U zadnjim Službenim novinama objavljen ispravak više odluka koje je usvojilo Gradsko vijeće Grada Malog Lošinja. Prema nalazu iz upravnog nadzora Ministarstva mora, prometa i infrastrukture morat će jednu odluku o koncesiji ukinuti, a dvije izmjeniti i dopuniti, barem dok Ministarstvo uprave ili Ministarstvo gospadarstva ne donese odluke u ukidanju koncesija za javnu rasvjetu i popločenje šetnice na Čikatu. Do kada će stručne službe pripremati takve odluke, gradonačelnica ih predlagati Vijeću, a Vijeće ih usvajati? ⮞
Beskrajni dan u Gradu Malom Lošinju
Gradska vlast Grada Malog Lošinja u novom sastavu nastavlja servilnu politiku bezpogovornog nekritičkog servisiranja zahtjeva velikog investirora za investiranjem na javnom dobru u uvali Čikat; odobrava mu nezakonite koncesije i daje suglasnosti za sve i svašta. No osim silne želje za ispunjavanjem prohtjeva investitora, stručne službe i čelništvo Grada krasi neznanje srazmjerno bešćutnoj bahatosti. Na upozorenja i primjedbe o pogrešnim postupcima najviše što se od njih može dobiti je posprdno odmahivanje rukom uz tvrdnju "imamo mi svoje stručne službe koje su sve provjerile i one imaju mišljenje". Čije mišljenje imaju i od koga su ga dobili nikad nisu objasnile. Proizvodnja nezakonitih odluka Grada Malog Lošinja kao jedinice lokalne samouprave ponavlja se iz dana u dan kao u filmu "Beskrajni dan".
Kao primjer možemo navesti tri koncesije koje je odobrilo gradsko vijeće Grada Malog Lošinja u novom sazivu. Na prijedlog gradonačelnice Vijeće je usvojilo dvije odluke o koncesijama na Čikatu. Jednu koncesiju Vijeće je dodijelilo Jadranka hotelima, a drugu je odlukom Vijeća Grad Mali Lošinj dodijelio sam sebi. Riječ je o koncesijama za posebnu upotrebu pomorskog dobra - rekonstrukciju javne rasvjete na šetnici Čikat te koncesiji za posebnu upotrebu pomorskog dobra - uređenje postojeće šetnice u uvali Čikat i koncesiji za posebnu upotrebu pomorskog dobra - izgradnja građevine uređene plaže Kadin u Malom Lošinju.
Čarobne koncesije
Prema stručnim službama i gradskim vijećnicima obje ove koncesije su koncesije za posebnu upotrebu pomorskog dobra. Sumnja u zakonitost ovih odluka navela me da od nadležnog ministarstva - Ministarstva mora, prometa i infrastrukture zatražim upravni nadzor radi provjere njihove zakonitosti. U zahtjevu sam obrazložio razloge radi kojih tražim nadzor te činjenice zbog kojih ih smatram nezakonitim. Naime, osim razloga koji su navedeni u zahtjevu Ministarstvu mora, prometa i infrastructure, a koji su vezani za Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama postoje i drugi zakonski razlozi za poništenje tih koncesija. Budući da su razlozi navedni u zahtjevu Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture vidljivi u obrazloženju, ovom prilikom još o dodatnim razlozima zašto su navedene koncesije Jadranka hotelima nezakonite temeljem drugih zakona i propisa.
Koncesije Jadranka hotelima su dane za posebnu upotrebu pomorskog dobra, rekonstrukciju javne rasvjete i popločenje šetnice. Zakon o komunalnom gospodarstvu u čl. 3. navodi koje su sve vrste komunalnih djelatnosti. Zakon prepoznaje deset komunalnih djelatnosti - od opskrbe pitkom vodom, odlaganja komunanog otpada, državanja groblja do održavanja nerazvrstanih cesta i javne rasvjete. U članku 11. isti zakon utvđuje da se komunalne djelatnosti mogu obavljati i putem koncesija. Zakon točno utvrđuje koje se djelatnosti mogu obavljati putem koncesija i predviđa ih osam. Dvije se djelatnosti ne mogu obavljati putem koncesija. Dvije djelatnosti koje se ne mogu obavljati putem koncesija su održavanje nerazvrstanih cesta i javna rasvjeta, a to su upravo one dvije djelatnosti za koje je Grad Mali Lošinj dao koncesiju Jadranka hotelima! Dakle, prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu Grad Mali Lošinj mogao je dati koncesiju za opskrbu pitkom vodom, za odvodnju, za odvoz otpada, za održavanje groblja, ali nije je mogao mogao dati za održavanje nerazvrstanih cesta i za javnu rasvjetu. A dao je baš za to ...
Autokoncesija
Zanimljiva je i bizarna odluka Grada Malog Lošinja da samome sebi dodjeli koncesiju za posebnu upotrebu pomorskog dobra za izgradnju građevine uređene plaže Kadin. Osim što je zanimljivo da je davatelj koncesije i ovlaštenik koncesije jedna te ista pravna osoba - Grad Mali Lošinj - zanimljivo je i to što je predmet koncesije ono što jest zakonska obveza davatelja i ovlaštenika koncesije. Dakle za ono što je Grad Mali Lošinj zadužen i ovlašten raditi prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama - brinuti o pomorskom dobru u općoj upotrebi - to grad Mali Lošinj želi raditi putem koncesije koju dodjeljuje sam sebi!
Gradski vijećnici koji usvajaju takve odluke ne mogu biti oslobođeni od odgovornosti za brljotine stručnih službi zato što nisu stručnjaci, kako se obično brane. Da su pažljivo čitali materijale temeljem kojih su donosili odluke mogli su uočiti barem razloge za sumnju, pa postaviti kakvo pitanje. Naime, u materijalima uz prijedlog odluke kojom Grad Mali Lošinj dodjeljuje koncesiju samome sebi (a već i to je dovoljan razlog za skepsu) nalazi se i Potvrda glavnog projekta koju je izdalo Ministarstvo mora, prometa i infrastructure, Kl.: UP/I -360-01/17-01/61 od 21.studenog 2017. god. u kojoj se utvrđuje da se ne radi o posebnoj upotrebi pomorskog dobra. U obrazloženju se navodi:
„Uvidom u dostavljeni idejni projekt utvrđeno je da se radi o zahvatu uređenja dijela plaže Kadin koji Investitor, Grad Mali Lošinj planira na području koje predstavlja nesporno pomorsko dobro u općoj upotrebi. Sukladno odredbama članaka 10. i 11. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama jedinica lokalne samouprave obavlja redovno upravljanje pomoskim dobrom u općoj upotrebi a pod time se podrazumijeva održavanje, unaprijeđenje te briga o zaštiti pomorskog dobra. Redovno upravljanje obavlja se sukladno godišnjem planu upravljanja koj prema odredbi čl.5. Uredbe o postupku davanja koncesijskog odbrenja na pomorskom dobru (NN...) jedinica lokalne samouprave donosi za svaku godinu i dostavalja g nadležnom tijelu u županiji. Slijedom navedenog predmetni zahvat treba predvidjeti u godišnjem planu upravljanja pomorskim dobrom Grada Malog Lošinja, a koji mora biti usklađen s godišnjim planom upravljanja Primorsko-goranske županije."
Iako se u materijalima za Gradsko vijeće nalazi jasno i nedvojbeno stajalište nadležnog ministarstva da se ne radi o posebnoj upotrebi pomorskog dobra, gradski vijećnici su kao hipnotizirani prihvatili prijedlog da Grad Mali Lošinj sam sebi dodjeli koncesiju za posebnu upotrebu pomorskog dobra.
Nalaz Ministarstva o autokoncesiji i pjesničkim koncesijama
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture je (prema mojem subjektivnom osjećaju) nevoljko ipak odradilo upravni nadzor i donijelo odgovarajuće odluke. Obvezalo je Grad Mali Lošinj da u roku od 60 dana jednu koncesiju ukine, a dvije odluke o koncesiji da izmjeni i dopuni.
Razlozi zbog kojih se koncesije moraju izmjeniti i dopuniti sami po sebi su također potvrda besmislenosti samih koncesija. Radi se o tome da je sada potrebno odrediti koncesijsku naknadu i odrediti razuman rok trajanje koncesije. Naravno da Ministarstvo mora koje prvenstveno brine o pomorskom dobru ne ulazi u sadržaj koncesije u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu jer za to nije ovlašteno. Ono je u okviru svoje nadležnosti utvrdilo da koncesijom nije detaljno određeno područje obuhvata, nije utvrđena površina, nije utvrđena koncesijska naknada, niti je ovlaštena osoba za potpis koncesije. Ministarstvo je utvrdilo da koncesije koje je Grad Mali Lošinj dao Jadranka hotelima nemaju ništa određeno osim namjene. Nije određen ni obuhvat koncesije, ni površina koncesije, ni koncesijska naknada! Moglo bi se reći da se radi o pjesnički razbarušenoj koncesiji u kojoj ništa nije određeno. Kakva je to koncesija nije se upitao niti jedan vijećnik koji je za nju dignuo ruku.
Svjedoci smo da je u zadnjim Službenim novinama objavljen ispravak više odluka koje je usvojilo Gradsko vijeće Grada Malog Lošinja. Prema nalazu iz upravnog nadzora Ministarstva mora, prometa i infrastrukture morat će jednu odluku o koncesiji ukinuti a dvije izmjeniti i dopuniti, barem dok Ministarstvo uprave ili Ministarstvo gospodarstva ne donese odluke u ukidanju koncesija za javnu rasvjetu i popločenje šetnice na Čikatu. Do kada će stručne službe pripremati takve odluke, gradonačelnica ih predlagati Vijeću, a Vijeće ih usvajati?
Gradski vijećnici su vijećnicima postali svojom voljom, a ne na silu, i znali su što im je obveza. Postavlja se pitanje zašto ne izvršavaju te preuzete, nenametnute obveze. Zar su se kandidirali za vijećnike i to postali da bi bez čitanja i razmišljanja odglasali sve što im se predloži, jer eto, gradonačelnica ima podršku 50% glasača, kako je to za anale političke gluposti izjavio jedan "oporbeni" vijećnik?
Zahtjev za upravni nadzor i odgovor nadležnog ministarstva