"Ovo nam je opomena da u odgoju budemo još oprezniji"

Korisnička ocjena:  / 0
LošeNajbolje 

sexPredsjednik Njemačke biskupske konferencije Robert Zollitsch na sam Veliki petak priznao je greške Katoličke crkve u odnosu prema skandalima oko zlostavljanja djece i pozvao na "novi početak".

 

 

sexO tome je izvijestio radio Deutsche Welle, a pod naslovom Crkva ne treba stvarati sliku da je bezgrešna Novi list donosi razgovor s teolozima Rebićem i Dugalićem o pedofilskim skandalima u crkvi.

Pedofilski skandali koji potresaju Katoličku crkvu na globalnoj razini još su jednom potvrdili da neki svećenici ne samo da nisu bolji od »običnih« ljudi nego su kriminalci kakvih ima i među »običnim« pukom, samo što njihov krimen puno više pogađa baš zato što bi trebali biti moralni uzori.

I dok se pedofilija ni u kojem slučaju ne smije podvesti pod tako benignu riječ kao što je »slabost«, činjenica je da ni svećenici nisu imuni na ljudske slabosti o čemu svjedoče brojni primjeri iz svakodnevnog života.

»Svećenici su isto slabi ljudi, a zbog svoje slabosti daju povoda za osudu i kritičke poglede svijeta«, kazao je ovog tjedna riječki nadbiskup Ivan Devčić s kojim se slaže i teolog i publicist Adalbert Rebić koji upozorava da ponekad postoji nesrazmjer između slike o svećenicima i stvarnosti.

– Sigurno je da imamo sliku o svećeniku koja je metafizička, da svećenik mora biti dobar, da mora biti svet, a i on je čovjek i mora se truditi, a može pasti i u slabosti kao i svi ostali, istaknuo je Rebić.

Naši sugovornici, Rebić i moralni teolog Vladimir Dugalić nemaju, naravno, nikakvog opravdanja niti razumijevanja za svećenike koji su upleteni u pedofilske slučajeve.

– Svatko u Crkvi se nad time zgraža. Nasilje nad djetetom je najgori oblik zločina i nitko pametan ne može takve stvari opravdati. Da postoji samo jedan takav slučaj, bilo bi previše, komentirao je Dugalić koji, međutim, upozorava i da se treba čuvati medijskog linča te da sve slučajeve treba detaljno istražiti, a krivce kazniti. Smatra i da Crkva takve slučajeve ne želi zataškati niti prikrivati, ali da »želi biti razborita i ne unaprijed donositi sudove«.

Pritom se prisjetio jednog slučaja u kojem je bio zamoljen da razgovara s čovjekom optuženim za pedofiliju, koji je šest mjeseci proveo u pritvoru, izgubio je posao, a na kraju se ispostavilo da je nevin. Naš sugovornik ujedno ističe da i svećenici mogu biti grešni ljudi te da »Crkva ne treba o sebi stvarati sliku da smo društvo bezgrešnih, mi smo isto ljudi koji se trude biti bolji«. Teolog Dugalić kaže da u Crkvi ima i ljudi koji zalutaju.

– Naš odgoj u sjemeništima traje pet, šest godina baš zato da se vidi je li netko zalutao, mada ni to nije jamstvo, objašnjava Dugalić. Iako je pedofilija društveni problem, koji nije vezan isključivo za Crkvu niti potaknut isključivo celibatom, teolog poručuje da je to sablazan i da će Crkva morati poraditi na obzirnijem odgoju.

– Ovo nam je opomena da u odgoju budemo još oprezniji i da svetim redovima ne pripuštamo ljude koji nisu zreli za takav život, zaključuje Dugalić. S Rebićem smo, pak, razgovarali i o »malim« slabostima svećenika, mimo zločina kakav je pedofilija. Jedna od tih slabosti, s kojima se suočavaju svećenici u cijelome svijetu, pa tako i u Hrvatskoj – a o kojoj se vrlo malo u javnosti zna – jest problem ovisnosti o alkoholu. Prije nepune dvije godine katolički mediji prenijeli su vijest iz Varaždina gdje se na mjesečnom susretu svećenika Varaždinske biskupije razgovaralo i o tom problemu. Jedan od sudionika skupa tada je kazao da se o problemima ovisnosti govori na svim razinama, kako društvenim i stručnim, tako i crkvenim jer je bolest ovisnosti sve prisutnija i pogađa sve ljude bez obzira na društveni položaj pa ni crkveni službenici nisu od toga izuzeti. U Hrvatskoj čak djeluje klub KLAS koji pomaže liječenju svećenika alkoholičara, no o njegovom se djelovanju, iz razumljivih razloga, u javnosti ne govori puno.

– Nažalost, ima dosta slabosti prema alkoholu, dosta svećenika se podalo alkoholizmu koji je bolest, ali jednako tako daje lošu sliku prema ljudima, komentirao je Rebić, pojašnjavajući da je ružno vidjeti svećenika koji, primjerice, pod utjecajem alkohola vodi misu. Sve slabosti ne priliče svećenicima, ističe Rebić, jer daju lošu sliku Crkve prema javnosti, no istovremeno upozorava da u Crkvi treba imati ljubavi prema bližnjem i razumijevanja za slabosti ljudi, pa tako i za slabosti svećenika.

– Crkva nije zajednica svetih ljudi, nego ljudi koji žele biti bolji, napominje teolog te zaključuje da je dobro da »jedini druge upozoravamo na slabosti i međusobno si pomažemo«.

Slabost svećenika je i škrtost

Među slabosti svećenika može se ubrojiti i nemogućnost nekih od njih da održe celibat, pa unatoč tome što su svećenici, imaju ljubavnice ili, pak, kako je naveo naš sugovornik, škrtost. Pritom Rebić ne misli na škrtost u užem smislu te riječi, već potvrđuje da ima svećenika koji »vole materijalno, vole novac i žele si stvoriti standard«. – To je isto slabost, dodaje teolog. 

Novi list, Irena Frlan