U ime lošinjske podružnice Hrvatske seljačke stranke predsjednica Renata Žugić dala je nekoliko prijedloga za razrješenje neprilike, koja je pogodila prvenstveno političare - kako provesti državnu odluku o uspostavljanju posebnog rezervata u moru, a da ne učine ništa i da se ne zamjere nikome od potencijalnih birača.
U duhu te potrebe političara da se nikome ne zamjere HSS ističe da nije niti za niti protiv rezervata, uz obrazloženje da nema dovoljno informacija za odgovorno donošenje odluke. Stoga predlaže da se raspiše referendum te da građani sami odluče žele li rezervat ili ne. Posve je nejasno kako bi građani donijeli odgovornu odluku na referendumu, ako nemaju dovoljno informacija, te što bi pritom bio njihov orijentir za odlučivanje o pitanju koje će se reflektirati na život djece, unuka i praunuka, kako Žugić točno i slikovito ističe. Isto je nejasno temeljem čega bi tu odluku donijeli potencijalni obnašatelji lokalne vlasti iz lošinjske podružnice HSS, koji su ovom izjavom već otpočeli predizbornu kampanju za predstojeće lokalne izbore. Stoga je očigledno da su, umjesto referenduma o rezervatu, haesesovci trebali zatražiti još informacija. Informacija o tome bar dostaje, a stručna podloga, koju je sačinio Državni zavod za zaštitu prirodne i kulturne baštine, odličan je materijal koji bi za edukaciju lokalnog stanovništva i pripremu mjera zaštite već jednom trebala početi koristiti županijska ustanova Priroda, na kojoj je sada potez, a ne na Ministarstvu kulture, kako to HSS neinformirano naglašava.
Uz informacije o razlozima i proceduri proglašenja rezervata HSS-u očito nedostaje i znanja o tome što su nadležnosti lokalne samouprave te da lokalna vlast referendum može raspisati samo za pitanja iz svoje nadležnosti. Odluka o preventivnoj zaštiti pojedinih životinjskih vrsta nije u toj kategoriji. O pitanjima koja su od značaja za širu zajednicu ne može odlučiti sama lokalna zajednica, bez obzira na to koliko njeni pripadnici smatrali da ih kvalificira zavičajna pripadnost, broj prethodnih pokoljenja na tom području ili činjenica da su im djedovi živjeli od mora. More i njegove stanovnike nisu baštinili od predaka, kao ni apriorno znanje i informacije o njima. O pitanjima zaštite prirode i, konkretno, zaštite morskih sisavaca, čak je i državna vlast omeđena svojim potpisom na međunarodnoj konvenciji.
Sljedeći prijedlog seljaka, onaj o izradi studije isplativosti rezervata za dupine, još je sporniji. Vjerojatno je iznjedren slijedom posprdnog zahtjeva ribarima i malim brodarima, najžešćim protivnicima mjera zaštite o kojima se još ne zna ništa, da iskažu svoje potencijalne gubitke u nacionalnoj valuti, u onim iznosima koje iskazuju na godišnjim poreznim prijavama.
Zahtjev za izradom studije isplativosti očuvanja jedne od ustavnih vrednota iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske vrlo je inovativan. Ustavne vrednote iz članka 3. ustava su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav. Njihovo je očuvanje vraški skupo. Troši enormne novce poreznih obveznika na svim proračunskim razinama. Isplatu profita najčešće neće dočekati ulagači, nego tek njihovi baštinici. Isplativo je u onim rokovima koji ne uzimaju u obzir političke poene ili mandate pojedinih stranaka ni kratkoročne interese i profite pojedinaca ili cehova. Isplativo je uzimajući u obzir ne lovni teritorij ni doseg lokalne ribarice, već leptirov učinak, koji glasi: "Ako leptir zamahne krilima u Pekingu, on može uzrokovati uragan na Floridi".
Ideja o izradi studije isplativosti rezervata za dupine jednaka je onoj o izradi studije isplativosti života umirovljenika, bolničkih troškova neizlječivih bolesnika, školovanja djece s mentalnom retardacijom, izgradnji pročišćivača voda i smanjenja emisije otrovnih plinova, pronalaženja i privođenja pravdi ratnih zločinaca, uvođenju mjera pozitivne diskriminacije za marginalizirane skupine kao što su Romi, žene, branitelji.
Srećom ljudsko društvo isplativost ovih troškova računa uvodeći elemente održivosti ljudske vrste i ljudskog društva temeljenog na humanosti.
Kvalitetna rasprava o rezervatu u moru trajala je dvadesetak godina, sve do trenutka kad su mikrofone od stručnjaka i angažiranih građana preuzeli politikanti i profiteri. Kvalitetnu raspravu u ovom trenutku nije dužno voditi Ministarstvo kulture, već ustanova Priroda, kojoj je to opis posla i, među ostalim, razlog trošenja proračunskog novca. Kvalitetnu raspravu očekujemo napose od lokalnih čelnika političkih stranaka i ostalih istaknutih osoba u zajednici, koji trebaju dati sve od sebe da se ne stave u službu pojedinačnih i skupnih interesa, nego javnog dobra. Javno dobro ne može definirati otok okružen sa svih strana morem, nego je to dobro koje pod načelom jednakosti može koristiti svatko, dakle čije prednosti nisu iscrpive za dodatnog korisnika.
Komentari:
Svi znamo da živite od poreznih obveznika koji pune proračun a onda vi nakon toga kao članica tj. voditelica raznih udruga uzimate taj novac te ga trošite na pluvanje istih nikad niste ništa pošteno radili osim uništavali tuðe živote te počevši od doktora gagre pa sve do danas stalno sprovodite tuðu pravdu vodite udrugu koja se brine za tuðu djecu referendumi su dobri kad ih vi potičete i ulazak u nato su trebali graðani odlučiti a kad mi kažemo da treba o rezervatu odlučiti onda graðani nisu sposobni o tako važnoj stvari reći ništa.
pobrinite se vi za svoju obitelj pa prozivajte seljake.
Koliko god Vi mislili da ono što čine udruge nije vrijedan posao, o tome posve drugačije govore meðunarodne konvencije, zakoni RH, Nacionalna strategija za stvaranje poticajnog okruženja za djelovanje civilnog društva te prijedlog zakona koji će uskoro biti donesen, za razlikovanje udruga koje djeluju u interesu javnog dobra od onih koje djeluju za zadovoljavanje potreba svojih članova. Ono što Vi tako posprdno nazivate tuðom pravdom te smatrate da to nije pošten posao, Hrvatski je sabor nazvao djelovanjem za javno dobro.
Vaš komentar uopće nije odgovorio na sadržaj moga teksta, pa stoga svoj manjak argumenata nastojite uravnotežiti spominjanjem moje obitelji i načina mog zaraðivanja.
Prestanite proizvoditi maglu spominjući moju obitelj i moj porezni status, te pokušajte dokazati da je prijedlog seljaka za lokalnim referendumom o rezervatu i o izradi isplativosti rezervata za dupine imalo smislen i da ima ikakvog temelja u zakonima i vrijednostima hrvatskog društva.
Pa mislim da bi svi jednom trebali shvatiti da se ovdje ne radi samo o prepucavanju već bi jednom trebali početi govoriti o konkrektnom rješavanju problema te predlagati alternative te možda čak i udružiti sve udruge skupa za postizanje boljih i pametnij rješenja koja će nas držati u zajedništvu i tako zaštićene od onih koji žele nešto uništiti, zamislite da ekolozi na svojoj strani imaju ribare i brodare tko bi im što mogao, ali za to ekolozi moraju znati da je potrebno otvoriti dijalog te nuditi rješenja koja ne isključuju jedni druge iz zajednice i života u njoj. Itd. itd itd............ ..
Što se tiče ribara i brodara, njih nitko nije isključio niti iz dijaloga niti iz procesa odlučivanja. Upravo radi dijaloga i razmjene mišljenja su i održane tribine, pisani članci.
Niti jedno mišljenje iz institucija nije dalo naznake da bi na području rezervata bio zabranjen ribolov ili turističke vožnje. Ribari i brodari su ili obmanuti ili postoji još neki interes iza onoga o čemu svi govore. Vjerujem da nikome ne pada na pamet da štiti prirodu na uštrb lokalnog stanovništva, to se ne radi i to niti ne može uroditi djelotvornom zaštitom.
Umjesto vrijeðanja i razmjene onoga što nisu argumenti, meni se čini da bi bilo najbolje da sve udruge, ekološke, riberi i brodari zajedno traže od ustanove Priroda da se uhvate posla i da napokon sačini prvi prijedlog mjera zaštite o kojima možemo razgovarati.
Pdsjetnik u slučaju rezervata sve je učinjeno bez ribara i brodara a time i bez otočnog stanovništva jer ako vas mogu podsjetiti na lošinju imate dvije tisuće registriranih barki koje svoje kućne buðete popunjavju sa ulovom ribe i zamislite svi oni su vezani usko za područje rezervata te takoðer ima jako puno ribarskih obrta i tako i broprijevoznika , nikog od njih se nije pitalo ništa nego smo iz novina saznali što se dogodilo.
I nakon tog smo pokrenuli akcije pa vi meni sad recite što bi mi trebali biti ti koji ćemo nuditi suradnju pa nismo mi zabrljali nego ekolozi koji su sve to pokrenuli bez nas koji direktno živmo od tog mora.
molim vas nemojte nas stalno povezivati sa nečim što nema veze s nam kao na primjer neki privatni interesi u nerezinama i slično .
nije fer ljude koji se bore za komad kruha prikazivati da se bore za tajkune, a ako baš hoćete u nerezinama su se preko noći pojavili "ekolozi" koji do jučer za ekologiju nisu davbali ni pišljiva boba ali kad im je netko ugrozio njihovu komociju da iz dvorišta skoče u more najednom su se sjetili dupina.
Ovdje se radi uistinu o vlikoj grešci koju je čak i ministrasvo priznalo i sad svi zajedno trebamo naći rješenje koje će biti na korist lokalnog čovjeka i naravno i dupina.
Zato je i gospdična Jovanović u povjerenstvu i ona može bez problama utjecati na odluke povjerenstva i koliko mi je poznato ona već to i čini.
Vi i vaše idruge moraju promjeniti napadački način pa onda ni mi nećemo napadati ali kako sam rekao na početku nismo mi ti koji smo izostavili nego smo oni koji smo izostavljeni. I iz tog proizlazi da treba nama ponuditi soluciju.
Naravno da niste vi ta koja to treba jer vi niste kompetentni u ovoj priči nego je tu plavi svijet u ministarstvo kulture koji su to zajednički donjeli a da nisu pitali ljude ali ipak su ljudi ti koje treba pitati prema tomu svi moramo priznati da se ovdje orvi sa drugačijim prijedlogom mora oglasiti Plavi svijet ukoliko žele ikakvu situaciju inače u protivnom nemamo što razgovarati osim o poništenju.
Tako da Bojana zna da će biti prozivana i da će se i njena povjest gledati ali ona mora znati da će isto toga biti i više pošto i ona stalno proziva druge nije malo stvari bilo da ovom netu gdje je prozivala porezne situacije ljudi te zadirala u nihove poslove, sjetite se samo što je učinila obitelji Gagro, ili recimo obitelji Jureković to su sve stvari zbog kojih kotira jako Loše i nema tu niš čudno.
Mislim da je pošteno ako diraš tuðe živote očekuj da će ljudi uzvratiti, ajedna od mjera je da bi možda stvarno trebalo pitati zašto se ti ljudi još i iz proračuna pomažu jer tu sam negdje pročitala da je ona član ili čak voditelj večine lošinjskih udruga koje dobivaju ogromne novce.
Nevladine organizacije u svojem imenu nose odgovor na mnoga pitanja svojeg djelovanja i posve je kontradiktorno da se organizacije koje se nazivaju nevladinima financiraju iz proračuna države!
Nevladine udruge trebaju biti posve neovisne od utjecaja vlasti i sigurno da one to ne mogu biti ako ih vlast plaća! Najbolji dokaz tome je situacija Babe-Sarnavka-Š ostarić (ili kako se već zove onaj tip iz striptiz afere). Nevladina udruga koja se meðu ostalim bori protiv doživljavanja žena kao golog mesa pogodnog za prostituciju i striptiz nema posebih zamjerki na čitav dogaðaj, a činjenica da im je isti striptiz pročelnik dao 50 000 kn za njih naravno nema nikakvog značaja. U redu, ovdje je riječ o gradskom novcu, no princip je isti. Veži konja gdje Aga kaže.
Ipak, najsmješnije je to što su upravo NEVLADINE udruge najglasnije u primjerice preispitivanju financiranja ostalih subjekata društva (količina novaca vojsci, financiranje vjerskih organizacija), dok se one sam kao NEVLADINE udruge financiraju iz proračuna vlade! Mislim da je to čisto licemjerje.
O osobi Bojane Genov ne bih ništa posebno govorio. Njezino kotiranje i "ugled" na sceni nevladinih udruga kao i "poštovanje" koje ima meðu sugraðanima grada govore više od bilo koje analize.
Pa zar ne vidite da je njeno životno djelo pljuvanje po svemu gdje proðe trava ne raste, ljudi je mrze, pitajte malo po gradu zašto, pa zato jer je protiv svega, muž joj radi za tvrku koja zagaðuje gdje stigne od postavljanja stupova koji nas svakodnevno ozračuju, pa isto ako hoćete devastiraju prostor i vizualno i prostorno, kopaju se gdje stignu pa se pitam kako ni jednom nije njih napala, ni ona ni njene kolegice gregorina, koja po školi priča našoj djeci koja idu u crkvu da su zbog tog glupi, itd.... itd.... mogao bi nabrajati bez prestanka.
Znam da se ne može a da se ne zadire u tuðe živote svi smo negdje isprepleteni ali gdje je zajedništvo zašto njene akcije uvjek isključuju sve oko sebe?
I još pita gdje je zajedništvo i zašto njene akcije isključuju sve oko sebe, a to pokazuje da nije ni pročitao što je napisala. Da je pročitao vidio bi da tamo piše: "Ideja o izradi studije isplativosti rezervata za dupine jednaka je onoj o izradi studije isplativosti života umirovljenika, bolničkih troškova neizlječivih bolesnika, školovanja djece s mentalnom retardacijom, izgradnji pročišćivača voda i smanjenja emisije otrovnih plinova, pronalaženja i privoðenja pravdi ratnih zločinaca, uvoðenju mjera pozitivne diskriminacije za marginalizirane skupine kao što su Romi, žene, branitelji. Srećom ljudsko društvo isplativost ovih troškova računa uvodeći elemente održivosti ljudske vrste i ljudskog društva temeljenog na humanosti." Predlažem Gostu da to pročita pa kaže da li je to poziv protiv zajedništva i na akciju koja "isključuje sve oko sebe". Meni to ne izgleda tako. Naprotiv! I još nešto, da je "protiv svega" kako tvrdi Gost ne bi pisala o brizi za umirovljenika, bolničke troškove neizlječivih bolesnika, školovanja djece s mentalnom retardacijom, izgradnji pročišćivača voda i smanjenju emisije otrovnih plinova. Očigledno, Gost smatra da brinuti se za očuvanje lošinjskog mora znači biti "protiv svega", jer je on valjda protiv toga.
1. Neki uopće nisu pročitali tekst, ali poput bikova na crvenu krpu reagiraju na samo ime autorice povezujući ga s društvenim aktivnostima koje se protive njihovim stavovima i interesima.
2. Oni koji su ga pročitali, a ne nalaze argumente za opovrgavanje iznesenog, primijenjuju demagoški trik koji je toliko star da u udžbenicima logike nosi latinsko ime. Naime, kad neko ne zna ili ne može argumentima pobiti tvrdnju s kojom se ne slaže, pokušava je oboriti pričajući kako onaj koji ju je postavio nema "ugleda", ne uživa "poštovanje" ili pak poteže njegove obiteljske prilike i slično. Udžbenik kaže da upotrebljava argumentum ad hominem (tj. argument protiv čovjeka). Ukratko, ovaj lažni argument sastoji se u tome da se ne raspravlja o spornoj tvrdnji, nego se pokušava diskreditirati osobu koja je tu tvrdnju postavila. Karikirani primjer te vrste "argumentacije" bila bi svaða oko mjesta za parkiranje u kojoj jedan od sudionika svoje pravo na to mjesto argumentira tvrdnjom da je onaj drugi "poznata ljenčina".
No, od ovog školskog primjera manipulacije meni je puno zanimljivija lakoća kojom se rabi pojam ugled. Što ta riječ opisuje? Prema rječniku hrvatskog jezika to je "dobar glas", "čast", "poštovanje", "uvažavanje", a biti ugledan znači uživati ugled, biti uvažen, cijenjen, viðen ili istaknut. Jednostavno rečeno, ugled je slika koju o pojedincu ima njegova okolina, tj. njegov "image" (imidž) te stoga vrlo subjektivna stvar za koju nema egzaktnog mjerila. Ukratko, ugled pojedinca je u očima drugoga pojedinca i skupina. Odličan i savjestan učenik u svome razredu uživa istovremeno ugled i poštovanje, ali je i predmet ruganja kao štreber.
Ovih dana saznalo se da je jedan sudac Ustavnog suda RH na taj položaj došao s ogromnim poreznim dugom (kao odvjetnik naplaćivao je usluge, ali nije plaćao porez). Da li je on bio ugledan kad je imenovan na to časno mjesto? Dakako da je u očima onih koji su razmatrali njegovu kandidaturu bio častan, uvažen, ugledan i poštovan, jer ga u protivnom ne bi imenovali. Nema sumnje, nedostatak informacija činio ga je uglednim, jer ugled je – kao što sam već napomenuo – u očima promatrača, a ne egzaktna, mjerljiva veličina kao visina, težina ili starost pojedinca. Ne znam ni da li mu je ugled ostao neokrnjen i sada kada se za to saznalo. U mojim očima izgubio je ugled, no siguran sam da mu je u nekim krugovima ostao neokrnjen.
Slika koju drugi ljudi imaju o nama odlučuje o našem životnom uspjehu, a u nekim situacijama to je od presudne važnosti. Svi smo dio društvene zajednice, unutar koje tražimo vlastito mjesto, a sve sfere naših života ovise djelomično i o ljudima koji nas okružuju. Tako je, uostalom, i u životinjskom svijetu: ako te čopor odbaci, osuðen si na propast.
Dakako, svjesni važnosti slike koju drugi imaju o nama, okolini prikazujemo manje ili više uljepšani lik – gradimo svoj image. Ugled je teško steći, a vrlo ga je lako izgubiti. Jedna pogreška može nanijeti nepopravljivu štetu, a može je nanijeti i laž, kleveta, poluistina ili manipulacija kojom se okolini prikazuje iskrivljena slika pojedinca. To je razlog zbog kojeg se susrećemo s toliko glume i manipulacije, svojevrsne društvene kozmetike kojom svijetu prikazujemo uljepšanu sliku svoju. Onaj tko igra prema prokušanim pravilima, ne može izgubiti, no s druge strane, iskrenost je u većini slučajeva kobna. U civilizaciji u kojoj je najvažniji dojam, prevladava kultura u kojoj vladaju krinke pa stoga živimo u vremenu stalnog karnevala s "ugledom" kao najunosnijom maskom.
Mislim da se iz ovoga može razaznati što je zapravo ugled i kako ga steći. Postoje tri pravila:
1. Okani se iskrenosti
2. Okani se iskrenosti
3. Okani se iskrenosti
Pravo na privatnost predstavlja zbirni naziv za zaštitu nekoliko na prvi pogled raznorodnih prava, i to prava na poštovanje privatnog života, porodičnog života, nepovredivosti doma i prepiske, kao i časti i ugleda pojedinca. U skoro svim meðunarodnim instrumentima zaštita ovih prava se regulira u istom članu, a i sva ona su vezana za strogo privatnu sferu života, odnosno pravo čoveka da živi kako želi, zaštićen od javnosti. Nitko ne smije biti izvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili prepisku, niti napadajima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zaštitu zakona protiv ovakvog miješanja ili napada.
Naravno da se pravo na poštovanje privatnog života ograničava u mjeri u kojoj pojedinac sam dovede svoj privatni život u dodir s javnim životom ili u tijesnu vezu s drugim zaštićenim interesima. Time je odreðen i opseg privatnog života.
Slijedi pitanje što iz života javnih osoba, sa čijom bojom gaćica nas svakodnevno upoznaje žuti tisak, doista jest javni interes. Takoðer je pitanje što bi to iz moga obiteljskog života bilo značajno da se osvijetli i bolje razumije djelovanje mene kao graðanske aktivistkinje.
Iznimke od prava na privatnost trebaju se svakako odnositi na osobe koje troše fiskalna sredstva odnosno sredstva iz poreza za čiju visinu i utrošak je javnost maksimalno zainteresirana. Mada su privatne zarade, plaće, reprezentacije, putni troškovi i slično zaštićena privatnost i tajna ljudi, to se ne odnosi na one koji ta primanja ostvaruju iz poreznih sredstava. Dakle, to su podaci vezani uz graðanske aktiviste (uz javne dužnosnike, službenike, zaposlenike javnih poduzeća, te sve potrošače proračunskih sredstava) o kojima javnost može i treba raspravljati.
Od načela zaštite ljudskog prava na privatnost svakako treba izuzeti profesionalne iznimke, pa tako npr. onaj tko prosuðuje o moralu drugih ljudi (sudac, vjeroučitelj, svećenik i sl.) mora javnosti omogućiti da javno prosuðuje i o njegovim postupcima i o njegovu moralu. Pritom svatko ima pravo na vlastiti svjetonazor, njegovo javno promoviranje i primjenu u vlastitom životu, sve dok to nije u koliziji sa njegovom javnom ulogom i vrijednostima koje javno promovira. Primjerice, homoseksualnost zastupnika stranke koja zagovara tezu o heteroseksualno sti svemira nije podatak na razini običnog trača kojim se krše ljudska prava, nego je podatak od javnog interesa. Da ispliva podatak kako vjeroučitelj, koji dobar dio javnog novca dobiva da bi djecu podučavao katoličkom seksualnom moralu, ima nekoliko vanbračne djece, ni to ne bi bio trač i naslada kojim veličamo svoje bezgrešne živote, nego informacija od javnog interesa. Ako istaknemo da lokalni svetac sa globalnom slavom nosi dizajnerska odijela i cipele, a istovremeno grmi na griješno stado, to je podatak od javnog interesa jer ukazuje na nesklad izmeðu javne uloge i privatne prakse.
U slučaju spominjanih obitelji Gagro i Jureković, trebalo bi iznijeti dokaz za djelovanja koje su se na ikakav način ticale njihovih obitelji. Javnosti su bili podasrti aspekti osobnosti Gagro i Jureković vezani uz njihovo javno djelovanje i javni interes. Nikome nije palo na pamet da razglaba o njihovom obiteljskom životu, seksualnim sklonostima, ukusu u oblačenju, književnim preferencijama ili nedostatku istih.
Isto vrijedi i za graðanske aktiviste. Kad bi se doznalo da feminističku aktivistkinju koja opetovano poziva žene da prijave slučajeve obiteljskog nasilja mlati muž, to bi bio javni podatak. Aktivista za zaštitu okoliša svakako bi diskreditirala bespravna gradnja kuće ili vaðenje prstaca iz mora. Sve ostalo, nevezano uz njihovo javno djelovanje, najobičniji je trač.
Znamo da je privatnost ukusna hrana za mase. Medijima se hrani masovna žeð za tračem, koji je oduvijek bio oblik, ne uvijek nužno benigne zabave. Iz te žeði proizlazi popularnost Story, Glorije, Red Carpeta i sličnih medija koji prenose tračeve, i nema nikakve veze sa javnim interesom što se oni bave poznatim ličnostima koje djeluju u javnosti.
Da zadovolje najprizemniju potrebu zavirivanja u tuðu privatnost javnost se bavi Ivaniševićevim penisom, a ne njegovim tenisom.
Na isti način, zadovoljavajući svoju potrebu za tračem, anonimni pisci komentara nastoje proizvesti dovoljnu količinu magle kojom bi temu o kojoj pišem odmakli od interesa javnosti. Učinili bi to baveći se mojom obitelji, u kojoj nema ničega što čini nevjerodostojno m moju ulogu feminističke i ekološke aktivistkinje. Ne puštamo vodu da curi dok peremo zube, gasimo svjetlo u prostoriji u kojoj ne boravimo, ne peremo auto ni kad je potrebno, ne proizvodimo otrovni otpad, ne zlostavljamo se meðusobno temeljem spola i rodnih uloga.
Ostalo vas se ne tiče i nemojte svoju pakost sakrivati pod krinku javnog interesa.
Sve što priča je proizašlo iz new-age sranja, ljudi bez korjena i tradicije stalno propagiraju tava sranja.
Uništavala je i još uvjek uništava ljudske živote, a Cappelli ju financira. sramota za nas žene je tim veća jer ona vodi udrugu za zdravo odrastanje sramotttaaaa, pretjerano i degutantno.
A priča o korjenju i tradiciji je postala hit tema s potrebom izmišljanja vlastite tradicije, prekrajanja prošlosti koju su donijele 90-e. New age je nešto što mi se čini isprazno i instant proizvedeno, ali pozivati se stalno na "krv i tlo" je degutantno i bedasto, primitivno i vrlo "znakovito"- to se radi kada ljudi nisu utemeljeni niti u svojoj tradiciji niti identitetu. Ljudi ovih krajeva imaju u svojoj tradiciji i socijalističke prošlosti, iskustvo tolerancije, internacionalni h ideja i težnji, želje da budu otvoreni prema novom...
Prepoznavanje vlč. Suca u mojem tekstu je bogohulno i bezobrazno. Prema velečasnom.
Novo doba ili New Age pojam je koji označuje skup društvenih strujanja u zemljama zapadnoga civilizacijskog a kruga nastalih, po većinskomu mišljenju, u zadnja tri desetljeća 20. stoljeća. Dalje u tekstu rabi se izraz New Age u izvedenicama, jer iako taj pojam još nije postao hrvatskom usvojenicom, često je u porabi i velika je vjerojatnost da će ući u svakodnevni leksikon.
Većinsko je mišljenje da se radi o sklopu primarno duhovnih tendencija izvan kruga etabliranih religija, karakterizirani h svjetonazorskim eklekticizmom i reciklažom sastavnica starijih ezoteričnih tradicija. Neke od glavnih značajki su odbacivanje hijerarhijskoga ustroja religioznih učenja, apsorpcija i redefinicija mističnih grana ortodoksnih vjerskih tradicija, orijentacija na ezoterične i okultne doktrine cijeloga svijeta, parcijalno usvajanje modernih znanstvenih i paraznanstvenih paradigmi i novo vrjednovanje spiritualnih tradicija primitivnih društava lovaca-sakuplja ča. Novo doba nije religija u nastajanju, već simptom svjetonazorske krize u kojoj bujaju sinkretizmi i eklekticizmi svake vrste.
Naravno, ljubiteljima teorije zavjere ovo neće biti dovoljno da shvate kako u zakonima RH i podsjećanju na njih nema "new age sranja".
Dakle, samo par rečenica o konstataciji da "gregorina po školi priča našoj djeci da su glupa jer idu u crkvu". Gregorina, s velikim G, u školi djeci predaje od države propisani nastavni program koji, izmeðu ostaloga, obuhvaća i filozofe koji su tvrdili da je Bog mrtav (Nietzsche), da je čovjek stvorio Boga, a ne Bog čovjeka (Feuerbach), da Boga nema i da je čovjek odgovoran za ono što jest (egzistencijali zam) itd. Prigovore na nastavni program molim uputiti ministru obrazovanja, ne Kaptolu.
A što se tiče mojih odgojnih ciljeva oni su vrlo jasni: potaknuti kod djece intelektualnu znatiželju, upoznati ih s vrijednostima kritičkog promišljanja zbilje, učiti ih toleranciji i nužnosti argumentiranja vlastitih stavova, ukazati na važnost graðanske hrabrosti.
Ukratko, pokušati usporiti širenje koncentričnih krugova gluposti koji preplavljuju našu zbilju.
Ili, još jednostavnije, usporiti društenu proizvodnju osoba nalik "gostu": netrpeljivih, polupismenih ljudi satkanih od predrasuda, osoba kojima rasprava ne znači iznošenje argumenata, nego anonimno prozivanje ljudi po metodi pravovjernih lešinara.
Jedan od najkarizmatični jih i najmističnijih Hrvata, velečasni Zlatko Sudac ovih se dana pojavio s novim, modernijim i odvažnijim imidžem koji više podsjeća na rockera, nego na svećenika i stigmatika.
Naime, Sučevo tijelo umjesto stigmi, po kojima je postao poznat diljem domovine, u posljednje vrijeme krase pramenovi na njegovanoj kosi, kožna crna narukvica, srebrni glomazni rockerski prsten, ogrlica na kojoj visi srebrni privjesak i tamne sunčane naočale u posljednjem modnom trendu.
Velečasni se takav početkom tjedna pojavio pred bolnicom Rebro, gdje je, mnogi nagaðaju, bio u posjetu Ivici Račanu.
Svojom je pojavom neodoljivo podsjetio na poznatog američkog rockera Davea Navarra, nekadašnjeg gitarista bendova Jane’s Addiction i Red Hot Chili Peppers te bivšeg supruga starlete Carmen Electra, koji baš kao i Sudac već godinama njeguje dugu kosu i bradicu.
Naime, svojim novim žestokim imidžem velečasni se poznatom rockeru sada približio više nego ikada te baš kao i on odlično balansira izmeðu imidža žestokog rockera i njegovanog metroseksualca.
Zlatko Sudac ima 36 godina, a pozornost hrvatske javnosti na sebe je privukao 1999. godine kada je iz malog otočnog mjesta u Novalji stigla nevjerojatna vijest o mladom župniku kojemu je na čelu prokrvarila rana u obliku križa.
Ubrzo nakon toga Sudac postaje fenomen i jedan od rijetkih u Hrvatskoj koji mogu na jednom mjestu okupiti više od deset tisuća Hrvata. Auru tajanstvenosti Sudac danas nosi na najbolji mogući način, no sada uz malo više stila.
Jutarnji list 2007 (jutarnji.hr/.../...)
Sv.Pismo
Koji vam je zašto se ovdje raspravlja o Bojani i o Gregorini koja vjeruje u Boga ili ne pa za to bi trebalo otvoriti drugu temu imte li ovdje moderatora.
Ajde ljepo moderatoru molim maknuti sve što nema veze s temom jer kod plasiranja svakog topika je upozorenje da će sve što s temom nema veze biti maknuto, pa molim raditi svoj posao osim ako moderator nije bojana pa joj paše da je u centru pažnje bez obzira na temu.
Ops P.S. zaboravih reći OPOZIV!
Pročitao sam teks Bojane Genov i u bitnom smatram da je on još jedan njezin klasični promašeni stav koji priznajem znade upakirati u pristojno sročeni članak.
Sve se svodi zapravo na to da je bilo koja teza u svojoj biti obranjiva, i svaka u odlično sročenom tekstu može naći svoju punu logiku.
Nisam počeo pisati ovaj svoj osvrt da bih polemizirao o rezervatu ili referendumu, no da mi se ipak ne bi prigovorilo kako sam ponovno van teme, reći ću ovo; načelno, vrlo sam skeptičan prema svim referendumima. Referendum je uz neposredni izbor Predsjednika Republike zapravo jedni način neposrednog izbora i izjašnjavanja stava. Uz svu svoju pozitivnost on meðu graðanima najčešće izaziva ravnodušje i sve se svodi na mnogo buke da bi na sam dan referenduma glasalo cca 20-40 % graðana s pravom glasa: primjera je na tisuće diljem svijeta i referendumi u gotovo 90% slučajeva propadaju (samo nekoliko koji mi ovog trena padaju na pamet, održani u posljednjih 10 godina: o umjetnoj oplodnji u Italiji, o skraćivanju mandata francuskog predsjednika s predugih 7 godina na 5, o ograničavanju kvote stranih imigranta u Švicarskoj itd).
Ni Hrvatska nije daleko od tih podataka, sjetite se samo koliko se mnogo razgovaralo o izdvajanju grada Senja iz Ličko-senjske županije, da bi na samom referendumu prije 2 ili 3 godine isti pohodilo 30-tak % birača.
Osim toga, nedavni fijasko skupljanja potpisa za referendum o pristupanju NATO savezu govori dovoljno.
Pričanje pak o nacionalnim strategijama, raspravama koje traju već godinama i pokušaj dovoðenja isih kao argument protiv ideje o referendumu je, po mom mišljenju naobičnije lupatenje.
Rasprava koja je krenula na forumu nakon teksta,a ticala se «lika i dijela» gde Bojane Genov nije dio teme i dobrim djelom predstavlja argumentum ad hominem i upravo zbog toga ovo i pišem.
Gða Genov pak vješto pokušava skrenuti temu sa svoje ljudske i profesionalne vjerodostojnost i govoreći o tome kako zatvara vodu dok pere zube, a auto ne pere niti onda kad je potrebno (to je valjda nešto za hvalit se..?), iako je to zapravo nitko niti ne pita.
Riječ je naime o vjerodostojnost i, autoritetu i ugledu koji stoji iza potpisnika svakog članka objavljenog bilo gdje. Riječ je o autoritetu i ugledu koja ne proizlazi iz našeg obrazovanja i položaja (inače, bilo bi mi drago saznati profesionalne preference Bojane Genov te škole koje je završila, rijetko se naime naðu ljudi koji se razumiju i dadu pisati o uglavnom svemu-vjerujem da imaju zaista impresivno obrazovanje. Samo praćenje ove stranice nudi kolekciju tekstova Genov o mnogim temama. Na sreću, druge stranice, novine i forumi mnogo su siromašniji za njezine osvrte)
već iz onoga što jesmo, iz naše povjesti.
Upravo iz tog razloga, tekst potpisan od Vlade Gotovca (ma o čemu on bio) ima mnogo veću težinu od bilo kojeg teksta Vice Vukojevića, jednako kao što i kolumna Don Ivana Grubišića ima mnogo veću težinu i značaj od kolumne Ivana Miklenića…
Drugim rječima, čim nam pogled skrene s teksta na autora, u glavi se prebacuje klik koji tekstu i prije no što je pročitan daje notu od koje uši zaista ne mogu uživati.
O tome je ovdje riječ. Riječ je tekstu gospoðe koja u gradu u kojem živi ne uživa nikakvo poštovanje šire zajednice, o kojoj većina govori u negativnom kontekstu i svi uglavnom okreću očima na spomen njezina imena. Riječ je aktivistici koja generalno ne razumije nevladinu scenu, čija udruga koje je na čelu nakon svake njezine poluakcije odmah izgubi barem 5 članica.
Riječ o stavovima koji uglavnom izazivaju podsmjeh i nevjericu bilo koga normalnog (ne zaboravimo da je svojedobno Genov tražila od papinskog nuncija da objasni pravni subjektivitet Vatikana (! ?), a političkim strankama je slala upitnike s bezbroj nevjerojatnih pitnja na koje je tražila odgovore s da ili ne), o osobi koja na nevladinoj sceni nema nikakvog respekta do te mjere da jedna od najpoznatiji domaćih aktivistica (Kesić) otvoreno na forumima napada rad i ponašanje gde Genov, a ostalim aktivistima na spomen njezina imena oči kolutaju poput sličica na ručnom poker automatu.
Uz sve je to prisutno konstantno ponavljanje kako bi za vojsku trebalo manje, a za vjerske organizacije uopće ništa iz poreza, no to što baš NEVLADINE organizacije iz proračuna VLADE dobivaju sredstva za svoj rad, to eto nije sukob stava…ima li smisla dalje?
Stoga gðo Genov, želim Vam još mnogo tekstova na ovoj stranici (uostalom, na drugima i nemate baš pristupa), vjerujem da ćete već naći nešto o čemu ćete pisati i protiv čega ćete se buniti, želim Vam još mnogo odličnih rečeničnih konstrukcija i fino sročenih tekstova. Želim Vam naravno i oprani auto i još mnogo toga što vjerujem ni sami sebi ne želite.
Autoritet, poštovanje i ugled Vam takoðer želim. Iz njih bi izlazila težina i ozbiljnost teksta koji potpisujete. Autoritet, poštovanje i ugled ipak morate izboriti sami, a prateći vaš «rad» u nekoliko godina stječem dojam da je ta borba u svojoj biti uzaludna.
Nakon ovakve diskusije nepobitno je jasno da je potrebno raspisati referendum za rezervat i sačiniti studiju isplativosti rezervata.
Možemo li dupine kvalitetno iskoristiti kao brend i na taj način dodatno razviti našu turističku ponudu? Kako se u tu priču mogu uklopiti ribari i turistički prijevoznici? Zato prijedlog studije isplativosti.
I za kraj, gða. Genov spominje da je pročitala Stručnu podlogu Državnog zavoda za zaštitu prirode. Molim da mi kaže kako ju je dobila na uvid prije Javnog uvida? Ja sam ju tražila od Ministarstva kulture i nisam ju mogla dobiti.
Zavod za anatomiju, histologiju i embriologiju
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
10000 ZAGREB, Heinzelova 55
tel.: 23 90 250; 091 531 97 02; faks: 24 41 390
E-mail: hrvoje.gomercicvef.hr
U Zagrebu, 21. ožujka 2008.
PRIJEDLOZI ZA RASPRAVU O PROGLAŠENJU REZERVATA ZA DUPINE UZ ISTOČNU OBALU OTOKA CRESA I LOŠINJA
Predmet: prijedlozi za raspravu nakon održanog sastanka u Ministarstvu kulture RH o rezervatu za dupine, održanog 20. ožujka 2008.
Temeljem zaključka sastanka u organizaciji Ministrastva kulture RH vezano uz proglašenje zaštite dijela mora uz istočne obale otoka Cresa i Lošinja u svrhu zaštite i očuvanja populacije dobrog dupina, održanog 20. ožujka 2008. u Ministarstvu, kojim je dogovoren nastavak dogovaranja o navedenom problemu, svim sudionicima sastanka dostavljam svoje pismene prijedloge kao prilog raspravi na budućem sastanku o istom predmetu.
Ističem da ove prijedloge iznosim u ime skupine djelatnika Sveučilišta u Zagrebu koji se već niz godina bave znanstvenim istraživanjem sisavaca u hrvatskom dijelu Jadranskog mora (tri sveučilišna profesora, tri doktora znanosti koji su za sada jedini u Hrvatskoj doktorirali istražujući dupine u Jadranu i tri magistra znanosti - naglašavam da su dvojica od navedenih završila poslijediplomsk e studije iz Ekologije na Prirodoslovno-m atematičkom fakultetu u Zagrebu), te kao voditelj jedinih znanstvenih projekata u Hrvatskoj koji se bave istraživanjem dupina, a koje već niz godina financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH. Uz to, i kao voditelj do sada jedinog projekta o istraživanju dupina u Hrvatskoj u organizaciji UNEP-a i kao suradnik na meðunarodnim projektima o istraživanju sredozemne medvjedice i dupina u Jadranu iste organizacije Ujedinjenih naroda, te EU INTERREG ADRIA-WATCH .
1. prijedlog
Predlažem da se Rješenje Ministarstva kulture RH o preventivnoj zaštiti dijela mora uz istočne obale otoka Cresa i Lošinja u kategoriji posebnog rezervata - rezervata u moru od 26. srpnja 2006. (Klasa: UP/I-612-07/06- 33/676, Urbroj: 532-08-02-1/5-0 6-1) ne produži i tako zaustavi namjera trajnog proglašenja navedenog područja posebnim rezervatom u moru.
Obrazloženje:
Na temelju naših dugogodišnjih istraživanja dupina u čitavom hrvatskom dijelu Jadrana, pa tako i u području istočno od otoka Cresa i Lošinja, nedvojbeno smo utvrdili da ne postoji nikakva znanstvena osnova za proglašenje upravo navedenog područja rezervatom za dupine, jer se po ničemu ne razlikuje od ostalih dijelova Jadrana što se tiče života dupina. Stoga ovdje iznosim samo tri zaključka naših znanstvenih istraživanja koji ukazuju da navedeno područje ne udovoljava kriterijima postavljenim u stavku (1) članka 12. Zakona o zaštiti prirode: a) proglašeni navedeni rezervat - rezervat u moru, što se tiče divlje svojte dobri dupin (Tursiops truncatus) nije od osobitog značenja radi svoje jedinstvenosti, rijetkosti niti reprezentativno sti; b) proglašeni rezervat nije stanište ugrožene divlje svojte dobri dupin (Tursiops truncatus), nego je samo vjerojatno 0,9% do 1,6% ili još manje stanište ove svojte; c) proglašeni rezervat nije osobitog znanstvenog značenja i namjere, što se tiče morskih sisavaca, odnosno divlje svojte dobri dupin (Tursiops truncatus). Osim toga, veličina područja proglašenog rezervata je svega 523,35 km2 morske površine što je za jednu pokretnu vrstu kao što je dobri dupin vrlo maleno područje i zbog toga ne predstavlja nikakvo područje koje bi eventualno barem i malo poboljšalo mogućnost za opstanak ove vrste u Jadranskom moru - ove zaključke sam u svako vrijeme voljan detaljno obrazložiti ukoliko Vam obrazloženja već nisu poznata.
Na temelju iznesenih stajališta, na ovom sastanku, svih prisutnih predstavnika tamošnjeg stanovništva (od g. gradonačelnika, tamošnjih političkih dužnosnika i predstavnika gospodarstva i ribarskih udruga) jasno je da su svi nazočni redom protiv proglašenja navedenog rezervata.
Smatram da je ovo brzopleto i nedovoljno argumentirano proglašenje rezervata izazvalo nepotrebno sukobljavanje "zaštitara prirode i zaštitara životinja" s lokalnim stanovništvom i ribarima te da se ponovno čuju, često i opravdani prigovori, na ponašanje centara države i tzv. "ekologista i zelenih" prema stanovništvu u provinciji. Tako se čuje da je Zagreb "čitav asfaltiran i ureðen" kako bi stanovništvo živjelo pod što boljim životnim uvjetima, a od stanovništva u provinciji se traži da živi pod što prirodnijim uvjetima, te da se priroda što manje prilagoðava uvjetima boljeg života stanovništva. Pa i na ovom sastanku smo čuli prigovore iz redova lokalnog stanovništva, da se država brine za dobrobit dupina, ali se ne brine za dobrobit tamošnjih ljudi. Tako je rečeno, da se vodi briga da se broj dupina ne smanji, ali o smanjenju broja tamošnjeg stanovništva se ne vodi briga, odnosno da se zbog brige za dupine ne vodi briga o tamošnjim ljudima. Naravno da to nije stav državne politike i znanstveno utemeljenog pogleda na očuvanje ugroženih životinjskih vrsta i općenito prirode, ali na žalost ovakvim potezima se šalju neprihvatljive poruke, koje kod stanovništva izvan velikih gradskih centara izazivaju takve obrambene reakcije. Ovakvim potezima se kvari dugogodišnji uspiješan rad na podizanju svijesti stanovništva uz hrvatsku jadransku obalu o potrebi zajedništva života ljudi s prirodom, odnosno u konkretnom slučaju o očuvanju i korisnosti dupina za jadransku biocenozu pa tako i za održivi razvoj ribarstva i cjelokupnog gospodarstva. Možemo se pohvaliti, da je u Hrvatskoj svijest ljudi o potrebi zaštite morskih sisavaca u relativno kratkom vremenu promijenjena od vremena kada su se dodjeljivale nagrade za ubijanje sredozemnih medvjedica i dupina, do današnjeg doba kada su ljudi i posebno ribari vrlo naklonjeni ovim životinjama. U posljednih dvadesetak godina to je vidljivo iz anketa koje smo proveli meðu stanovništvom Hrvatske i naročito po podacima o uzrocima smrtnosti dupina. Naime, od pregledanih preko 150 mrtvih dupina u Hrvatskoj svega ih je 3-4 namjerno ubijeno, usprkos velikom broju oružja kod stanovništva kao posljedice obrambenog rata. Tako sada, nakon dužeg vremena, zbog ovako proglašenog rezervata, ponovo slušamo o netrpeljivosti skupine ljudi prema dupinima.
Zbog svega naprijed navedenog sam uvjerenja da bez velike i opravdane potrebe (prema članku 12. Zakona o zaštiti prirode) nema potrebe da se ovakvi rezervati osnivaju u unutarnjim hrvatskim vodama u "dvorištima" stanovništva naših otoka i obale, koji bi u svakom slučaju manje ili više otežavali njihov život.
Kao odgovor na primjedbu da u inozemstvu postoje ugledni stručnjaci za dupine koji imaju drugačije mišljenje od našeg o proglašenju ovog rezervata, ističem da nas nimalo ne impresioniraju ''inozemni ugledni stručnjaci za dupine'' nego jedino argumenti, bez obzira od koga dolaze, koji idu u prilog proglašenja ovog područja takvim rezervatom za dupine. Meðutim, kako do sada nismo upoznati s argumentima ''inozemnih uglednih stručnjaka za dupine'' pa čak ni samog Zavoda za zaštitu prirode, to ću se niže osvrnuti samo na neke prijedloge udruge Plavi svijet (koji su izgleda jedini činili osnovu na temelju kojeg je Državni zavod za zaštitu prirode donio taj prijedlog o rezervatu) iz Velikog Lošinja objavljene u nekim medijaima ili na internetu, te na argumentaciju Državnog zavoda za zaštitu prirode, koju smo uspijeli saznati samo iz nekih javnih medija. Prije toga iznosim dijelove izvornog tekst jednog od voditelja organizacije ACCOBAMS iz kojih je vidljivo da proglašeni rezervat ne zadovoljava gotovo ni jedan od preporučenih uvjeta za proglašenje morskim zaštićenim područjem (MPA):
''... Rationale for proposals The discovery of an area with a particularly rich cetacean fauna is normally the first step in the mental process of deciding whether a special area should be designated to protect it. Research may reveal the existence of previously unknown sites having special importance for cetaceans, either because these contain critical habitats, or because negative interactions between cetacean and human activities are reported to occur and constitute threats or potential threats to cetaceans. ...
Criteria to identify sites containing cetacean critical habitat may include: areas used by cetaceans for feeding, breeding, calving, nursing and social behaviour; migration routes and corridors and related resting areas; areas where there are seasonal concentrations of cetacean species; areas of importance to cetacean prey; natural processes that support continued productivity of cetacean foraging species (upwellings, fronts, etc.); topographic structures favourable for enhancing foraging opportunities for cetacean species (canyons, seamounts). These criteria can be applied to protect sites containing cetacean critical habitats from human interactions, where: conflicts between cetaceans and fishing activities have been reported; significant or frequent bycatch of cetaceans is reported; intensive whale watching or other marine tourism activities occur; navigation presents a potential threat to cetaceans; pollution runoff, outflow or other marine dumping occur; or military exercises are known to routinely occur.'' - podcrtao H.G. (Giuseppe Notarbartolo-di -Sciara: MARINE PROTECTED AREAS FOR CETACEANS: BASIC CONCEPTS ON SELECTION, CREATION AND MANAGEMENT. - Tethys Research Institute, Viale G.B. Gadio 2, 20121 Milano, Italy -e-mail: giuseppedisciara.net)
Iz prijedloga za osnivanje "Lošinjskog rezervata za dupine",
Plavi svijet, Veli Lošinj, 2002.:
- "Osnovni razlog izabiranja Lošinjsko-Cresk og područja za prijedlog osnivanja morskog rezevata je potreba oporavka morskog ekosustava ozbiljno narušenog ljudskim aktivnostima i iskorištavanjem te činjenica da je ovo jedino dokumentirano područje u kojem boravi rezidentna populacija dupina u cijelom Jadranu. ..."
Prema zakonu o Zaštiti prirode: ''(1) Posebni rezervat je područje kopna i/ili mora od osobitog značenja radi svoje jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativno sti, ili je stanište ugrožene divlje svojte, a osobitog je znanstvenog značenja i namjene.''. Ako je predloženo područje ozbiljno narušenog ekosustava onda više nije jedinstveno, rijetko ili reprezentativno te više nema osobito znanstveno značenje. Osim toga iz dosadašnjih istraživanja je razvidno da su dobri dupini čitavog hrvatskog dijela Jadrana (a vjerojatno i čitavog Jadrana) pripadnici iste populacije dupina, te da se kreću po čitavom Jadranu pa ponekad borave i u predloženom području. Osim toga, nije istinita tvrdnja da je ovo jedino dokumentirano područje u kojem boravi rezidentna populacija dupina u cijelom Jadranu, jer je dokumentirano i opisano u brojnim našim radovima da dupini (pripadnici ''jadranske populacije dobrih dupina'') žive i borave po čitavom hrvatskom dijelu Jadrana. Ističem da predloženo područje nije stanište dupina nego samo mali dio njihovog staništa, te da ni u kojem slučaju nije neko kritično područje za dupine (npr. mjesto razmnožavanja, prehrane, obaveznog prebivanja, obaveznog prolaza ili nekog posebnog okupljanja)
- "..., Lošinjsko-Cresk o područje daje Hrvatskoj najbolje šanse za dugoročno osiguravanje zadovoljavajuće g staništa za dupine i ostale morske organizme u Hrvatskom Jadranu."
Upravo je ova tvrdnja iz prijedloga najopasnija za preživljavanje dupina, jer se stječe dojam da je osnutkom ovog rezervata riješeno preživljavanje dupina u Hrvatskoj, a u stvarnosti ovako malo područje nema gotovo nikakvog značenja za život jadranske populacije dobrih dupina
- "Predlaže se ... u vodama istočno od Lošinja i Cresa osnuje morsko zaštićeno područje s ciljem zaštite dupina i drugih vrsta kitova ... da će se time omogućiti učinkovita zaštita područja u kojem boravi jedna ili više vrsta koje se smatraju ugroženima, ..."
I ova je tvrdnja kao i gornja iz prijedloga najopasnija za preživljavanje dupina, jer se stječe dojam da je osnutkom ovog rezervata riješeno preživljavanje dupina u Hrvatskoj, a u stvarnosti ovako malo područje nema gotovo nikakvog značenja za život jadranske populacije dobrih dupina
- "..., s posebnim naglaskom na rezidentnu zajednicu dobrih dupina koja ovo područje koristi kao mjesto hranjenja."
Iz svih dosadašnjih istraživanja je jasno da se ne radi o nekoj rezidentnoj zajednici ovog područja, nego neke od životinja povremeno dolaze na ovo područje i zbog hranjenja
- "Glavni cilj osnivanja morskog zaštićenog područja je obnova i održavanje populacije dobrih dupina u Kvarneriću na održivom ... nivou. ..."
Na ovako malenom području potpuno je nemoguće da se održi i obnovi "populacija" dobrih dupina, jer prema dosadašnjim istraživanjima svi dupini barem u hrvatskom dijelu Jadrana pripadaju jednoj te istoj populaciji dobrih dupina.
- "Trenutno je akvatorij Lošinja i Cresa jedino dokumentirano područje hranjenja i odgoja mladunaca dobrih dupina u Hrvatskoj ..."
Tvrdnja je potpuno neosnovana i netočna, jer smo dugogodišnjim istraživanjem nedvojbeno utvrdili da se dupini hrane i legu i u drugim područjima hrvatskog dijela Jadrana.
- "... Za Lošinjsku populaciju poznato je da se područje predloženo za zaštitu konstantno koristi kao područje hranjenja ..."
Ponavljamo, da uopće ne postoji "Lošinjska populacija" dobrih dupina, a nije točna ni tvrdnja da te životinje konstantno to područje koriste za hranjenje.
- "... U hrvatskim teritorijalnim vodama nema dokaza da bilo koje drugo područje dugotrajno koristi neka rezidentna populacija dupina ..."
Opet se govori o "rezidentnoj populaciji dupina", o kojoj bi se moglo govoriti samo ako se misli na čitav Jadran, ali postoje područja za koja sigurno znamo da ih dugotrajno naseljuju skupine dupina, npr. u Srednjem kanalu izmeðu Dugog otoka te Ugljana i Pašmana.
- "Da bi se uspijelo utvrditi potpuno područje koje dupini koriste kao mjesto boravka (home range) te da bi se jasnije odredile točne granice zaštićenog područja, koje bi tada imalo punu vrijednost u smislu ispunjavanja cilja osnivanja, potrebno je provesti dodatna opsežnija istraživanja u području susjednom predloženom području za zaštitu. Preliminarno odreðenim granicama trebalo bi ostaviti mogućnost da se na osnovi daljnjih i dodatnih istraživanja one mogu povećati ili smanjiti ..."
Sami predlagači su svjesni da im nije poznato područje kojim se dupini koriste, te ovom prilikom priznaju da je dvojbeno postizanje cilja predloženim rezervatom.
- "... Veličina zajednice dobrih dupina koja boravi u akvatoriju Lošinja i Cresa procijenjuje se na oko 113 dupina ...Taj broj je značajno ispod klasifikacije IUCNa od 250 jedinki kada se izolirana populacija smatra "kritično ugroženom ...".
Iako su prije tvrdili da u području predloženog rezervata boravi 160, 140 i 100 dupina, u ovom prijedlogu spominju oko 113 dupina, ali opet tvrde da oni na tom području borave, a vjerojatno je samo istina da su kroz odreðeno vrijeme u tom području vidjeli toliko dupina, što ni u kojem slučaju ne znači da oni tu borave, nego su se u odreðenom trenutku na tom području zatekli. Koristeći klasifikaciju IUCN-a o izoliranim populacijama, vjerojatno žele naglasiti da je ''njihova Lošinjska populacija'' kritično ugrožena, a na osnovi brojnih istraživanja je jasno da su svi dobri dupini u Jadranu pripadnici jedne te iste populacije, te da čak ni ta jedinstvena (znatno veća od ''Lošinjske'') populacija najvjerojatnije nije izolirana populacija
- "..., te priobalno područje Lošinja omiljena su mjesta za hranjenje i društvene interakcije, a takoðer se koriste i kao mjesta podizanja mladunaca ... Ova populacija ..."
Takovih mjesta po Jadranu ima posvuda, te to nije nikakva posebna karakteristika priobalja Lošinja.
- "Sve vrste morskih kornjača ... U području predloženom za zaštitu posebno se često opaža glavata želva (Caretta caretta). Vjeruje se da se dio populacije koja gnijezdi u Grčkoj hrani i prezimljava u ovom području."
I opet predlagači samo vjeruju da u tom području glavata morska kornjača (Caretta caretta) prezimljava i hrani se, ali je činjenica da se ova vrsta morskih kornjača nalazi po čitavom Jadranu, a ne samo u području predloženog rezervata.
I samo jedan citata iz članka: "The Lošinj Dolphin Reserve: two decades of work for a conservation success story?", Fins Newsletter of ACCOBAMS 3 (1), 22-24, 2006., tiskanog u Monaku, koji vrvi netočnim konstatacijama i potpuno proizvoljnim tvrdnjama:
"In Spring 2005 a lone female monk seal (Monachus monachus) was sighted regularly in the area. It was the first recorded sightings is several decades as the species is considered geographically extinct in most of the Adriatic Sea.".
I ova tvrdnja u vezi osnivanja predloženog rezervata je netočna i izrazito tendenciozna, jer se želi prikazati da je to područje važno i za preživljavanje sredozemne medvjedice. Činjenica je da je zabilježeno da se sredozemna medvjedica posljednjih godina pojavila u preko 20 slučajeva na različitim mjestima hrvatskog dijela Jadrana od Lastova do Rovinja, pa meðu ostalim i dva puta u području predloženog rezervata i nekoliko puta u njegovoj blizini (M. Duras Gomercic, T. Gomercic, D. Huber and H. Gomercic: Recent sightings of the monk seal in Croatian areas of the Adriatic. The Monachus Guardian 8 (2), 1-3, 2005.). Nije istina da se redovito pojavljuje u području rezervata, niti nije jasno kako je autoru poznato da se radi o ženki, kada prema dosada svim poznatim podacima, uopće nije 100% sigurno da se radi baš o sredozemnoj medvjedici iako ovaj puta i mi u to samo vjerujemo.
Iz mišljenja Državnog zavoda za zaštitu prirode RH:
O stavu Državnog zavoda za zaštitu prirode RH o proglašenju ovog rezervata mogli smo saznati iz dva članka u Jutarnjem listu i Novom listu u kojima tri puta ističu: "..., ali akvatorij Lošinja i Cresa je najduže i najsustavnije istraživan, pa je prema tome zasad jedino područje u Jadranu koje ima osnove za proglašenje zaštićenim."
Prvo, nije točna tvrdnja da je predloženo područje ''najduže i najsustavnije istraživano u smislu populacije dobrog dupina,'' jer se sustavna istraživanja morskih sisavaca u čitavom hrvatskom dijelu Jadrana provode već od početka 80-tih godina prošlog stoljeća. Osim toga, pogrešno je da djelatnici Zavoda za zaštitu prirode kao glavni kriterij za predlaganje nekog zaštićenog područja, imaju dužinu i sustavnost istraživanja u nekom području, kao što je navedeno u njihovom članku. Za proglašenje nekog zaštićenog područja, u ovom slučaju posebnog rezervata za dupine, postoje neki drugi kriteriji (prema zakonu o Zaštiti prirode: ''(1) Posebni rezervat je područje kopna i/ili mora od osobitog značenja radi svoje jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativno sti, ili je stanište ugrožene divlje svojte, a osobitog je znanstvenog značenja i namjene.''). Meðutim, predloženo područje, prema dosada objavljenim znanstvenim rezultatima ni po čemu nije ''od osobitog značenja'', posebno ne za dupine, te se ni po čemu ne razlikuje od npr. zapadne strane otoka Lošinja ili Riječkog zaljeva. To područje ni u kom slučaju nije stanište dobrih dupina, nego je samo mali dio njihovog staništa i nije neko kritično područje staništa.
Na kraju ovog obrazloženja ističem da bi za preživljavanje dobrih dupina u hrvatskom dijelu Jadrana, ali i u čitavom Jadranu, bilo nužno pa i dovoljno, bez iznimke, držati se već postojećih odredbi Zakona o zaštiti prirode RH, odnosno stavka (3) članka 97. u kojem meðu ostalim piše: ''Strogo zaštićene životinje (to uključuje dobre dupine i ostale morske sisavce - umetnuo H.G.) zabranjeno je: - namjerno hvatati, držati i/ili ubijati, - namjerno oštećivati ili uništavati ... područja njihova razmnožavanja ili odmaranja, - namjerno uznemiravati, naročito u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, migracije i ...''. To se sada odnosi na čitavo području RH, to jest na čitavih 31.757 km2 hrvatskog teritorijalnog mora. Isto bi trebalo čim prije proširiti i na 25.207 km2 hrvatskog ZERP-a, čime bi meðu ostalim i dupini bili dovoljno zaštićeni na ukupno 56.964 km2 Jadranskog mora. Naglašavam, da ni ostala tek predložena morska zaštićena područja za kitove i dupine u Sredozemnom i Crnom moru (prema ACCOBAMS-u) uglavnom nisu površinom veća, niti vjerojatno ne preporučuju stroži režim zaštite od navedenog u hrvatskom Zakonu o zaštiti prirode. Istovremeno ističem, obzirom na tako pokretljive vrste kao što su dupini, da ni jedno od predloženih područja istog Sporazuma u Sredozemnom i Crnom moru površinom ni približno nije tako maleno kao ovaj naš Lošinjski rezervat, osim možda Kerčki tjesnac koji je kritičan za dupine jer povezuje, kao jedini prolaz za dupine, Crno more i Azovsko more.
Kako na osnovi svega gore iznesenog smatram da nije potrebno osnivati neki posebni rezervat za dobre dupine u području Lošinja i Cresa (čak može biti i kontraproduktiv no), to niže navodim nekoliko prijedloga kao ideje, koji bi mogli poboljšati mogućnosti za opstanak dobrih dupina u Jadranu. Time bi mogli, po mojem mišljenju, na znatno bolji način pomiriti potrebu očuvanja prirodnih vrijednosti i zadovoljstva lokalnog stanovništva. Naime, kako smatram da su dupini u Hrvatskoj već postojećim zakonima dovoljno neposredno zaštićeni, trebalo bi brigu oko njihove zaštite spustiti na zaštitu nižih karika u njihovom prehrambenom lancu, odnosno osigurati da se sastav jadranske biocenoze ne promijeni, odnosno osigurati da se izlov riba i glavonožaca održava samo na razini koja sigurno omogućuje njihovo nesmetano obnavljanje. Te prijedloge bi svakako trebalo izraditi u zajednici s ostalim stručnjacima koji se bave biologijom riba i nižih vrsta koje čine jadransku biocenozu (posebno stručnjacima koji su upoznati s mrijestom posebno sitne plave ribe i glavonožaca kao glavnim izvorom prehrane za dupine u Jadranu).
2. prijedlog
Predlažem da se sve odredbe Zakona o zaštiti prirode i odgovarajući pravilnici čim prije prošire i na čitavo područje hrvatskog Zaštićenog ekološko-ribolo vnog pojasa (ZERP), tako da su i morski sisavci posebno kitovi i dupini i u tom području Jadrana zakonski zaštićeni.
Obrazloženje ovog prijedloga mislim da nije potrebno navoditi, jer smatram da navedeni Zakon nije potrebno objašnjavati. Ako se Zakon o zaštiti prirode nekim automatizmom primijenjuje i na ZERP, onda se ovaj prijedlog može zanemariti.
3. prijedlog
Kako smatram da su dupini i ostali kitovi u čitavoj Hrvatskoj od godine 1995. dovoljno zaštićeni već postojećim Zakonom o zaštiti prirode (naglašavam da vjerojatno nisu ništa bolje zaštićeni niti u rezervatu za morske sisavce u Sredozemlju, Pelagos u Ligurskom moru, proglašenom godine 1999., kao ni u ostalim područjima koja je za zaštitu predložio ACCOBAMS), stoga predlažem da se ne osnivaju nikakvi posebni rezervati za dupine unutar hrvatskih teritorijalnih voda, nego da se na osnovi postojećeg Zakona jednako štite na čitavom području hrvatskog teritorijalnog mora (31.757 km2) i da se ta zaštita čim prije proširi i na čitav hrvatski ZERP (25.207 km2). Time bi dupini bili dostatno zaštićeni na ukupno 56.964 km2 Jadranskog mora, pod jurisdikcijom Republike Hrvatske, što je znatno veće područje od većine predloženih morskih zaštićenih područja za kitove i dupine u Sredozemnom i Crnom moru koje predlaže ACCOBAMS. Tek ako se znanstvenim metodama, u budućnosti, utvrdi da u hrvatskom dijelu Jadrana postoje neka kritična manja područja za život dupina ili sredozemne medvjedice, tada bi tek trebalo razmišljati o osnivanju nekog strogog ili posebnog rezervata.
Kako postoji opasnost da se zbog neobnovljivog odnosno prevelikog izlova riba i glavonožaca smanji ukupna biomasa jadranske biocenoze to može u budućnosti ugroziti opstanak morskih sisavaca u Jadranskom moru. U tu svrhu treba eventualno osnivati rezervate koji će omogućiti održanje biomase odnosno količine riba na sadašnjoj razini, što je neophodno i za održanje normalnog života dupina u Jadranskom moru.
Te rezervate bi trebalo organizirati na osnovi znanstvenih spoznaja o biologiji riba, posebno sitne plave ribe, ali i spoznaja o organizmima na nižim karikama prehrambenog lanca, kako bi se održala čitava biocenoza Jadrana i kako bi se razvijao samo održivi ribolov. Vjerujem da su poznata kritična područja za život pojedinih vrsta riba i ostalih nižih organizama, te bi u suradnji sa tim znanstvenicima (ihtiolozi, oceanolozi i ostali znanstvenici s naših znanstvenih instituta i fakulteta) trebalo osnivati zaštićena područja koja će onda omogućiti preživljavanje i dupina u Jadranu. Ako su poznata takva područja onda predlažem da se u zajednici s takvim znanstvenicima izrade prijedlozi za njihovu zaštitu. Kao slabi poznavatelj tog područja biologije, iznosim ideju (ali svakako ju trebaju razraditi znanstvenici koji se tim područjem bave) da se takvi rezervati osnivaju u vanjskim vodama i u ZERP-u, npr. od postojećih nacionalnih parkova ili npr. otoka Suska zapadno, ili južno od Mljeta, sve do vanjskih granica našega ZERP-a. Ako postoji znanstvena opravdanost za takve rezervate, onda bi ih bilo opravdano osnivati, a ujedno oni bi bili i prihvatljiviji lokalnom stanovništvu, jer se ne nalaze u njihovim ''dvorištima'', nego oni u ta područja dolaze iz svojih udaljenijih područja.
4. prijedlog
Osim eventualnog osnivanja velikih rezervata iz prethodnog prijedloga (velikih rezervata u vanjskim morskim vodama i u ZERP-u) koji bi osigurali nesmetano obnavljanje većeg dijela biomase posebno plave morske ribe, kao ideju iznosim i osnivanje većeg broja malih (površine najviše do oko 1 km2) strogih rezervata kao germinativnih centara biocenoze (zametna središta biocenoze) u unutarnjim vodama. Ove male rezervate bilo bi dobro osnivati na svakih 20-30 km, npr. u području nekih brakova. U tim rezervatima bilo bi dobro provoditi najstrožu zaštitu, tj. bilo bi dobro zabraniti bilo kakav oblik ribolova pa čak i posjet tim malim područjima. Područja takvih rezervata trebalo bi predložiti na osnovi znanstvenih spoznaja pojedinih stručnjaka i svakako spoznaja i suglasnosti lokalnih stanovnika. Iz takvih zaštićenih područja bi se različiti organizmi širili u okolno nezaštićeno područje, te bi se tako pridonijelo očuvanju biološke raznolikosti i omogućio njihov prihvatljiv izlov, odnosno izlov bez ugrožavanja opstanka pojedinih vrsta. Eventualnom uspostavom takvih malih rezervata najvjerojatnije bi se povećale mogućnosti i za preživljavanje dupina u Jadranskom moru.
(Prof. dr. Hrvoje Gomerčić)
Neki usporedni podaci o zaštiti morskih sisavaca u hrvatskom dijelu Jadrana i ostatku Sredozemlja
1935. - dekretom Direkcije u Splitu sredozemna medvjedica dobiva status zaštićenog objekta prirode te je se ne smije uznemirivati, proganjati ni ubijati
1981. - hrvatski plakat "SOS - sredozemna medvjedica"
1989. - UNEP-ov plakat "SOS Mediterranean monk seal"
1989. - u Neumu prijedlog za zaštitu barem samo običnog dupina na oko 40.000 km2 u teritorijalnim vodama tadašnje Jugoslavije
2007. - ACCOBAMS predlaže 8 zaštićenih područja u Sredozemlju za zaštitu običnih dupina
1995. - zaštićeni dobri dupini i svi ostali kitovi u čitavim hrvatskim teritorijalnim vodama (31.757 km2) i prijedlog da se ova zaštita proširi i na hrvatski ZERP (još 25.207 km2).
1999. - osnovan rezervat za morske sisavce (PELAGOS) koji obuhvaća čitavo Ligursko more (Francuska, Monaco, Italija i meðunarodne vode), veličine vjerojatno preko 40.000 km2, a izgleda da je u njemu režim zaštite kitova isti kao što je već u čitavim teritorijalnim vodama (31.757 km2) Hrvatske
2007. - dogovori oko uspostave nekoliko rezervata u različitim dijelovim Sredozemlja i Crnog mora (svi su oni znatno veći od Lošinjskog rezervata, osim Kerčkog tijesnaca koji se nalazi izmeðu Ukrajine i Rusije i predstavlja kritično područje za preživljavanje dupina, koji tuda moraju prolaziti na putu izmeðu Crnog mora i Azovskog mora
2008. - Bellingeri i sur. (2008): Different behaviour of bottlenose dolphin (Tursiops truncatus) related with trawlers in the eastern Ligurian Sea. 22nd Annual Conference European Ceatacean Society, Egmond aan Zee, The Netrerlands, pp. 168-169. U radu se jasno vidi da se u području rezervata PELAGOS normalno ribari, jer su autori od 2001. do 2007. ploveći u tom području 1100 sati promatrali 220 kočarica i 82 jata dobrih dupina. U području dalje od obale nisu primjetili nikakvu vezu u ponašanju dupina i kočarica, a samo u području uz istočnu obalu Ligurskog mora su uočili da postoji izražena ovisnost u ponašanju dupina i pojavi kočarica. Samo u tim obalnim vodama su jasno uočili da dupini slijede kočarice tijekom ribolova. Iz toga zaključuju da je ponašanje dupina u tom području jako povezano s ljudskom aktivnošću.
1999. - To je isto zaključeno, ali 9 godina ranije, u našem radu (Slaven Grandov: Ponašanje dupina prema ribarskim brodicama (kočaricama) u Jadranskom moru. Diplomski rad, Veterinarski fakultet, Zagreb, 1999., 44 str.), gdje se meðu ostalim u zaključcima navodi: - Prilikom kočarenja na otvorenom moru, dubine izmeðu 170 i 200 m, zapadno od otoka Jabuke, Sveca, Biševa i Sušca, dupini se uopće ne pojavljuju. - Prilikom prolaska većeg ribarskog broda koji ne mijenja smjer kretanja, a plovi relativno velikom brzinom od oko 17 km na sat, dupini se neobaziru na prolaz broda. Niti mu se približavaju, niti ga ne izbjegavaju. - Ipak, čini se da se zadržavaju oko ribarica koje love u unutarnjim vodama i koje povlače koču u plićem moru.
Kakvu vjerodostojnost ima Ponovno jaše? Baš nikakvu. Ipak, njemu vjerodostojnost nije niti potrebna jer on ne piše tekst već komentira članak na forumu kao i svi drugi na njemu, kao i svi drugi na forumima diljem svijeta koji se ne potpisuju jer je to kod forumskih rasprava sasvim uobičajeno i normalno. Ponovno jaše nije napisao TEKST na stranici pa da se iza njega mora potpisati, on se uključio u raspravu koju konačno nije niti započeo, anonimno kao što to godinama na ovoj stranici čine mnogi poznati nickovi.
Ponovno jaše konačno niti ne traži autoritet i vjerodostojnost svojeg stava.
Prije nekoliko mjeseci na ovoj je stranici objavljen članak "Maje Sekušanec" – «Lošinjske Shakire» u kojem je "Maja" uglavno negativnim tonom iskritizirala dječju (!) školsku predstavu. Ovaj neobičan čin bio je tim gnjusniji što su u tekstu spremno spominjana puna imena i prezimena MALODOBNE djece u dobi i do 10 godina, da bi se pred kraj raspave koja se razvila na forumu ispostavilo kako Maja Sekušanec zapravo niti ne postoji već je riječ o kakvom pseudonimu osobe koja se nije htjela potpisati vlastitim imenom.
Smatrao sam tada da je takvo što nedopustivo (iz čitavog niza razloga, spominjanje imena i prezimena malodobne djece je samo jedan od njih).
U raspravu su se uključili mnogi viðeni forumaši koji me sada ovdje napadaju, a meðu ostalim uključila se i gða Genov. Nije vidjela ništa spornog u tom tekstu (!), dapače, a anonimnost Maje Sekušanec je opravdala time što mnogi nemaju petlje stati iza svog stava pa je to eto takav način djelovanja legitiman.
Podsjećam, u tom slučaju nije bilo riječi o raspravi na forumu već o TEKSTU na stranici koji je bio potpisan LAŽNIM IMENOM I PEZIMENOM autora/ice!!
Administrator se u tom slučaju spremno uključio u raspravu citirajući impresum stranice da bi tada priljepio neki novinski članak pod naslovom «Anonimno je legitimno» u kojem Genov objašnjava;
«jedno od prigovora na stranicu jest činjenica da je većina tekstova i komentara anonimna, ali mislim da taj dio ne stoji, da se radi o istoj vrsti pogodnosti koji graðani uživaju na izborima. Ako je legitimna ona vlast koja je izabrana anonimno, onda je isto legitimno javno mjenje izraženo na isti način, kaže Genov. Malo mjesto je posebeno osjetljivo na javna istupanja…» itd.
Toliko o vjerodostojnost i stava.
Nisam apotekar, niti pop, najmanje sam «jalna žena» (jalna na što točno, pa zar je bilo kome u interesu biti omražen od glave do pete u vlastitom gradu?!), ali postaje zabavno. Možda sam «malo govno» jer na stranici rezerviranoj za Kikića, Genov i Gregorinu upadam sa stavovima koji su njima oprečni, malu privatnu zabavu Xmana, Hakuna Mate i ostalih satelita činim nešto napetijom.
Ako budem počeo pisat TEKSTOVE na ovoj stranici tada će uvjerevam Vas oni biti potpisani mojim punim imenom i prezimenom i neće mi trebat Maje Sekušanec da bih se skrivao iza njih, još manje administratori i Genov da me brane zbog anonimnosti.
Dok budem pisao komentare na forumu biti ću anoniman kao što su anonimni i svi ostali.
I još kaže "njemu vjerodostojnost nije niti potrebna jer on ne piše tekst već komentira članak na forumu". Sada znamo na čemu smo, posebice kad piše o nečijem ugledu: Njemu vjerodostojnost nije potrebna
Ponovo jaše ne vrijeða samo Genov nego i sve čitatelje ovoga sitea, za koje vjeruje da su glupi i površni kao on.
Nadalje, kada bi ova stranica zaista bila rezervirana samo za pobrojane, meðu kojima Ponovno jaše/laže navodi i malenkost koja se krije iza nicka Hakuna matata (u slobodnom prijevodu "boli me dupe za sve"), njegovi komentari ne bi na njoj stajali ravnopravno s drugima. No tome se nije za čuditi. Njemu vjerodostojnost , kaže, ne treba. A ne treba mu očito ni elementarna logika. Bilježim se sa štovanjem.
Pobogu ljudi hoce li netko napisati nesto o dupinima i rezervatu?
Čovjeku koji na takav način koristi znanstvenu instituciju, da bi sebi dodao na važnosti, značaju i kredibilitetu, NAKON što je Veterinarski fakultet izjavio da se radi o njegovim privatnim stavovima, ne vjerujem niti retka.
Vidi članak Veterinarski fakultet ne stoji iza mišljenja prof. Gomerčića (volim-losinj.org/.../...)
A ne bi bilo tako da poštujete ljude.
I naravno: OPOZIV!