Savjetnik koji sjedi na dvije stolice

• 

Korisnička ocjena:  / 10

LošeNajbolje 

Detalji

Kategorija: Politika

Objavljeno Petak, 16. 09. 2022.

Arsen Mujagić

U trci za ovaj mandat Ana Kučić je u svibnju prošle godine u Novom listu pompozno najavila 'Okrećemo se EU-u kao izvoru novca' za financiranje predizbornih obećanja, no proteklih više od godinu dana novoosvojenog mandata gradonačelnice pokazuje da se osobno okrenula tek savjetniku za kandidiranje projekata EU. Najavljenih bespovratnih europskih sredstava iz Programa oporavka nemamo ali imamo savjetnika i stručnjaka za EU sredstva. I troškove za njegove usluge ⮞

Nastavljajući svoj drugi mandat na čelu Grada na neostvarenim obećanjima u prethodnom i nedemokratskim gafovima iz prvog mandata Ana Kučić ostavlja dojam da je i nadalje nesvjesna stvarnosti, vremena u kojem živi i okolnosti u kojima djeluje. Bauljanje iz prethodnog nastavlja i u ovom mandatu. Nije shvatila ili odbija prihvatiti činjenicu da kao gradonačelnica nije nositeljica vlasti u arhaičnom značenju nego tek izvršno tijelo, dužnosnik, kojem je nadređeno prvo tijelo gradske vlasti – gradsko vijeće. Za razliku od vlasti koja ima moć podčinjavanja ljudi dužnosnik je podčinjen tijelu vlasti. Korijen rječi dužnosnik je dužnost, a dužnost podrazumijeva obveza. No bez obzira na to naša prva i jedina dužnosnica u Gradu Malom Lošinju ponaša se kao vladar. S političkim gardom vladara ona je parafraziranjem vladarske formule „Država to sam ja" onog francuskog kralja u „Grad to sam ja" potpisala u osnovi skandalozan ugovor s osobnim savjetnikom. Radi se o nezakonitom, pravno i logički besmislenom ugovoru.

O ovom nezakonitom, pravno i logički problematičnom ugovoru maglovitog naslova UGOVOR O PRUŽANJU USLUGA SAVJETOVANJA, a prema njegovom sadržaju ugovora o savjetovanju Grada s osobnim savjetnikom gradonačelnice – za sada samo ukratko.

Nije proveden postupak javne nabave
Iako do sada ni jedan gradonačelnik nije imao osobnog savjetnika, iako ne postoje ni racionalni razlozi niti pravna osnova za angažiranje plaćenog savjetnika Ana Kučić je odlučila da će ga imati. I ima ga jer njoj je to tako došlo, tako je odlučila i točka. A kako si je kršenjem više zakona odlučila angažirati osobnog savjetnika, tako si ga je i odabrala. Kad je već odlučila da će imati savjetnika na račun gradskog proračuna, trebala je provesti barem postupak javne nabave. Ali na postupak javne nabave nije htjela gubiti vrijeme kad si je savjetnika već odabrala.

Dakle, gradonačelnici se prohtjelo da ima osobnog savjetnika, pa si ga je pribavila bez javnog natječaja, jer je smatrala da joj za savjetnika treba baš ta osoba. Kako je znala da je baš ta osoba najbolja i financijski najpogodnija za gradski proračun?

Vrijednost sklopljenog ugovora je 150.000 kuna pa je Grad kao obveznik javne nabave – javni naručitelj – morao prema Zakonu i gradskoj odluci provesti postupak jednostavne nabave. No nikakvog postupka nije bilo; bio je samo osobni odabir gradonačelnice – ti si taj. Tako je bez nužnog provođenja javne nabave, u tajnosti bez ikakvog mogućnosti izbora i bilo kakvih provjera i kontrola Grad dobio na teret proračuna osobnim proizvoljnim izborom gradonačelnice navodno priznatog stručnjaka za njenog savjetnika.

A baš ovih dana se pod Učkom na društvenim mrežama ali i medijima otvaraju problemi EU projekata koji se vežu sa bivšim zamjenikom gradonačelnika Opatije i sadašnjim savjetnikom naše gradonačelnice. Prema time pisanjima opatijski projekti propadaju jer nisu dobro pripremljeni ili nisu dobro čitani uvjeti natječaja. Naravno da su za te propale projekte potrošeni odnosno bačeni ozbiljni novci. A sada će ista osoba svojom strućnošću usrećivati Grad i gradonačelnicu.

Rentanje osobnog savjetnika Gradu
Potpisani savjetnički ugovor, osim što je nezakonit, logički je – recimo to tako – neprobavljiv. Ugovor potpisuju Grad i Savjetnik za pružanje usluga savjetovanja i prema njemu će druga strana – savjetnik gradonačelnice Gradu svakodnevno pružati savjetodavne usluge. Grad će plaćati osobnog savjetnika gradonačelnice da on Gradu daje savjete! Ako je savjetnik osobni savjetnik gradonačelnice neka onda njoj daje savjete i neka ga ona plaća iz svog džepa. Ali ne, ona svom osobnom savjetniku daje da savjetuje Grad i da od Grada za to uzima ozbiljnu naknadu.

Opisana situacija nije izmišljena, krivo tuamčena, a nije ni karikirana. U čl.1. ugovora stoji: „Ugovorne strane (Grad i Savjetnik op.a.) su suglasne ... da će kao Savjetnik gradonačelnice naručitelju (Gradu op. a.) svakodnevno pružati usluge ...". Dakle gradonačelnica je Gradu na čijem je čelu iznajmila i ugovorom nametnula svog savjetnika za 12.500 kuna mjesečno na račun gradskog Proračuna! Tko je tu lud?

Vremenski paradoks
Ugovor ima i kronološki problem. Ugovoreno vrijeme trajanja ugovora je određeno od 1. siječnja do 31. prosinca 2022., a potpisan je tek 25. siječnja 2022. Dakle, ugovor je stupio na snagu i prije nego li je potpisan! Da ne bi bilo zabune i da se ne radi o slučajnoj grešci dokazuje zadnji članak ugovora koji izričito utvrđuje da ugovor stupa na snagu danom potpisa (25.1.2022.) ali da se primjenjuje od 1.1.2022. Moguće samo na Prvom od 1000 otoka. Plaćanje savjetovanja je ugovoreno u iznosu od 12.500 kuna za svaki mjesec. Iako je ugovor potpisan 25. siječnja, kako je ugovoreno trajanje ugovora od 1. siječnja jasno je da je savjetnik počašćen za 12.500 kuna za uslugu koju nije mogao pružiti osim ako nema sposobnosti kretanja kroz vrijeme.

Savjetovanje društvenog konstrukta
Logičikim problemima ovog ugovora tu nije kraj. Temeljni problem je što Grad uopće ne može imati savjetnika, kao što ga ne može imati ni, na primjer, Republika Hrvatska. Republika Hrvatska ima Sabor, ima svog predsjednika i svoju vladu pa joj savjetnik ne treba. Koga bi takav savjetnik uopće savjetovao; tko bi u tom slučaju bio Republika Hrvatska? Tako i Grad Mali Lošinj kao jedinica lokalne samouprave ima svoje predstavničko tijelo, ima svoju gradsku upravu i gradonačelnicu. Zato ni Grad Mali Lošinj netko ne može savjetovati. Kad po ovom besmislenom ugovoru osobni savjetnik gradonačelnice daje savjete iz čl.1. Gradu Malom Lošinju kome ih daje? Gradonačelnici? Pročelnici Marini Žunić? Portiru? Veterinaru iz Vijeća, Ivkoviću, Joviću, Frankoviću ...?

Naravno da osobni savjetnik gradonačelnice ne daje savjete Gradu već samoj gradonačelnici. Grad odnosno njegov proračun je u ovom slučaju tek bankomat njezinog osobnog savjetnika. No ako za obavljanje statutom povjerenih poslova gradonačelnici treba osobni savjetnik ona ga treba plaćati iz svog džepa. Ali njoj to ne pada na pamet, već savjetnika za svoje poslove plaća iz gradskog proračuna kao da je proračun njezin novčanik. To si – a da ne trepne od nelagode – može priuštiti samo netko sa stavom Grad to sam ja i netko tko Lošinjanima paternalistički tepa kako je ovo otok njenih djedova.

Licenciranje priznatog stručnjaka
Gradonačelnica koja si inače voli uzimati moći i ovlasti koje joj ne pripadaju uzela si je tako i za pravo izdavanja potvrda stručnim osobama koje se bave kandidiranjem projekata za bespovratna sredstva nacionalnih i fondova Europske unije. Ugovorom o savjetovanju oa je faktički ocijenila da je njen osobni savjetnik priznati stručnjak za kandidiranje projekata za bespovratna sredstva nacionalnih i fondova Europske unije. Temeljem koje metode i kojeg postupka evalucije je gradonačelnica utvrdila da se radi o priznatom stručnjaku poznato je samo njoj.

U svakom slučaju, Grad Mali Lošinj kao jedinica lokalne samouprave, njegova tijela vlasti i svekoliko građanstvo, potpisom ovog ugovora prihvaćaju ocjenu gradonačelnice da je njezin osobni savjetnik priznati stručnjak i sukladno tome prihvaćaju obvezu da ga izdašno honoriraju. A tko bi proturječio gradonačelnici i njenoj stručnoj ocjeni, procjeni i potrebi da ima savjetnika!

Zašto Grad ne plaća osobnog savjetnika gradonačelnice?
Iako se radi o priznatom, cijenjenom i utjecajnom stručnjaku sa jakim političkim vezama Grad Mali Lošinj – zanimljivo – osobnog savjetnika gradonačelnice, čini se, ne plaća! Kako to, kako to? Iako je obveza Grada svaki mjesec isplatiti osobnom savjetniku gradonačelnice 12.500 kuna prema uvidu u plaćanja Grada preko aplikacije iTransparentnost ove godine nije mu isplaćena niti jedna kuna. Iz navedenih elemenata ugovora i javnih nastupa savjetnika u ime Grada moglo bi se zaključiti da se osobnog savjetnika gradonačelnice plaća krišom, možda preko neke od gradskih ustanova ili tvrtki. A zašto se to radi teško je razumjeti, a kamo li objasniti.

Zašto ugovor nije u Registru ugovora?
Grad Mali Lošinj kao obveznik mora voditi registar ugovora, mora ga voditi ažurno i u njemu mora evidentirati svaki ugovor iznad 20.000 kuna. Ugovor gradonačelnice s osobnim savjetnikom o kupoprodaji pameti u visini od 150.000 kuna potpisan 25. siječnja 2022. u Registru ugovora ažuriranom na dan 31.1.2022. nije evidentiran.

Isplate osobnom savjetniku gradonačelnice Grad ne prikazuje, ugovor nije evidentira u Registru ugovora ... Želi li se tu nešto sakriti? Ali valja napomenuti da nakon 31.1.2022. Registar ugovora nije ažuriran.

Savjetnikova zavičajna ekonomija?
Isplate Grada osobnom savjetniku Ane Kučić iz Opatije nisu prikazane, ali mogu se primijetiti učestale isplate tvrtkama iz Opatije. Možda je to osobni gradonačelničin savjetnik savjetovao Gradu da za promjenu filtera klima uređaja ne angažira kakvog lokalnog poduzetnika već tvrtku iz Opatije. Valjda to oni bolje i jefitinije rade. Možda ne treba posebno isticati da je tvrtka koja producira video nastupe Đir projekti – do sada o „Lošinjskom modelu stanogradnje" i proširenju dječjih vrtića – iz Opatije. Utjecaj osobnog savjetnka gradonačelnice se može prepoznati i u angažiranju tvrtke GPZ d.d. na izradi nekih projekata. U GPZ-u (Građevno projektni zavod, dioničko društvo za projektiranje, konzalting i inženjering) svestrani osobni savjetnik gradonačelnice »Grada za tebe« je u GPZ-u na čelu odjela – Grupe EU Konzalting. Osim što ima moć putovanja kroz vrijeme osobni savjetnik Ane Kučić ima, čini se, i sposobnost bilokacije, ili narodski rečeno da istodobno sjedi na dvije i više stolica.

Ignoriranje sukoba interesa
Očito slaba na šarm svog osobnog savjetnika gradonačelnica mu je dozvolila da pored 12.500 kuna koje mu se Grad obveza plaćati svaki mjesec za savjetovanje, može od Grada naplaćivati i druge poslove osim pružanja intelektualnih / savjetodavnih usluga za razvoj projekata i kandiranje projekata za bespovratne fondove Europske unije. Dakle, od Grada savjetnik ima pravo uzimati mjesečnu naknadu za savjetodane i konzultantske poslove, ali može naplaćivati i konzultantske usluge u konkretnim projektima. Očito gradonačelnica nije nikad čula za sukob interesa ili naprosto ne mari. Pa je tako moguće da je kao savjetnik Grada savjetovao Gradu da za konzultanta u projektu rekonstrukcije i opremanja vrtića Žižula u Velom Lošinju angažira savjetnika gradonačelnice za honorar od 45.000 kuna.

No veći i ozbiljniji problem od ovog i ovakvog ugovora jest činjenica da ovaj ugovor nije rijetka ili slučajna devijacija već uobičajeni način poslovanja gradonačelnice.