Vila za mlađahnog direktora

Korisnička ocjena:

/ 1

Detalji: Kategorija: Plan prostora; Objavljeno Ponedjeljak, 14. 07. 2008.; Administrator

muzic-vila Na 684 četvorna metra zemljišta na atraktivnom predjelu Kalvarija, koje je Lošinjska plovidba - Brodogradilište od Grada kupila za samo 50 maraka po kvadratu jer je trebalo biti korišteno za gradnju stanova mladim kadrovima, direktor Vinko Mužić izgradio je troetažnu vilu vrijednu milijun i pol eura.

Na predjelu Kalvarija, koji se za stanogradnju smatra jednim od najatraktivnijih u Malom Lošinju, posebno zbog prekrasnog pogleda na grad i zaljev, troetažnu vilu, u ovom trenutku vjerojatno jednu od najskupljih na otoku, izgradio je direktor »Lošinjske plovidbe - Brodogradilište« Vinko Mužić. S obzirom na veliko političko iskustvo, jer je u drugom dijelu 80-ih bio predsjednik Izvršnog Vijeća Skupštine Općine Cres-Lošinj, te je na čelnom mjestu lošinjskog škvera, koje drži već više od desetljeća, smatra ga se jednim od najmoćnijih i najutjecajnijih Lošinjana, piše Novi list.

Vila koju je na Kalvariji izgradio Vinko Mužić, osim što je iznimno velika, s tri etažna stana velike površine, sporna je, kako se navodi, zbog načina na koji je izgrađena. Naime, umjesto Mužićeve trokatnice, čija je gradnja pri samom kraju, na toj građevinskoj parceli još odavno se trebao izgraditi višestambeni objekt za potrebe zbrinjavanja šest do osam obitelji mladog i stručnog kadra lošinjskog škvera!

List pojašnjava da je 30. prosinca 1996. godine između tadašnje Općine Mali Lošinj, čiji je načelnik bio Dragan Balija, i »Lošinjske plovidbe - Brodogradilište«, čiji je direktor bio Vinko Mužić, sklopljen kupoprodajni ugovor kojim škver od Općine kupuje neizgrađeno građevinsko zemljište od 684 četvorna metra po cijeni od 50 maraka po četvornom metru za sveukupni iznos od samo 34.200 maraka. U članku 2. kupoprodajnog ugovora piše: »Gradilište se prodaje kupcu neposrednom pogodbom u svrhu rješavanja stambenih problema zaposlenika Lošinjske plovidbe - Brodogradilišta, prvenstveno mladog i stručnog kadra u cilju njihovog zadržavanja na otoku«.

Obrana poslodavca

No, umjesto mladog i stručnog kadra, koji je rješavanjem stambenog pitanja trebalo zadržati na otoku, što je i bio ključni uvjet za lošinjski škver iznimno povoljne kupnje, građevinsko je zemljište, na nama trenutačno nepoznat način, preuzeo Vinko Mužić, »mlađahni« direktor »Lošinjske plovidbe - Brodogradilišta« rođen 1947. godine, piše novinar Robert Frank.

Kada smo ga pitali kako je moguće da, kao tadašnji, najprije načelnik Općine, a poslije gradonačelnik Malog Lošinja, godinama nije reagirao na flagrantno kršenje kupoprodajnog ugovora, Dragan Balija - koji od dana kada je 2005. godine izgubio izbore radi kao visokopozicionirani djelatnik »Lošinjske plovidbe - Brodogradilišta«, a šef mu je Vinko Mužić - nije znao odgovoriti konkretno, navodi se u članku.

- U vrijeme sklapanja ugovora krajem 1996. godine Vinko Mužić je bio direktor »Lošinjske plovidbe - Brodogradilišta«, a direktor je i sada. Stvar je bila lošinjskog škvera da odluči što će sa građevinskim zemljištem, a oni su odlučili da će to pripasti direktoru Mužiću, prema navodu lista kaže Balija.

Na ponovljeni upit nije li Grad Mali Lošinj prevaren nepridržavanjem ugovora i kršenjem točke 2. koja se ocjenjuje ključnom u ugovoru, Balija, kao trenutačno podređena osoba Vinka Mužića u lošinjskom škveru, ostao je dosljedan u obrani svojih poslodavaca.

- Stvar je »Lošinjske plovidbe - Brodogradilišta« da to zemljište ustupi Vinku Mužiću i ja na to nemam što dodati. Uostalom, s obzirom na to da je Vinko Mužić sebi napravio kuću na toj parceli, također se može reći da je kupoprodaja tog zemljišta poslužila svrsi i namjeri iz ugovora, jer je ipak riješen jedan kadrovski problem u škveru, kaže Balija.

Kuća od milijun i pol eura

Na primjedbu novinara da Vinko Mužić 1996. godine nije bio mlad i stručni kadar koji je trebalo zadržati na otoku, već 50-godišnjak koji je imao stan u Omladinskoj ulici broj 4, puno godina staža ne samo u škveru već i u lokalnoj politici, Balija je - navodi novinar - rekao da bi se za »Vinka Mužića 1996. godine, kada se sklapao ugovor, moglo reći da je mlad kadar Lošinjske plovidbe - Brodogradilišta«.

Balija je na kraju dodao da je kupoprodajni ugovor iz 1996. godine, onako kako je sastavljen, pozitivno ocijenjen i od revizije. Pritom, međutim, Balija očito ne želi shvatiti da je ugovor doista legalno i legitimno sastavljen, ali da naprosto u praksi nije proveden! Direktor »Lošinjske plovidbe - Brodogradilišta« Vinko Mužić suglasnost za gradnju obiteljske kuće od Grada Mali Lošinj zatražio je 3. svibnja 2001. godine i dobio je već 11 dana kasnije.

Dakako, suglasnost je dalo gradsko poglavarstvo i njegov predsjednik Dragan Balija, najprije Budišin liberal pa PGS-ovac, kojemu očito nije bilo ni sporno ni sumnjivo što će se na donedavno gradskoj parceli umjesto višestambenog objekta graditi obiteljska kuća, odnosno, vila, naglašava Novi list.

Sadašnja vrijednost Mužićeve vile, s okućnicom uređenom u kamenom zidu, vjerojatno se kreće oko milijun i pol eura., procjenjuje novinar. "Prema našoj procjeni, svaka etaža u prosjeku je veličine oko 150 četvornih metara, što ukupno iznosi minimalno 500 četvornih metara, jer i u potkrovlju ima oko 50 četvornih metara. Na tom se predjelu Malog Lošinja za četvorni metar može postići cijena i do 3.000 eura što znači da Mužić eventualnom prodajom objekta ili njegovih dijelova može odlično profitirati."

Žurno u prodaju zemljišta

Tadašnja Općina Mali Lošinj građevinsko je zemljište »Lošinjskoj plovidbi - Brodogradilište« prodala za samo 50 maraka po četvornom metru, iako nas upućeni u vrijednosti zemljišta iz tog vremena uvjeravaju da su se mogle postići 50, pa možda zbog atraktivnosti te lokacije, i 100 posto više cijene. Zanimljivo je da je par dana poslije tog kupoprodajnog ugovora, sklopljenog neposrednom pogodbom 30. prosinca 1996. godine, stupio na snagu novi zakon, i to 1. siječnja 1997. godine, po kojem općine i gradovi svoja zemljišta moraju prodavati samo putem javnog natječaja.

Možda upravo zbog izbjegavanja primjene novog zakona, kojim se traži raspivanje natječaja za prodaju ovakvih zemljišta, i Gradu i »Lošinjskoj plovidbi - Brodogradilište« očito se žurilo sa sklapanjem ovakvog ugovora da se ne bi morao raspisivati natječaj na kojem je netko mogao izlicitirati cijenu višu od 50 maraka po kvadratu, što bi onda vjerojatno poremetilo planove Grada i škvera.