Nedavno je u Novom listu izašao tekst glasnogovornice Grada Malog Lošinja prepun pohvala na rad gradske vlasti. Povod za samohvalu pronađen je u činjenica da je Županijski ured za održivi razvoj i prostorno planiranje nakon pet mjeseci (!) propustio prijedlog novog Prostornog plana Grada Malog Lošinja na daljnju obradu.
Komentar na tekst sam već napisala, sada samo želim skrenuti pažnju na onaj dio u kojem Grad Mali Lošinj hvali Grad Mali Lošinj da se brine o kulturnoj baštini otoka Lošinja.
Tako smo saznali da je krajem travnja prošle godine Ministarstvo kulture završilo konzervatorsku studiju za područje Grada Malog L ošinja, te da njeni rezultati predstavljaju sustav mjera zaštite nepokretnih kulturnih dobara.
U čemu je problem?
U činjenici da postoji razlika između evidentirane i registrirane kulturne baštine. Evidentirana kulturna baština nije pod zaštitom Ministarstva kulture dok ne uđe u njihov službeni registar, a u službeni registar ne može ući ukoliko im netko ne podnese zahtjev za pokretanjem postupka registracije...
Zbog čega nisu svi oduševljeni idejom da neki lokalitet bude uvršten u popis zaštićene baštine?
U slučaju registracije konzervatori postaju stranka u postupku prilikom izdavanja dozvola potrebnih za gradnju. A većina investitora baš i nije oduševljena tom idejom.
Uzmimo za primjer uvalu Studenčić koja je u PP Primorsko-goranske županije i u prijedlogu novog Prostornog plana Grad Malog Lošinja evidentirana kao arheološko nalazište na kopnu. Međutim, pošto do sada nitko nije podnio zahtjev Ministarstvu kulture za pokretanjem postupka registracije, konzervatori nisu mogli ništa poduzeti kada je počela njena devastacija.
Naravno, zakon invesitora i izvođača radova obavezuje da zaustavi radove i pozove konzervatore ukoliko naiđe na arheološko nalazište, ali sami procijenite koliko je njih spremno tako postupiti.
U želji da se uvala Studenčić primjereno valorizira i zaštiti od daljnje devastacije podnijela sam zahtjev Ministarstvu kulture za pokretanjem postupka registracije uvale Studenčić kao arheološkog nalazišta. Zahtjevu su priložene podloge koje su nadležnim službama neophodne za stručnu obradu (izvaci iz zemljišnih knjiga, kopije katastarskog plana, topograska karta) kako bi se cijeli postupak ubrzao.
Dana 2. svibnja 2007. god. uputila sam Gradu Malom Lošinju dopis u kojem ih pozivam da pokrenu postupka registrancije svih preostalih evidentiranih prirodno i kulturno vrijednih lokaliteta na otoku Lošinju kako se ovakve situacije više ne bi ponavljale.
Treba li uopće spomenuti da nikakav odgovor nije stigao?
Ali će glasnogovornica Grada Malog Lošinj sigurno prvom prilikom izjaviti da je Grad za zaštitu okoliša i baštine, održivi razvoj, protiv devastacije ...
Komentari:
Nema tih muda da se izloži gnjevu lokalnih moćnika. U Hrvatskoj mkožemo govoriti samo o mitu o struci.