Plavo i zeleno
/ 0
- Detalji
- Kategorija: Plan prostora
- Objavljeno Ponedjeljak, 30. 10. 2006.
- M. A.
Nakon javne prezentacije prijedloga prostornog plana imao sam snažan dojam da predloženi plan prostornog uređenja ovih otoka pati od ozbiljnog nedostatka svijesti o vrijednosti prostora, biološke ravnoteže, voda, šuma i čistoga mora.
Same po sebi to su vrednote strateškog značenja kojima se ovim prijedlogom ozbiljno prijeti, a da se pri tom ne vidi koliku će i kakvu korist od njihova trošenja imati domaći, stalno nastanjeni živalj . . .
Ono što je nam je podarila Priroda i svojim nesebičnim zalaganjem oplemenio Lošinjanin Ambroz Haračić, omogućuje da se lošinjsko otočje danas predstavlja Svijetu kao plavo i zeleno. Zato me čudi i žalosti što se iz plana ne vidi da je itko osjetio potrebu to plavetnilo i zelenilo zaštititi i sačuvati za buduće naraštaje.
Na prezentaciji Plana istaknuto je pored ostalog da se širom otočja predviđa izgradnja vodosprema mnogo većeg kapaciteta od sadašnjeg. Očigledno je da se time predviđa znatno veće potrošnje vode od sadašnje. Međutim, iz plana se ne vidi obujam te buduće potrošnje, pa se postavlja pitanje mogu li je postojeći resursi uopće zadovoljiti.
S druge pak strane, ni sadašnje stanje opskrbe vodom i kanalizacije nije zadovoljavajuće: 30 % grada Malog Lošinja i neka naselja nisu priključeni na kanalizacijsku mrežu. Zato se nameće pitanje kako i na čiji teret se namjerava opskrbiti nove potrošače. Naime, budući da se se za kraj razdoblja za koje se Plan donosi predviđa da će Grad Mali Lošinj imati oko 9.500 stanovnika postaje očito očito da se predviđa osjetno manji prirast stanovništva od prirasta potrošnje vode. Tako malen prirast stanovništva uz tako velik prirast potrošnje vode i pratećih komunalnih usluga nameće bolno pitanje tko će to platiti. Bojazan da će izgradnju komunalne infrastrukture za nove potrošače morati platiti domicilno stanovništvo osnovana je i posve legitimna.
Također se moglo zapaziti da su planiranim povećanjem broja i kapaciteta luka obuhvaćene i neke od do sada netaknutih otočnih uvala. Usvoji li se predloženi Plan neminovno je njihovo betoniranje, produbljivanje, probijanje prometnica do njih i izgradnja komunalne infrastrukture. Stoga se postavlja pitanje postoje li uopće studije utjecaja na okoliš koje dopuštaju već i samo planiranje takvih radikalnih zahvata u netaknutu prirodu, a kamoli realizaciju koja prijeti ozbiljnim narušavanjem prirodne ravnoteže i promjenom samog krajobraza.