Tko je prvi od laganja načinio umijeće i prilagodio ga politici, nije iz povijesti poznato, iako sam izvršio dosta marljivih istraživanja. Stoga ću laganje razmatrati samo u odnosu na moderni sistem, kako se on razvijao onih proteklih dvadeset godina u južnom dijelu našeg vlastitog otoka ...
Kažu nam da je Đavo otac laži i da je bio lažac od samog početka; tako je, dvojbe nema, taj izum je vrlo star: i, što je još više, njegov prvi pokušaj te vrste bio je posve politički, iskorišten da potkopa vlast njegova vladara i da odvrati od poslušnosti trećinu podanika: zbog čega je izgnan s Neba, gdje je (kako to Milton izriče) bio potkralj velike zapadne provincije, te prisiljen da vježba svoj talent u nižim područjima među ostalim palim dušama, bijednim ili zavedenim ljudima, koje još svakodnevno navodi na svoj vlastiti grijeh i uvijek će tako činiti, dok ne bude okovan u bezdanoj jami.
Ali, mada je Đavo otac laži, čini se da je, poput ostalih velikih izumitelja izgubio mnogo od svog ugleda zbog neprekidnih usavršavanja koja su upotpunila njegov pronalazak.
Tko je prvi od laganja načinio umijeće i prilagodio ga politici, nije iz povijesti poznato, iako sam izvršio dosta marljivih istraživanja. Stoga ću laganje razmatrati samo u odnosu na moderni sistem, kako se on razvijao onih proteklih dvadeset godina u južnom dijelu našeg vlastitog otoka.
Pjesnici nam pripovijedaju da je, pošto su bogovi srušili divove, Zemlja iz osvete stvorila svoj posljednji plod, a to je bila Glasina. Priča se ovako tumači: kad se stišaju bune i pobune, glasine i lažne vijesti obilno se raznose u narodu. Tako da je, po ovom što se priča, laganje posljednja utjeha uništene, zemaljske, buntovničke stranke u državi. Ali ovdje su suvremenici nadodali, upotrebljavajući to umijeće za sticanje i održanje vlasti kao i za osvetu, pošto su izgubili vlast, kao što se životinje služe istim sredstvima da se nahrane kad su gladne, i da ujedu one koji na njih nagaze.
Ali se to isto rodoslovlje ne može uvijek uvažiti za političko laganje. Htio bih stoga malo razjasniti dodajući neke pojedinosti o njegovu rođenju i roditeljima. Politička laž se katkada rađa iz glave odbačenog državnika, a zatim se pušta da je svjetina njeguje i tetoši. Katkada se rađa kao čudovište, kojem se zatim daje prikladan oblik, drugi put dolazi na svijet potpuno oblikovana, a naružit će je pažljivo dotjerivanje. Često se rađa kao malo dijete na uobičajen način, i treba joj vremena da odraste; a često ugleda svjetlost dana potpuno razvijena, ali se onda postupno smanjuje. Katkad je otmjena podrijetla, a katkad tek skot burzovnog špekulanta.
Nije čudo ako dijete tako čudesno pri rođenju bude određeno za velike pustolovine; i zato vidimo da je postalo anđeo čuvar vladajuće stranke gotovo dvadeset godina .Ono može osvojiti kraljevstvo bez ratovanja, a katkad i uz gubitak bitke. Ono daje i oduzima poslove; može planinu pretvoriti u krtičnjak, i od krtičnjaka načiniti planinu; predsjedava već mnogo godina biračkim odborima; može od Crnca napraviti Bijelca; može od bezbožnika načiniti sveca, a od raskalašnika rodoljuba; može razumom opskrbiti ministre inozemnih poslova i uzdići ili srušiti ugled čitavog naroda. Ova božica leti s golelemim zrcalom u rukama, kako bi zaslijepila svjetinu i prisilila je da vidi, prema tome kako ga okrene, vlastitu propast u svojoj koristi, a korist u svojoj propasti. U ovom zrcalu vidjet ćete svoje najbolje prijatelje odjenute u kapute naprahane sa FLEURS DE LIS i s trostrukim krunama i na njihovim pojasevima obješene lance i krunice, a svoje najgore neprijatelje ukrašene znacima slobode, posjeda, blagosti, umjerenosti i s rogom izobilja u rukama. Postoji bitno svojstvo po kojem se politički lažac razlikuje od ostalih s tim istim darom, to jest: on mora imati kratko pamćenje, koje je potrebno prema različitim prilikama u kojima se nalazi svakog sata od sebe sama razlikovati zaklinjući se objema stranama protuslovlja, već prema tome na kako raspoložene ljude nailazi s kojima mora saobraćati.
Nadmoćnost njegova genija ne sastoji se ni u čemu drugom nego u neiscrpnoj zalihi političkih laži, koje on obilno raspačava svakog trenutka kad govori i besprimjernom velikodušnošću zaboravlja, i otuda protivuriječi već u slijedećih pola sata. On nije još nikada razmišljao, da li je bilo kakva tvrdnja istinita ili lažna, nego da li je prikladno za taj trenutak ili za društvo da je potvrdi ili porekne; tako ako pomislite da je zgodno razjasniti tumačenjem sve što on kaže (kao što tumačimo sne) morat ćete ipak tragati i dalje, a bit ćete jednako prevareni vjerovali vi ili ne.
Neki bi ljudi mogli pomisliti da savršenstvo poput ovog ne može biti ni od kakve velike koristi njegovu vlasniku ili njegovoj stranci, pošto je tako često bilo pokazivano i postalo opće poznato; ali se oni u velikoj mjeri varaju. Malo je laži koje na sebi nose izumiteijev znak i najsramotniji neprijatelj istine mcže ih proširiti i tisuću, a da ga ne prepoznaju kao autora: osim togo, kao što i najlošiji pisac ima svoje čitaoca, tako i najveći lažac ima svoje vjernike; i često se događa da, ako se u laž povjeruje samo na jedan sat, ona je izvršila svoj zadatak, i druge joj prilike ni ne treba.
Laž leti, a istina hramlje za njom; tako kad se ljudima zabluda objasni, onda je već suviše kasno; šala je prošla, a priča je imala svoj učinak: kao čovjek koji je smislio duhovit odgovor kad se razgovor već promijenio ili društvo otišlo; ili poput liječnika koji je pronašao siguran lijek pošto je bolesnik umro.
S obzirom na prirodnu sklonost u mnogih ljudi da lažu, a kod mnoštva da vjeruje, zbunjuje me što da radim s izrekom (tako čestom u svačijim ustima) da će istina konačno pobijediti. Ovdje se ovaj naš otok, najvećim dijelom ovih proteklih dvadeset godina, nalazi pod utjecajem takvih zastupnika i osoba, čije je načelo i interes bio izopačiti naše običaje, zaslijepiti naš razum, iscrpsti naše bogatstvo, i na vrijeme razoriti ustrojstvo i crkve i države. I na kraju smo dovedeni na sami rub propasti; ipak, zbog neprekidnih izvrtanja, nismo nikad uzmogli razlikovati naše neprijatelje od prijatelja.
Jonathan Swift, An Essay upon the Art of Political Lying, The Examiner, br. 15, 2-9 studenog 1710.
(preuzeto iz "Paradoksa" broj 2, 1968.)