U tekućem serijalu predizbornih poruka Ane Kučić u ime za sada neimenovanog kolektiviteta posebnu pozornost su izazvale riječi nastavljamo i izazov, obje u vezi sa stanogradnjom. Poruka Nastavljamo s izgradnjom gradskih stanova za naše građane! potaknula je pitanje kada su oni s izgradnjom uopće počeli da bi mogli nastaviti, a riječ izazov raspravu o značenju te riječi ⮞
Naime, kad kandidatkinja za treći po redu mandat gradonačelnice u konačnici izborne kampanje kaže Stambeno pitanje jedan je od najvećih izazova našega grada, zato realiziramo modele gradnje po mjeri svih naših građana! riječ izazov poprima karakter eufemizma, umanjenice ili paravana za problem stvoren nerješavanjem tog pitanja tijekom prethodna dva mandata.
Riječ izazov zvuči neutralno ili čak pozitivno, iako se radi o ozbiljnom socijalnom i infrastrukturnom problemu – nedostatku pristupačnog stanovanja, rastu dugotrajnih lista čekanja i rastućim cijenama najma. Tom riječju umanjuje se i osjećaj hitnosti i odgovornosti za neuspjehe tijekom protekla dva mandata. Termin izazov time postaje dio jezika kampanje umjesto jezika konkretnih mjera.
Uz učinak uljepšavanja slike stvarnosti eufemizam izazov privlači simpatije ("mi smo tu da izazov prihvatimo i riješimo") jer izostaje vidljivost dosadašnjih pogrešaka i propusta i dokaza da će novi modeli gradnje sustavno otkloniti.
Pored toga riječ izazov može imati psihološki efekt na birače jer asocira na natjecanje ili priliku za ostvarenje cilja, dok riječ problem zaziva potrebu za hitnim djelovanjem, ali i utvrđivanjem i preuzimanjem odgovornosti.
Zamjenom pojma problem eufemizmom izazov umanjuje se percepciju ozbiljnosti kod birača i uvećavaju šanse za ponovni izbor. Izbor usprkos činjenicama...
