Danas, kada ističe rok za podnošenje primjedbi na prijedlog plana prostornog uređenja Grada dosadna i uporna kiša puni kafiće pa ljudi dolaze u bliži kontakt i razgovaraju. Razgovoru kojem sam nazočio jedna od tema bio je i prostorni plan, u kojem se kao odjek tribine Eko koordinacije postavilo pitanje što znači gradonačelnikova izjava da će se iz prijedloga prostornog plana ukloniti tranfer stanica za otpad u Ćunskom, ako veći broj građana podnese primjedbu protiv te lokacije. Razgovor u trajanju dva capuccina formulirao je dvije teorije. Da je takav postupak demokratski, i njoj oprečnu teoriju sadržanu u izrazima koji nisu za objavljivanje, ali sa značenjem da bi to bila sprdnja sa demokracijom.
U svjetlu ove definicije postavlja se pitanje tko u vezi s PPU Grada Malog Lošinja čini "demos". Da li su to svi punoljetni građani RH ili samo stalno nastanjeni na području Grada? Ili su to samo građani koji stanuju pored određene lokacije, pri čemu se postavlja pitanje kako definirati ono "pored". Da li je pripadnik "demosa" i vlasnik objekta "pored" sporne lokacije iako nije prijavljen kao stalno nastanjen na području donošenja plana? Što ako uopće nije građanin RH?
Ne znajući tko čini "demos" ne možemo znati ni koliki je. Iz toga slijedi da ne raspolažemo ni ostalim odrednicama demokratskog odlučivanja – od veličine potrebnog kvoruma do definicije većine i većinski donesenih odluka.
Ukratko, bez unaprijed poznatih pravila demokratskog odlučivanja nema demokracije, a kako takva pravila u vezi s raspravom o PPU nisu poznata, broj podnesenih primjedbi na predložena rješenja ne može imati snagu i legitimitet demokratičnosti. Dakako, iz toga slijedi da usamljenost neke primjedbe nasuprot brojnoj podršci nekom prijedlogu tu primjedbu ne diskvalificira kao manjinsku.
Pred povjerenstvom za izradu prijedloga PPU je težak, osjetljiv i odgovoran posao, no vaga za mjerenje težine papira za i protiv pojedinih rješenja ne može mu služiti kao instrument.
Komentari:
Kao prvo, definicija demokracije:
Pojam demokracija označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih graðana
Kao drugo Odredbom članka 9. stavka 1. Uredbe o javnoj raspravi u postupku donošenja prostornih planova (narodne novine 101/98) propisano je da graðani i udruge sudjeluju u javnoj raspravi
Kao treće na ovom linku educirajte se o pojmu "graðana"
zaklada.civilnodrustvo.hr/.../ ...
Aktivno graðanstvo trebalo bi, zapravo, činiti budnu i zainteresiranu javnost koja prati što se dogaða u politici, gospodarstvu, zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj skrbi i svim drugim područjima državne djelatnosti.
Svjesna svoje snage, takva bi se javnost trebala oglasiti svaki put kada oni kojima su birači dali svoj glas, ne rade kako treba ili za opću dobrobit. Takvo zalaganje zahtijeva od članova aktivnog graðanstva i neke osobine ličnosti poput odvažnosti, dosljednosti i ustrajnosti, ali to su ionako svojstva aktivnih graðana.
Aktivno graðanstvo trebalo bi na različite načine i u svim okruženjima, od obitelji pa nadalje, poticati odreðene vrijednosti koje cijene i njeguju civilizirani i humani ljudi.
Takve bi vrijednosti trebalo poticati ne zato što će nam one, kao što se to često čuje, olakšati ulazak u Europu, nego zato što će nam one omogućiti da dovedemo u red svoju zemlju i da u njoj živimo svi zajedno bolje i kvalitetnije.
Link koji ste poslali pokušava definirati pojam aktivnog graðanina , a ne graðanina kao sastavnog dijela "demosa" u politološkom smislu.
Uostalom, odredba članka 9. stavka 1. Uredbe o javnoj raspravi u postupku donošenja prostornih planova na koju se pozivate podupire moju tezu jer pojam "demosa" širi i na udruge i dodatno komplicira pitanje demokracije u vezi s donošenjem PPU.
Uostalom, jedna primjedba na odreðeni prijedlog može imati veću snagu nego plebiscitarna potpora tome prijedlogu.
Svatko je tumači kako mu odgovara pa zna poslužiti kao paravan za samovolju. Zato o njoj treba raspravljati.
Kamo sreće da se o demokraciji raspravljalo samo "akademski". Krvave revolucije i ratovi bili su ustvari rasprave o demokraciji drugim, neakademskim sredstvima.
Nitko razuman neće sudjelovati u partiji karata u kojoj netko samovoljno, bez dogovora sa suigračima odreðuje što će biti aduti i njihovu snagu, kako se računaju bodovi, kojim putem se kreću šahovske figure i za koliko polja, i t.d.
Nije pametno sudjelovati u "igri" čija pravila ne znaš, a ako pravila nema, to niti nije igra nego pokušaj prevare.