Od fikusa do kaktusa

• 

Korisnička ocjena:  / 9

LošeNajbolje 

Detalji

Kategorija: Politika

Objavljeno Nedjelja, 11. 06. 2023.

Arsen Mujagić

Treba imati visok prag tolerancije na demagogiju profesionalnih političara da se prihvati preporuku gradonačelnice Ane Kučić za čitanje uratka izvjesnog Edija Prodana objavljenog kao oglas u Novom Listu jer ona kaže kako vjeruje da ga vrijedi pročitati. Bez imalo ustručavanja tekst s istaknutom oznakom da je sponzoriran ona naziva intervjuom premda će ga kao takav, sponzoriran, građani Malog Lošinja platiti oko 5.000 € ⮞

No zbog nesretne kombinacije nedostatka karaktera da se odupre sirenskom zovu Ane Kučić na čitanje svog „intervjua" s mazohističkom sklonosti prema lošoj literaturi i stečene otupjelosti na demagogiju autor ovog članka ga je pročitao.

Uobičajeno je da novine mole, a ponekad i plaćaju za intervjue, no ovdje imamo bizaran slučaj da Ana Kučić novcem građana Malog Lošinja plaća novinama da pod formom intervjua izloži piar floskule sročene u njenom uredu uz pomoć vanjskih savjetnika.

No to je najmanja ludost u ovoj skupom, besmislenom, iščašenom i neukusnom medijskom ispadu jer njime zapravo pokazuje pravo lice osobe koja sama sebi javno tepa da nije klasična političarka. Kao da je to nešto pozitivno! Njezin recital koji je Novi list prenio s potpisom Edija Prodana kao intervju pokazuje koncept političkog djelovanja koji se svodi na prikazivanje vlastitog nerada, neuspjeha i nesposobnosti kao rad, uspjeh, i sposobnost. To je djelovanje bez sadržaja u kome se sve svodi na formu; narodski rečeno izvana gladac iznutra jadac. Da bi sve to moglo držati vodu do naredne predizborne kampanje potrebno je mnogo proračunskih sredstva, ovakvih »intervjua«, plaćenih video – televizijskih uradaka, objava na društvenim mrežama ...

Od fikusa do kaktusa
Gradonačelnica, dakle, vjeruje da vrijedi pročitati, tekst koji samo glumi novinarski uradak, a u naravi radi se o native oglašavanju – dakle o svojevrsnoj medijskoj obmani. Objavljena pitanja i odgovori proizvod su amaterskog djelovanja gradske piar službe, a ne novinarski uradak. Umjesto plaćenog oglasa Ane Kučić o tome kako je ona uspješna i važna osoba koji nitko ne bi čitao Novi list nam, kao njen promidžbeni agent, podmeće kamuflirani reklamni oglas pod intervju. A što se reklamira u tom oglasu?

Reklamira se lik i djelo Ane Kučić kakve ona želi prikazati javnosti, iako je svojom političkom karijerom pokazala da je malo toga bilo što joj može poslužiti za reklamu. Potpisnik »intervjua« neukusno reklamira njen lik već uvodom u tekst kojim gradonačelnicu opisuje kao osobu s velikim i bogatim političkim iskustvom, koja je jako cijenjena, kao osobu nove generacije političara, onih koji ispred ideologije stavljaju ljude i njihove potrebe i političara koji nikad ne odbacuju dobre prijedloge bez obzira na to iz kojeg tabora dolazili. Svakome tko je imalo upućen u njen rad i njene odnose s oporbom jasno je da se u najboljem slučaju radi o pjesničkoj slobodi potpisnika, a ne o objektivnom opisu Ane Kučić. Pravi novinar bi u pravom intervjuu u ostatku teksta i dokazao ovu uvodnu tvrdnju. Što Edi prodan nije učinio.

Veliko političko iskustvo Ane Kučić može se svesti na metamorfozu Ane Kučić od fikusa do kaktusa na adresi Riva lošinjskih kapetana 7. Prvo je tri mandata provela kao fikus prethodnog gradonačelnika, a zadnja dva mandata kao gradonačelnica postala je kaktus. Kao zamjenica svog prethodnika bila je šutljiva i nevidljiva, baš kako dolikuje fikusu u kutu ureda, a kao gradonačelnica je poput kaktusa izbacila bodlje da se zaštiti od kontakta sa svojim službenicima i građanima. Jedini prihvatljiv kontrolirani kontakt s javnosti joj je jednostrano obraćanje preko društvenih mreža i medija. Kao ni bilo koji drugi tehnokrat uhljebničkog tipa ni ona se ne oslanja na neku ideologiju, već umjesto nje ima fiksaciju na vlast.

Samo zbog blizine vlasti, pa makar i bez ikakvuh radnih zadataka i ovlaštenja dva mandata je Ana Kučić u sjeni gradonačelnika glumila simpatizerku HDZ-a da bi mogla opstati kao njegova formalna zamjenica. U HDZ je ušla samo radi podrške svojoj kandidaturi za gradonačelnicu, a ubrzo se nametnula i za predsjednicu ogranka. Zbog svega toga tvrdnja potpisnika reklame da ona ljude stavlja ispred ideologije je tlapnja bez osnove u realnost. Ništa se ne može staviti ispred nečega što zapravo ne postoji. Pa tako ni ona ne može ljude staviti ispred ideologije kad ideologije ona nema.

A koliko drži do ljudi i do dobrih prijedloga pokazuje to što je rastjerala iz gradske Uprave sve što je vrijedilo i imalo karakter, a za pročelnicu imenovala izrazito prilagodljivu osobu. Koliko je otvorena za prijedloge koji dolaze iz bilo kojeg tabora vidi se po tome što je svaki prijedlog oporbe toliko razdraži da ga dočeka na nož i iznosi optužbe o uroti suflera izvan Vijeća.

Nezahvalni stručnjaci
O tehnici vladanja utemeljenoj na alternativnim činjenicama, obmanama i blefovima najbolje govori sam naslov iznad sponzoriranog članka koji citira mudru spoznaju Ane Kučić: »Ni dodjela stana više nije dovoljno privlačna da bi se stručni ljudi doselili na Lošinj«. Da je to proziran blef dokazuje činjenica da Ana Kučić stručne ljude ne vabi stanovima niti je to ikad pokušala. Upravo obrnuto; i stručni ljudi, kadrovi koji su potrebni otoku, na primjer liječnici koji sami dođu brzo odlaze jer im upravo Ana Kučić ne može ili ne želi dodijeliti stan. Ti ljudi koji su sami došli i pokušali riješiti stambeni problem odlaze jer u tome ne uspijevaju. Kako to, kako to? Stručni ljudi koji sami dođu ne mogu dobiti gradski stan, a Ana Kučić tvrdi da ne može dovesti stručne ljude jer – kaže – dodjela stana više nije dovoljno privlačna da bi se stručni ljudi doselili na Lošinj! Istina je da stanove Ana Kučić ne nudi – jer ih nema. Promašena stambena politika Ane Kučić rezultirala je smanjenjem gradskog stambenog fonda u njenom mandatu. Najveći izdaci su za renoviranje stanova (i poslovnih prostora) za deficitarne kadrove koji jako nedostaju gradu – frizerkama. Nemamo obiteljske doktore ali imao obiteljske frizerke.

Naravno realnost i suprotne činjenice nisu spriječili Anu Kučić da u naslovu kao uvodu u „intervju" laže i obmanjuje javnost, a sebe prikazuje tragičnim likom, nedužnom žrtvom objektivnih okolnosti na koje ona sama ne može utjecati. Stvarni nedostatak stanova Ana Kučić skriva lažnom tvrdnjom da nezahvalni stručni radnici ne žele doći na otok iako im ona nudi stanove.

Zaštitnik a ne protivnik bespravne gradnje
Sličan raskorak između stvarnosti i njenih pokušaja da je lažnim intervjuom prikaže drugačijom provlači se manje-više kroz cijeli članak. Tako se pokušava prikazati hrabrom i odlučnom u borbi protiv bespravne gradnje iako je u stvarnosti njen zaštitnik. Umjesto da konačno počne raditi svoj posao koristeći političku moć darovanu izbornim uspjehom i akvizicijom većine u Gradskom vijeću raspoložive zakonske ovlasti i nadležnosti koje ima gradska uprava u borbi protiv bespravne gradnje – svjesna tog problema – ona se tek pridružila inicijativi za zaustavljanje bespravne gradnje istarskih i drugih gradova i općina. A pridruživanjem beskorisnoj internet aplikaciji za prijavu bespravne gradnje Ana Kučić pokazuje ustrajnost u glumljenju borbe protiv bespravne gradnje na otoku, a ne samu borbu.

Koliko je u tome licemjerna pokazuje slučaj njenog oca i masovne bespravne gradnje na području Liski-Kurila. Otac Ane Kučić, tobožnje borkinje protiv bespravne gradnje, bespravni je graditelj koji je na svom, ali dijelom i na gradskom terenu postavio dva stara kontejnera s fingiranim krovom. Ta dva kontejnera su nakon zadnjeg članka o bespravnoj gradnji u hitnom postupku legalizirani kao poslovni objekt. Naravno da nakon takvog slučaja nije skandal niti kad komunalni redar umjesto da uklanja bespravne „nastambe" na Liski sam bespravno gradi. Nije skandal tada ni kad predsjednik Gradskog vijeća zatvara javni put.

Umjesto da je svome ocu, komunalnom redaru kojem je nadređena i svom predsjedniku Vijeća naredila da sami sruše to što su bespravni gradili i radili ona se protiv bespravne gradnje bori pridruživanjem nekakvoj političkoj inicijativi i u naravi jednoj besmislenoj aplikaciji.

U Gradu kojeg se uništava bespravnom gradnjom, u Gradu u kome su bespravni graditelji otac gradonačelnice, komunalni redar i predsjednik Gradskog vijeća gradonačelnica sponzoriranim „intervjuom" na račun Grada javnosti prodaje čuđenje, zabrinutost i žalost zbog velikog problema bespravne gradnje koja je uzela maha. Iako javno prodaje priču o obvezi da s jednakom pažnjom i ljubavlju očuvamo nasljeđe i predamo ga budućim generacijama svojim djelima pokazuje da joj nije stalo ni do nasljeđa ni do ljudi. Zanima je samo zadržavanje svoje pozicije moći i za to će žrtvovati i nasljeđe. Ali neće se prestati predstavljati predanom čuvaricom nasljeđa i hrabrim borcem protiv bespravne gradnje.

Lupetanje o potrošnji vode
Budući da je površna osoba bez temeljnog znanja, ali i bez potrebe da ulazi u suštinu problema s kojim se susreće, pa se njena retorika temelji na fraziranju, poštapalicama, ponavljanju tuđih riječi i stručnih termina koje usput pokupi, svako malo ispali neku glupost. Doduše, nepažljivom slušatelju i čitatelju lako promakne da je neka naizgled mudra misao Ane Kučić u stvari budalaština. Tako se u tobožnjem intervjuu dotakla i vodoopskrbnog sustava izjavivši: »Najveći gubitci na jezeru su zbog sunčeva zračenja, a potrošnja vodoopskrbnog sustava značajno ovisi o hidrološkoj godini. Vodoopskrbni sustav ima kapacitete za praćenje povećane potrošnje, a znatne su rezerve u smanjenju gubitaka...«. Citirana tvrdnja gradonačelnice je višeslojna budalaština. Naime, vodoopskrbni sustav upravo ono što ta jezična konstrukcija doslovno znači; to je sustav koji se sastoji od pumpi, cijevi, ventila, šahti, vodosprema kojim se potrošače opskrbljuje vodom. Dakle, vodoopskrbni sustav nije potrošač vode nego medij preko kojeg se transportira voda od crpilišta (izvora) do potrošača, pa je besmisleno raspravljati o potrošnji sustava koji ne troši vodu. On ju tek transportira. Vodu troše ljudi, a ne sustav. No gradonačelnica brka pojmove potrošač i gubitak – vodoopskrbni sustav nema potrošnju nego tek svoje gubitke. Budalasta je i njena tvrdnja da potrošnja – ma na što god mislila pod tim pojmom – znatno ovisi o hidrološkoj godini. Ne, potrošnja uopće ne ovisi o hidrološkoj godini nego ovisi o volji i ponašanju ljudi. Hoće li padalina biti više ili manje, kakva će bit hidrološka godina, uopće ne utječe na potrošnju vode. To će tako biti sve dok vode u Vranskom jezeru ima dovoljno vode, odnosno dok ne nastane nužda za redukciju.

Iako sustav ima gubitke, a vodu može trošiti samo čovjek, iako nema ograničenja potrošnje zbog hidroloških razloga, gradonačelnici se svidjelo izvaliti glupost da »potrošnja vodoopskrbnog sustava značajno ovisi o hidrološkoj godini«. Koliko god to njoj samoj i površnom čitatelju zvučalo mudro, to je budalaština. Ako sponzoriranom potpisniku „intervjua" ova glupost nije promaknula, on se nije potrudio da intervenira u predložak koji mu je zadan.

Nakon intervjua slijedi definiranje financijske konstrukcije
Potreba gradonačelnice da poteže pitanje izgradnje, odnosno rekonstrukcije Zračnog pristaništa Mali Lošinj, iako se stvarno ne događa ništa, pažljivom čitatelju i poznavatelju prilika može biti nejasna i činiti se nemotiviranom. Ničim izazvana gradonačelnica izjavljuje kako je ishodovana građevinska dozvola koja je štoviše čak izvršna, te da sad slijedi i definiranje financijske konstrukcije projekta Zračnog pristaništa Mali Lošinj. Iako je jasno da od tog projekta još dugo neće biti ništa Ana Kučić ga ističe radi napuhavanja slike o svojoj važnosti jer to je velik projekt, velika prilika, s velikim potencijalom i velikim pozitivnim utjecajem na budućnost otoka.

No taj veliki projekt je trenutno tek velika prilika za još jednu veliku obmanu Ane Kučić. Od njega još dugo neće biti ništa, a pogotovo ga neće biti u njenom mandatu – i to dobrim dijelom njezinom krivnjom. Tvrdnja o tome da sada slijedi definiranje financijske konstrukcije projekta je manipulacija kojom se želi stvoriti dojam da ona nešto radi na važnom projektu. Naime, građevinska dozvola je izvršna već više od tri godine, pa je nejasno zašto bi tek sad nakon tri – četri godine od mogućeg početka gradnje slijedilo definiranje financijske konstrukcije.

Definiranje financijske konstrukcije, dakle, nije počelo nakon ishođenja građevinske dozvole, nije počelo ni prije tri, ni dvije, a niti prošle godine nego slijedi tek nakon njenog „intervjua". To može proći samo kod njenih najvećih obožavatelja, vjernih fejsbuk podupiratelja i ponekog neupućenog klijenta. Ostaje nejasno i tko će to sad početi definirati financijsku konstrukciju.

Grad koji je maleni i nebitni partner i koji jedva osigurava vlastito temeljno funkcioniranje? Većinski suvlasnik Jadranka d.d. koja spletom geopolitičkih okolnosti više nije investitor kakav se samo poželjeti može i koja više nema nikakve financijske mogućnosti? Lošinjska plovidba koja godinama nije u stanju investirati u Rujnicu? Jedini koji ima mogućnosti ali sigurno neće ulagati u neprofitabilan projekt jest Radnik Križevci. Tko će i kad definirat financijsku konstrukciju? Oni koji ne mogu i oni koji to ne žele sad počinju definirati financijsku konstrukciju?

Navedene objektivne činjenice o nemogućnosti investiranja nisu odgovornost Ane Kučić, ali ona je odgovorna zbog javnog obmanjivanja da se nešto radi ili dešava oko investicije u lošinjsko zračno pristanište.

Ali krivica odnosno propust blagoglagoljive gradonačelnice u ovom slučaju ipak postoji. Kao formalno istaknuta stranačka osoba koja s ministrom prometa ima izvrsne odnose,  kako to oboje rado javno obznanjuju, ništa nije učinila da omogući financiranje rekonstrukcije zračnog pristaništa. A mogla je i morala je. Mogla je i morala se potruditi da taj projekt uđe u NPOO (Nacionalni program oporavka i otpornosti) i time osigura bespovratna EU sredstva – ali to joj očito nije palo na pamet.

Tko ju je spriječio da predloži taj projekt u NPOO? Zračne luke Split i Dubrovnik su financirane bespovratnim EU sredstvima. Tako će i Zračna luka Zadar iz NPOO povući 11 milijuna eura jer se netko u Zadru sjetio to kandidirati. Ali Ana Kučić se toga nije sjetila iako stalno mantra o rekonstrukciji zračnog pristaništa i navodi ga kao strateški projekt Grada.

Red alternativnih činjenica, red podvala, red obmana ...
Iako je bespotrebno izradila Plan razvoja cresko-lošinjskog otočja do 2027. pod izlikom da joj je potreban za povlačenje EU sredstva iz NPOO projekt rekonstrukcije zračnog pristaništa uopće nije ni u njenom Planu. Zračno pristanište se nalazi u Planu tek u sažetku analize stanja u poglavlju infrastrukturnih sustava kao postojeće stanje. Projekt rekonstrukcije zračnog pristaništa o kome govori gradonačelnica se ne nalazi ni u njenom Planu. Nalazi se tek u dodatku Plana, u jednoj stavci tablice „Popis projekata" sa predviđenim iznosom od 262,5 milijuna kuna. U strateškom okviru Plana, viziji i prioritetnim i posebnim ciljevima i mjerama nigdje se ne spominje zračno pristanište. Nema ga ni u pokazateljima ishoda. Zračno pristanište se dakle tek nalazi u dodatku Plana u jednoj tablici u jednoj stavci. Iako se rekonstrukcija zračnog pristaništa ne nalazi u Planu razvoja, iako je nema u NPOO, iako suvlasnici nemaju nikakve mogućnosti financiranje i iako je svjesna da od lošinjskog aerodroma nema ništa, da je to kako se danas kaže – netema – Ana Kučić priča o definiranju financiranja i stvara privid da ona nešto radi na tome.

Sva ta obmana je tek u funkciji održavanja slike u javnosti da je ona važna, bitna i da nešto važno i veliko radi.

Cijeli intervju je u sličnom tonu, red alternativnih činjenica, red podvala, pa red obmana uz puno površnosti i floskula. Najava gradnje golfa, solarnog postrojenja za sušenje MKO, intenziviranja poljoprivrede su tek tlapnje u funkciji prilagođavanja realnosti slici koju Ana Kučić želi prikazati javnosti. Slika koju ona želi projicirati bez obzira koliko to košta je da je ona stalno vedra, sposobna, vrijedna, da neumorno radi za „naše" građane, da je gradska uprava dobro ugođen orkestar stručnjaka, a da je grad prosperitetan i da se razvija.

Egzodus ljudi s otoka, nedostatak liječnika i uopće stručnih radnika, nedostatak stanova, izostanak investicija, masovna bespravna gradnja, neadekvatno zbrinjavanje otpada, nefunkcionalna i zapuštena gradska uprava, svakodnevne afere, nezadovoljni građani su realnost od koje bježi Ana Kučić u sponzorirane prikaze i razgovore s blagonaklonim novinarima. To je realnost koju ona želi sakriti. Medijski nastupi, objave na društvenim mrežama, fingirani intervjui, plaćeni i prikriveni oglasi su alat koji obilato koristi kako bi javnost uvjerila da je sve što radi baš onakvo kakvo prikazuje.

Ovim plaćenim oglasom koji se podmeće kao intervju želi nas uvjeriti da je sposobna političarka nove generacije koja ispred ideologije stavlja ljude i njihove potrebe i koja nikad ne odbacuju dobre prijedloge bez obzira na to iz kojeg tabora dolazili. Ono što bi moglo biti tragično i opasno po građane Grada Malog Lošinja jeste – da Ana Kučić zaista vjeruje u to.