Ministarstvo mora procjenjuje da predloženi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama neće utjecati na gospodarski rast i zaposlenost, no kao glavni argument za njegovo donošenje navode se upravo mogućnosti velikih ulaganja. Čini se da logika ne stanuje u Ministarstvu mora ...⮞
Prema zakonskoj obvezi Ministarstvo mora je objavilo procjenu učinka i ispunilo potrebni obrazac iskaza procjene učinaka predloženog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Već u toj procjeni Ministarstvo se našlo u raskoraku samo sa sobom, ali i s javnošću. Javnost – pogotovo stručna javnost – procjenjuje da bi predloženi zakon imao veliki učinak na gospodarstvo, na zaštitu tržišnog gospodarstva, da bi imao bitan socijalni učinak, utjecaj na rad i tržište rada, na zaštitu okoliša i u konačnici – na zaštitu ljudskih prava. Suprotno tome Ministarstvo mora procjenjuje da zakon ne bi utjecao na gospodarski rast niti na zaposlenost, da ne bi imao učinka na zaštitu tržišnog natjecanja.
Tvrdi se da ne bi izazivao socijalne učinke i utjecaj na tržište rada i na zaštitu okoliša te da bi bio bez utjecaja na ljudska prava (vjerojatno zato što kupanje na plaži nije ljudsko pravo). Dakle, Ministarstvo nasuprot javnosti učinke predloženog zakona ocjenjuje dijametralno suprotno.
Ako pretpostavimo da su u Ministarstvu koncentrirani pamet, stručnost i politička odgovornost i po toj logici mu trebalo vjerovati nameće se umjesno pitanje; ako je prema očekivanim učincima predloženi zakon toliko nebitan – zašto se tako uporno gura usprkos žestokom protivljenju javnosti? Učinci usvajanja ovakvog zakona bili bi – tvrde u Ministarstvu – nebitni, ali brani ga se i gura kao da je njegovo usvajanje pitanje života ili smrti.
Neželjeni susret na plaži
Ministarstvo mora, dakle, procjenjuje da predloženi Zakon neće utjecati na gospodarski rast i zaposlenost, no glavni argument za njegovo donošenje su upravo mogućnosti velikih ulaganja. Čini se da logika ne stanuje u Ministarstvu, ali pred saborskim odborima i u javnosti se privatizacija, pardon, »koncesioniranje« hotelskih ali i ostalih plaža prikazuje kao nužna pretpostavka za velika ulaganja u turizam. To se moglo čuti i u saborskim raspravama, ali i u neformalnim uvjeravanjima i lobiranju pobornika ovog zakona. Nezgodno je suviše javno izlagati argument kako je neprihvatljivo da se pored gosta koji noćenje plaća 500 € nađe siromašak koji žvače paradajz i mesni narezak. Pobornici predloženog zakona na plaže žele uvesti socijalnu segregaciju. Pisci zakona i njegovi naručitelji žele onemogućiti „bliski susret treće vrste" bogatog gosta i siromašnog kupača.
Segregacija na plaži je, dakle, preduvjet velikih ulaganja u turističku infrastrukturu! Iako je u podlozi svake segregacije nemoralnost, sada se pred javnosti opravdavaju neustavna i društveno neprihvatljiva zakonska rješenja koja bi ozakonila socijalnu segregaciju kao uvjet za velika ulaganja. A s druge strane Ministarstvo mora tvrdi da predloženi zakon ne bi imao utjecaja na gospodarski rast!
Dakle, predloženim zakonom uveli bismo turistički apartheid, a da od toga kao društvo ne bismo imali nikakve koristi. Ali – eto – zakonski bismo spriječili horor situaciju da se na plaži susretnu bogati gosti s koktelima na ležaljci sa siromašnim kupačima s ručnicima. Ovakvo što sliči šaljivoj epizodi iz nekog stripa o Alanu Fordu, ali riječ je o ozbiljnom prijedlogu Zakona o pomorskom dobru. Zakon izgleda kao da ga je pisao Max Bunker pod pseudonimom Josip Bilaver.
Argument kojim se opravdava potreba za zakonom odaje namjeru privatizacije
Ali tu šalama nije kraj. Na tvrdnje da se novim zakonom namjerava omogućiti privatizaciju plaža iz Ministarstva su tvrdili da su to nebuloze i da toga u zakonu nema. Iako početna verzija zakona navodno nije omogućavala privatizaciju plaža kako je to tvrdila Inicijativa Javno Je Dobro, Bilaver je nakon toga ubacio odredbu o zabrani ograđivanja plaža koje će se koncesionirati. Ako nije bilo opasnosti od privatizacije plaža zašto je naknadno ubačena odredba da se plaže ne mogu ograđivati? Jasno je da ta odredba služi umirivanju uznemirene javnosti, čime je Ministarstvo priznalo da mogućnost privatizacije postoji. Naravno da zabrana ograđivanja plaža ne isključuje privatizaciju odnosno isklučivanje plaže iz opće upotrebe. Naravno da ljudi nisu blesavi, kako to misli Bilaver, i da shvaćaju što je stvarna namjera. A namjera je privatizirati plaže što se nesvjesno potvrđuje obrazloženjima o nužnosti izbjegavanja „bliskih susrete treće vrste" na našim plažama kao preduvjetom za ulaganja u naš turizam. Ministarstvo, dakle, argumentima kojima opravdava guranje zakona potvrđuje da želi privatizirati plaže, a kad se prijedlog zakona upravo zbog toga napada, onda iz Ministarstva tvrde da su to nebuloze.
Funkcionalna cjelina kao predigra privatizacije
Umetanje odredbi o zabrani ograđivanja funkcionalnih cjelina odnosno plaža koje su funkcionalne cjeline nekih objekata je samo bacanje prašine u oči. Ako se iz pomorskog dobra posebno izdvajaju plaže i ako se one dijele na prirodne i uređene, a ako se uređene pak dijele na javne, hotelske i posebne, te ako se pri tom hotelske plaže protivno kauzalnoj logici proglase dijelom funkcionalne cjeline – jasno je da postoje posebni i prikriveni planovi. Da ne postoje posebni planovi s funkcionalnim cjelinama tada bi hotelske plaže bile samo ono što i sad jesu – plaže odnosno pomorsko dobro. Ti posebni, prikriveni planovi mogu biti samo planovi privatizacije.
Zakonom kojim bi se plaže vodile kao funkcionalne cjeline kriomice, na mala vrata uvela bi se masovna privatizacija plaža. Ako svaki hotel, kamp i turističko naselje smješteno pored mora može koncesionirati plaže jasno je da će svaki hotel, kamp i turističko naselje pored mora imati svoju plažu. Danas i kad nema zakonske mogućnosti da hotel ima svoju plažu već postoji nekoliko hotelskih plaža. Ako se usvoji ovakav zakon imat ćemo stotine funkcionalnih cjelina i tek nešto malo javnih plaža. A to nam se tvrdoglavo gura s budalastim obrazloženjem da nije dobro za naciju da se se na plaži sreću bogati gosti i siromašni kupači. I k tome se priznaje da zbog uvođenja sanitarnog kordona između bogataša i sirotinje na plažama mi kao društvo nećemo imati koristi. A zašto se to onda radi?
Ministarstvo mora u kope strategija u špade
Da je privatizacija plaža koju gura Ministarstvo mora nelogična ili suluda, pokazuje šutnja Ministarstva turizma o tome, ali i Strategija održivog turizma do 2030. godine koju je Hrvatski sabor usvojio nedavno, 16. 12 .2022. U tom dokumentu se uopće ne predviđa sve ovo što s plažama žele činiti Butković i Bilaver. Reklo bi se, upravo obrnuto piše u toj strategiji.
Tako se u Strategiji navodi da su prirodni i antropogeni resursi važni za hrvatski turizam i to se potkrepljuje rezultatima istraživanja TOMAS 2019 koji pokazuju da je najomiljenija aktivnost turista u Hrvatskoj plivanje/kupanje. Istraživanje koje je bilo podloga za izradu strategije je utvrdilo da je Hrvatska dobro pozicionira u nizu aspekata koje su ispitanici naveli kao važne pri izboru inozemne destinacije, i to kao destinacija ugodne klime (80 %), čistog mora (76 %) i odličnih plaža (72 %). I pored toga i takve Strategije razvoja održivog turizma koju je usvojio Hrvatski sabor i koja dakle obvezuje sve pa pa i Butkovića i Bilavera, ovaj dvojac prijedlogom zakona o pomorskom dobru protivno strategiji i zdravoj pameti i interesima turista želi prtljati po plažama. Po plažama za koje 72% turista misli da su ovakve kakve jesu – odlične.
Kad Bilaver brine o općem dobru mešetari trljaju ruke
Na prvi pogled se čini da nema nikakve logike da se plaže smatraju funkcionalnim cjelinama turističkih naselja. I nema za turistička naselja koja su već izgrađena. Ali trgovačke logike ima u privatizaciji plaža turističkih naselja koja se grade ili će se graditi. Jasno je da bi elitna turistička naselja koja bi imala svoje privatne plaže imale i neprocjenjivu vrijednost. Baš zbog onih elitnih turističkih naselja koji su se počela ili se tek planiraju graditi Bilaver uvodi funkcionalnu cjelinu plaže turističkog naselja.
Čudnom zemljopisnom koincidencijom u Bilaverovoj izbornoj jedinici gradi se turističko naselje Lioqa, smješteno iznad ugljanske plaže. Do javnog istupa saborske zastupnice Peović na internetu se reklamirala prodaja luksuznih apartmana s privatnom plažom. Dan nakon njenog istupa privatne plaže su postale perfektne plaže. No bude li ovakav prijedlog zakona usvojen – perfektne plaže će se opet moći reklamirati kao privatne, a cijene apartmana će se utrostučiti. To je trgovačka logika koja Bilavera vodi u forsiranju nakaradnog i neustavnog nasrtaja na opće dobro, odnosno javne plaže.
Usvajanje ili odbijanje ovako predloženog zakona otkrit će ima li u ovom društvu zdrave pameti. Razloga za optimizam baš i nema...
Komentari:
Zanimljivo je da gostu uporno smeta zavičajno porijeklo naše gradonačelnice , a da to ne komentiraju oporbeni vijećnici ( 1. pravilo komentiranja članaka na ovom portalu )
Kakve veze ima gdje se nalazi čija djedovina?
Koliko vidim, samo jedna osoba, (vidi sliku gore) se ku*či svojom djedovinom.
Ne znam čemu sad odjednom čuđenje, da kandidati govore o sebi a ne o drugima.
Vjerojatno je procijenila da će joj to donijeti glasove više nego da su joj djedovi, ne znam, pričam na pamet iz Bjelovara ili sl...
Još nešto, budućnost pripada onima koji imaju djecu, da njeni djedovi nisu imali djecu, ne bi ni nje bilo.
Europa, Hrvatska, pa tako i naš otok, neće pripadati onima koji imaju skuplji auto, više nekretnina, više imovine, dionica ili slično. Ovaj otok pripadat će onima koji će imati više djece. Ovo sve drugo, je privremeno i okačite mački o rep.
HDZ je izvor, tok i ušće rijeke korupcije, a konačan prijedlog Zakona o pomorskom dobru je tsunami koji će je konačno izliti iz korita”
www.nacional.hr/.../
Možda će reći koju pametnu o plažama kao što je trubio o uhljebima na mare monadi.
Trubio o temi za koju bi njegovu sliku staviti u vodič za uhljebarij.