navodi da se javne plaže ne smiju ograditi, a to je navodno garancija da nema privatizacije plaža, u čl. 86. se navodi da davatelj koncesije, regionalna samouprava, odlučuje o stupnju ograničenja opće upotrebe. Dakle može biti i zakonska mogućnost isključenja iz opće upotrebe. Zašto se u podjeli plaža nalazi i morska plaža ispred hotela, kampa i turističkog naselja? Zato da bi se za takvu plažu mogla ishoditi koncesija na zahtjev bez javnog natječaja. Pojednostavljena konkretizacija puta za privatizaciju plaža prema Butović-Bilever zakonskim kućnim čarolijama izgleda ovako: vlasnik hotela ili kampa će dobiti koncesiju na zahtjev prema čl. 65. bez javnog natječaja (jer je – eto – plaža dio njegove funkcionalne cjeline) i davatelje koncesije (županija a ne JLS) će prema čl. 86. odlučiti isključiti takvu plažu iz opće upotrebe. Dakle dvokorakom, preko dva članka imat ćemo privatizirane plaže ispred hotela, kampa, naselja, vile itd. koju će moći koristi samo hotelski ili gosti kampa ili osobe kojima će koncesionar dozvoliti kupanje na plažu pod koncesijom.
Papagajskim citiranjem odredbe da se ne smiju ograđivati javne plaže koja se kao krunski dokaz da se plaže neće privatizirati tek je skretanje pažnje Butkovića i Bilavera od čitanja ostalih odredbi članka koje omogućavaju laganu privatizaciju. Ali privatizacija plaža tek je dio problema koji nosi ovaj štetan i neustavan zakon.
