Za razliku od dosadašnjih planova, ovaj je plan izuzetno značajan jer postoje potencijali da se sve što je u njega ucrtano doista i realizira. Ogroman nalet kapitala, željnog da se brzo i bez obzira na posljedice oplodi visokim profitnim stopama ukazuje na to da će sve ucrtano u planove postati stvarnost.
Što je ono što Lošinju i građanima treba nažalost nije bilo predmetom niti jedne javne rasprave, političke diskusije ili stručne ekspertize. Zato je rasprava o pojedinim rješenjima prostornog plana, mada važna, ipak na neki način zakašnjela, jer omogućuje promjenu pojedinih rješenja, no ne i konceptualne izmjene. Pojednostavljeno rečeno, građani će moći sudjelovati u raspravi kako ćemo stići tamo kamo idemo, mada ne i o tome kamo idemo.
Ono u što se svi kunu je održivi razvoj, što bi značilo, kad se jednom odredi koncept u kojem smjeru ide razvoj, iznaći mjeru i način razvoja koji ne uništava resurse i omogućava opstanak i razvoj budućim naraštajima. Da li to ovaj prostorni plan omogućava, predmet je šire diskusije, koja će uslijediti i na ovim stranicama.
Ono što treba reći to je da je jedno od pravila dobrog gospodarenja prostorom da se prvo naprave projekti, u skladu sa imperativom održivosti razvoja, a potom dočekuju investitori. Na Lošinj su došli investitori prije projekata i to je manjkavost cijelog ubrzanog i pod velikim pritiskom procesa prostornog planiranja. Kad se u prostorne planove ucrtavaju želje investitora, vođenih željom za oplođivanjem kapitala, lako se dogodi da se zanemare pravila planiranja koje čuvaju resurse, interese domicilnog stanovništva i okoliš.
Prije sedmicu dana održan je u organizaciji Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija sastanak Nacionalnog foruma o pristupanju Europskoj uniji, na kojemu su predstavljeni predpristupni europski fondovi. Valja reći da ogroman bespovratni novac stoji na raspolaganju RH za različite projekte izgradnje komunalne infrastrukture, poboljšanju poljoprivredne proizvodnje, unapređenje prerade i trženja poljoprivrednih i ribarskih proizvoda.... Za ovaj novac potrebno je da lokalne zajednice apliciraju i traže novac za projekte koji će unaprijediti kvalitetu života lokalnog stanovništva.
Ne postoji, dakle, razlog da se pogoduje investitorima i „investitorima“, da se brza sa provedbom tuđih projekata za koje ne postoje studije utjecaja na okoliš, konsenzus lokalnog stanovništva o svrhovitosti projekta i napokon, interes lokalne zajednice sadržan u zapošljavanju, naplati poreza, održivosti razvoja...
Pitanja za veoma ozbiljnu javnu raspravu su koliko povećanje turističkih kapaciteta, izgradnja marine u zaštićenom morskom rezervatu za dupine ili izgradnja žičare na Osoršćici pogoduju pojedinim investitorima, a koliko su u interesu lokalnog stanovništva i otočke djece, za koju svi priželjkuju da se sa školovanje vrate na Lošinj.
Komentari:
A o tome KAMO idemo znaćemo za deset godina a da nas sada niko ne pita. KAMO idemo znaju oni za koje se plan radi.