Jednu fotografiju želim podijeliti s Vama jer predstavlja lijepi dokaz kako neki investitori zamišljaju pravnu državu: na gradilištu se umjesto obavezne obavjesne ploče nalazio papir prikucan za drvo koji nije sadržavao niti jednu relevantnu informaciju (klasu i urudžbeni br. pravomoćne građevinske dozvole, naziv tvrtke koja je izradila projekt, naziv tvrtke koja vrši nadzor)
U društvu u kojem političke stranke funkcioniraju kao klijentelističke organizacije normalno je da ima neka tajna veza između gradskih vlasti i investitora koji se vrlo često preobražavaju u devastatore.
PRIMJER BR. 1: GRAD MALI LOŠINJ I INVESTITOR D. JUREKOVIĆ
Prethodna gradska vlast sklopila je 2001. godine ugovor s D. Jurekovićem i tako mu osigurala privremenu služnost kolnog prolaza preko zemljišta u svom vlasništvu u zaštićenom obalnom pojasu nedaleko uvale Ružmarinke. Investitor minira gradski teren i gradi bespravni put do uvale što mu omogućuje njenu devastaciju. Prethodna gradska vlast ne raskida ugovor.
Dolaze izbori, dolazi i nova vlast, investitor je u međuvremenu pregradio bespravno sagrađeni put, iako ugovor to eksplicitno zabranjuje, devastacija uvale se cijelo vrijeme nastavlja. Nova gradska vlast ne raskida ugovor.
U studenome 2005. godine odlazim kod gradonačelnika i dobivam obećanje da će prijedlog o ukidanja ugovora ići na jednu od slijedećih sjednica Poglavarstva, ali to se nije dogodilo idućih šest mjeseci.
Ugovor je raskinut tek u lipnju 2006. godine kada spornog kolnog puta više nije niti bilo jer su ga u travnju zatrpali bageri Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.
Put je ponovo osvanuo u prijedlogu novog Prostornog plana Grada Malog Lošinja.
PRIMJER BR. 2: GRAD MALI LOŠINJ I INVESTITOR DINKO KUVAČ
Investitor D. Kuvač započeo je s bespravnim radovima u uvali Studenčić u veljači 2007. godine, a nakon reakcije aktivista i zabrane radova od strane lučke kapetanije podnio je Gradu zahtjev za tzv. obnavljanjem rive kako bi naknadno legalizirao već počinjenu devastacije.
Od glasnogovornice Grada saznajemo da je gradonačelnik protiv devastacije, te da će zahtjev investitora proslijediti Primorsko-goranskoj županiji. U tom trenutku Grad Mali Lošinj već je dva tjedna znao za devastaciju uvale Studenčić (o tome ga je obavijestila lučka kapetanija), ali nije poduzeo ništa.
Investitor je pravilno adresirao zahtjev, pa je pitanje dana kada će se o njemu raspravljati na sjedinici Poglavarstva. Slijedi dopis u kojem se gradonačelnika i Poglavarstvo poziva da zaštite interese svih građana i djeluju sukladno zakonima RH.
Dopisu su priložene i fotografije, a jednu želim podijeliti s Vama jer predstavlja lijepi dokaz kako investitori ovoga tipa zamišljaju pravnu državu: na gradilištu se umjesto obavezne obavjesne ploče nalazio papir prikucan za drvo koji nije sadržavao niti jednu relevantnu informaciju (klasu i urudžbeni br. pravomoćne građevinske dozvole, naziv tvrtke koja je izradila projekt, naziv tvrtke koja vrši nadzor).
Konferencija za štampu Eko Kvarnera održana je dan prije sjednice Poglavarstva.
Poglavarstvo odbija zahtjev i upućuje investitora da se obrati Uredu državne uprave ako želi pokrenuti postupak izdavanja potrebnih dozvola.
U čemu je problem?
Jedini način da investitor stekne pravni interes kako bi mogao pokrenuti postupak izdavanja dozvola za već počinjene građevinske zahvate na pomorskom dobru je dobivanje suglasnosti Grada Malog Lošinja.
Dakle, ponovo smo na početku.
Slijedi novi dopis, ovaj puta začinjen pozivom na podnošenje kaznene prijave protiv investitora: povećanjem odgovornosti bespravnih graditelja s razine prekršajnog na razinu krivičnog djela povećala se i odgovornost lokalnih vlasti u svezi bespravnih gradnji, pogotovo ako se radi o posebnim zonama zaštite. a u to se ubraja i zaštićeni obalni pojas.
Odgovor, naravno, nisam dobila, ali - za sada - nije niti legalizirana devastacija. Ipak je ovo izborna godina.
Komentari:
A Gregorina treba objaviti knjigu "Sve što želite znati o legalizaciji bespravne gradnje u 10 lekcija". Bio bi to besseler i zaradila bi lovu
Ukoliko čitatelj/ica smatra da je taj podatak presudan prilikom procesuiranja bespravnih gradnji nadam se da je podnio/la primjedbu na prijedlog novog Zakona o gradnji i specificirao/la broj godina radnog staža koji čovjeka čini podobnim za podnošenje prijave.
Kada čovjek bolje promisli postoji cijeli niz detalja koje bi trebalo točno specificirati: uz one tradicionalno važne faktore, kao što su rasa, spol i vjera, trebalo bi razmisliti i o visini, težini, boji očiju, broju cipela... podnositelja prijava. Zašto bi netko tko nosi cipele br 45 imao pravo prijaviti bespravnu gradnju u Hrvatskoj? Tome hitno treba stati na kraj.
Ali ne i onima koji krše zakon. Oni su posebno na cijeni u državi koja se konstituiranala po principu prvobitne akumulacije kapitala. Osobno mislim da bi svima bilo bolje da su Zec ili Zagorac bili manje "radišni". Ili da vlasnik kamenoloma u Ćunskom svojom velikom marljivošću
nije oštetio državni proračun za 1 260 000 kn bespravnom eksploatacijom mineralne sirovine.
Što reći onima koji pokazuju toliki interes za moj lik i djelo, ali ne i za problem o kojem se govori? Pošto im se potkradaju nepreciznosti želim im više sreće prilikom istraživanja mog zdravstvenog kartona, telefonskih razgovora, prosjeka ocjena, sastavljanja popisa ljudi s kojima se družim... I trud uložen u ovakve stvari valjda je dokaz njihove "radišnosti".
U državi u kojoj je nezaposlenost PALA na 15 % nezaposlenost ne može optuživati nezaposlene, nego vlast koja nema gospodarsku strategiju i strategiju zapošljavanja i ne koriste instrumente države za provoðenje važečih zakona.
Poznato je da ljudi koji rade u nevladinim organizacijama - dakle troše svoje vrijeme za obavljanje nekog vrlo mjerljivog rada - za taj rad često nisu prijavljeni i ne dobivaju plaće, dakle obavljaju ga volonterski.
Zašto je to uobičajena pojava u Hrvatskoj, usprkos deklariranoj volji o tome da treba povećati zaposlenost u trećem, neprofitnom sektoru? Zato što takozvani radišni ljudi svakodnevno utajuju svoje prihode i lažno povećavaju svoje rashode, prijavljuju ljude na lažne minimalne plaće i ne pune državni proračun doprinosima i porezima, zato što grade luke, marine, kamenolome i ceste bez ikakvih dozvola i plaćenih pristojbi i poreza, pritom kradući javno dobro od svih graðana.
Takozvani radišni ljudi grupiraju se u klanove i interesne grupacije, u notornoj su sprezi sa vlašću i u odnosima ja tebi - ti meni sa predstavnicima institucija koje trebaju štititi zakon i jednakost svih pred zakonom.
Kad se takozvane radišne ljude uhvati u onome što rade i kad se baš ništa ne može više sakriti usprkos želji svih njihovih takoðer radišnih i dobro uhljebljenih prijatelja na položajima, onda tim radišnim ljudima budu izrečene kazne i dolaze im u pohod bageri kao radišnom i omiljenom gospodinu Jurekoviću. Od nas se valjda očekuje da suosjećamo s njima i njihovom nevoljom?
Knjigu `Kako se uhvatit posla na hrvatski način` trebalo bi napisati i postala bi bestseler. Svjedočila bi o najdubljem nemoralu, o kršenjima zakona, o društvenoj neodgovornosti, o koruptivnim odnosima i o nedjelotvornost i sustava koji svi kao poreski obveznici financiramo. Dobro da je Andreja već dala doprinos za tu knjigu. Ono što je u nju uložila je vildljiv, jasan i mjerljiv rad. Studija slučaja Artatore jasno i nedvosmisleno, potkrijepljena brojkama, datumima i brojevima urudžbenih zapisnika svjedoči kako se radišnim postaje u ovoj sredini i kako se to blagosilja od korumpiranih državnih službenika na plaćama koje im dajemo mi kao graðani.
Kao graðanka ne želim da za mene ništa čine bespravni graditelji kao dobrotvori "koji bi samo napravili nešto korisno za cijeli grad". Prije nego naprave štogod korisno neka traže graðevinsku dozvolu i plate porez.