Pravna država na čekanju
/ 1
- Detalji
- Kategorija: Politika
- Objavljeno Četvrtak, 22. 08. 2024.
- Arsen Mujagić
Pravnom se državom smatra država utemeljena na vladavini zakona u kojoj funkcioniranje vlasti kontrolira neovisno pravosuđe. Republika Hrvatska je pravna država. Navodno. Jer tako je zapisano u Ustavu RH kao temeljnom pravnom aktu koji u teoriji obvezuje sve i svakog. No svi znamo da tome nije tako. Većini građana iskustvo pokazuje da pravne države imamo samo u tragovima ⮞
Razlozi za to su višestruki i složeni, a jedan od najočitijih razloga ili uzroka jest činjenica da ne postoji neovisno pravosuđe. Ovom prilikom navodim samo jedan od primjera kako pravosuđe funkcionira i to na primjeru jednog rješenja Visokog upravnog suda (dalje u tekstu - VUS).
Ovih dana, krajem kolovoza 2024., primio sam poštansku obavijest o prispjelom pismenu. Pojma nisam imao o čemu se radi sve dok se nakon otvaranja pošte nisam sjetio o kojem se predmetu radi. Tada sam shvatio i da mi se Visoki upravni sud ovim rješenjem ruga kao građaninu. Konkretan slučaj nisam shvatio ozbiljno, pa me je samo rješenje nasmijalo. No ono što shvaćam ozbiljnije jest činjenica da se Visoki upravni sud koji u pravnoj državi treba biti kontrolor vlasti pretvorio u zaštitnika vlasti.
Upravni sudovi za razliku ostalih sudova imaju specifičnu zadaću – osiguravaju zaštitu građana od postupaka javnopravnih tijela, države i državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima i pravnih osoba koje obavljaju javnu službu. Pojednostavljeno rečeno, upravni sudovi su ustrojeni da nas štite od samovoljnog postupanja vlasti. Zbog toga je uloga upravnih sudova u ostvarenju pravne države i vladavine prava itekako važna. Jer bez kontrole vlasti nema pravne države i vladavine prva. A kako kod nas funkcionira kontrola vlasti jasno je vidljvo u ovom rješenju.
Navedenim rješnjem VUS je obustavio postupak ocjene zakonitosti Proračuna Grada Malog Lošinja za 2022. s projekcija za 2023. i 2024. godinu koji sam pokrenuo odmah nakon usvajanja proračuna. Rješenje o obustavi postupka doneseno je 15. 7. 2024.! Kao razlog za obustavu postupka navedena je činjenica da je predsjednik Gradskog vijeća Grada Malog Lošinja u svom očitovanju izjavio da navedeni akt više nije na snazi. Sredinom 2024. g. Sud dubokoumno utvrđuje kako je nesporno da Proračun Grada Malog Lošinja za 2022. s projekcijama za 2023. i 2024. godinu nije na snazi. Ta činjenica da akt više nije na snazi znači da su prestale pretpostavke za vođenje postupka. Logično, besmisleno je osporavati zakonitost proračuna koji je već davno zaboravljen. Ono što nije logično – ali jeste apsurdno – je čekanje Visokog upravnog suda više od tri i pol godine da akt prestane važiti.
Zašto Sud nije obustavio postupak 2023. godine? Zato što je čekao da prestanu važiti i projekcije Proračuna Grada Malog Lošinja za 2024. Projekcije pročuna za 2024. su prestale važiti 1.1. 2024. Od 1.1.2024. važeći je Proračun Grada Malog Lošinja za 2024. s projekcijama za 2025. i 2026.g. Zbog toga je jasna namjera VUS-a da izbjegne odlučivati o zakonitosti gradskog proračuna.
Na pitanje zašto VUS nije želio odlučivati o zakonitosti toga akta od 2022. do 1.1.2024. samo su dva moguća odgovora: Ili su suci i sudski službenici bili lijeni ili je akt bio nezakoniti. Ne znam koji odgovor je gori, ali trećeg nema. Jasno je da ovo perfidno izigravanje obveze kontrole pokazuje da takav sud zasigurno ne obavlja svoju izuzetno važnu zadaću i da u ovom slučaju štiti vlast jednog malog gradića od vlastitih građana.
No ono što je puno opasnije je što jedan od stupova vladavine prava, VUS ne štiti vladavinu prava nego ju sam ugrožava. Ako Visoki upravni sud na ovakav način štiti lokalnu vlast možemo zamisliti što je sve spreman za zaštitu viših razina vlasti.
Vijeće koje je čekalo više od tri i pol godine da prestane važiti osporavani gradski proračun čini pet sutkinja. Ovo društvo je plaćalo više od tri i pol godine uvaženo peteročlano vijeće da čeka više od tri i pol godine da istekne važenje akta da se steknu uvjeti za obustavu postupka. Opet pojednostavljeno rečeno – sudsko vijeće se ovim rješenjem nije narugalo samo jednom građaninu, ono se narugalo pravnoj državi. Istovremeno je smiješno i tragično.
